Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
ndrenčinanaslov

Dan sjećanja na poginule i nestale mještane Nove Drenčine

PETRINJA – Svake godine, polaganjem cvijeća i svijeća te zajedničkom molitvom, mještani Nove Drenčine odaju počast svojim sumještanima poginulim ili nestalima u Domovinskom ratu: Mirku Vidoviću, Nikoli (Nikici) Miščeviću, Nikoli Jelekovcu i Martinu Malnaru čija sudbina do danas nije poznata.

Sjećanje je to na 6. listopada 1991. kada su žitelji Nove Drenčine, iako još neko vrijeme i nakon pada Petrinje odolijevajući nadmoćnijem agresoru, morali napustiti svoje selo koje je uskoro bilo uništeno i spaljeno. U sjećanje na žrtve i razaranja koja su podnijeli, ovaj datum se od 2010. godine obilježava i kao Dan mjesta Nova Drenčina. Predvođeni članovima obitelji poginulih i nestalih, u polaganju cvijeća i svijeća, zajedničkoj molitvi i misi zadušnici, uz mještane Nove Drenčine, sudjelovali su i predstavnici Grada Petrinje, petrinjskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i političkih stranaka.

Na dramatične događaje tog dana koji je duboko ostao zapisan u sjećanju žitelja ovog mjesta, u kratkom obraćanju kod spomen obilježja, podsjetio je predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Nove Drenčine, Mladen Škrinjar. Iako tada još maloljetan i sam se, bez puno dvoumljenja, uključio u obranu svog doma, svog mjesta, svojih sumještana. Borbe su tog 6. listopada 1991. godine, podsjetio je, trajale od ranih jutarnjih sati.

„Prije točno 29 godina, tog 6. listopada 1991. palo je i kompletno petrinjsko područje zajedno s našim susjednim naseljima – Sisačkom ulicom, odnosno Češkim Selom, Kolonijom. Bili smo u poluokruženju do Mošćenice koja je jedina bila u rukama Hrvatske vojske. Malobrojni hrvatski dragovoljci koji nisu bili formirani kao jedinica obrane, nego više kao izvidnička postrojba, sukobili su se u ranim jutarnjim satima sa srbo-četničkim dragovoljcima i JNA, koja je u svojim naletima s puno jačom vojničkom silom i u ljudstvu, a o oklopnoj tehnici da i ne govorim, uspjela tek u kasnim poslijepodnevnim satima slomiti obranu ovog naselja. Mi smo ih u tim prvim satima obrane pokušali  odbiti lovačkim naoružanjem i onim znanjem koje smo tada posjedovali, međutim nismo imali nikakve šanse da bi to zadržali. U toj nepoštenoj borbi stradalo je troje naših mještana – jedan od njih se još dan-danas vodi kao nestali, dok je još jedan naš mještanin, dragovoljac, poginuo kasnije na liniji koju su držali na Šestan brdu. Nakon pada mjesta, došlo je do uništavanja svih materijalnih dobara: kuća, gospodarskih objekata, pljačke, paleža i svega što su već „cijenjena gospoda“ tada u tim okolnostima provodila“, rekao je Škrinjar.

Zbog svega toga, dodao je, datum 6. listopada 1991. mještani Nove Drenčine nikad neće zaboraviti: „Ovaj datum u našoj novijoj hrvatskoj povijesti vrlo je bitan za naše mještane, ljude koji ovdje žive i nove ljude koji su se doselili nakon okupacije. Važno je i da to sjećanje prenosimo na naše mlade, da se to ne zaboravi, da u jednom zajedništvu ostane kao „povijesna stranica“ koja je vrlo bitna za nas mještane Nove Drenčine, jer kao što vidite, svake godine nas je sve manje, osipamo se, staro je pučanstvo, mladi odlaze „trbuhom za kruhom“, tako da sada ovo što je ostalo od nas mještana mora to sjećanje prenositi u daljnje generacije. To je povijesna činjenica. Mi smo dali svoj doprinos – od nas je i sastavljen 74. samostalni bataljun. Mi smo tada imali najveći vod od 40 ljudi pod naoružanjem. Puno je naših „dječaka“ bilo i u raznim specijalnim postrojbama i policije i vojske gdje su se iskazali. Imamo i dosta  invalida Domovinskog rata, tako da smo mi zaista pridonijeli stvaranju suvereniteta Republike Hrvatske maksimalno koliko smo mogli. I zbilja, to ne smijemo ni zapustiti ni zaboraviti. Pijeteta mora biti i mora se znati tko je branio, a tko je nažalost sve to „debelo“ iskoristio. Dok bude Drenčine, dok na ulazu u ovo mjesto bude stajala ploča s natpisom Nova Drenčina, mislim da će ovdje biti i tog pijeteta i poštovanja za rane devedesete“, kazao je Škrinjar.

Nakon odavanja počasti kod spomen obilježja, u mjesnom Društvenom domu održana je i misa za poginule i nestale mještane Nove Drenčine koju je, kao i zajedničku molitvu, predvodio vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg.

U odavanju počasti poginulim i nestalim mještanima Nove Drenčine, u ime Grada Petrinje, sudjelovala je zamjenica gradonačelnika Viktorija Kaleb.

„Bit naših dolazaka svake godine ovdje je prenošenje istine o Domovinskom ratu, koliko god to već pomalo zvučalo kao fraza, ali što drugo reći – naša zahvalnost, njihova spremnost na žrtvu, naše, ako Bog da praštanje, što je najvažnije da u srcu ne gajimo mržnju, da opraštamo i naravno da se nikad nešto slično ne ponovi, da se ne dogodi nikakav rat, jer ipak je rat najgora opcija. Kako god završio, to je najgora moguća stvarnost koja se može dogoditi jednoj zemlji. Stojeći ovdje danas ispred spomen obilježja, razgovarala sam s gospođama, ovdašnjim mještankama. Svima nam se čini da su nam te godine od ’91. do ’95., svakome na svoj način nekako „nestale“ iz života. Kao da nam fali dio mozaika, „kockica“ koje nam nitko na nikakav način ne može vratiti. Mi imamo slobodu – to je točno, imamo zemlju i to je točno, ali nam fali taj dio života, taj dio veza među ljudima, nekakve dobrote koja je postojala, bliskosti, dobrohotnosti među ljudima koja se, evo sada, uz ove nove okolnosti, nekako gubi. Ne zato što bi ljudi to htjeli, jednostavno je nametnuto, takva situacija, grubo rečeno, traži i specijalnu vrstu ponašanja, ali evo na ovim susretima se podsjetimo i koliko je život prolazan, a koliko su ljubav i praštanje vječni“, rekla je Kaleb.

Nova Drenčina, nažalost, kao i mnoga naša sela, danas broji sve manje stanovnika. Mladi svoje mjesto napuštaju uglavnom u potrazi za zaposlenjem, odlaze „trbuhom za kruhom“.

„Sve je manje žitelja, sve je manje mladih. Evo i danas je ovdje bilo tek tridesetak mještana. Žalosno je to meni reći, da u ovom našem selu – jer mi nismo prigradsko naselje, mi smo ipak selo Nova Drenčina – koje je nekada brojalo 196 domaćinstava i 500 stanovnika, sada možda, s čestim odlascima i dolascima, boravi dvjestotinjak stanovnika. Poljoprivreda, neću reći da je izumrla, ali je gotovo izumrla – nit’ krave, nit’ guske, nit’ konja, nit’ prasice“, kaže Mladen Škrinjar koji je ove godine izabran na dužnost novog predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Nove Drenčine koja je još uvijek veliko gradilište. Naime, u mjestu i dalje traju radovi na projektu “Aglomeracije”. Vodovod je završen, a u tijeku su radovi na kanalizaciji, na crpnim stanicama.

„Pa, što se tiče tog „aglomeracijskog“ dijela svi smo već malo na „rubu“ i živaca i financija za popravljanje vozila, jer sad smo već skoro petu godinu bez asfalta. To kao da se nekako radi „na preskokce“. Izmijenilo se nekoliko firmi i kad će sve završiti, ne znamo – dok se još napravi kolektor i dok se sve ove „buster“ stanice srede i doasfaltira i asfaltira. Mi inače imamo jedan dio prigradskih cesta koje su pod ingerencijom Grada Petrinje, a jedan dio je pod županijskom ingerencijom – glavna cesta je županijska cesta koja je sada u fazi asfaltiranja, pa se nadamo kroz nekakvih dvadesetak dana da će biti asfaltirano do kraja, ali vidjet ćemo.“

Od prioriteta koje bi željeli riješiti je dječje igralište što je dugogodišnja želja mještana. Uz pomoć Grada, s kojim, kaže, imaju dobru suradnju, željeli bi izmijeniti i dotrajali krov na Društvenom domu; „Šteta bi bilo da to zapustimo, jer ovakvog Doma u okolici nema. On je u vlasništvu Grada Petrinje, ali Grad nam ga je ustupio na korištenje, tako da ćemo ga mi, koliko god budemo mogli, normalno, uz pomoć Grada i održavati. Krov nam je bitan, a za ostalo se mi mještani koordiniramo i svojim radom i financijski samostalno snalazimo. Stvarno, ne mogu reći – meni se dečki uvijek odazovu, tako da to maksimalno održavamo“, kazao je Škrinjar koji je na kraju još jednom zahvalio svima koji su jučer došli odati počast njihovim poginulim i nestalima sumještanima.

„Hvala i udrugama i Gradu koji su nam se pridružili na ovom događaju. Neki ljudi govore da su to „fešte“. To nisu „fešte“. To su Dani sjećanja na naše poginule i nestale mještane i sve one tragedije koje je svaka naša obitelj iz Nove Drenčine tijekom godina rata proživjela“.

  • Image00001
  • Image00002
  • Image00003
  • Image00004
  • Image00005
  • Image00006
  • Image00007
  • Image00008
  • Image00009
  • Image00010
  • Image00011
  • Image00012
  • Image00013
  • Image00014
  • Image00015
  • Image00016
  • Image00017
  • Image00018
  • Image00019
  • Image00020
  • Image00021
  • Image00022
  • Image00023
  • Image00024
  • Image00025
  • Image00026
  • Image00027
  • Image00028
  • Image00029
  • Image00030
  • Image00031
  • Image00032
Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X