U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o Danu crvenih haljina, a mnoga stručna znanja povezana za ovu temu s nama će podijeliti i magistra logopedije Katarina Matijević, voditeljica logopedskog kabineta u Hrvatskom domu u Petrinji.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 7.veljače 2020.godine
TEMA : Dan crvenih haljina
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o Danu crvenih haljina, a mnoga stručna znanja povezana za ovu temu s nama će podijeliti i magistra logopedije Katarina Matijević, voditeljica logopedskog kabineta u Hrvatskom domu u Petrinji.
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Dana crvenih haljina?
Daša: Prvi petak u veljači je Dan crvenih haljina. Ova kampanja je pokrenuta kako bi se podigla svijest o moždanom udaru u žena. Moždani udar u žena – nedovoljno prepoznat, nedovoljno istražen i nedovoljno liječen. Dan crvenih haljina je započeo u Americi 2002. godine kako bi se podigla svijest žena o važnosti prevencije moždanog i srčanog udara. Ovaj dan karakterizira borbu žena o preuzimanju brige o vlastitom zdravlju budući da se većina moždanih udara može prevenirati zdravim stilom života, prepoznavanjem prisutnih čimbenika rizika, te njihovim liječenjem. Usprkos preventivnim akcijama koje su do sada poduzete, a nisu bile vezane za spol, zamjećuju se lošiji ishod moždanog udara u žena.
Mario: Recite nam nešto više o specifičnostima moždanog udara u žena.
Daša: Prema dostupnoj stručnoj literaturi, ali i na temelju iskustava iz svakodnevnog života – na pojavu moždanog udara u značajnoj mjeri mogu utjecati hipertenzija, dijabetes melitus, fibrilacija atrija, depresija i psihosocijalni stres. Zbog češće prisutnih netipičnih pojavnih oblika simptoma – ženski je moždani udar u hitnoj službi teže prepoznat. Također se zamjećuje rjeđe ili zakašnjelo javljanje žena u hitnu službu u slučaju netipične prezentacije ili blažeg moždanog udara, što otežava liječenje. Ako žive same, kasnije dolaze u hitnu službu što onemogućava aktivno liječenje. Migrena ima jači utjecaj na nastanak moždanog udara u žena. Kombinacija migrene s pušenjem ili upotrebom kontracepcijskih tableta dovodi do porasta rizika za nastanak moždanog udara. Žene su pod povećanim rizikom od nekih moždanih udara koja se vežu uz određena hormonalna stanja specifična za žene kao npr. trudnoća i postporođajno doba. Zbog mogućeg utjecaja terapije na plod u trudnoći, nedovoljno je ispitano aktivno liječenje, koje je neophodno primijeniti. Rezultati kliničkih ispitivanja su poznati uglavnom u muškaraca budući da su žene nedovoljno zastupljene u ispitivanju aktivnog liječenja, tim više što je u starosti veća prevalencija „netipičnog bolesnika s moždanim udarom“, starijih žena, s većim brojem komorbiditeta koji nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Iako nisu provedena klinička ispitivanja, iz dostupnih podatka vidljivo je da je ishod moždanog udara u žena lošiji nego u muškaraca. U ishodu moždanog udara zamjećuje se veća onesposobljenost, lošija kvaliteta života, a češća je depresija.
Mario: U preventivne i edukativne svrhe organiziraju se i razna tematska predavanja i društvena događanja ovim povodom, jeli tako?
Daša: Da, u Zagrebu – Liječničko društvo Hrvatsko neurološko društvo u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Školom narodnog zdravlja „Dr. Štampar“ – Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organiziralo je razna događanja: Dana 5. veljače u vremenu od 11 do 14 h održana je Javnozdravstvena akcija na Trgu Petra Preradovića pod nazivom „Nosi crveno“. Potom je danas 7. veljače u vremenu od 12 do 16 h održan Stručni skup u Školi narodnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar“, a večeras u 19 h organizirana je Završna svečanost – „Dan crvenih haljina“ u Koncertnoj dvorana „Vatroslav Lisinski“ u Maloj dvorani.
Mario: Podijelite s nama još neke važne informacije.
Daša: Moždani udar treći je vodeći uzročnik smrti kod žena, dok je u muškaraca na petome mjestu. Svake godine moždani udar ubije dvostruko više žena nego karcinom dojke te je iznimno važno biti svjestan čimbenika rizika te poduzeti odgovarajuće mjere koje smanjuju šanse za nastanak moždanog udara. Većina moždanih udara može se prevenirati zdravim načinom života te liječenjem prisutnih čimbenika, koje je pak potrebno unaprijed prepoznati.
Mario: A sada u emisiju uključujemo i magistru logopedije Katarinu Matijević koja će s nama podijeliti mnoga stručna znanja. Moždani udar ostavlja složene posljedice na čovjekovo zdravlje i osobitosti životnog funkcioniranja. Pojasnite nam koje su najčešće posljedice – s osobitim naglaskom na posljedice u govorno-jezičnom području.
Katarina : Nerijetko se događa da kao posljedica možadanog udara nastanu pravo poteškoće u komunikaciji. Ukoliko se prisjetimo one 4 jednostavne radnje koje pomažu utvrditi radi li se o moždanom udaru:
Nasmij se! (Ako osoba ne može podići oba kuta usana – nešto nije u redu)
Reci nešto! (Nesuvisao, čudan ili nerazumljiv govor, ponavljanje riječi ili fraza – nešto nije u redu)
Podigni ruke! (Ako je jedna ruka slaba i “pada”- nešto nije u redu)
Isplazi jezik! (Ako je jezik “iskrivljen”, ako ide na jednu ili drugu stranu – definitivno, nešto nije u redu).
Vidimo da se čak 3 od 4 naredbe odnose na organe koji nam služe za komuniciranje.
Za samo prepoznavanje moždanog udara koristi se FAST test koji je uobičajen i u Hrvatskoj gdje je u upotrebi još i kratica G.R.O.M:
G kao govor (otežan i nerazumljiv);
R kao ruke (jedna ruka je slaba i “pada”);
O kao oduzetost ( lice asimetrično, jedna stana “visi”)
M kao minute unutar kojih odmah morate nazvati Hitnu pomoć.
Dakle, govor je u većini slučajeva oštećen. „Najgrublje“ oštećenje komunikacije možemo podijeliti na ekspresivno, izražavanje i receptivno ili senzorno, razumijevanje. Kod motorne afazije bolesnik razumije sve što mu se govori ili čita. Razumijevanje govora (receptivni dio) je sačuvano, no onemogućen je spontan govor, tj. govorno oblikovanje misli. Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornim organima. Pacijent je nijem. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice (glas i slog). Lakše oblike motorne afazije obilježavaju otežana verbalizacija, usporen govor (bradilaličan) te izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil).Osoba s afazijom uvijek ima teškoća pri uporabi slijeda rečenica, što je najviša razina govora, tj. pri monologu, koji je kreativan i zahtijeva logičku i gramatičku povezanost izraza. Zanimljiva je jedna od razina govora, tzv. mrtvi govor, koji zapravo obuhvaća automatiziran govor. To su serije kao dani u tjednu, mjeseci u godini, dječje brojalice, molitve i psovke. Dakle, riječi ili slogovi, pa i dugi iskazi koji mogu obuhvaćati čak i sljedove rečenica, za bolesnika su samo davno naučeni i automatizirani govorni produkti bez ikakva smisla.Otežano je ponavljanje riječi i rečenica. Bolesnik, uz to, ne može samostalno pronaći potrebnu riječ, ali je može odabrati među napisanima.Uz motornu afaziju, redovito je oštećeno i pisanje. Bolesnik obično može napisati samo svoje podatke, ali rečenicu ne dovršava. Rukopis mu je težak, često i nespretan. Čitanje u sebi može biti prilično dobro sačuvano, ali kod čitanja naglas toliko se muči s izgovorom da ne može pratiti sadržaj teksta. Motornu afaziju prilično često prate oduzetost desne strane tijela i oduzetost artikulacijskih organa, što još više otežava sliku bolesti i usporava rehabilitaciju. Kod senzorne afazije bolesnik nema problema s govorom. Govor često djeluje točno, s normalnim ritmom, melodijom i tempom. Međutim, nedostaje smislenost, pa ni sam bolesnik ne zna što je zapravo rekao. Nerazumijevanje govora, svoga i tuđega, rezultira uporabom besmislenih riječi (neologizmi) i njihovom pogrešnom uporabom, tj. premještanjem slogova u riječima (parafazija). Govor je moguć, no bolesnik često mnogo govori (obično kažemo da je logoroičan), ali bez smisla i nerazumljivim rječnikom.
Mario: Pojasnite nam pojam afazija.
Katarina : Afazija kao najčešći, ali ne i jedini poremećaj govorno-jezične komunikacije, nastupa kod 25-40% pacijenata. S porastom učestalosti moždanog udara kod mlađih osoba, taj se postotak povećava i do 46% (1). Uz afaziju, kao samostalne ili pridružene teškoće u govoru može se javiti anartrija/dizartrija, apraksija/dispraksija, disfagija, afonija/disfonija. Postoji niz definicija afazija, no važno je napomenuti da je afazija stečeni poremećaj jezičnog izražavanja i/ ili razumijevanja, uz moguću zahvaćenost ostalih jezičnih modaliteta. Afazija je toliko složen poremećaj koliko je složen i sam čovjek. Razara najvažnije u čovjeku – mogućnost verbalna komuniciranja.Neurološka je činjenica da postoji funkcionalna veza između govora i dominantne moždane polutke. Izvan toga, sve je nesigurno. Već se dugo zna za Brocov motorički centar za govor, koji je smješten u čeonom režnju dominantne moždane polutke, a čijim oštećenjem nastaje motorna afazija. Wernicke je otkrio senzorički centar govora u sljepoočnom režnju dominantne (lijeve kod dešnjaka) moždane polutke, čijim oštećenjem nastaje senzorna afazija (poremećaj razumijevanja govora). Pri nastanku afazije najviše strada govor, a posljedica je poremećaj ili pak potpun gubitak govornih funkcija, uz poremećaj formulacije simbola (glasovi govora su simboli koje treba koristiti na način primjeren svakom jeziku). Afazija nastaje zbog prekida procesa dvosmjerne komunikacije koja uspostavlja korespondenciju između misli i jezika. Afazični bolesnici nisu u stanju pretvarati neverbalne slike koje čine misli u jezične simbole i gramatičke relacije koje čine jezik, a u većini slučajeva i obratni smjer procesa je oštećen: kad bolesnik čuje riječ ne može od nje načiniti neverbalnu sliku koja odgovara značenju te riječi. Afazija također nije motorički poremećaj (to je npr. disartrija) niti rezultat poremećenog procesa mišljenja (kao npr. shizofrenia). Afazija nije vezana isključivo za jezike koji se temelje na govoru, jer i gluhonijeme osobe koje se koriste znakovnim (vizuomotornim) jezikom mogu postati afazične.
Mario: Opišite nam kako izgleda logopedska terapija osobe nakon doživljenog moždanog udara. Kako ponovo učiti govoriti i razumjeti?
Katarina : Postoji više vrsta afazija i ovisno o tome radi se na oporavku bolesnika. U nekim bolnicama rehabilitacija govora počinje već u bolesničkom krevetu, ali i u toplicama, kamo se oboljeli od afazije često šalju zbog tjelesnih smetnji koje mogu nastupiti nakon oštećenja mozga.
Kad se bolesnik jedanput vrati kući, nužna mu je brza pomoć logopeda koji će nastaviti u bolnici ili toplicama već započetu terapiju ili će je tek započeti. Bilo bi dobro započeti je što prije jer čekanje negativno djeluje na rezultat i trajanje terapije. Rehabilitacija je gotovo nezamisliva bez suradnje obitelji koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako jer traje godinama.
Oboljeli od afazije u nekim slučajevima ne mogu sami dolaziti logopedu pa im treba pratnja, što je već jedan oblik suradnje. Izostanaka ne smije biti, osim s dobrim razlogom. Članovi obitelji s bolesnikom moraju ponavljati ono što se radilo kod logopeda te mu pomagati u svladavanju pismenih i usmenih zadataka. Ne smije se tražiti previše, ali ni premalo.
Prije same terapije, stručnjak će odrediti prirodu afazije i izraditi individualni program rehabilitacije, uzimajući u obzir postojeće povrede. Elemente logopedske terapije treba dalje provoditi samostalno kod kuće, ali povremeno uz redovitu logopedsku terapiju. Glavne metode i principi rada logopeda su postupno povećavanje složenosti opterećenja i zadataka.
Od jednostavnih do složenih – tek nakon svladavanja manje složenih funkcija (razumijevanje i izgovaranje zvukova) može se početi ovladati složenijim govornim konstrukcijama (riječima, rečenicama).Potrebno je pratiti ne samo izgovor, već i razumijevanje značenja izgovorenih riječi. Potrebno je uzeti u obzir interes pacijenta za temu koja se proučava – govoriti o onome što je zanimljivo pacijentu. Korisna je tehnika - započinjanja fraza, a pacijent je završi.
Također se koriste i glazbeni trikovi – pjevanje pacijenta njegovih omiljenih pjesmama pomaže u bržem obnavljanju funkcije govora. Svi bolesnici s afazijom nakon moždanog udara trebaju izvesti posebne restorativne vježbe, bez obzira na vrstu. To je zbog činjenice da je u 85–90% afazije mješoviti tip afazije – senzorni motorni. Stoga se sa svim pacijentima provode vježbe koje poboljšavaju rad orofacijalne muskulature.Kod tih vježbi, bilo koja od vježbi mora se izvoditi ne jednom, već nekoliko puta (5-10 puta u jednoj sesiji).
Mario: Dr.sc.Poredo Lavor, što još možemo reći na samom kraju?
Daša: Moždani udar često zna biti zastrašujuće i frustrirajuće iskustvo budući da ljudi nisu u mogućnosti reći prijateljima što se događa i na taj način se produžuje trauma. Ukoliko okolina nije upoznata s moždanim udarom koji je osoba pretrpjela, često se misli da se osoba promijenila. Nakon moždanog udara rehabilitacija je od velike pomoći ljudima da ponovno utječu na komunikacijske vještine. Logopedi u komunikaciji ovdje imaju veliku ulogu. Za prijatelje i rodbinu važno je da shvate ono što osoba izražava na van nakon moždanog udara. Treba paziti da se bolesnika ne isključi iz obiteljskog života, da se prema njemu ne ponašamo kao prema voljenoj stvari. Naime, iako možda ne razumije govor i ne može govoriti, bolesnikov je psihički i intelektualni život intenzivan i odbacivanje može negativno djelovati na motiviranost. Čim je to moguće, bolesnika treba vratiti u njegovu prijašnju socijalnu sredinu, u kojoj uloga obitelji ima neprocjenjivu važnost.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
