Dvadeset šesta obljetnica ZNG-a Petrinja Dvadeset šesta obljetnica ZNG-a Petrinja
PETRINJA – Osim Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, u Petrinji je danas obilježena još jedna važna obljetnica. Prije 26 godina,... Dvadeset šesta obljetnica ZNG-a Petrinja

PETRINJA – Osim Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, u Petrinji je danas obilježena još jedna važna obljetnica. Prije 26 godina, 5. kolovoza 1991. utemeljen je Zbor narodne garde Petrinja.

ZNG zastava tekst

Tog dana osnovane su četiri satnije i više samostalnih vodova, a dvjestotinjak pripadnika ZNG-a u petrinjskoj Srednjoj školi, ondašnjoj Gimnaziji opremljeno je odorama. Prvi zapovjednik bio je Željko Adžaga, kasnije Željko Hosi.

Na obljetnicu svog osnutka, pripadnici ZNG-a Petrinja jutros su se u organizaciji Udruge ratnih veterana – veterana Domovinskog rata grada Petrinje okupili i postrojili u Gajevoj ulici u Petrinji odakle su se u mimohodu, na čelu s motociklistima Moto kluba „Veterani“Petrinja  zaputili do središnjeg gradskog parka i crkve sv. Lovre. Tu su se pridružili koloni braniteljskih udruga, građana, predstavnika političkih institucija i stranaka u zajedničkom mimohodu do Senjaka. Kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima, minutom šutnje, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te zajedničkom molitvom odana je počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima i braniteljicama.

mimohod zng tekst

Dan obljetnice osnutka ZNG-a Petrinja bio je prigoda i za razgovor s jednim od ratnih zapovjednika ove postrojbe, danas umirovljenim pukovnikom Hrvatske vojske, Željkom Hosijem koji se prisjetio tih prvih dana formiranja postrojbe.

„Pripreme su počele još u rano proljeće 1991. Tadašnja politička struktura na čelu s povjerenikom Vlade za Petrinju, gospodinom Vujićem počela je s ozbiljnim pripremama za obranu i grada i šireg područja, međutim osnovni problem je bio nedostatak oružja. Završnica ustroja Zbora narodne garde bila je negdje krajem srpnja ’91. godine, a službeni početak, odnosno da tako kažem, prvi dan djelovanja Zbora narodne garde bio je 5. kolovoza 1991.

Zapovjedništvo je u to vrijeme još bilo u gradu, u zgradi političkih stranaka i djelovalo je na vrlo jednostavnim principima zapovijedanja – prenošenja zapovjedi i koordinacije, uz minimalne materijalno – tehničke uvjete. Potporu nam je u to vrijeme davala samo općinska struktura, manji dio Sisak i tek neznatni dio Zagreb.

Hosi tekst

Osnovnog naoružanja nije bilo. U to vrijeme imali smo prilično velik broj registriranih dragovoljaca, međutim problem je bio kako ih naoružati. Mi smo imali nekoliko stotina ljudi na popisima, strukturalno su postojale postrojbe – od samostalnih vodova, satnija do ideje o osnivanju prvog bataljuna ZNG-a, međutim naoružanje je bilo problem.

Već u to vrijeme, krajem sedmog mjeseca očito je bilo da četničke strukture, potpomognute milicijom, JNA i ostalima pokušavaju na što lakši način ovladati kompletnom Petrinjom, jer veći dio uz vojarnu „Gaćeša“ su imali pod svojom kontrolom, obzirom na veliki broj naoružanih postrojbi i pridošlica. Već krajem sedmog mjeseca bilo je registrirano nekoliko tisuća naoružanih ljudi u vojarni „Gaćeša“.

U takvim uvjetima, u zajedništvu s našom policijom, prilazi se organiziranim akcijama djelomične blokade, odnosno utvrđivanja nekakvih crta obrane unutar grada i tu moram reći sve najljepše o ljudima koji su uz izuzetno herojstvo, faktički sami nosili obranu pojedinih ulica, punktova, dijela Petrinjčice, Kupe, mosta i važnijih, kapitalnih objekata u gradu.

zajednička tekst

Problem je u to vrijeme predstavljao i veliki broj izbjeglica koji su dolazili iz okolnih hrvatskih sela. Padalo je selo po selo, da bi negdje već u osmom mjesecu, nakon poznatih zločina koji su počinjeni na području Dragotinaca, Čuntića i Kraljevčana  i zvjerstava koja je izvršio pukovnik Letić, situacija u gradu bila sve teža i teža.

Problem naoružanja bio je sve veći, s tim da smo mi išli i na neke varijante zavaravanja neprijatelja. Jedan komad oružja se prebacivao „iz ruke u ruku“ čime je stvoren jedan, recimo to tako, „poluorganizirani kaos“koji je kasnije rezultirao stvaranjem dojma da je velik broj naoružanih ljudi Zbora narodne garde i policije u Petrinji, što je bila kriva procjena. S te strane smo uspjeli zavarati neprijatelja, tako da, možda upravo iz tih razloga, sve do 16. rujna nije bilo velikih, otvorenih sukoba unutar grada.

zng park tekst

Sve veći broj, pa mogu reći čak i dragovoljaca iz ostalih dijelova Hrvatske dolazio je u Petrinju. Otvarale su se pojedine obrambene linije, prije svega Pecki i neka isturena mjesta koja su kao vanjski obod obrane grada bile vrlo značajne. Po nekim našim procjenama, morali smo pokušavati što dalje držati neprijatelja u tom južnom dijelu, jer u gradu smo ga već imali, gotovo pred nama. Topnička, tenkovska pa i pješačka nadmoć neprijatelja je bila sve značajnija. U razaranja su se uključili i MIG-ovi tzv. JNA koji su bili stalna prijetnja ne samo u smislu razaranju grada i uništavanju ljudi i materijalnih dobara, nego su pokušavali porušiti i mostove na Kupi, što bi nam presjeklo bilo kakvu mogućnost izvlačenja naših snaga i izvlačenja naših ranjenika. Mi smo se tada oslanjali prvenstveno na Zdravstveni centar u Sisku, jer već negdje od srpnja ni petrinjsko groblje ni zdravstvene ustanove nisu bili u funkciji, osim mobilnih zdravstvenih timova koji su svi bili u funkciji ili policije ili Zbora narodne garde. U takvim okolnostima polako smo ulazili u rujanske dane.

Značaj obrane Petrinje je na određeni način „verificiran“ i na Kriznom stožeru u Sisku. Naši ljudi doprli su do određenih struktura u Zagrebu i postojale su neke naznake da ćemo dobiti osjetno pojačanje, prije svega materijalno – tehničkih sredstava, a onda i ljudstva. To je u neku ruku bilo dobro, ali i prekasno. Petrinja je „pala“ 21. rujna u popodnevnim satima, a drugu večer dobili smo osjetno pojačanje u naoružanju koje je stiglo iz Zagreba.

letak tekst

Kaos prilikom pada samog grada, mnoštvo ljudi, izbjeglica, ranjenih , mrtvih … slike su koje je teško zaboraviti. Ali mora se reći i odati priznanje ljudima koji su od prvoga dana stali u obranu svog grada i svoje države. Mi smo već za nekih petnaestak, dvadeset sati u Maloj Gorici, a potom i u Petrovcu ustrojili stožer – zapovjedni dio i poslije i dijelove postrojbe i nastavili smo s obranom na obalama Kupe“, prisjetio se Hosi.

„Nažalost, puno ljudi koji su u to vrijeme bili s nama u Stožeru nije više živo. Mnogi su stradali i na drugim ratištima, a mnogi su poslije umrli od bolesti i stresa koji je cijeli taj rat izazvao. Još jednom mogu reći hvala svih petrinjskim braniteljima, hvala i svim sisačkim, jer bilo je i sisačkih branitelja, ali isto tako i dragovoljaca iz cijele Hrvatske“, rekao je Željko Hosi, jedan od ratnih zapovjednika Zbora narodne garde Petrinja.

Prilikom postrojavanja pripadnika ZNG-a koje je jutros u Gajevoj ulici organizirala Udruga veterana – veterana Domovinskog rata grada Petrinje, predsjednik ove Udruge, Zlatko Iskrić podsjetio je kako je Zbor narodne garde, uz policiju, bio preteča daljnjih postrojbi petrinjskih obrambenih snaga Hrvatske vojske.

Iskrić obraćanje

„Imali smo poslije toga i 74. i 80. samostalni bataljun i 162. brigadu i 12. domobransku pukovniju. Mi jednostavno moramo pratiti te naše postrojbe i obilježavati njihove obljetnice na dostojanstven način. Drago mi je što danas ovdje mogu pozdraviti jednog od zapovjednika, Željka Hosija koji je bio zapovjednik u one najteže dane. Kažem najteže, jer ste se borili goloruki. Hvala svim pripadnicima ZNG-a Petrinja“, rekao je Iskrić.

Nakon mimohoda i odavanja počasti kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću, obilježavanje 26. obljetnice ZNG-a Petrinja i proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja nastavljeni su na petrinjskom kupalištu uz druženje koje su zajednički organizirale udruge proistekle iz Domovinskog rata.

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.