PETRINJA – Već nakon prve pjesme „Ako umram il zaginam“ Jončea Hristovskog, dugotrajni, srdačni pljesak dobrodošlice pokazao je da je petrinjska publika „kliknula“ s etno sastavom Ezerki i njihovim instrumentalistima 7/8 (Sedum osmini) koji su u četvrtak, 5. ožujka 2020. održali koncert makedonske tradicionalne glazbe u Maloj dvorani Hrvatskog doma Petrinja.
Petrinjskoj publici „Ezerki i 7/8“ nisu nepoznati.
„Drugi put smo u Petrinji. Bili smo ovdje 2009. u Velikoj dvorani, u organizaciji Vijeća makedonske nacionalne manjine i njegova predsjednika Živka Davidovskog. Nakon desetak godina stekli su se uvjeti da ponovno dođemo. Vidim da smo vam nedostajali, kad nas zovete svakih deset godina“, našalio se na početku koncerta Bruno Urlić, voditelj, violinist, aranžer, producent – u ovom slučaju i glasnogovornik sastava.
Priča o etno sastavu „Ezerki“, što bi u prijevodu značilo „Jezerke“, odnosno „žene s jezera“ (Ohridskog), krenula je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Točnije, 1995. godine kada se pod okriljem hrvatsko – makedonskog društva u Zagrebu, na inicijativu voditeljice Lene Đapić, okuplja skupina žena makedonskog podrijetla koje žive, rade ili su udane (ili sve to) u Hrvatskoj, kako bi se družile uz tradicionalnu makedonsku glazbu i običaje. S vremenom, pod vodstvom svoje umjetničke voditeljice Darke Kragović, „Ezerki“ prerastaju u kvalitetan etno zbor prepoznatljiva zvuka, kojem se sve više pridružuju i članice različitih profesija i generacija, koje porijeklom nemaju nikakve veze s Makedonijom.
Uz troglasno višeglasje, prepoznatljivosti njihova zvuka doprinose i instrumentalisti orkestra 7/8 („Sedum osmini“, prema najpoznatijoj ritmičkoj mjeri u makedonskoj glazbi), koji sviraju različite tradicijske i netradicijske instrumente i s kojima od 2000. godine Ezerki čine nedjeljivu cjelinu.
„Ezerki i 7/8 su sastav koji djeluje u Zagrebu, koji originalno jesu osnovali Makedonci, ali kroz vrijeme je u tom sastavu ostalo najmanje Makedonaca, a najviše onih koji obožavaju makedonsku glazbu – od zbora Ezerki koji je, po meni, nastao još i prije ’95. godine do orkestra 7/8 koji je nastao 2000-te. Krenuli smo raditi zajedno i do danas uživamo u tome. Sastav se gotovo uopće ne mijenja. Kroz godine samo se povremeno pojačavamo. Naravno, kad neki sastav postoji 20 godina, nekoga sustignu godine i logično je da se neki povuku, ali s druge strane je super što nam dolaze neki novi, mladi ljudi, tako da smo i dalje generacija od 20 do 70 i mislim da je to jedan jako sretan spoj“, kaže Urlić.
Dosad su objavili pet, zapravo šest nosača zvuka (uključujući live CD).
„Prvi, „Livingroom – pjesme iz velike odaje“ je izašao 2005. godine (prvo izdanje Makedonija 2003.). Drugi album bio je „Baknež“ („Poljubac“) 2006. godine. Treći smo napravili live CD u Tvornici u Zagrebu, pa „Mustru“ i 2017. „Amfiteatar“. Nakon toga smo objavili još jednu kompilaciju koja se zove „Spektakl“, a prošle godine smo napravili i dokumentarni film koji se zove „Ludi za Makedonijom“. To ustvari odražava naš stav prema Makedoniji i može se pogledati na raznim medijima, poput You Tubea, jer smo „ispiratizirani“ zbog rodbine i prijatelja koji nas gledaju iz cijelog svijeta. I HRT ga je vrtio puno puta, čak i u izbornoj noći – nevjerojatno, dobili smo termin na kojem su nam svi zavidjeli“, kroz smijeh priča Urlić.
Iza Ezerki i 7/8 brojni su nastupi po Hrvatskoj, Makedoniji, BiH, Sloveniji, Italiji… U svojih, više od 20 godina – što na diskografskim izdanjima, što kroz koncerte, surađivali su s brojnim poznatim umjetnicima. Toše Proeski, Kaliopi, Rade Šerbedžija, Radojka Šverko, Nina Badrić, Masimo Savić, Kostadinka Velkovska, Bodan Arsovski, Zorica Kondža, Luka Nižetić, Zoran Predin, Matija Dedić … neka su od imena s kojima su zapjevali i zasvirali.
Ezerki i 7/8 slove za najbolje amabasadore makedonske tradicionalne glazbe izvan Makedonije. Poznati makedonsko-hrvatski skladatelj Ljubomir Brangjolica, nakon njihova koncerta u Skopju, rekao je u svojoj recenziji kako su: „Ezerki i 7/8 najbolje što se Makedoniji dogodilo izvan njezinih granica – oni su čvrst lanac koji drži most između Hrvatske i Makedonije“.
Uvjerila se u to i petrinjska publika, koju su, u vrijeme u kojem zaziremo od nekih drugih zaraza, Ezerki i 7/8 „zarazili“ svojom pozitivnom energijom, emocijom i ljubavlju koju gaje prema tradicionalnoj makedonskoj glazbi. Glazbeno „ogoljeni“, bez pomoći mikrofona i razglasa, uz duhovite opaske svog voditelja Brune Urlića, „prošetali“ su publiku kroz makedonske narodne pjesme i ora (narodna kola). S puno srca, glazbene emocije i energije, Ezerki i 7/8 daju se publici, bilo da izvode sjetne tužaljke, bilo dinamične, plesne brojeve u ritmu sedam ili devet osminki. Zapravo, imaš dojam da su makedonske pjesme i kad govore o nečem tužnom, dinamične, pune ritma i energije. U gotovo sat i pol koncerta nizale su se, većini uglavnom poznate: „Rum, Dum, Dum“, „Lihnida“, „Fato mori dušmanke“, „Jovano, Jovanke“, „Makedonsko devojče“, „Brala Jana kapini“… „Zajdi, zajdi jasno sonce“ sugestivno je otpjevala solistica Tajana Gluhak.
Izvedbom pjesme „Su maki sam se rodil jas“, podsjetili su Ezerki i 7/8 i na poginulog „makedonskog slavuja“ Tošu Proeskog, s kojim su ovu pjesmu snimili na svom albumu „Baknež“ 2006. godine.
Povremeni „predah“ svojim „Jezerkama“, tijekom koncerta priušte članovi 7/8 energičnim instrumentalnim izvedbama ora, poput „Kasapskog“ ili pak „Kalajdžijskog“ (koje je na svojim koncertima znao zasvirati i makedonski gitaristički virtuoz Vlatko Sfefanovski). Sastav 7/8 čine perkusionist Krešimir Oreški, na bas gitari je Toma Vlčev, na gitari Safiudin Alimovski, na saksofonu Marijan Jakić, na braču Petra Badovinac i na harmonici Jelena Horvat.
Da je glazba univerzalni jezik, potvrdila je publika, koja je, čak i ako nije razumjela sve riječi pjesama, dobro osjetila njihovo bilo, pa je čitavo vrijeme „surađivala“ s izvođačima – negdje udaranjem ritma dlanovima, negdje pjevušeći s izvođačima, a na bisu, na kojem su Ezerki i 7/8 izveli „Eleno kerko“ i „Bitola, moj roden kraj“, bilo je i onih koji su se ohrabrili zaplesati.
Za koncerte Ezerki i 7/8 to i nije nešto neubičajeno. Publiku jednostavno ponese pozitivna energija pa im se požele pridružiti.
„Pitanje je samo prijelomnog trenutka koncerta. U početku, oni koji na našim koncertima nisu bili, zaista ne znaju što ih čeka, ali lagano se sve krene „topiti“ i već negdje oko polovice koncerta se sprijateljimo s publikom, tako da je pred kraj već lagani „delirij“, rekao je Bruno Urlić koji je petrinjskoj publici zahvalio na toplom prijemu.
Makedonski pjesnik Kočo Racin, zapisao je svojedobno kako je: „pjesma Makedonije njena molitva, ogledalo njene duše i uzdaha“. Netko drugi pak, jednom je prilikom rekao kako „makedonsko srce kuca u sedmoosminskom ritmu“. „Ezerki i 7/8“, 22-oje ljudi „ludih za Makedonijom“, potvrđuju i jedno i drugo, makar i nisu svi Makedonci.
