U „Hyperionu“ o igrama na sreću i nesreću U „Hyperionu“ o igrama na sreću i nesreću
PETRINJA – Pravi motivi igre su razlozi za postizanje nekog cilja, a u konačnici i pobjeda. Premda igre mogu biti edukacijske, pri čemu igrače... U „Hyperionu“ o igrama na sreću i nesreću

PETRINJA – Pravi motivi igre su razlozi za postizanje nekog cilja, a u konačnici i pobjeda. Premda igre mogu biti edukacijske, pri čemu igrače potiču na usvajanje znanja i vještina, potom čisto zabavne, igre mogu biti i financijski korisne. U ovotjednom „Hyperionu“ tema nam je bila „Igre na sreću i nesreću“. O čemu smo zapravo razgovarali, najbolje je da poslušate u snimci emisije.

 

SINOPSIS (TIJEK EMISIJE)

ZORAN: Još jedna srijeda u nizu koji je konačan ali još nismo ni blizu kraja sezoni,… 17 je sati i 30 minuta, a vi slušate „Hyperion“! Dobra Vam večer!

KRISTINA: Dobra večer, vrijeme kao da i ne postoji, nekako se ova srijeda brzo privukla onoj prethodnoj, a današnja tema tek je logički nastavak, dakle, večeras igre na sreću i nesreću! I onako, usput, kako igra može biti na nesreću?

ZORAN: O, da, može. Itekako! Krenimo jednostavnom logikom, ono što nije sreća vrlo često u igri nazivamo zla kob ili nesreća. No, prije svega trebalo bi pojasniti kako i kada se čovjek počeo igrati i naravno, zašto? A ti bi kao predana majka, odgajateljica i dosljedna učiteljica morala znati nešto više o tome?

KRISTINA: Ha!? Da! Ali mislila sam da ćeš o tome ipak ti nešto više. Nekako mi se čini da je tvoja uloga voditelja…

ZORAN: Gle, veliki producent na Nebu je odavno podijelio uloge, pa stoga ne „jamraj“, nego reci ti nama jesi li se ikada u životu igrala?

KRISTINA: Pa, naravno da jesam, igra je bila i ostala moj kategorički imperativ. Zato sam sretna i vesela! Pa zar se ne vidi?

ZORAN: Misliš, zar se ne čuje?

KRISTINA: Može i tako.

ZORAN: Da, svakako, to je vrlo čujno i vidljivo, no zašto igra?

KRISTINA: Prije svega zato jer, igra je fizička ali i intelektualna aktivnost jedne ili više osoba koja primarno služi za zabavu, a smisao igre je postizanje nekog cilja pridržavajući se pravila igre.

ZORAN: Možemo reći da je upravo pridržavanje pravila svojevrsni izazov jer ljudi su skloni zaobilaženju istih…?

KRISTINA: Da, ljudi su skloni mnogo čemu ali tada igra kao takva gubi smisao. No, treba reći da se igra globalno razlikuje od bilo koje vrste rada koji je plaćen.

ZORAN: U prijevodu igrači koji su plaćeni igraju u nekim profesionalnim okvirima?

KRISTINA: Da. Dobar primjer je neki sport poput košarke ili nogometa, koji po svim osobinama spadaju u kategoriju igara ali obzirom na motiv igre ovdje izgleda kako se radi o dobro plaćenom poslu…

ZORAN: Baš sam namjeravao spomenuti koji su stvarni motivi igre. Naime, uvijek postoji pobjednik i gubitnik…

KRISTINA: Istina, pravi motivi igre su razlozi za postizanje nekog cilja, a u konačnici i pobjeda. Premda igre mogu biti edukacijske, pri čemu igrače potiču na usvajanje znanja i vještina, potom čisto zabavne, igre mogu biti i financijski korisne, no o tome nešto kasnije jer, trebalo bi reći kada je igra uopće nastala?

ZORAN: Doista zanimljivo pitanje koje nas opet tjera na putovanje u davnu prošlost. Naime,

kako je igra praktično stara koliko i ljudska vrsta, možemo reći da je igra tipična mentalna karakteristika nas, ljudi. Zanimljivo je i to da povijest igara nitko nije proučavao sve kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća.

KRISTINA: Dobro, igru smo već kao takvu definirali, no sigurno je zanimljivo zamisliti kako je to izgledalo u vrijeme njenog nastanka.

ZORAN: Najprije treba reći da svaka životinjska vrsta koristi igru kao dio svog razvoja ili možda odgoja. Mačke se igraju, psi također, a sasvim sigurno i mnoge druge životinje, pa zašto onda to ne bi činio i čovjek? Uostalom, sklonost igrama je direktni pokazatelj inteligencije ili možda barem njenih elemenata….

KRISTINA: U stvari, tek kroz igru čovjek može i razviti inteligenciju…, zar ne?

ZORAN: Ako na igru gledamo kao na skup zanimljivih radnji koje zabavljaju ali na kraju i formiraju intelektualnu razinu pojedinca, onda je ta igra u službi razvoja inteligencije. Ukoliko igrom uvježbavamo finu i grubu motoriku, tada igrom razvijamo tijelo…

KRISTINA: Očito igra nije baš tako trivijalna društvena pojava. Uostalom, svi se mi počinjemo kao djeca razvijati kroz igru, a puno o tome može reći i razvojna psihologija. No, kako je izgledalo igranje u doba Kromanjonaca i Neandertalaca?

ZORAN: Hm, za to ne treba biti pretjerano maštovit. Dovoljno je zamisliti kako se međusobno lupaju toljagom po glavi i nekim svojim jezikom kažu…“Pa samo se igramo!“ Dakle, ako preživiš kromanjonsku igru, to ti je igra na sreću!

KRISTINA: Aaaa, to me podsjeća i na neke današnje igre djece u kojima obično netko dobije batina, pa se okrivljenik pravda igrom. Očito je riječ o staroj kromanjonskoj genetici.

ZORAN: To je vrlo dosjetljiv, premda primitivan izgovor, reda veličine… razbijem ti nos i kažem jooojsorry, samo sam se igrao! Ipak, tadašnja igra bila je igra preživljavanja.

KRISTINA: Dobro, to su manje ili više igre na dječjoj razini ali postoje i druge vrste igara koje pomalo prerastaju  ne samo u profesiju, već i u dio kulture?

ZORAN: Kroz povijest igra je bila skriveni oblik obrazovanja i način postizanja nekih vrlo specifičnih znanja poput stvaranja iluzija, ratovanja ili tome slično. No, svakako zbog nedostatka ustrojenog sustava obrazovanja, ljudi su kroz igru naučili razmišljati, pa i stvarati mnoge dobre ali i loše stvari.

KRISTINA: Ipak, o igrama u novije doba, pa i svima onima koji se na razne načine igraju, te postaju istinski ovisnici o igrama, recimo nešto više u nastavku emisije, a sada zapjevajmo!

KRISTINA: Igramo se kao klinci, a kasnije kao odrasli, no zajedničko svim oblicima igre je sreća. O čemu se radi i što je sreća općenito, a što u sadržaju igre?

ZORAN: Sreća se vrlo često poistovjećuje s pojmom zadovoljstvo, a riječ je o skupu emocionalnih stanja u kojima smo zadovoljni situacijom u kojoj se nalazimo.

Iako je teško definirati sreću, mnoge stručne definicije podrazumijevaju slobodu, sigurnost, položaj u društvu  i tako dalje.

KRISTINA: Dakle, recimo da je netko sretan jer ima svoj stan, posao, dobro zdravlje, neovisnost i slično?

ZORAN: Pa zapravo si u pravu, danas je to prava sreća!

KRISTINA: Ja bih na primjer rekla da je sreća nešto suprotno od tuge ali to je opet stanje utemeljeno na emocionalnom životu pojedinca.

ZORAN: U redu, mogli bismo se uhvatiti u filozofsku raspravu začinjenu psihologijom, etikom i mnogim drugim područjima ali svakako najjednostavnije rečeno sreća je potpuni nedostatak nesreće, pa ma što mi mislili o tome!

KRISTINA: U redu, nećemo sad ulaziti u duboku analizu ali svakako smo došli do trenutka kada igra može izazvati sveopće veselje. Danas se igraju svi, od klinaca do staraca, mi smo negdje u sredini, a konačni rezultat je sveopće veselje.

ZORAN: Ha, kako za koga! Netko u igri mora izgubiti, dakle, sveopće veselje u nekom trenutku može izmaknuti kontroli jer svatko tko gubi se ljuti…normalna stvar.

KRISTINA: Kako je to moguće? Ako na primjer ti i ja igramo poker, onda samo jedan gubi. Ne možemo oboje izgubiti!? Ili ako se potučemo zbog starog špila ili trikova?

ZORAN: Naravno da možemo. Posebno ako igramo u nekoj od kockarnica! A takvih je danas jako puno i nisu sve poštene kao što se deklariraju nudeći velike dobitke.

KRISTINA: Zapravo smo došli  do onog dijela kada govorimo o igrama na sreću ili možda nesreću?Očito i jedno i drugo ima smisla!?

ZORAN: Svakako. A takvih je igara ili bolje reći tipova igara jako puno. No, treba reći da je prava igra na nesreću svaka igra u kojoj je glavni motiv novac ili neka materijalna, financijska ili druga dobit, bilo da je riječ o novcu ili uslugama.

KRISTINA: Eto, kažu da novac kvari ljude, pa očito kvari i igre!

ZORAN: Ne bih se potpuno složio s tobom. Ja mislim da novac samo pomaže ljudima da pokažu kakvi zapravo jesu. To ti je kao kada čovjeku daš vlast ili novac…i vidjet ćeš kakav je doista.

KRISTINA: Da, zapravo tada padaju maske i ljudi pokazuju svoje pravo lice. A kakvo je lice onoga koji omogućava igre na sreću ili nesreću?

ZORAN: Ne znam ali siguran sam da je to figurativno lice  zakonski omogućilo igre na sreću jer, jedini koji je sretan je država.

KRISTINA: Lutrija, srećke, loto, bingo, …sve su to legalne igre na sreću. Međutim, ja sada nisam sigurna što uopće znači igra na sreću?

ZORAN: Ako se prisjetimo maloprije spomenute definicije sreće, onda mi se čini da se igraš svojom trenutnom srećom, pa ma kakva ona bila.

KRISTINA: Pa, recimo da to izgleda ovako,…uložim neku svotu novca i uplatim loto i izgubim. Hmmm,…pa baš i nisam sretna zbog toga!

ZORAN: E, sad je vrijeme da promijenimo definiciju sreće i pojasnimo što sreća znači u ovakvim situacijama.

KRISTINA: Hajde, molim te?! A što može značiti kada izgubiš novac na ovakve stvari?

ZORAN: Recimo, sreća bi bila da si u trenutku uplaćivanja lota srela našeg tonskog realizatora koji je bio gladan i uredno te zamolio da mu platiš ćevape.

KRISTINA: Gle! Je li tebi dobro? Što me stalno gnjaviš s tim ćevapima?

ZORAN: Dakle, ne uplatiš loto, nahraniš čovjeka, a i ti se pridružiš gastronomskom veselju i svi sretni! Dakle, ovaj prehrambeni oblik sreće je 100% siguran dobitak, a loto je približno toliko siguran gubitak!

KRISTINA: To je siguran dobitak samo u kilogramima i ništa više!

ZORAN: A što bi ti? Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega. Tako je govorio neki lik u Alan Fordu. I bio je u pravu!

KRISTINA: Ja ću biti sretna ako završimo ovu emisiju bez kromanjonskih igračaka!

ZORAN: A i tada bi izgubila, tako da ne trebaš plakati bez potrebe. To je već samo po sebi jasno.

KRISTINA: Zašto? Kako misliš da bih izgubila?

ZORAN: Gle, poluga se kao igračka razvila u dva smjera, muški i ženski. I sad, ako kažem da je jedan od njih valjak za tijesto, a njega ovdje nema, ti si bez oružja i ostao je samo stalak za mikrofon, a njegova je primjena višestruka. Zato, nastavimo prije nego dođe do eskalacije sukoba oko sreće koje ti očito danas nemaš.

KRISTINA: Počet ću zazivati ime Božje ali, bolje onda nastavimo o igrama na sreću ili možda nesreću.

ZORAN: Ja predlažem jednu simpatičnu pjesmuljicu prikladnu da postizanje stanja općenarodne radosti i veselja…

KRISTINA: „Hyperion“, priča o igrama na sreću se nastavlja, a svaka od njih ima svoje sljedbenike. Tako na primjer sportska prognoza djeluje infektivno na zaluđene obožavatelje nogometa, dočim srećke kupuju slučajni prolaznici. Ali ima tu i drugih, ne manje popularnih igara…

ZORAN: Ha! Da, bingo- pošast penzionera! Imam takav slučaj kod kuće, no kladionice na sve i svašta najviše konzumiraju nedefinirani ovisnici o igrama na sreću.

KRISTINA: Spomenuo si ovisnost o igrama na sreću. Čini mi se da je to situacija kada pojam sreće mijenja svog korisnika, pa onaj koji igra postaje nesretan?

ZORAN: Definitivno je točno da se radi o patološkom stanju. Kada netko uporno i ustrajno igra neku igru na sreću i pri tome unatoč silnim gubicima i dugovima ne shvaća da se radi o svemu drugom, samo ne igri na sreću, onda tom čovjeku treba objasniti u čemu je problem.

KRISTINA: Dakle, ili je narodnim rječnikom rečeno, rođeni baksuz ili je igra namještaljka?

ZORAN: U načelu teorija vjerojatnosti jasno kaže u koliko će slučajeva na primjer kocka pasti i pokazati broj šest. To nazivamo statistička vjerojatnost i lako se da izračunati. Međutim, za to postoje početni uvjeti koji mogu biti umjetno stvoreni kako bi se navukli očajni igrači.

KRISTINA: A onda jednostavno gube?

ZORAN: Ne uvijek. Kockarnice su raj za igrače na sreću ali i one koji žele vidjeti kako taj svijet uopće funkcionira.

KRISTINA: Ako se ne varam ti si obišao sve veće i značajnije kockarnice u Las Vegasu?

ZORAN: Da, jesam. Čak sam onako, turistički odigrao poneku igru.

KRISTINA: Kako izgleda taj kockarski svijet. Ja sam vidjela nešto malo na tv-u ali u prave kockarnice nisam ulazila.

ZORAN: Najprije moraš shvatiti da su igre na sreću, dakle i kockarnice koje sadrže široku lepezu takvih igara, zapravo samo način života u zapadnom svijetu koji se eto, polako preselio i udomaćio i kod nas.

KRISTINA: Dobro, to vidim, na svakom uglu neka kladionica, lutrija i slično…

ZORAN: Da. Ali kockarnica nema prozora i nema sata. To je zato da izgubiš osjećaj za vrijeme i prepustiš se kockanju ili drugim riječima radosti trošenja novca ako ga imaš.

KRISTINA: Ali ako nemam baš puno novca, a želim zaraditi, je li moguće u tome uspjeti kockanjem i igrama na sreću?

ZORAN: Opet teorija vjerojatnosti koja kaže DA. Moguće je ali u kojoj mjeri? Uostalom, sada se pojam sreće svodi isključivo na novac kojim možda možeš kupiti sreću. A znamo da ne možeš! To je bar svima jasno. Zarađuje samo vlasnik kockarnice i država.

KRISTINA: Kakav je osjećaj kada uđeš u kockarnicu poput one u Las Vegasu? Vidjela sam u nekim serijama da je sve puno ljudi koji veselo igraju poker, rulet i još koješta…?

ZORAN: Blještavilo, luksuz i sve ono što te može činiti sretnim stvara ogromnu količinu adrenalina. Uopće ne razmišljaš o tome koliko ćeš potrošiti, važno je da se igraš. No tek kasnije, kada nestane novca, shvatiš da ti ostaje samo uspomena na te trenutke.

KRISTINA: Nemam uopće osjećaj koliko se može potrošiti na takvima mjestima?

ZORAN: Za naša mjerila običnog čovjeka riječ je o neshvatljivo velikim svotama novca. Postoje mjesta gdje se najveći iznosi ograničavaju, no jednako tako tu su mjesta koja dozvoljavaju apsolutne iznose. U svega nekoliko sekundi možeš potrošiti stotine milijuna dolara.

KRISTINA: Evo sad stvarno, kolika je vjerojatnost dobitka u takvim igrama?

ZORAN: Dakle, postoji navlakuša, a to su manji iznosi kojima običan čovjek počinje igrati igre na sreću jer one u tom trenutku to doista i jesu. Na manje iznose postoji programirana vjerojatnost koja korisniku može dozvoliti dobitak u 70% slučajeva. No, to su samo motivacijski potezi velike kockarnice koja na taj način oblikuje i stvara ovisnike.

KRISTINA: Dobro, recimo da igram na sreću i odlučim povećati uloge novca jer primjećujem da mi kocka ide od ruke?

ZORAN: U tom slučaju programirana vjerojatnost se smanjuje na 30% ili već manje, ovisno o tome koliko kockarnica ima novca.

KRISTINA: Ako sam dobro razumjela, što je iznos veći, programirana vjerojatnost dobitka je manja?

ZORAN: Točno. Inače bi kockarnica bila ta koja igra na sreću, a ne ti.

KRISTINA: Vrlo zanimljivo. Zapravo, kockarnice i sve organizirane igre na sreću nisu utemeljene na prirodnoj vjerojatnosti, već na onoj programiranoj?

ZORAN: Ne nužno. Ako se radi o prirodnoj vjerojatnosti, tada i igrači i onaj koji organizira igru na sreću zapravo igraju prema istim pravilima. Naravno, na kraju će država uzeti svoj dio ali u načelu igra je poštena.

KRISTINA: Dakako, to vrijedi samo u nekim slučajevima. Međutim, ovo stvaranje ovisnika ima svoj smisao. Najprije te naučim da dobivaš manje iznose i onda te navučem na velike iznose gdje ti uzmem sav novac.

ZORAN: Da. To je trenutak rađanja očajnika jer nitko od nas nema toliko novca da može pokriti ogromne gubitke koji su posljedica kockanja i igara na sreću, to jest nesreću.

KRISTINA: Ima li spasa takvim ljudima? Poznajem neke koji uporno i dugo igraju loto ali oni se čine sasvim u redu. Međutim znam i neke koji su propali i financijski.

ZORAN: Ima ako se igra zadrži na razini igre iz koje se nešto nauči.

KRISTINA: Ali vrlo često sudjelovanje u igrama na sreću popraćeno je i promišljanjem kako pribaviti još novca za kockanje.

ZORAN: To ima za posljedicu temeljitu promjenu osobnosti jer na kraju dolazi do kvarenja obiteljskih i prijateljskih odnosa, pa i pojave kriminalnih radnji.Početni ushit zbog dobitka polako nestaje zbog učestalih gubitaka koji na kraju rezultiraju očajem.

KRISTINA: Razumljivo, teško ćeš biti prijatelj s nekim tko uzima tvoj novac i troši ga na kockanje. Ovisnost kao i svaka druga ima svoj početak ali i kraj?

ZORAN: Kraj nužno ne mora biti tragičan kao što to zna biti slučaj. Ako se na vrijeme otkrije ovisnost, može pomoći psihoterapija kao i druge mjere za pomoć u rješavanju takvih situacija.

KRISTINA: Uopće ne znam što bih rekla na sve to. Kako se čovjek može dovesti u takvu situaciju?

ZORAN: Jednostavno. Želja za lakom zaradom ili strastvena igra ukoliko imaš novca. I jedno i drugo je pogubno. Samo što je u ovom slučaju dobitnik onaj koji je vlasnik kockarnice.

KRISTINA: Dobro, to je onaj ružni dio priče o igrama na sreću. No, recimo da slučajno pogodim sve brojeve lota. Koliko je to moguće ili se radi o pukoj slučajnosti?

ZORAN: Pojam slučajnosti- to je situacija za koju nemamo dovoljno podataka kako i zašto se nešto događa upravo tako. Ali praksa pokazuje da su i veliki dobici mogući. Kada bih znao koji sve uvjeti moraju biti ispunjeni kako bi bili izvučeni neki brojevi lota, sigurno bih odigrao. A ovako, draži su mi ćevapi s lukom koje ćeš ti platiti meni i tonskom realizatoru!

KRISTINA: Eto, ne znam što bih ti rekla na ovo?!

ZORAN: Ne trebaš ništa reći, to je čisti dobitak za mene i Saju, a ti si ionako igrač na sreću. Mi smo igrači na sigurno!

KRISTINA: Ja mislim da je jedino sigurno odjaviti emisiju, dakle…emisiju uredili i vodili Zoran Krnjaić i Kristina Jakopović,

Tonski realizirao sretnik i tonski dobitnik Miroslav Sačer.

Ugodna večer i do slušanja idući tjedan…

 

Komentari

Mario Gršić Direktor / Novinar / Voditelj

Svoj put na Petrinjskom radiju započinje kao student, a nakon pet godina dobiva priliku za zaposlenje. Osim što ga možete čuti u radijskom eteru, ponekad vidjeti i na novinarskom terenu, uređuje još glazbenu emisiju Slušaonica kao i emisiju o svakodnevnim životnim pričama I to je život. Od 2016.godine postaje direktor Petrinjskog radija.