Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
duhovnostduhovitost

I to je život o duhovnost i duhovitosti

U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o DUHOVNOSTI I DUHOVITOSTI.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 17.travnja 2020.godine

TEMA : Duhovnost i duhovitost

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o DUHOVNOSTI I DUHOVITOSTI.

Mario: Krenimo o duhovnosti – pokušajmo dati osnovne odrednica ovog pojma.

Daša: Danas se puno raspravlja o duhovnosti. Neki već govore o pravom masovnom povratku religioznosti. Prema mišljenju mnogih upravo taj povratak na poseban način karakterizira naše vrijeme. Istodobno smo svjedoci gotovo potpune sekularizacije – posvjetovnjenja društva, potrošačkog mentaliteta, sve većeg jaza između bogatih i siromašnih, grubog kršenja ljudskih prava, ratova i svakovrsnog ugnjetavanja ljudi.

Mario :A što je s pojmovima vjera ili religija?

Daša : Ova dva pojma, iako slična, nisu nipošto istoznačna. Duhovnost je ljudska potraga za onim što nadilazi ljudsko i koje može biti otvoreno za onostrano ili transcendentno, ovisno otvara li se nekome drugome, koji je po definiciji sama transcendentnost. Religija se temelji na apsolutnom koje nadilazi subjektivnost, o kojemu čovjek osjeća ovisnost i uz koje nastoji pristajati tražeći u njemu puninu svoga života. Religiju danas uglavnom ne niječu, nego ona više nije normativna, zapravo nije više izvor smisla.

Uz religiozno viđenje života na istu razinu neki stavljaju i estetiku – ili umjetničko doživljavanje svijeta. Muzeji i galerije danas često za tisuće ljudi zamjenjuju crkve, umjetnici svećenike, umjetnička djela oltare. Izložbe i predstave su za neke ljude jedini događaji koji su u stanju nadići banalnost svakidašnjice. Estetika ponegdje postaje neka vrsta sekularne religije.

Mario : Možemo li dati svemu opisanome i određeni društveni okvir?

Daša: Čini se da je ovo stanje pokazatelj dubokog nezadovoljstva jedne generacije koja nije u velikim ideologijama bliske prošlosti uspjela pronaći odgovore na bitna pitanja čovjeka. Ni relativno postignuto blagostanje očito nije u stanju ispuniti unutarnje praznine i nedostatak smisla, smanjiti strah od besmislene sadašnjosti i tjeskobne budućnosti. Neki reagiraju bijegom u intimističko i magično shvaćanje duhovnosti, gdje pobožnjaštvo zauzima mjesto prave pobožnosti. Uvezeni, nama tuđi, oblici molitvenog života ponegdje zatiru stoljetnu duhovnu tradiciju, obećavajući brzu i jeftinu svetost, koja kao dolazi „odozgor“, a bez strpljivog i upornog rada na vlastitom srcu.

Mario : Podijelite s nama još koju zanimljivost.

Daša : Kristovo lice, kao uostalom i lica svetaca, crtaju se na podlozi u obliku četiri koncentrična kruga. U ovoj strukturi od četiri koncentrična kruga, počevši od najmanjeg unutarnjeg, krije se duboko značenje duhovnosti.

Prvi krug je nacrtan na čelu, između očiju – i uglavnom je pokriven bojom ili tek blago naznačen malom krivom linijom između obrva. To je krug Duha Svetoga, tj. sposobnost koju Stvoritelj daje čovjeku da se otvori i primi djelovanje Duha. To je životvorno mjesto, jer je sjedište prisutnosti Duha Božjega, koji daje život.

Drugi krug uključuje u sebi čelo i oči: to je krug duše, odnosno psihička, intelektualna i emocionalna dimenzija čovjeka.

Treći krug obuhvaća kosu, usta, bradu i predstavlja tijelo, dakle najizloženiju dimenziju čovjeka. Kosa posijedi i otpada, dok usta predstavljaju potrebu za jelom i preživljavanjem. Ukratko, izražava ranjivost ljudske naravi.

Četvrti krug je područje čistoga zlata, blistave sjajne podloge, ono što obično nazivamo aureolom. Predstavlja sjaj Duha Svetoga koji iz unutarnjeg kruga prožima psihičku, intelektualnu, emocionalnu i fizičku dimenziju čovjeka i obavija čovjeka u svjetlost, a koju i drugi ljudi mogu vidjeti. Duh Sveti, koji ljudskim očima daruje sposobnost da vide lice Božje u Raspetome, daje nam da vidimo i svakog čovjeka onakvog kakav bi trebao biti: obavijen svjetlošću.

Mario : Kako prepoznati duhovnog čovjeka?

Daša: Kada Duh prožme sve dimenzije čovjeka, nadahnjuje njegove misli, osjećaje i pokrete, tek tada se čovjek može nazvati duhovnim. Duhovnog čovjeka prepoznajemo po njegovoj raspoloživosti za druge, po spremnosti po kojoj se daruje u ono u što vjeruje i ljudima.

Duhovan čovjek pokazuje urođenu ljubaznost i čistoću u mislima i djelima prema svim stvorenjima: ljudima, životinjama i biljkama. On poštuje svakog čovjeka i teško podnosi bilo čiju patnju, pun je suosjećanja prema svemu živome. Prihvaća poniznost. Zbog svoje poniznosti i jednostavnosti duhovan čovjek često prolazi neprimijećeno.

Mario : Pokušajmo sada upoznati duhovitost.

Daša: Jedna od vrlo poželjnih i cijenjenih osobina ličnosti je upravo duhovitost. Brojna istraživanja partnerskih odnosa pokazuju da primjerice žene navode duhovitost kao jednu od vrlo važnih osobina pretpostavljenog idealnog partnera. Duhovita osoba je zbog svog razvijenog osjećaja za humor rado viđena u svakom društvu.

Mario : Pokušajmo definirati duhovitost.

Daša: Ako pođemo od etimološkog značenja riječi –  duhovitost označava „okretni duh”, osobu čiji duh ne miruje ni kada je osoba mirna. U psihološkom smislu duhovitost označava osobu čiji su mentalni procesi živahni, tako da nas ona često iznenađuje svojim originalnim načinom na koji dovodi pojmove u međusobnu vezu. Duhovita osoba je kreativna, ali rezultat njenog stvaralaštva nisu praktične stvari već su nova značenja. Ona je osoba koja se igra, a predmet njene igre su mentalne slike, pojmovi i riječi.

Mario : Kakve su duhovite osobe u društvu?

Daša: Kada u društvu duhovite osobe čujemo njene dinamične asocijacije, one utiču na naše mentalne tijekove: napuštamo mentalne rutine i počinjemo i sami se poigravati s mentalnim predstavama. Upravo zbog toga što svojim asocijacijama potiče mentalne tijekove drugih i čini da se i oni opuste i oraspolože, duhovita osoba je omiljena u društvu. Ona svoju igru, svoj „duh” unosi u konkretno društvo – ona ga potiče, budi i animira.

Mario: Da li je jednostavno biti duhovit?

Daša: Da bi neko bio duhovit, mora biti opušten, jer jedino u stanju opuštenosti osoba može sebi dozvoliti igranje s asocijacijama. A kada je neko opuštan i kada se igra, tada je i spontan. U tome je još jedna socijalna moć duhovitih, jer ne samo da je u njihovom društvu teško osjetiti dosadu, već nas pozivaju da sami postanemo spontani.

Zbog svega toga vrlo duhoviti ljudi se teško odupiru pozivima da uđu u društvenu ulogu zabavljača. Iako je ugodno provoditi vrijeme u društvu nekoga tko nas svojom duhovitošću zabavlja i opušta, ipak je za kvalitetu vlastitog života važnije da pronađemo i izrazimo vlastitu duhovitost. Brojne su situacije u životu u kojima duhoviti odnos prema sebi, drugima i svijetu mogu nam pomoći – ovo osobito vrijedi za stresne situacije.

Mario: Da li je je duhovitost vještina ili talent?

Daša: Iako mnogi misle da je duhovitost izraz urođenog talenta, danas znamo da je duhovitost sposobnost koja se od djetinjstva uči i razvija. Ako je djetetu dozvoljeno maštati, igrati se sa mentalnim slikama, da neobično povezuje pojmove – ono će krenuti putem duhovitosti kada shvati da neke njegove riječi zabavljaju druge. Ako djetetu zabranimo glupirati se  i tražimo od njega da bude uvijek ozbiljno, ono neće imati šansu da razvije duhovitost. Kada djetetu koje se igra, pretvarajući se da je žlica avion, roditelj govori da to nije avion, već žlica, on ne razvija djetetovu racionalnost, već guši njegov duh. A duh je, ipak, naše najveće bogatstvo.

Mario : I što reći na kraju …

Daša: Njegujmo u sebi i duhovnost i duhovitost – jer upravo nam te osobine pomažu u mnogim segmentima života, čine nas boljim ljudima, daju nam mogućnost da pomažemo svim živim bićima u životu koji živimo, potiču nas na davanje i primanje ljubavi i zajedništva …

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme. Do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X