Damir Kukuruzović i Django Group nastupili u Petrinji – bravo i  dođite nam opet! (VIDEO) Damir Kukuruzović i Django Group nastupili u Petrinji – bravo i  dođite nam opet! (VIDEO)
PETRINJA – Da petrinjska publika cijeni kvalitetnu glazbu, pogotovo kada je izvode vrsni glazbenici poput gitarista Damira Kukuruzovića i njegovog Django Groupa, vidjelo se... Damir Kukuruzović i Django Group nastupili u Petrinji – bravo i  dođite nam opet! (VIDEO)

PETRINJA – Da petrinjska publika cijeni kvalitetnu glazbu, pogotovo kada je izvode vrsni glazbenici poput gitarista Damira Kukuruzovića i njegovog Django Groupa, vidjelo se sinoć u prepunom atrijskom prostoru Hrvatskog doma, na koncertu koji je održan u sklopu ovogodišnjeg programa „Lovrenčevo u Petrinji“.

Kukuruzoviću, vlasniku Siscia jazz kluba i pokretaču međunarodnog festivala jazza i bluesa „Siscia open jazz & blues festivala“ u Sisku, koji je pozornicu dijelio s brojnim glazbenicima svjetskog glasa (Angelo Debarre, Raphael Fays,Wawau Adler, Paulus Schäfer samo su neki od njih) Petrinja nije nepoznat teren. Svojedobno je ovdje organizirao Jazz festival, ima brojne prijatelje Petrinjce, nedavno je u Petrinju (doduše privatno) doveo i slavnog Stochela Rosenberga (koji je nastupao na njegovom Siscia open jazz & blues festivalu), a kako je u šali rekao na početku koncerta, ne nastupiti u Petrinji barem jednom godišnje, bilo bi kao preskočiti Božić.

Jazz glazba je Kukuruzovićev život – živi od nje i što je važnije – za nju i oko toga, za njega nema kompromisa i pristajanja na estradizaciju.

„Ja ne želim bend vući prema nekim komercijalnim istupima nekih estradnih „stradalnika“. Estrada nam je totalno stradala, kako kaže Pif Bogunović. Ja bih ponekad stvarno volio da se moj Jazz club koji se nalazi u Sisku, nalazi ovdje u Petrinji. Zašto je jazz bitan? Bitan je prvo zato što on postavlja grad na zemljovide onih mjesta koja se mogu podičiti najvišim mogućim urbanim, kulturnim standardima. Naravno da recimo Sisak ili Petrinja nikad neće biti možda ono što je Pariz, ali kad otvorite recimo neku jazz enciklopediju, onda pod slovom P stoje i Petrinja i Pariz. Meni je jako drago da jazz živi ovdje u Petrinji zahvaljujući i nekim pojedincima koje sam ovdje upoznao i koji su sjajni. Jako sam ponosan na petrinjski Big bend koji ima neke doticaje s jazzom, a koji vodi Tomislav Komes. Stvarno sam vrlo ponosan da u maloj sredini na takav jedan način može zaživjeti ovakva jedna apsolutno velika priča“, rekao je Kukuruzović na početku koncerta.

Kukuruzović je jedan od najvjernijih hrvatskih sljedbenika i promotora glazbe Djanga Reinhardta, belgijsko – francuskog Roma, jazz glazbenika kojem su u mladosti, u požaru stradala dva prsta lijeve ruke i koji je nakon toga, umjesto da malodušno odustane od glazbe, razvio poseban stil sviranja gitare kojim je oduševljavao publiku i brojne kolege glazbenike. Sloboda je ključna riječ kojom Damir Kukuruzović objašnjava svoju fascinaciju Djangom.

„Django je sloboda. Django nije bio opterećen harmonijskim predlošcima. Nikad nije bio dio neke estrade. Bio je sam sebi menadžer. Meni se sviđa cijeli taj kult njegove ličnosti – dječaka koji putuje u karavani, uživa u tom romskom naselju. Ja sam upoznao mnogo „Djanga Reinhardta“ današnjice – svirao sam prije par dana sa Stochelom Rosenbergom, s Paolom Schäferom, s Robinom Nolanom – oni i danas žive na taj jedan poseban način na koji je živo Django. To su ljudi skloni roštiljima, velikoj familiji, ljubavi, pjesmi, veselju, plesu, apsolutnoj slobodi. Ja sam time apsolutno fasciniran, tom njegovom slobodom. Jednostavno, ja mogu kupiti gitaru za 200 eura kao što je imao Django i doći svirati. Nema prevara. Django nije bio podložan nikakvim komercijalnim tokovima. Ni ja to ne želim. Zapamtite, nema iskazivanja dok pratite druge. Jedinu suradnju koju imam je sa Zoranom Predinom. On je moj glazbeni brat i s njim surađujem, no ja apsolutno ne bih volio u životu stajati iza nekog, pratiti ga. Ne. Ja nisam taj tip“.

U čemu je zapravo tajna Djagnova stila – je li stvar u tehnici, emociji, određenoj životnoj filozofiji, nekoj vrsti „djangologije“?

„Stvar je “gipsy toucha”, “gipsy feelinga”. Django je bio sloboda, jedna beskrajna improvizacija i više se pouzdao u svoj sluh, u svoju intuiciju, nego u neke note. Prekrasan je bio radi toga. Divim se toj njegovoj slobodi. Zašto je bio poseban? On je spojio cigansku romansu s američkim jazz standardima. Zamislite kad se to objedini kako to izgleda. Mi zapravo sviranjem gađamo puls ljudskog srca, gađamo publiku i kad to „zaljulja“, onda stvarno uspije zaživjeti kako treba“.

Baš kako treba, zaživio je sinoć fluid između publike, Kukuruzovića i Django Groupa koji su činili Bruno Urlić – violina, Miroslav Čehaić – gitara, Željko Bilbija – bass gitara i Marijan Jakić – saksofon. Zaredale su majstorske izvedbe gipsy swing i jazz standarda od Ellingtonova „Caravana“, Chaplinove „Smile“ pa do Rosenbergove „Sephore“ i nezaobilaznog Reinhardtovog „Minor Swinga“. Svirajući ovaj put na gitari Paulusa Schäfera (jednoj od brojnih koje ima u svojoj kolekciji u kojoj su i gitare Angela Debarra, Wawau Josepha Adlera i dr.), Kukuruzović je atmosferu dodatno podgrijavao duhovitim upadicama potvrdivši da je ne samo vrhunski gitarist nego i odličan kozer koji je neobaveznim ćaskanjem između skladbi publiku nasmijavao do suza.

Na kraju koncerta, na pozornici su im se pridružili i njihovi stari prijatelji i dugogodišnji suradnici, Petrinjci Ivo Sanković, basist i Goran Brebrić (koji je odradio i ozvučenje i rasvjetu sinoćnjeg koncerta).

Iako možda zvuči kao izlizana fraza, za sinoćnji koncert se doista tražila stolica više. Atrij se pokazao kao odličan ambijent za ovakvu vrstu koncerta, a publika se puna dojmova još dugo zadržala kako bi se pozdravila s glazbenicima, čestitala im i zahvalila na isporučenoj glazbenoj poslastici, uz poruku – dođite nam opet!

Kad je zadovoljna publika, zadovoljni mogu biti i izvođači. Nakon koncerta violinist Bruno Urlić, Kukuruzovićev „Grapelli“ koji s njim svira već 13 godina (od početaka Siscia jazz cluba), kaže kako se i sam dobro zabavio.

„Kad s nekim sviraš već 13 godina stvarno uživaš u svakom koncertu“, rekao je.

Bio je to koncert kojim su i glazbenici i publika pokazali da Petrinja još uvijek nije izgubila svoj urbani duh koji se s vremenom možda malo uspavao, ali ne i potpuno nestao.

 

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.