Glazbeni vatromet Paulusa Schäfera, Damira Kukuruzovića & Django Groupa za kraj Međunarodnog petrinjskog jazz festivala Glazbeni vatromet Paulusa Schäfera, Damira Kukuruzovića & Django Groupa za kraj Međunarodnog petrinjskog jazz festivala
PETRINJA – Da zatvoriš oči i samo slušaš, mogao bi pomisliti da si negdje u New Yorku ili možda Parizu, u nekom jazz klubu... Glazbeni vatromet Paulusa Schäfera, Damira Kukuruzovića & Django Groupa za kraj Međunarodnog petrinjskog jazz festivala

PETRINJA – Da zatvoriš oči i samo slušaš, mogao bi pomisliti da si negdje u New Yorku ili možda Parizu, u nekom jazz klubu u kojem prekaljeni sljedbenici Djanga Reinhardta slave njegov glazbeni duh, svirajući publici za gušt i sebi za dušu. Ipak, nije bila riječ o New Yorku, ni o Parizu, već o maloj Petrinji u Hrvatskoj u kojoj je sinoć na najbolji mogući način – nastupom Paulusa Schäfera i Damira Kukuruzovića s njegovim Django Groupom, završio Međunarodni petrinjski jazz festival.

Schäfer, nizozemski jazz glazbenik koji slovi za jednog od najvećih gitarističkih virtuoza današnjice i jednog od najvećih sljedbenika glazbe Djanga Reinhardta (potiče iz romske zajednice Sinta kojoj je pripadao i Django), u Petrinju je stigao na poziv svog prijatelja i kako sam kaže, „glazbenog brata“Damira Kukuruzovića koji je ovaj Festival u Petrinji i organizirao.

Uoči koncerta, sa susretljivim Paulusom porazgovarali smo kratko o njegovom uzoru Djangu Reinhardtu, prijateljstvu s Damirom, obitelji, glazbenim planovima …

Što je to u glazbi Djanga Reinhardta što i danas, toliko godina nakon Djanga, fascinira glazbenike, osobito gitariste, diljem svijeta?

„Django nije bio običan gitarist. On je bio čudesan, jer je svirao s dva prsta. Utemeljio je „Quintette du Hot Club de France“. U to vrijeme u Americi se svirao jazz. Django je otišao tamo i na „Selmer“ modelu akustične gitare svirao je jazz, ali gipsy stil „Hot Club Du Francea“. Ono što je činio, bilo je nevjerojatno. Django je isto bio Rom i cijela romska zajednica u Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj i Francuskoj, oduševila se njime, jer je bio čudesan gitarist koji je svirao s osjećajem, s dva prsta kao što sam spomenuo i to što je činio bilo je nevjerojatno lijepo, tako da je cijeli svijet želio čuti Djanga i svirati kao on.“

Osim Djanga, tko vas je inspirirao na bavljenje glazbom? Tko vam je prvi dao gitaru u ruke i podučio vas?

„Ja imam veliku obitelj – imam petero braće i četiri mlađe sestre i sva moja braća sviraju gitare. Moja četiri brata također sviraju gipsy stil glazbe Djanga Reinhardta, tako da sam ja uz tu vrstu glazbe odrastao. Kad sam imao pet, šest godina, dobio sam svoju prvu gitaru i zajedno sa svojom braćom odrastao uz glazbu Djanga Reinhardta. Kao i moja braća i ostali Romi u našoj romskoj zajednici sviraju gitare, slušamo jedni druge i od malih nogu učimo jedni od drugih, odrastajući uz glazbu.“

Što vas pokreće – što vas danas kao već renomiranog glazbenika u svjetskim razmjerima, inspirira na sviranje i stvaranje glazbe?

„Naravno, Django je iznad svega. On je sve, on je heroj. On je učitelj nad učiteljima. Slušam i Georgea Bensona, on mi se također sviđa. Volim i mog prijatelja Damira Kukuruzovića, jer nam je lijepo kad sviramo. Kad sviramo zajedno, onda ja učim od njega i on uči od mene. Sinoć smo svirali u Damirovom Siscia Jazz Clubu u Sisku i on je izveo neke tako posebne stvari da sam rekao: „O, čekaj malo, što to radiš čovječe? To je divno. Moraš me to naučiti“. Tako učimo jedan od drugog, tako smo postali jedan tim i tako zajedno „rastemo“ u glazbi.“

Neobično je kad netko poput vas, s toliko „svirki u prstima“ i toliko nastupa s glasovitim gitaristima diljem svijeta, kaže da još uvijek nešto „uči“o sviranju gitare.

„Da, jer gitaru nikad ne možete dovoljno naučiti svirati. Toliko je toga što još možete naučiti o sviranju gitare da je to zapravo nevjerojatno“.

Kako je došlo do vašeg poznanstva i suradnje s Damirom Kukuruzovićem?

„Prvi put sam ovamo došao prije četiri godine. Damir me je kontaktirao i rekao: „Paulus, imam lijep jazz club – želiš li doći u Hrvatsku i svirati?“ Rekao sam: „Da, naravno“. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku, u Damirov Siscia Jazz Club činilo mi se kao da sam stigao u raj. Tako lijepo, detalji, čitav jazz klub. Bio sam i svirao u mnogim zemljama i vidio sam u životu puno lijepih jazz klubova, ali Damirov klub, za mene je vrh. Toliko je lijep u detaljima – kad pogledate rasvjetu, stolove – zaista pravi jazz klub. Tako da nakon što me je Damir kontaktirao, odazvao sam se, svirali smo zajedno i sad smo prijatelji, braća. Dolazim već četiri godine i sviđa mi se ovdje – publika je dobra, hrana je dobra u Hrvatskoj, zemlja je lijepa i sad sam zaljubljen u Hrvatsku“.

Nakon Petrinje, s Kukuruzovićem i njegovim Django Groupom, Schaffer kreće na kraću turneju po Hrvatskoj. U planu je i snimanje CD-a.

„Da idem s Damirom na malu turneju ovdje u Hrvatskoj. S njim ću snimiti i CD, a nakon toga idem u Italiju, na Siciliju gdje također imam turneju. Po povratku doma u Nizozemsku čeka me snimanje CD-a i s dečkima iz Nizozemske“.

Odmarate li ikad? Imate li vremena za predah?

„Da, naravno, moram naći balans. Imam ženu i tri kćeri i vrlo sam sretan što me moja supruga i čitava moja obitelj podupiru. Moja supruga i moja obitelj znaju da je glazba moj život i vrlo sam sretan što me podržavaju u svemu što radim.“

Imate tri kćeri – je li neka od njih krenula očevim stopama? Sviraju li možda gitare?

„Ne, samo plešu“, kaže Paulus kroz smijeh. „Srednja, Gina,pjeva i malo svira klavir, ali ima izvrstan sluh. Kad ona pjeva, a ja sviram gitaru i odsviram krivi akord, ona to odmah čuje i kaže: „Tata, što je ovo? Što radiš? To nije dobro!“A ima samo 12 godina. To je dobro. Ponosan sam na nju“.

Koncert koji su Paulus Schäfer, Damir Kukuruzović i njegov Django Group u sastavu violinist Bruno Urlić, gitarist Miroslav Čehaić i Željko Bilbija na bas gitari darovali sinoć petrinjskoj publici u Atriju Hrvatskog doma bio je prava gipsy swing čarolija, pravi vatromet glazbene energije i ritma.

Uigrano se prateći, dopunjujući, vještim improvizacijama odgovarajući na „izazov“ drugog svirača, komunicirajući instrumentima, izvlačeći iz instrumenata prave bravure brzinom i vještinom koju je golim okom teško i zabilježiti i nepogrešivim osjećajem za ritam, „poremetili“su osjećaj publike za vrijeme, pa kad je Kukuruzović nakon gotovo dva sata koncerta najavio posljednju stvar, mnogi su se zapitali – kraj? Zar već?

Naravno, publika je tražila još. I još. I da glazbenici odmah nakon koncerta nisu jurili u studio na snimanje, publika ih vjerojatno ne bi pustila još barem koji sat.

Kakvi su dojmovi publike, najbolje se vidjelo nakon koncerta, kada se oko izvođača okupilo mnoštvo onih koji su im htjeli stisnuti ruku, čestitati, zahvaliti, fotografirati se za uspomenu.

Zadovoljan je na kraju bio i Damir Kukuruzović koji je u sklopu programa ovogodišnjeg „Lovrenčeva“ pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, organizirao trodnevni Međunarodni petrinjski jazz festival.

„Što se tiče Jazz festivala ja sam prezadovoljan. Mislim da smo napravili tri totalno tematski različite večeri i teško mi je reći za koji bih se ja program odlučio, tim više što sam evo, na kraju i svirao. Martine Thomas i Black Coffee su mi uvijek prekrasni, oduševljen sam tim njihovim glazbenim nastupom. I Bojanom Volkom također s Gajom Udovič. Jedan dan nam vrijeme nije bilo naklonjeno, ali kad sve podvučemo, ovdje je publika toliko zahtjevna i toliko surađuje s glazbenicima kao da se koncerti rade na dnevnoj bazi. Teško mi je sad to reći, ali ovo što se dogodilo večeras, zapravo ovakva suradnja s muzičarima na bini i ovakva interakcija i odaziv publike na ova sola ili na ono što smo mi večeras izveli, stvarno dovodi do toga da imaš obavezu svaki se put pripremati sve više i više, još bolje i bolje. S ovim koncertima, Petrinja je pokazala da je urbana, da je profinjena, da apsolutno zaslužuje biti na karti svjetskih gradova koji se mogu pohvaliti jazz programima i ja se nadam da će ovo biti tradicija i da ćemo u budućnosti moći napraviti još više i još bolje sadržaje.“

Suradnju s Paulusom Schäferom, Kukuruzović i njegova ekipa nastavljaju i nakon Petrinje.

„Tijekom njegova boravka u Hrvatskoj snimit ćemo zajednički CD. Paulus dolazi iz najbolje moguće tradicije, iz plemena Djanga Reinhardta. Pravi je „gitaristički uragan“ i s nikim se ne osjećam tako dobro na bini, tako opušteno kao što se osjećam s njim. Jako sam sretan i ponosan na tu suradnju. Čim završimo ovaj intervju, završit ćemo u studiju gdje ćemo snimiti jedan naš zajednički CD koji bi se recimo trebao zvati „The Best of  Us“ ili tako nekako. Sad mi je još prerano govoriti, ali na njemu će svirati Paulus Schäfer, Gismo Graf i moj kvartet. Jako sam na to ponosan. Puno sam emocija u taj CD uložio. Glazbeni producent CD-a ovaj će put biti Bruno Urlić, on se zapravo najviše u studiju time bavio. Ljudi su se u kvartetu mijenjali tijekom godina, međutim s njim sam ostao od samog početka i on stvarno sad „šarafi“ taj CD – „šarafi“ u smislu miksanja u studiju. Stvarno si je dao puno truda i stvarno je u tome jako vješt“, rekao je Kukuruzović nakon sinoćnjeg koncerta kojim je s prijateljima glazbenicima još jednom odao počast svom glazbenom uzoru Djangu Reinhardtu.

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.