Share on facebook
Share on twitter
dobrojeznati19042020

Dobro je znati – o zaštiti prava i dostojanstvu življenja osoba starije životne dobi

Predstavljamo vam projekt pod nazivom Dobro je znati.

Nositelj projekta Dobro je znati je Udruga za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi iz Zagreba koju vodi diplomirana pravnica Mira Čokić, a projekt se provodi u partnerstvu s Građanskom inicijativom „Moj grad Sisak”. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Projekt se provodi u Gradu Zagrebu i u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Dio projektnih aktivnosti predstavlja nam izvršiteljica dijela aktivnosti dr. sc. Daša Poredoš Lavor. 

Stariji ljudi trebaju u potpunosti sudjelovati u ekonomskom i društvenom razvoju, te uživati u rezultatima napretka i blagostanja društva. Godine života nikako ne smiju biti čimbenik diskriminacije. Godine života mogu biti i jesu prednosti jer nam ukazuju na iskustvo koje je stečeno i životna mudrost koja je utkana u vlastiti život i život potomaka koji tek dolaze.

Starije osobe po mnogočemu se međusobno razlikuju. Živjeli su u različitim životnim uvjetima i tako stekli razna životna iskustva. Uz prosječne napore, očekuje se, da pokušaju zadržati dotadašnji stil života ili da od mnogih stvari po malo odustati. Mišljenja sam da je priprema za stariju životnu dob od iznimne važnosti za sve nas.

Dosadašnja su istraživanja pokazala da se opasnost od izvrgnutosti nasilju u obitelji za starije povećava ako je žrtva ovisna zbog bolesti ili siromaštva o pomoći i podršci druge osobe, ako živi u obitelji opterećenoj nasiljem i međugeneracijskim sukobima.

Zlostavljanje starijih osoba je pojedinačni ili ponovljeni čin akcije ili suzdržavanja od djelovanja, koji se događa u međuljudskom odnosu zasnovanom na povjerenju, a koji izaziva bol ili uznemiravanje starije osobe. Najčešći razlog nasilja nad starijim osobama je koristoljublje.

Krađe i prijevare osoba starije životne dobi

Primjer 1. Počinitelj osobama starije životne dobi (žrtvi) lažno predstavljaju kao medicinski djelatnici (djelatnici ustanova koje pružaju medicinske usluge) koji najčešće nude besplatnu masažu, a sve kako bi samo ušli u stan. Umirovljenici koji žive sami željni su pažnje i razgovora i olako pristanu na takve susrete i druženja. Dok jedna osoba masira žrtvu, druga osoba pretražuje stan i traži novac i nakit iz stana ili kroz otključana vrata uđe u stan treća osoba koja također krade novac ili nakit.

Primjer 2. Počinitelji se lažno telefonski predstave kao zaposlenici poslovnih banaka, uvjeravajući žrtvu da su se pojavile lažne novčanice  ili im je istekao rok i da će doći na njihovu adresu kako bi preuzeli novac, koji će im nakon provjere i vratiti. Ovo osobito vrijedi za ruralna dislocirana područja u kojima je zbog deficita javnog prijevoza zaista teško samima doći do banke. Pristanu na ponudu jer im je tako lakše, kako kažu ne moraju nekoga moliti za prijevoz do banke i platiti mu troškove prijevoza. Ukoliko osoba odbije posjet “zaposlenice banke”, prijete zvanjem policije, privođenjem i pretragom stana.

Primjer 3. Počinitelji se lažno telefonski predstave žrtvi kao djelatnici porezne uprave i uvjeravaju ih da su dobili povrat novca i to poveći iznos, koji će im biti isplaćen tek kada uplate određeni iznos za koji je detaljnim analizama utvrđeno da duguju. Umirovljenici u potrebi za svakom kunom, uglavnom ostaju misaono fiksirani za obećani iznos povrata poreza, pa pristaju i na uplatu iznosa koji se od njih traži i koji je obično znatno manji od onoga koji prema obećanju trebaju dobiti. Tada na adresu dolazi lažni zaposlenik porezne uprave, a žrtva joj predaje novac. Naravno da od imaginarnog „povrata poreza“ nema ništa.

Primjer 4. Aktualno u doba pandemije korona-virusa kada su osobe starije životne dobi mahom u samoizolaciji, pozivaju se na dodatni oprez i preporuke da ne izlaze iz kuća, pojavljuju se ljudi s lošim namjerama, predstavljaju se kao djelatnici ili volonteri različitih humanitarnih organizacija, nude im razne usluge i oblike podrške, te pri tome nastoje iznuditi novčana sredstva ili neku drugu izravnu korist – traže osobe podatke, broj bankovnog računa, OIB ili sl.

Primjer 5. Počinitelji se lažno telefonski predstave žrtvi kao policijski službenici koji su pronašli počinitelja kaznenog djela i da će doći na njihovu adresu po otiske prstiju na novčanicama i nakitu koje imaju u svom domu. Kada na adresu dođe lažni policijski službenik, žrtva joj lakovjerno predaje novčanice i nakit.

Prilikom počinjenja ovih kaznenih djela najčešće ne postoje svjedoci. Počinitelji dugo vremena motre osobe koje su izabrali kao žrtve i najčešće biraju one koji žive sami. Počinitelji iskorištavaju dobronamjernost, nepažnju i dob starijih osoba. Zaposlenici banaka i porezni službenici ne dolaze na adrese stanovanja – osim ako se to ranije nisu dogovorili s umirovljenicima na njihov zahtjev. Isto tako ne mijenjaju novac radi isteka, ne obavljaju povrat poreza, a humanitarni djelatnici i volonteri unaprijed kontaktiraju umirovljenike, dogovaraju se s njima o opsegu potreba koje će im pomoći podmiriti, dogovaraju se s umirovljenicima kada će im doći, predstavljaju se, pokazuju svoje identifikacijske dokumente i usluge obavljaju besplatno. Policijski službenici ne dolaze na teren zbog izuzimanja otisaka. Poruka je svim umirovljenicima: budite oprezni i nazovite  policiju na 192.

Osobe starije životne dobi ne doživljavaju iznude samo od njima nepoznatih ljudi. Često iskorištavani i najbližih srodnika kada je u pitanju imovina. Zadnjih godina dosta se govori i piše o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Svjedoci smo bolnih iskustava u kojima umirovljenici u svega nekoliko dana ostaju bez svega što su tijekom života stjecali i na kraju ostaju nezbrinuti. Mnogi umirovljenici zbog manjka informacija i znanja o navedenom, postaju žrtve i često ne dobivaju odgovarajuću pravnu zaštitu. Kao što naš projekt kaže dobro je znati – dobro je znati po čemu su ovi ugovori slični, a istodobno i tako različiti.

Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina i/ili nekretnine prelaze na davatelja uzdržavanja u trenutku smrti primatelja uzdržavanja. Ovaj oblik ugovora lakše s raskida i vraća vlasništvo, te je za starije osobe povoljniji izbor. Kod ugovora o dosmrtnom  uzdržavanju imovina najčešće u trenutku sklapanja ugovora prelazi na davatelja uzdržavanja. Tu je prisutna opasnost neizvršenja ugovorenih obveza, kao i rasprodaje imovine, te je upitan smisao raskida. Za davatelja uzdržavanja povoljniji izbor.

Oba ugovora mogu se raskinuti sporazumom ugovornih stana, no kada dođe do toga životna situacija prethodno je opterećena narušenim odnosima. Potrebno je podnošenje tužbe i dokazivanje u parničnom postupku da davatelj uzdržavanje nije poštovao ugovorne odredbe – za što treba puno vremena, dodatnih novaca, strpljenja, a upitno je da li će osoba starije životne dobi s obzirom na godine života i dočekati kraj sudskog procesa.

Ako roditelj s nekim od djece – ili s nekom trećom osobom, sklopi ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju na svu svoju imovinu, tad nema nasljeđivanja, tj. nasljednici ne mogu tražiti nužni dio. U ostavinu nakon smrti uzdržavanog – ulazi samo imovina koja nije obuhvaćena takvim ugovorom.

Pozivamo naše umirovljenike da posjete mrežne stranice Udruge za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi www.pravaustarosti.com  (kliknuti na objavu s desne strane „Dobro je znati”) ali i putem portal za treću dob www.dugzivot.com na kojem će moći pronaći razne korisne i zanimljive sadržaje, ako i primjere ugovora o kojima smo sada razgovarali.

Navedeni prikaz dio je medijske kampanje projekta Dobro je znati kojoj se priključio i Petrinjski radio i Portal 53.

SPONZORIRANI ČLANAK

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X