PETRINJA – Razorni potres i sudbina htjeli su da hrvatski branitelji Stjepan (85) i Zvonko (59) Horvatinec, otac i sin, ostanu doslovno bez krova nad glavom, odnosno njihova kuća u Voćarskoj ulici 4 u Petrinji pretrpjela je tolika oštećenja da je spremna za rušenje.
U iščekivanju povoljnijeg rješenja otac je spavao u „kampici“ u dvorištu, sin u garaži, a onda je u dogovoru petrinjskog paroha Saše Umićevića i Darka Dumbovića, predsjednika Kordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i članova ratne policije Petrinja nabavljen stambeni kontejner za bolji smještaj.
Kod primopredaje je bio i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, te je tom prigodom kazao: „Na inicijativu gospodina Dumbovića i uz podršku oca Saše Umićevića, paroha petrinjskoga, do SNV-a je došla molba da se dodijeli jedan kontejner za ljude koji su u nevolji i kojima je kuća ozbiljno oštećena i koji spavaju i stanuju u vrlo neuvjetnim prostorima i bili smo u prilici i evo danas je taj kontejner stigao. Treba ga još postaviti na pravo mjesto, priključiti na struju i vodu i ponešto još namjestiti tako da će imati sigurno i toplo mjesto za boravak, za spavanje, za ono što je ovoga trenutka najnužnije.“
Osvrnuo se i na trenutno stanje na ostalom terenu: „Još se vodi bitka za kontejnere, za mobilne kućice, tako da se ljudi smjeste u to, neki s teškim oštećenjima kao što je i ova kuća, a neki i zato što imaju strahove i ne mogu ući u svoju kuću i o svemu tome se vodi briga, država, nevladine organizacije kao što je SNV, Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i Eparhija gornjokarlovačka. Svi pomažu i svi smo tu da napravimo ono što ljudi u nevolji trebaju napraviti jedni drugima, to je biti pri ruci i pomoći u mjeri u kojoj se može, a mi smo na sreću u mogućnosti i to činimo danas, činit ćemo i sutra.“
Vidno uzbuđen i dirnut ovom gestom prilikom preuzimanja bio je sin Zvonko: „Ispod kuće je izbila voda, digla je mulj i kuća je kompletno za rušenje. Tražili smo pomoć, a došli su iz SNV-a koji su nam pomogli i hvala im, pogotovo našem Petrinjcu Saši Umićeviću koji nam je izišao u susret, tako da mu velika hvala. Prije smo također tražili pomoć, ali su nam kazali neka čekamo.“
