Izbornik
kidsplaying

I to je život o igri djeteta

U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o igri djeteta – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Stoga krenimo s ovom zanimljivom temom, zaigrajmo se i probudimo dijete u sebi.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 25.rujna 2020.godine

TEMA : Igra djeteta

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli na početku još jedne emisije “I to je život”. U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o igri djeteta – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Stoga krenimo s ovom zanimljivom temom, zaigrajmo se i probudimo dijete u sebi.

Mario: Pokušajmo dati osnovne odrednice ovog vrlo širokog poima – igra djeteta.

Daša: Igra je značajan poticaj psihofizičkoga i socijalnoga razvoja djeteta. Igra u predškolsko i školsko doba ima veliku razvojnu vrijednost. Ona je temeljna aktivnost djetinjstva. Nezadovoljavanje potrebe za igrom može biti štetno za sva područja djetetova razvoja – jedno od temeljnih djetetovih prava. Istraživači igre smatraju da dijete relativno malo vremena provede u igri te da nije svaka aktivnost djeteta igra.

Kroz igru dijete vježba nezrele funkcije i sposobnosti, priprema se za život i prilagođava društvu, iskazuje nagone, rasterećuje se od neugoda, istražuje svijet i usuglašava se s njim te samo-poučava se.

Kako se dijete igra, čega se igra, kako koristi igračke/predmete, koje su mu najčešće teme ili sadržaji igre, sve nas to može upućivati na iskustvo koje dijete ima, na znanje koje ima o svijetu i njegove stvaralačke mogućnosti.

Mario: Recite nam nešto o socijalnoj komponenti igre.

Daša: S obzirom na spoznajnu razinu i njezin razvoj, razlikujemo nekoliko vrsta igre: funkcionalna, konstruktivna, simbolička i igra s pravilima.

Mario: Recimo sada ponešto o svakoj toj vrsti.

Daša:Funkcionalna igra – vrsta igre u kojoj dijete koristi, isprobava i tako razvija svoje sposobnosti odnosno funkcije.

Konstruktivna igra – igra u kojoj se dijete služi predmetima, rukuje njima s namjerom da nešto stvori.

Simbolička – dijete koristi predmet ili osobu kao simbol nečeg drugoga. Pokazuje kako razumije odnose među ljudima, osobine ljudi i sl. Ova vrsta igre omogućuju djetetu da mašta. Zato im je potrebno nuditi neoblikovane materijale, jer gotove igračke često uništavaju djetetovu maštu.

Igra s pravilima – dijete se pridržava unaprijed postavljenih pravila i ograničenja. U različitim međusobnim odnosima s partnerima i protivnicima dijete razvija pozornost, koncentraciju i pamćenje, bira najbolju strategiju, usvaja društvena pravila, uči nositi se s gubitkom, nositi se s emocionalnim reakcijama  i bolje ih kontrolirati, razvija svijest o važnosti sudjelovanja. To su sve preduvjeti uspješne prilagodbe na okolinu i razvoja kvalitetnih odnosa s drugima.

Mario: Recite nam nešto više o igri pretvaranja – mnoga djeca vole upravo ovaj tip igre.

Daša:Poseban oblik suradničke igre jest igra pretvaranja, u kojoj djeca zamišljaju svoje i tuđe emocije u različitim izmišljenim odnosima i scenarijima, što osobito poticajno djeluje na razvoj djetetove društvenosti. Igra djeteta je kompleksan fenomen, i u njezinu pojavljivanju prisutne su obje spomenute razine – razvojna i društvena. Prateći društvenu razinu, djetetov napredak od samostalne do suradničke igre, možemo promatrati kao teoretski model, ali prijelaz iz jedne faze igre u drugu (npr. samostalne u usporednu ili pak suradničku) nije za svu djecu jednak, kao što može postojati i više različitih načina igranja u nekom razdoblju života djeteta.

Mario: Pretpostavljam da tu nema tvrdih granica i da postoje značajne individualne razlike kada govorimo o djeci, vrstama igre i igrama koje su svojstvene dobi.

Daša:Prijelaz iz jedne faze u drugu nije za svu djecu jednak i može postojati više načina igranja u nekom razdoblju života djeteta. Djeca pokazuju individualne razlike u stilu igre. Zaigranija djeca su ona koja imaju pozitivan odnos prema svijetu oko sebe, koja su više pro–socijalna od svojih vršnjaka, sklonija angažmanu u društvenim i simboličkim igrama, razvijenijih verbalnih sposobnosti i sl.

Potreba za igrom treba se javiti spontano, a ne biti forsirana. Igra treba stvarati osjećaj veselja i užitka, mora se zasnivati na dobrovoljnosti i unutrašnjoj motivaciji. Igre koje se nameću djeci (npr. didaktičke igre) mogu djetetu pokvariti radost. Dobro je djetetu ponuditi igru, motivirati ga ili ohrabrivati, ali potom njemu prepustiti izbor. Tu imamo situacije da roditelji kupi neku igračku ili igru u kojoj oni više uživaju, a dijete ih zbunjeno sa strane promatra, no – deklarativno oni su to kupili djetetu.

Mario: Podijelite s nama još neke zanimljivosti zašto je za dijete igra važna.

Daša:Kao što dijete ima potrebu za hranom i ljubavlju ima potrebu i za igrom, a nezadovoljenje bilo koje od tih potreba može biti štetno za psihofizički, emocionalni ili socijalni razvoj djeteta. U djetinjstvu se igra i učenje isprepliću pa je igra oblik i sredstvo odgoja djeteta. U velikoj mjeri igrom dijete razvija intelektualne sposobnosti, apstraktno mišljenje, logičko zaključivanje, a igra potiče usvajanje pojmova i simbola. Uz pomoć igre djeca upoznaju svijet, skupljaju životna iskustva, usvajaju norme ponašanja te stječu komunikacijske vještine i uče suradničko ponašanje. Koliko god se dijete voljelo igrati samo ili uživalo u zajedničkim igrama s roditeljima, njegovi vršnjaci su mu nezamjenjivi partneri u igri. Ono kroz igru s drugom djecom emocionalno sazrijeva i stječe prijatelje. I konflikti koji u takvim igrama nastaju nužan su i potreban dio djetinjstva jer rješavanjem sukoba dijete razvija svoje socijalne vještine.

Mario: Recite nam nešto o igri kao poticaju zdravog psihomotornog razvoja djece.

Daša:U igri dijete čini ono što u životu ne prihvaća baš rado kao obvezu. Ako neku aktivnost koja nam je bitna da je dijete izvršava provedemo kroz igru ima mnogo veće odgojne efekte od svih drugih metoda i strategija kojima se koristimo u odgoju djece (npr. pospremanje igračaka možemo pretvoriti u igru pospremanja palube gusarskog broda).

S velikom pozornosti pratit ćemo sadržaj dječje igre, jer djeca upravo kroz igru pretvaranja često izražavaju svoje osjećaje, poput straha ili ljutnje te kroz igru “pričaju” o svojim problemima, brigama i svojem viđenju svijeta oko sebe. Djeca u predškolskoj dobi često teško uspijevaju riječima opisati što sve osjećaju ili što im se dogodilo, pa igra može biti dobar i lakši način da djeca izraze mnoge stvari.

Jedna od važnih funkcija igre u predškolskoj dobi je prorada emocionalnog iskustva putem igre, stoga ćemo djeci omogućiti preuzimanje raznolikih i novih uloga u igri uz potpuno preuređenje prostora vrtića i veliku količinu novih materijala za igru – što suvremeni pedagoški standardi i omogućuju.

Poštivat ćemo preferencije djece u stilu igre, pa će djeca sama moći birati žele li u većoj mjeri sudjelovati u igrama koje se odnose na konstruiranje i građenje ili pak igrama kojima je u osnovi simbolika i dramatizacija.

Kroz igru ćemo poticati kreativnost, istraživačke aktivnosti, spoznajni razvoj djece, razvoj apstraktnog i logičkog mišljenja, usvajanje socijalnih vještina, pro-socijalnog ponašanja, izražavanje emocija na prihvatljive načine, te poticanje pozitivne slike o sebi.

Mario: Može li za kraj još koji savjet roditeljima?

Daša:Može, evo nekoliko osnovnih:

  • nemojte zaboraviti sve bitne funkcije dječje igre u predškolskom razdoblju
  • svakoga dana odvojite vrijeme za igru s djetetom
  • neka to bude vrijeme u kojem će vaša pažnja biti rezervirana isključivo za dijete
  • koristite društvene igre za zabavu i druženje cijele obitelji
  • naučite dijete da prihvati i pobjedu i poraz kao normalan dio igre i aktivnosti
  • igra može biti i zajedničko izmišljanje priča s djecom i to tzv. “priča pozitivnog modela”, koje govore o onome što se djeci događa i što ih brine u svakodnevnom životu. U takvim pričama glavni lik koji je sličan Vašem djetetu postaje model u koji se dijete može ugledati u rješavanju svojih problema, razumijevanju svojih osjećaja i oblikovanju svoga ponašanja. Lik iz priče može i ne mora biti nagrađen na kraju priče, ali on je uvijek sam sobom zadovoljan zbog svojih uspjeha.
  • dopustite djetetu da bude dijete – nikako ne produžena ruka vaših neostvarenih želja i ambicija. Neka bude dijete koje živi svoje djetinjstvo jer za preuzimanje mnoštvo zaduženja i obveza ima čitav život pred sobom …

Srdačni pozdravi svim marljivim odgajateljicama koje predano i s puno ljubavi rade svoj posao – hvala vam što postojite.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu u isto vrijeme. Do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

 

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X