U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor putem razgovora obilježit ćemo Dane medijske pismenosti – i naravno razgovarati o raznim temama povezanima s ovim značajnim datumom.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 03.travnja 2020.godine
TEMA : Dan medijske pismenosti
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor putem razgovora obilježit ćemo Dane medijske pismenosti – i naravno razgovarati o raznim temama povezanima s ovim značajnim datumom.
Mario: Recite nam nešto o ovogodišnjem obilježavanju Dana medijske pismenosti.
Daša: Treći dani medijske pismenosti održava se od 30. ožujka do 5. travnja 2020. – i to kako je istaknuto na daljinu, u organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, u suradnji s brojnim partnerima i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja,
Cilj ovog projekta, koji se ove godine poklapa s Europskim tjednom medijske pismenosti, je osvijestiti javnost o važnosti medijske pismenosti, osnažiti građane, posebice djecu i mlade za kritičko promišljanje medijskih sadržaja i pružiti podršku odgojiteljima i nastavnicima razvojem edukacijskih materijala za medijsko obrazovanje. Dani medijske pismenosti ujedno su platforma za suradnju različitih dionika i organizaciju događanja s ciljem promicanja medijske pismenosti.
I ova naša današnja emisija je prilog obilježavanju ovog značajnog datuma – osobito u vremenu kada se velik dio života odvija digitalnim pute, a i prijavili smo je Agenciji za elektroničke medije kao događaj posvećen ovoj temi.
Mario: Pokušajmo definirati pojam medijska pismenost.
Daša: Europska komisija je 2007. medijsku pismenost definirala kao „sposobnost pristupa medijima, razumijevanje i kritičko vrednovanje različitih aspekata medija i medijskih sadržaja te ostvarivanje komunikacije u raznovrsnim kontekstima“.
Stručna skupina Europske komisije za medijsku pismenost dodatno je 2016. pojasnila definiciju medijske pismenosti naglašavajući da je to krovni izraz koji uključuje sve tehničke, kognitivne, društvene, građanske i kreativne kapacitete koji građanima omogućuju pristup, interakciju i kritičko razumijevanje medija, kao i sudjelovanje u gospodarskome, društvenome i kulturnome životu društva, te aktivnu ulogu u demokratskome procesu. Naglašeno je i da je u svim mogućim definicijama medijske pismenosti ključni element razvoj kritičkoga razmišljanja.
Revidirana Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) jača ulogu medijske pismenosti. Od država članica zahtijeva promicanje i poduzimanje mjera za razvoj vještina medijske pismenosti (članak 33.a). U preambuli ove Direktive stoji: „medijska pismenost odnosi se na vještine, znanje i razumijevanje koje omogućuju građanima da se učinkovito i sigurno koriste medijima. Kako bi se građanima omogućilo da pristupe informacijama, te odgovorno i sigurno upotrebljavaju, kritički procjenjuju i stvaraju medijski sadržaj, oni bi trebali imati napredne vještine medijske pismenosti. Medijska pismenost ne bi se trebala ograničiti samo na učenje o alatima i tehnologijama, nego bi trebala biti usmjerena na to da građani steknu vještine kritičkog razmišljanja potrebne za prosudbu, analizu složenih stanja i prepoznavanje razlike između mišljenja i činjenica. Stoga je potrebno da i pružatelji medijskih usluga i pružatelji platformi za razmjenu videozapisa promiču razvoj medijske pismenosti u svim dijelovima društva, za građane svake dobi i za sve medije, u suradnji sa svim relevantnim dionicima i uz pomno praćenje napretka s tim u vezi“.
Mario: Pokušajmo sada povezati aktualnu kriznu situaciju i medijsku pismenost.
Daša: Vještine medijske pismenosti u ovim kriznim trenutcima osobito su važne, jer nam mogu pomoći da se zaštitimo od utjecaja brojnih neprovjerenih informacija i dezinformacija koje prate pandemiju koronavirusa, a koje postaju viralne na društvenim mrežama ili se prosljeđuju putem aplikacija za dopisivanje. Uz to, problem je i senzacionalistički pristup nekih medija u izvještavanju o širenju koronavirusa, što je također važno prepoznati i zadržati kritički odmak.
Mario: Recite nam nešto o mogućem štetnom utjecaju medija na djecu. Gdje se kriju opasnosti?
Daša: Djeca su najosjetljiviji konzumenti medija. Posebno djeca u dobi 6 do 10 godina, čije se kritičko mišljenje i sposobnost logičkog zaključivanja još razvijaju, te su zbog toga više podložna negativnom utjecaju medija. Prema brojnim autorima, djeca uz televizor i druge medije dnevno provode 3 do 4 sata, najviše uz televizor, raznih računalnih igre i Internet. Većina imaju više znanja o korištenju medijskih sadržaja i suvremenih tehnologija od njihovih roditelja, što roditeljima otežava podršku, nadzor, učenje i kontrolu. Iskustveno dodajemo da su djeca danas u velikoj mjeri usmjerena na korištenje raznih društvenih mreža i komunikacijskih instrumenata putem kojih se vršnjačko nasilje gotovo bez ikakve kontrole vrlo intenzivno širi i tako dovodi do složenih emotivnih i razvojnih posljedica. Virtualne grupe koje djeca odnosno učenici sami stvaraju, nerijetko postaju opasna mjesta lišena tolerancije i bilo kakve kontrole u kojem su djeca / učenici izabrani kao žrtve izloženi ismijavanju, izrugivanju, nazivanju pogrdnim imenima, izložena su pričama koje nisu istinite, raspravlja se o njihovim osobinama, obiteljima, mogućim nedostacima i tako se plasira obilje laži koje dovode od mentalnog uništenja mlade osobe. Opasnosti se manifestiraju i putem spolne iznude i iskorištavanja – što djeca i mladi često ne prepoznaju kao opasnost već olako ulaze u komunikaciju i virtualne odnose.
Budući da će mnoga djeca i mladi, kao i odrasli, u ovom razdoblju provoditi čak i više vremena nego inače uz pametne telefone i računala, odnosno uz različite sadržaje na internetu, društvenim mrežama i platformama za razmjenu videozapisa, kao i komunicirajući putem aplikacija za dopisivanje, važno je pažnju posvetiti sigurnom i odgovornom korištenju interneta. Tim se temama bave nastavni materijali Agencije za elektroničke medije, kao što su Sigurnost djece na internetu i elektroničko nasilje, Poštivanje sebe i drugih u virtualnom svijetu. te Ljudsko dostojanstvo, vrijeđanje, sramoćenje i govor mržnje.
Mario: S obzirom da djeca provode puno vremena uz razne ekrane, došlo je i do stvaranje pojma medijsko djetinjstvo – o čemu se tu radi?
Daša: S obzirom da danas djeca vrlo rano počinju koristiti različita medijska sredstva može se slobodno reći da je djetinjstvo postalo medijsko. Međutim, nisu samo mediji ti koji utječu na dijete i zbog kojih dijete usvaja određene obrasce ponašanja – već (ne)aktivnost tj. pasivnost odraslih kojima su djeca okružena. Nije presudan negativan utjecaj medija, već ravnodušan roditelj koji ne brine koliko dijete provodi vremena uz medije, kakve medije i kako oni utječu na njega. Nije novost da je primarni socijalizacijski agens za djecu njegova obitelj. Ako roditelj odgovorno prihvaća svoju ulogu, zna da je on taj koji pomaže djetetu u medijskom opismenjavanju. Ne postoje naznake da će mediji uskoro nestati ili da će mijenjati svoje (ne)moralne poruke, suvremene tehnologije nadalje će se razvijati i biti sve sofisticiranije – no, oni ne mogu biti glavni krivac za odašiljanje iskrivljenih vrijednosti koje su uvijek rezultat djelovanja društva u cjelini. Međutim, moguće je i neophodno za kvalitetan razvoj djece i mladih da roditelji i škola reagiraju na novonastalo medijsko okruženje druženjem i komuniciranjem s djecom i mladima, te im pomognu u razvoju kritičkog mišljenja, boljoj organizaciji slobodnog vremena, poticanju kreativnosti i stvaralaštva, te sagledavanjem svijeta kakav jest, a ne kakvim ga mediji nastoje prikazati. Aktivnijim životom, izvršavanjem svojih obveza, zanimljivim provođenjem slobodnog vremena, odgovornim korištenjem suvremenih tehnologija – djeca i mladi bit će u stanju selektirati medijske informacije, a ne ih upijati kako ih mediji serviraju.
Mario: Danas mnogi ljudi neovisno o životnoj dobi koriste razne društvene mreže – uglavnom za komunikaciju, zabavu, igre, upoznavanje i sl. Što bi savjetovali i djeci i mladima, kako se ponašati na društvenim mrežama?
Daša: Kao i u stvarnom životu i na društvenim mrežama važno je poštivati pravila lijepog ponašanja. Važno je biti odgovoran prema sebi i drugima. Na društvenim mrežama možemo se susresti sa mnoštvom različitih situacija.
U svakoj komunikaciji, bilo stvarnoj ili virtualnoj – digitalnoj, važno je poštivati pravila lijepog ponašanja. Važno je promisliti prije nego što nešto objavimo ili pošaljemo poruku. Za sve poslano preko interneta postoji trag koji negdje ostaje zauvijek zabilježen. Pazite na sve moguće zamke virtualnoga svijeta!
Mario: Na temelju iskustva rada s djecom i mladima, a i slijedom sada opisane definicije – vi u Građanskoj inicijativi „Moj grad Sisak“ provodite jedan novi zanimljivi projekt. Recite nam malo više o čemu se tu radi?
Daša: Projektom pod nazivom Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencije nasilja u obitelji i društvu, koji je financiran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – želimo dati doprinos, između ostalog, smanjenju raznih pojavnih oblika vršnjačkog nasilja među djecom odnosnom učenicima razredne nastavi putem jačanja i razvijanja medijske pismenosti, učenja odgovornog korištenja medija, učenja i razvijanja kritičkog promišljanja i vrednovanja medijskih sadržaja – primjenom edukativnih predavanja, tematskih radionica i razgovaraonica – uz uporabu vođenog čitanja i likovne ekspresije (art pristup), edukacijskih materijala – dok nam je to aktualna situacija dozvoljavala, dok smo imali izravni kontakt sa sudionicima naših projektnih aktivnosti, a sada projektno djelujemo putem radijskih emisija i prikaza na informativnim portalima, te platformi s aktivnostima ovog projekta na kojoj mogu osobe svih životnih dobi nađi za sebe zanimljive sadržaje.
Suvremeni način života koji je često lišen prirodne životne dinamike sve članove obitelji neovisno o dobi usmjerava na pasivne (sjedilačke) životne sadržaje, te sve se više vremena provodi pred TV-om. U osobitom riziku razvoja štetnih psihofizičkih posljedica su djeca i mladi. Sve skupa dodatno otežava manjak komunikacije s članovima obitelji. Istraživanja u RH potvrđuju da prosječno dijete gleda 1680 minuta TV-a tjedno, dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru. Da bi netko razvio ovisnost o televiziji ili da bi na nasilje na televiziji reagirao osobnim nasiljem, trebaju postojati preduvjeti, kao npr. specifična struktura ličnosti, manjak razgovora u obitelji, neispunjene želje, osjećaj praznine u životu, pa se ta praznina upotpunjuje televizijom odnosno medijskim sadržajima. Kombiniranim interdisciplinarnim ne-direktivnim pristupom putem izravnog rada s djecom – u stvarnoj interakciji ili putem digitalnih sadržaja – želimo djelovati na smanjenje štetnog utjecaja medijskih sadržaja na usvajanje i primjenu nenasilnog ponašanja u vršnjačkim odnosima. Učenike želimo podučiti toleranciji, mirnom rješavanju sukoba, kritičkom mišljenju, odgovornom korištenju medija, te zdravim oblicima korištenja informacija i medijskih sadržaja. Medijsku pismenost kao razvoj pojedinačnih i društvenih znanja i vještina potrebno je razvijati i primjenjivati od početka života, jer posljedice propuštanja činjenja navedenog imaju višestruke, složene i dugoročne posljedice koja se putem opće patologije mogu manifestirati u svim kasnijim fazama života.
Mario: I što reći na kraju? Može koji savjet za roditelje?
Daša: Najdjelotvorniji način medijskog opismenjavanja djece odnosno učenika je razgovor – razgovor o onome što dijete / učenika zanima u vezi medija, razgovor o gledanom filmu u grupi, emisiji na TV-u, iz čega se može vidjeti kako je sadržaj utjecao na dijete / učenika. Na konkretnim primjerima treba pokazivati kako odgovorno koristiti internetske sadržaje, dostupne aplikacije i e-zaštite. Posebno je bitno razgovarati s djecom osjetljive dobi koja su u fazi razvoja razlikovanja realnost od imaginarnih događaja i skloni su brkanju jednog s drugima. Također, utjecaji medijskih poruka su dalekosežni i ne moraju biti vidljivi odmah. Štetan utjecaj medija može se vidjeti nakon dulje vremena i stoga je važno da odrasli stalno prate djecu /učenike na putu medijskog opismenjavanja i pritom rade na njihovom emotivnom i socijalnom razvoju.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
