NOVA DRENČINA – U nizu različitih donacija koje su dosad stizale na potresom pogođeno područje, najslađa je zasigurno bila ona koja je sredinom siječnja stigla s otoka Brača. Radilo se o gotovo pola tone kolača koje su u sklopu akcije „Brač peče kolače“ ispekle otočke žene, a stanovnicima i volonterima na potresom pogođenom području dostavili vatrogasci DVD-a Milna i članovi Moto kluba Brač. Osim kolača, Bračani su organizirali i niz drugih donacija: žene su ženama na potresom pogođenom području poslale ženske torbice s potrebnim higijenskim potrepštinama; djeca svojim vršnjacima slatke pakete, dok je za obnovu oštećenih obiteljskih kuća prikupljen građevinski materijal. Brački vatrogasci i članovi bračkog Moto kluba su se i volonterskim radom uključili u sanaciju šteta na potresom oštećenim objektima.
Otočani velikog srca na tome nisu stali. Nakon akcije „Brač peče kolače“, u dogovoru sa chefom Matom Jankovićem organizirali su i novu, pod nazivom „Brač kuha za Banovinu“ u sklopu koje su ovog vikenda u Sisku, za postradale u potresu, pripremali jela inspirirana svojim otokom, morem i Dalmacijom. Uz nekoliko stotina kilograma namirnica za kuhanje, dopremili su i ovaj put humanitarnu pomoć koju su tijekom vikenda dostavljali u postradala sela poput Strašnika i Majskih poljana.
Lijepu ljudsku priču – zapravo dvije – ispričali su i u selu Nova Drenčina kamo su stigli kako bi Kristini Brkljačić, njezinu suprugu Zdravku, sinovima: 17- godišnjem Franu i 10-godišnjem Filipu i njihovoj baki Štefici kojima je obiteljska kuća stradala u potresu, pomogli izgraditi drvenu kućicu koja će im biti krov nad glavom do nekog trajnijeg rješenja. U Novoj su Drenčini pripremili i dirljivo iznenađenje za djevojčicu Miu i njezine roditelje Helenu i Stjepana Kramara.
Mia je naime 31. prosinca napunila sedam godina, no rođendan nije proslavila, jer u danima nakon potresa, dok je tlo još intenzivno podrhtavalo, nitko na slavlje nije ni pomišljao. Ekipa s Brača pobrinula se da taj „propust“ bude ispravljen na nezaboravan način.
U Drenčinu su, u vatrogasnim vozilima pod „rotirkama“stigli u petak navečer. Kao i većina mještana i Mijini roditelji pomislili su kako vatrogasci opet dolaze na neku intervenciju sada već uobičajenu na potresom pogođenom području, no na njihovo iznenađenje, ovi su vatrogasci izišli s gitarom, tortom, balonima, šarenim konfetima i darovima i zapjevali: „Sretan ti rođendan!“. Mijin osmijeh bio je najbolji dokaz da je iznenađenje uspjelo.
„Krenuli smo na poštu po paket koji smo naručili za Miu. Susjeda Kristina nas je zaustavila nasred ceste i rekla da njezinom suprugu treba nešto pomoći istovariti. Pomislila sam kako ćemo zakasniti na poštu jer radi do 18 sati, ali Kristina je bila uporna i moj suprug je rekao – nema problema. Odjednom su počeli stizati vatrogasni kombiji, jedan za drugim. Pomislili smo – što je sad, a onda sam vidjela vatrogasce s kojima smo raznosili kolače, pa gospođu Anu, pa tortu, darove, „Mikicu“ od balona. Krenula je i pjesma „Sretan rođendan“ … ostala sam bez riječi. Ne možeš reagirat’, suza suzu stiže. Dragi ljudi totalno ste „ludi“. Hvala vam do neba i natrag. Dijete je presretno“, rekla je Mijina mama Helena.
„Iznenađen sam, ovo je stvarno lijepo i hvala svima od srca“, dodao je tata Stjepan.
Na pitanje što se njoj najviše svidjelo, Mia kaže: „Baš sve!“
Spletom okolnosti i ovo iznenađenje za Miu rodilo se zapravo kroz priču akcije „Brač peče kolače“ koju je putem društvenih mreža inicirala Ana Schutt, članica DVD-a Milna, kako bi stradalima u potresu barem malo zasladila i uljepšala teške dane.
„Čim se dogodio potres, mi smo svi „jednom nogom“ već bili u Petrinji. Naša prva akcija bila je prikupljanje nekvarljivih namirnica, vode i sličnog. Ja sam po struci slastičarka i uz silnu hranu koja se dijelila, rekla sam: „Zašto ne bismo probali i s kolačem? Što je to nekome ispeći jedan kolač?“ Akcija je imala toliko izniman odaziv da se niti mi nismo nadali da ćemo prikupiti toliko i da ćemo doći do skoro 500 kila kolača“, ispričala je Ana.
Pola tone kolača trebalo je potom dostaviti na potresom pogođeno područje, a taj su dio posla preuzeli Anini kolege vatrogasci iz DVD-a Milna zajedno s članovima Moto kulba Brač 2005.
„Kad su vatrogasci došli na teren dilit kolače, nisu točno znali di idu. Ja sam u grupi na „Face“ stavila da stižu kolači i da mi ljudi pošalju adrese ko bi tija kolače. Najskromnija poruka od svih je bila poruka Helene Kramar:„Ako slučajno prolazite kroz moju ulicu i ako vam ne bi bio problem i ja bih jedan vaš kolač“. Naravno da ne bi bija problem, ali pošaljite konktakt broj. Još je napisala da će nam se, s obzirom na to koliko se ljudi javilo, vatrogasci „izludit“ na terenu i ponudila je da će, iako nema auto, ali ga ima susjeda Kristina, zajedno s njom pomoći nam da podijelimo kolače njihovim sumještanima i potrebitima“.
Helena i Kristina pomogle su bračkim vatrogascima razdijeliti kolače, a oni su u sljedećem koraku odlučili napraviti još nešto za njih. Ana Schutt kaže kako su i prije toga razmišljali o tome da pomognu nekome obnoviti oštećeni stambeni objekt.
„Znamo da svima treba, ali ajmo namjenski – di, kome? U tom momentu stigla je Kristinina poruka da pozdravlja cijeli Brač i zahvaljuje na kolačima. Od svih 500 kila kolača u ruci je držala baš moj kolač koji sam ja napravila. Tako smo se povezale, a u razgovoru s njom, nakon po ure priče došli smo do toga da bi zapravo mogli njoj pomoći“.
„Susjedi se jedu kolači“, tom rečenicom sam ja preko Facebooka došla u kontakt s gospođom Anom za vrijeme akcije „Brač peče kolače“. Susjeda Helena i ja smo pomogle podijeliti 50-ak kila kolača u našem selu. Kako kod nas svaki dan tresu potresi, ljudi su u čudu gledali, ali su se radovali kad smo rekle da je Brač spekao kolače za njih. Na slici koju smo poslale Ani ja sam držala u ruci baš kolač koji je ona spekla, što ju je oduševilo. Počele smo komunicirati i ona je odmah pitala što nam treba. Ja sam rekla da ne trebamo ništa, mi smo skromni ljudi. Naša kuća je oštećena u potresu. Dobili smo kontejner koji je doduše mali za nas petero, ali muž je u dvorištu još prije potresa započeo graditi kućicu kako bi dečki imali svoj prostor. Tako je Brač odlučio dovršiti Filipu i Franu kućicu, a za našu malu susjedu Miju, koja nije uspjela proslaviti rođendan kad joj je bio, pripremiti naknadno rođendansko iznenađenje, ispričala je Kristina koja je za Miu i ekipu s Brača angažirala i članove Limene glazbe DVD-a Hrvatska Kostajnica.
Na temeljima koje je postavio Kristinin suprug Zdravko, vatrogasci DVD-a Milna već drugo jutro počeli su OSB pločama zatvarati konstrukciju kućice.
„Mi smo u onoj prvoj akciji tu dovezli i dijelili kolače u čemu nam je i ova žena pomogla, a ispalo je na kraju tako da mi imamo čast pomoći njima u izgradnji ovog objekta. Nije puno, ali od srca je i mi ćemo to učiniti. Materijal je stigao, sve je došlo. Radit će sedam ljudi i to je to“, rekao je zapovjednik DVD-a Milna, Antonio Mladinić.
Kakva je još pomoć ljudima na ovom području potrebna, došao je provjeriti i Frane Lozić, načelnik Općine Milna koja je sudjelovala u nabavci građevinskog materijala. Ponosan je, kaže, na vatrogasce DVD-a Milna, svoje sumještane i sve Bračane koji su se uključili u pomaganje potresom pogođenom stanovništvu. Napominje i kako će pomoć ovim krajevima trebati još dosta dugo.
„Ljudima naravno treba pomoći. Mi smo svjesni toga da ova obnova neće trajati mjesec ili dva i ta pomoć neće trebati mjesec ili dva, nego će se to nažalost – ali to je tako – odužiti i ljudima će trebati pomagati mjesecima, možda i godinama. Na nama je da to sve skupa ubrzamo, a mi sa strane lokalne zajednice koliko možemo pomoći, da pomognemo. Mi smo konkretno, što se tiče Općine Milna na ovom području do sada zbrinuli tri obitelji s tri stambena kontejnera. Sudjelovali smo u akciji „Brač peče kolače“, sudjelovali smo i u nabavci materijala za obnovu. Prije svega vodili smo računa o onim obiteljima koje imaju više djece – naravno, djeci je tu najpotrebnija pomoć, da što lakše i bez trauma prođu ovo razdoblje i vrate se u ono normalno. Tako ćemo i dalje nastaviti“, rekao je Lozić.
Dok je jedan dio bračke ekipe ostao graditi u Novoj Drenčini, drugi se pridružio kuharima u Sisku.
„Odlučili smo donijeti ovdje bračke specijalitete kao što su „dolce garbo“ – to su jetrica, na način na koji ih mi radimo dole, pa onda tripice; donijeli smo još i janjetinu s „bižima“, pa hobotnicu i lignje – to ćemo staviti na gulaš. Htjeli smo donijeti jednu našu priču s Brača. Dio hrane i neke darove odnijet ćemo i u sela Strašnik i Majske Poljane. To je ono što nas čini sretnima i zato smo ovdje i nećemo stati na ovome, nego ćemo i dalje „gurati“ ovu priču. Možda i na neki drugi način, ali bit je – pomoći. U ovoj situaciji pomoć stvarno triba i to je to“, kazao je Petar, jedan od bračkih kuhara.
Stanovnicima potresom pogođenih područja i dalje je svaka pomoć dobro došla, a ono što im je sada, kada se medijska priča o njima polako „stišava“ itekako potrebno je spoznaja da nisu sami, ponovno ostavljeni, ponovno zaboravljeni, ponovno prepušteni sami sebi. Svjedoči tome i zahvala Kristine Brkljačić:
„Umorni smo, ali smo i veseli. Ne damo se, borimo se uz vašu podršku. Hvala na svoj pomoći koja nam je stigla – u prvim danima iz Zagreba i iz Istre iz koje nam je stigao kontejner. Hvala i Bračanima velikog srca na svemu. Ma, hvala još jednom svima i veliki pozdrav iz Nove Drenčine“, poručila je uz male petrinjske darove za uspomenu n dane kada su ljudi jedni drugima zaista bili ljudi i velika pomoć u nevolji.
