Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
disciplinaodgoj

I to je život o disciplini u odgoju

U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o disciplini u odgoju.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 24.rujna 2021.godine

TEMA : Disciplina u odgoju

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu smiiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o disciplini u odgoju.

Mario: Pokušajmo definirati ovaj vrlo složeni pojam – disciplina u odgoju.

Daša: Analizirajući riječ disciplina, dolazimo do njenog pravog značenja, a to je učenje ili vođenje; u skladu s time, uz napuštanje klasičnog razmišljanja o disciplini kao načinu kontroliranja ponašanja djeteta kažnjavanjem, može se zaključiti da se radi o usmjeravanju djeteta prema pozitivnome ponašanju poučavanjem.

Radi se o odgojnome stilu koji se oslanja na kvalitetan odnos između djeteta i roditelja, temeljen na čvrstoj povezanosti, povjerenju te primjerenom odgovaranju na djetetove potrebe. S druge strane, postavlja se pitanje što je onda kazna? Kazna pretpostavlja izlaganje osobe pritisku (neugodi ili boli) kako bi se ponašala u skladu s našim očekivanjima, a te kao takva izaziva strah kod pojedinca. Dakle, dijete odabire (uglavnom) ispravno ponašanje zbog straha od kazne ili osobe koja ga kažnjava, a spomenuti osjećaj postaje sastavni dio djetetove osobnosti, uz oprez, povučenost, ljutnju i agresiju. Uz to, razvija se udaljenost između onog koji kažnjava (roditelja) i djeteta; povezanost i povjerenje je oslabljeno, a njihov se odnos svodi na bitku za moć. Posljedice kazne su kratkoročne i opstaju samo kada je u blizini izvor straha.

Svrha discipline je naučiti dijete primjerenome ponašanju i samokontroli što podrazumijeva učenje djeteta emocionalnim i socijalnim vještinama kroz svakodnevne situacije, kao i o uzročno – posljedičnim vezama njihovih djela. Roditeljima, ali i djeci, u tome mogu pomoći dobro postavljena pravila ponašanja – što je dozvoljeno i što nije, a najdjelotvornija su kada poštuju potrebe obaju strana, te kada su donesene u suradnji s djetetom. Važno je da su jasna, afirmativna, objašnjena u skladu s djetetovom dobi i usmjerena na željeno ponašanje.

Postavljanjem pravila i predviđajući eventualne problematične situacije, izbjegavamo mogući sukob s djetetom. Primjerice, zajedničkim dogovorom (postavljanjem pravila) prije odlaska u trgovinu o tome što se točno mora kupiti za kućanstvo i što bi mogli kupiti djetetu, može se izbjeći nekontrolirana kupovina i ispadi u ponašanju djeteta – jer nije dobilo ono što je poželjelo. Kako bi osigurali djelotvornost pravila, uz to što se trebaju dosljedno provoditi, potrebno je odrediti i posljedice za njihovo kršenje, ponovno u suradnji s djetetom. Nužno je objasniti djetetu što će se dogoditi ako prekrši pravila, te se ga na taj način potiče da samo kontrolira i odabire svoje ponašanje.

Zaključno, temelji djelotvorne discipline više počivaju na poznavanju svojeg djeteta i njegovih potreba – nego na korištenju određenih tehnika i metoda koje mogu biti toliko utjecajne – koliko je odnos roditelj – dijete kvalitetan. Stoga, kada dijete ima poteškoća u slijeđenju pravila, umjesto da ga roditelj pokuša „natjerati“ na lijepo ponašanje, radije neka iskoristi svoju povezanost s djetetom kako bi ustanovio što je potaknulo neželjene postupke, te kako mu može pomoći u rješavanju tih problema. Time roditelj zaista postaje učitelj svojem djetetu, ali i osoba kojoj se može obratiti u uspješnijem svladavanju svakodnevnih izazova.

Mario: Sažmimo sada – što je to discipliniranje?

Daša: Učenje djeteta ponašanju koje je društveno prihvatljivo i u skladu s pravilima obitelji. Učenje kako kontrolirati svoje ponašanje. Učenje kako razlikovati ispravno od pogrešnog – i donositi pametne i mudre odluke. 

Mario: Recite nam nešto o disciplini i granicama u odgoju djece.

Daša: Dužnost je svakog roditelja naučiti dijete razlikovati prihvatljivo ponašanje od neprihvatljivog. Postići da se dijete ponaša kako bi roditelj želio nije toliko teško kao što se najčešće misli. Iako se disciplina uči na mnogim mjestima s kojima se dijete susreće, od vrtića, škole, crkve, kazališta i slično, ipak je najveća odgovornost na roditeljima. Mnogi misle da je disciplina nešto negativno, strogo, kruto… Mnogi izjednačavaju disciplinu s kažnjavanjem. Međutim, disciplina to nije. Disciplina je proces, disciplina je podučavanje, učenje djeteta kako se prihvatljivo ponašati i kontrolirati svoje ponašanje. Ona uključuje pažnju, pohvale i upute djetetu kako se ponašati. Kažnjavanje, odnosno negativna posljedica bi trebala biti samo jedan mali dio učinkovite discipline. Disciplinom dijete uči slijediti pravila i poštivati granice. Disciplinom dijete uči da nakon svakog ponašanja slijede posljedice koje mogu biti pozitivne i negativne, te dijete uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Uspješno discipliniranje trebalo bi u odgoju biti prisutno čitavo vrijeme, a ne samo kada se dijete loše ponaša.

Mario: Čemu discipliniranje uči djecu?

Daša: Da nakon svake aktivnosti slijede posljedice (dobre ili loše). Da smo svi odgovorni za svoje ponašanje. Da svi imamo pravo i mogućnost izbora. Da postoje granice i da su one svima korisne. Disciplinirano dijete – odgovorno, aktivno, surađuje, zna samostalno odlučivati, poštuje članove obitelji, svoje prijatelje i druge ljude. Nedisciplinirano dijete – neodgovorno, pasivno, ne surađuje, nije samostalno, nema osjećaja poštovanja za druge

Mario: Kako uspješno provoditi disciplinu?

Daša: Posvetite djetetu dovoljno pažnje i fizičkog kontakta tijekom dana. Djeca se ponekad ponašaju neprihvatljivo samo iz razloga da privuku pažnju i da ih primijetimo. Djetetu je i negativna pažnja-pažnja. Odvojite vrijeme u danu kada ćete se posvetiti samo svom djetetu bez televizora, mobitela, usputnog obavljanja kućanskih poslova. – popričajte, zagrlite dijete odigrajte memory – neka vam dijete u to vrijeme bude centar svijeta.

Uočite i pohvalite poželjna ponašanja. Ljudski mozak ima tendenciju više primjećivati negativne stvari nego pozitivne. Tako i roditelji više pažnje pridaju negativnim oblicima ponašanja nego pozitivnim, ono pozitivno često uzimamo zdravo za gotovo. Kao i odrasli, i djeca vole priznanje i pohvalu da je ono što rade dobro i da je netko zbog toga ponosan na njih. Takav osjećaj ponosa dovodi do toga da dijete ponavlja poželjno ponašanje kako bi opet zavrijedilo pohvalu i priznanje. Omjer pohvala i prijekora bi trebao biti 3:1 ili čak 4:1. Prema podacima dobivenim u rezultatima 41 studije koja je ispitivala utjecaj pohvale na dječje ponašanje došlo se do zaključka da u prvih nekoliko dana i tjedana nema velike razlike u ponašanju djece. Međutim nakon nekog vremena dolazi do velikog pomaka u ponašanju; djeca sve češće ponavljaju poželjna ponašanja koja im donose pohvalu i priznanje, a negativni oblici ponašanja se smanjuju. Dajte djetetu na važnosti. Ponudite djetetu da bira i da se osjeća važnim kad god je to moguće – davanjem izbora možete postaviti granice, ali i omogućiti djetetu osjećaj samostalnosti – na primjer, pitajte :“želiš li obući žutu ili plavu majicu?“, „želiš li pokupiti igračke sam ili da ti ja pomognem?“. U situacijama gdje od djeteta očekujemo konkretno ponašanja – ponuda da samo bira neće polučiti dobrim rezultatima.

Mario: Podijelite s nama neku od najčešćih metoda koje se primjenjuju u odgoju djece kada se pojave problemi.

Daša: Metoda isključenja ili time-out, pogotovo ukoliko djetetovo ponašanje ugrožava njegovu sigurnost ili sigurnost druge djece ili ukućana dobro je došla u primjenu. Mjesto isključenja treba djetetu biti dosadno mjesto na kojem nema nikakvih drugih zanimacija, npr. stolac. Kupaona može biti opasna, a soba može postati igraonica, pa nema efekta. Dovoljno je da dijete tamo ostane nekoliko minuta (koliko ima godina), te mu treba kratko objasniti zbog čega je isključen. Ukoliko dijete odbija ići na mjesto isključenja – sami ga odvedite i budite uz njega dok ne prođe vrijeme koje mora provesti u isključenju. Kada vrijeme isključenja prođe, pomozite djetetu da se uključi u neku novu aktivnost. Odradilo je svoju „kaznu“, zagrlite ga i ohrabrite na povratak i poželjno ponašanje.

Poznato je da su djeca nervozna i „teška“ kad su umorna. Iz tog razloga važno je znati koje su djetetove granice i tada ne inzistirati na zadacima ili odlasku negdje – ako je dijete umorno.

Jedna od metoda suočavanja s dječjim bijesom i ljutnjom je ignoriranje. Ukoliko izljev ljutnje nije opasan za dijete ili druge, dovoljno je nastaviti s dosadašnjom aktivnosti ne obraćajući pažnju na dijete, no ipak ga treba držati „na oku“. Zapamtite da djeca čine i ponavljaju ono što „prolazi“. Ukoliko dijete ima ispad bijesa u trgovini i vi ga podmitite tako da mu kupite slatkiše, vrlo vjerojatno će to učiniti i sljedeći put kad dođete u trgovinu.  U trenucima izljeva bijesa važno je da roditelj ostane smiren i sabran jer djeca osjete roditeljevu ljutnju i frustraciju što može samo pogoršati njihovo stanje. Kako dijete raste i sazrijeva, postupno će se poboljšavati njihov vokabular, te će lakše izražavati svoje potrebe, pa će se i izljevi ljutnje smanjiti. Osim toga – lakše će se dogovoriti oko pravila, želja, odluka, te će i razumijevanje između roditelja i djeteta biti bolje. S obzirom da svako učenje zahtijeva određeno vrijeme, pogotovo kad se radi o maloj djeci, može se dogoditi da prođe i nekoliko tjedana rada na djetetovom ponašanju prije nego primijetite promjenu. Važno je znati da učinak ovih disciplinskih metoda neće uvijek imati trenutni učinak, ali ima dugoročan učinak u vidu razvijanja dobrog i kvalitetnog odnosa roditelj – dijete. Za razliku od ovih dugoročnih metoda, neki roditelji će pribjeći kratkoročnim metodama kao što je fizičko kažnjavanje. 

Mario: Zašto roditelji primjenjuju kažnjavanje?

Daša: Brzo je i lako. Ne znaju za druge metode. Nameće djetetu svoju moć. Daje oduška frustraciji odrasle osobe. Ono samo zaustavlja neprimjereno ponašanje u trenutku kažnjavanja. Može ostvariti kratkoročan cilj, ali ometa ostvarenje dugoročnog cilja – razvoja samokontrole i samodiscipline

Mario: Zašto treba reći NE batinama?

Daša: Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti. Batine mogu ozbiljno ozlijediti djecu. Batine uče djecu strahu i osveti. Katkad batine postanu i “nagrada” – kod djece koja ne dobivaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva. Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo i slabije od sebe. Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme. Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer kažnjavaju samo nepoželjno

Mario: Kako disciplinirati djecu i što je djeci potrebno?

Daša: Postavljanje granica i usmjeravanje djece se odnosi na postavljanje i poštivanje standarda prikladnog ponašanja, definiranje nedoličnog ponašanja te pružanje dobrog primjera djeci. Djeci su potrebne granice i usmjeravanje radi vlastite sigurnosti i razvitka vlastitih vrijednosti.

Potičite razvoj samodiscipline kod svog djeteta – Dobra disciplina je ključ koji podržava učenje i obrazovanje koje naša djeca trebaju. Djeca su bolji učenici ako preuzmu odgovornost za svoj uspjeh u školi. Samo-disciplinirani ljudi imaju više šanse za uspjeh u svemu čega se prihvate.

Budite model ponašanja svojoj djeci – Ponašajte se onako kako želite da se vaša djeca ponašaju jer djeca uče promatrajući svoje roditelje. Ako roditelji lažu, vrijeđaju druge, psuju i upotrebljavaju nasilje i djeca će se tako ponašati. Ako imate neku lošu naviku ili ponašanje koje ne želite prenijeti na svoju djecu, prekinite ih kako vas djeca ne bi oponašala. Nemojte djeci govoriti da nešto ne čine, a da to pritom sami činite.

Slušajte svoju djecu – Koliko dobro zaista poznajete svoje dijete? Kada ste zadnji puta opušteni sjeli pored svoga djeteta i zapitali ga što ga čini sretnim? Što ga rastužuje? Svakoga dana posvetite barem nekoliko minuta razgovarajući i slušajući svoje dijete.

Nagradite i pohvalite dobro ponašanje – uvijek se sjetite pohvaliti napore vašeg djeteta, ako dobije dobru ocjenu iz predmeta koji mu nije omiljen, ako je dijete neuredno, pohvalite ga kada pospremi iza sebe i sl. Na ovaj način ćete najlakše potkrijepiti poželjna ponašanja koja želite da vaše dijete usvoji.

Kazna uvijek mora biti primjerena (ne)djelu – Kazna nikad ne bi smjela biti prestroga tj. stroža od samog neposluha. Na primjer, vaše dijete se ujutro teško budi jer kasno liježe u krevet. Kazna neka bude raniji odlazak na spavanje. Ujutro kada se ustane odmoreno i dobre volje, pohvalite ga zbog toga.

Dopustite djetetu da sudjeluje u kreiranju pravila – Ako dijete vjeruje da je sudjelovalo u postavljanju pravila i granica primjerenog ponašanja u većoj će se mjeri istih i pridržavati.

Budite dosljedni u odgoju – svaki roditelj bira koji će roditeljski stil primjenjivati u odgoju svog djeteta. Ako je u tome dosljedan i strpljiv, što mnogim prezaposlenim roditeljima nedostaje, zadobit će povjerenje djeteta iz kojeg dijete razvija povjerenje u sebe i druge ljude te će se razviti u zrelu i odgovornu odraslu osobu. Dijete roditelja čije ponašanje nije dosljedno (npr. u jednoj situaciji kažnjavaju dijete zbog ponašanja koja inače ne kažnjavaju, a drugi put mu dopuštaju sve što hoće jer su umorni) ne znaju što smiju, a što ne smiju, zbunjeni su, nesigurni te sumnjaju u roditeljsku ljubav.

Mario: I što reći na kraju …

Daša: Lakše je poticati dobro ponašanje nego ispravljati loše. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba što je presudno za zdravo odrastanje. Dajte djetetu mogućnost izbora. Time dobiva osjećaj neovisnosti i samostalnosti (npr. Hoćeš li postaviti stol za ručak ili ćeš iznijeti smeće?).

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo još jedna emisija I to je život. Novo druženje i novi susret zakazujemo za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

„Vilenjaci se bude“

STRAŠNIK – Nakon što su svoju „ruku dobrote“ pružili osobama i obiteljima u potrebi, skupina

X