ZAGREB/PETRINJA – Prijava za ovogodišnji 16. „Ponos Hrvatske“, priznanje koju dodjeljuju dnevni list 24 sata i Hrvatska radiotelevizija, za hrabrost, nesebičnost i dobrotu, bilo je više nego ikada.
Mnoge su rasplakale članove ocjenjivačkog suda koji su se danima borili izborom. A onda su ih napokon odabrali… Njihove priče diraju ravno u srce.
Dodijeljene su u više kategorija, među kojima su ove godine i „Heroji potresa“, kao i „Heroji zdravstva“.
Inače, ideja zajedništva inspirirala je Anastasiju Lunko, talentiranu učenicu Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn iz Zagreba koja je izradila statuu „Zajedno“, a koja u simboličkom prikazu troje zagrljenih ljudi ukazuje na potrebu povezivanja i daje nadu, dok kvadar na kojem stoje podsjeća na nacionalni simbol kvadrata.
Među odabranima su se tako našli heroji zagrebačkog potresa – Vesna Blašković, Filip Jelavić, Petar Pavlić i Željka Brelić – ali i potresa na Banovini – Saša Osenički, Dinko Radučević, Marijana Jadro, Jurica Gospodnetić, Danijela Bunčić, Kristina Kovačević, kao i alpinisti volonteri „Ninđe krovnjače“.
Završna svečanost dodjele priznanja održana je u HRT-ovom Studiju 10, a neumorna Ines Cvitak, koordinatorica projekta „Ponos Hrvatske“ o samom načinu provedbe je kazala: „Mi smo ove godine napravili redizajn našeg portala i željeli smo privući mlađu publiku, u čemu smo zaista i uspjeli i na to smo silno ponosni. Isto tako smo redizajnirali naš logo i uvijek je veliki odaziv, jer ove godine smo zaista doživjeli jedno „bombardiranje“ prijavama pogotovo kada smo otvorili posebnu malu web stranicu za potres i dobili smo tisuću prijava za sedam dana. To je zaista jedan veliki broj za koji smo i mi bili iznenađeni i zaista je ove godine bilo jako, jako teško izabrati ljude i samo ovih 16 kategorija koje možemo dodijeliti. Temeljem toga 24 sata i HRT su izrazito ponosni na ovu nagradu i kapacitivno nismo mogli dodijeliti nagradu svim ljudima koji su zaista učinili nešto i dali sebe i nesebično otišli i pomogli pogotovo u potresima da bi tim ljudima olakšali i da bi svi zajedno prebrodili tu situaciju koja je bila izrazito teška i zato im se ovim putem zahvaljujemo i svi su oni naš ponos.“
Posebno se osvrnula na ove dvije nove kategorije: „Bolje je da dodjeljujemo neke nove posebne nagrade za neke posebne pozitivne uspjehe nego ove koje jesu, tako da se nadam da se ovo više nikada neće ponoviti i da će sve biti redovno i normalno narednih godina.“
Pojasnila je i rad ocjenjivačkog suda: „To je izrazito teško uvijek, a ove godine posebice, znači nama su tu naši glavni urednici, zatim netko od prošlogodišnjih dobitnika, zatim ravnatelj KBC-a Dubrava, određeni sociolozi, znači uvijek imamo razne spektre ljudi i branše i zaista je njima uvijek, uvijek teško, a ove godine je to bilo iznimno teško. Inače, zaista je teško uopće odabrati, uvijek nam kažu jesu li to mala, velika, ovakva, onakva djela, sva su djela posebna i nema razlike u njima. Teško je raditi razliku među njima.“
Najavila je i što slijedi u slijedećem razdoblju, odnosno startaju već od travnja, njihova mail adresa je otvorena i ljudi se mogu prijavljivati.
Jedan od dobitnika u kategoriji „Heroji potresa“, čiju dodjelu su pratili kadrovi petrinjskog potresa, koje je snimio petrinjski HRT-ovac Miroslav Jakovov Điđi, je i Saša Osenički koji je nakon preuzimanja nagrade kazao: „Bila mi je izuzetna čast i drago biti sa svim tim ljudima koji su isto primili nagradu kao i ja. Svi oni su napravili velike stvari za cijelu Hrvatsku, za naše gradove koji su nastradali u potresu. Ovo je sada veliko iskustvo koje daje još veću energiju i još veću ideju za što više stvari napraviti i dalje, motivaciju da se ne odustaje. Mislim da će se još više ljudi trebati uključiti i da sve pokušamo dovesti u što bolje i prvobitnije stanje, jer prva rečenica davnih dana i zadnjih je kako bez „ruka za ruku“ neće biti sreće za naše gradove. Svi smo na dodjeli, u malo vremena, imali prilike nešto reći, odnosno jednu situaciju od svih događaja koje smo odrađivali i osobno nisam bio zadovoljan time što sam morao reći samo tu priču, jer bilo ih je puno većih, odnosno naša akcija je počela 6. prosinca prošle godine, koju svi znaju, za obitelj Bjelac, traje i dalje i trajat će dok god budemo imali snage i moći za bilo što realizirati, a doći će vrijeme da se sve vidi i zna što smo napravili.“
