Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo proslavljen u Gori Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo proslavljen u Gori
GORA – Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, sisački biskup monsinjor Vlado Košić predvodio je misno slavlje u Gospinom svetištu Majke naših... Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo proslavljen u Gori

GORA – Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, sisački biskup monsinjor Vlado Košić predvodio je misno slavlje u Gospinom svetištu Majke naših stradanja u Gori pred brojnim hodočasnicima i vjernicima. U koncelebraciji bili su svećenici petrinjskog i glinskog dekanata, te rektor svetišta prečasni Paško Glasnović.

I ove godine hodočastio je veliki broj vjernika iz smjera Petrinje i Gline u ovo marijansko svetište u Gori. Više stotina hodočasnika stiglo je iz tri petrinjske župe, kao što se hodočastilo iz Gline te okolnih mjesta. Prije mise, biskup Košić je u dvorištu svetišta blagoslovio novopostavljeni kip Marije s djetetom Isusa, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija.

Misnom slavlju prethodila je procesija od crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije do vanjskog dijela svetišta. Slavlje su uljepšala kulturno-umjetnička društva u narodnim nošnjama te pripadnici dragovoljnih vatrogasnih postrojbi.

Na početku homilije biskup je istaknuo kako je ovaj najveći marijanski blagdan pun poruka za nas. „Monsinjor Hoser, papin vizitator u Međugorju, kaže (u intervjuu u Glasu Koncila) da je slavlje Marije na nebo uznesene znak kontinuiteta života koji mi kršćani poštujemo: čovjek se začinje od svojih roditelja i počinje živjeti, nakon toga se rodi od svoje majke koja ga je 9 mjeseci u svome krilu nosila, zatim živi djetinjstvo, mladost, zrelost, starost… kako već kome Bog da, i nakon zemaljske smrti prelazi u vječni život, o kojem svjedoči i današnja svetkovina. Tako se pokazuje kontinuitet života u koji mi kršćani vjerujemo i za koji Bogu zahvaljujemo. Time priznajemo da je život Božji dar; taj dar on nama ne oduzima nego nam ga, samo na drugi način, dariva da i dalje – i još u većoj punini – nastavimo živjeti, u Bogu, u vječnosti! To je zapravo naša budućnost, naša perspektiva kojoj se nadamo, u koju vjerujemo i koju nam današnji blagdan učvršćuje. Marija je prva među nama ljudima doživjela tu novost života, spašenost da i dušom i tijelom živi u preobraženom životu u Bogu, u vječnosti“, rekao je biskup.

U nastavku spomenuo se i riječi pape Franje o Mariji povezavši ih s našim svetim blaženikom Alojzijem Stepincom. „Ako nas Papa poziva da slijedimo Mariju, koja je i u progonima veličala Gospodina, koja je bila strpljiva i nosila križ idući za Isusom, onda se to na poseban način odnosi baš na našeg blaženog Alojzija. Upravo prije dva dana razgovarao sam s jednim svećenikom kojeg veoma poštujem a koji mi je rekao da je ovo što se događa s bl. Alojzijem Stepincem upravo njegov dar našoj Crkvi i Domovini. On misli da se sam bl. Alojzije odrekao svoje kanonizacije i isprosio ovaj zastoj pred Bogom da bi se naš narod konačno očistio od laži i podvala koje mu se nameću od komunističkih i srpskih optužbi koje još uvijek ne jenjaju i udaraju po nama. Rekao mi je, to Papa možda i ne zna, ali on je oruđe u Božjim rukama, da zaustavivši kauzu bl. Alojzija, naš narod pronađe i svima objavi istinu. Istinu o Crkvi i našem hrvatskom narodu koji je neprestano bio optuživan i progonjen, ali je strpljivo trpio i nosio svoj križ. A on je simbol sve te patnje i svih tih nepravdi koje je ponio na svojim leđima, i još ih uvijek nosi“.

Biskup se osvrnuo i na aktualni društveni trenutak i tzv. „Školu za život“ koja se uvodu u sustav odgoja i obrazovanja te se zapitao bi li bilo bolje reći da je život škola, a ne da je škola život? „Dobro, kaže se da je to škola za život, i da je to nešto novo, a što je bilo školstvo do sada? Zar ništa nije vrijedilo što je bilo do sada, nego će se tek sada otkriti pravi način školovanja djece i mladih? I je li to ispravan put ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala? Je li to onda smo tehnicizacija odnosno informatizacija obrazovnog procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije? Radi se doista o i te kako osjetljivom i zajedničkom pitanju koje ima dalekosežne posljedice ne samo za djecu, nego i za čitav narod. Zar nama vjernicima to pitanje može biti nevažno i smijemo li se ponašati kao da se to nas ne tiče? Kao vjernici mi trebamo razmišljati što možemo pridonijeti da naše škole doista budu škole za pravi život, život koji nam daje Bog i život koji Bog od nas očekuje. Pitamo se kakve bi to trebale biti ‘škole za život’ naše djece i mladih? Mi imamo pravo očekivati da to budu škole za život vječni, za život koji je u kontinuitetu, kako veli mons. Hoser, za život o kojem nam govori današnji blagdan Uznesenja BD Marije na nebo. No, kako to postići, kako se pripremiti za život vječni, gdje je ta škola u kojoj bi se to moglo naučiti? Sveti papa Ivan Pavao II. u enciklici. ‘Redemptoris Mater /Majka Otkupitelja’ kaže da trebamo poći u ‘Marijinu školu’. Kakva je to škola? To je škola molitve, duhovnosti, škola blizine s Kristom. S Marijom smo, kaže Papa, neprestano pozvani gledati Lice Kristovo. U toj kontemplaciji je naša snaga, uvijek biti pred Kristovim licem. No, je li to tako s reformom školstva ako se model ‘škole za život’ shvaća kao mjesto tolikog poštivanja kreativnosti djece da učenici sami trebaju odlučivati što će učiti a što neće, a ne da im to učitelji nameću“ , rekao je biskup dodavši kako se tada postavlja pitanje, što je to zapravo ‘edukacija’ odnosno odgoj i obrazovanje? „Latinski ‘e-ducere’ znači ‘iz-voditi’, što treba asocirati na vođenje pravim putem za što su odgovorni roditelji i stariji da ga oni pokažu djeci i povedu djecu pravim putem u život. Ako se međutim shvati da odgajanici sami trebaju birati svoj put, dapače da im stariji samo služe kao pomoć pri tome, tada je opravdano pitanje: tko tu koga vodi, tko je ovca a tko pastir? Čini se da je to preslika već postojeće tendencije u društvu koje želi izbrisati razliku roditelja i djece, pa očito to prenosi i na odnos učitelja i učenika. Da ne spominjem k tome i uvažavanje rodne ideologije koju je nedavno osudila i Sveta Stolica nazivajući je „dio nejasnog koncepta slobode“ i navodeći kako je ideja da je spol određen osobnim osjećajima, a ne biologijom pokušaj ‘uništenja prirode’. Pred svim tim i mnogim drugim izazovima nalazimo se u našoj trenutnoj povijesti“, rekao je biskup te zaključio kako je Marija uvijek bila naša zaštitnica, odvjetnica, najvjernija Majka, Kraljica Hrvata i osobit ures Hrvatske.

Na svečanom misnom slavlju u Gori uz brojne vjernike bio je prisutan i Darinko Dumbović, gradonačelnik Grada Petrinje koji je ovom prigodom čestitao blagdan Velike Gospe – Uznesenja Blažene Djevice Marije, te istaknuo kako Blažena Djevica Marija nikada ne osuđuje, ona nas poziva na mir i zajedništvo, ispunjava nas utjehom, uči nas da slijedimo njezin primjer i ne posustajemo pred izazovima.

Sisačko-moslavački župan Ivo Žinić pridružio se hodočasnicima koji su krenuli iz Gline. Kazao je kako je Gospa posebno omiljena Hrvatima jer je ona zaštitnica Hrvata. Kazao je kako je bitan mira, zajedništvo i sloga.

Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor iz petrinjske župe Sv. Lovre, a ovoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, župnik iz Komareva vlč. Robert Jakica i župnik i petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković.

Komentari

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.