O karijeri žena i muškaraca danas ćemo u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarati s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 27.rujna 2019.godine
TEMA : Karijere žena i muškaraca
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju “I to je život” u kojoj danas s našom stalnom suradnicom dr.sc.Dašom Poredoš Lavor razgovaramo o karijerama muškaraca i žena.
Mario: Globalno poznata fraza „muškarci su s Marsa, a žene s Venere“ slikovito opisuje postojanje razlika među spolovima. Recite nam nešto o razlikama između muškaraca i žena.
Daša: Razlike između muškaraca i žena brojne su i zamjetljive u gotovo svim njihovim obilježjima: u prosjeku se rodi više muške djece, žene žive nešto duže, muškarci imaju prosječno razvijenije vidno-prostorne sposobnosti, žene su vještije u međuljudskim odnosima te prepoznavanju emocija i cijeli niz drugih. Konkretne razlike postoje i kada se promatraju žene i muškarci iz perspektive radnog mjesta i rada općenito.
Mario: Kako biramo profesije, zanimanja u životu?
Daša: Od samih početaka odabira zanimanja i razvoja karijere, preferencije muškaraca i žena se razlikuju. Iako danas gotovo i ne postoje zanimanja u kojima nema pripadnika oba spola, neka se od zanimanja tradicionalno smatraju tipično ženskima ili muškima. Prema istraživanju Europske komisije (za 2005. godinu), zanimanja u kojima su najviše bili zastupljeni muškarci redom su: vozač motornih vozila, građevinski izvođač radova, menadžer u malom poduzeću, tehničar u područjima fizike i inženjerstva te različiti mehaničari. Zanimanja u kojima su najviše zastupljene žene su: prodavačica, kućna pomoćnica, spremačica, njegovateljica, službenica u uredu, administrativna djelatnica te uslužna djelatnica u kućanstvima i restoranima. Odabir zanimanja pod utjecajem je brojnih faktora koji mogu biti psihološke (interesi, sposobnosti i osobine ličnosti pojedinca) te socioekonomske prirode (utjecaj okoline, kretanje tržišta rada, zahtjevi samog zanimanja, odgoj itd.).
Mario:Recite nam nešto o povezanosti tipova ličnosti i odabiru zanimanja.
Daša:Prema Hollandovoj tipologiji, postoji 6 tipova ličnosti (realistični, intelektualni, umjetnički, socijalni, poduzetnički i konvencionalni tip) s obzirom na koje ljudi imaju različite preferencije prema profesionalnim usmjerenjima. Tako je za realistični tip karakteristična sklonost prema zanimanjima kao što su vojnik, mehaničar, električar, odnosno prema zanimanjima u kojima su zastupljene fizičke aktivnosti i manje angažmana u socijalnim odnosima, a predmet rada su konkretni problemi. Intelektualni je tip sklon razmišljanju i razumijevanju pojava u svijetu pa su mu bliska zanimanja poput filozofa, antropologa i eksperimentalnog psihologa. Kod socijalnog je tipa ličnosti izražena verbalna sposobnost i veći angažman u međuljudskim odnosima, a manje su zastupljene fizičke aktivnosti pri radu. Zanimanja koja se povezuju s ovim tipom ličnosti su primjerice učitelj, socijalni radnik i svećenik.
Konvencionalni je tip sklon verbalnim i matematičkim zadacima, visoko vrednuje moć i ugled te je strogo vođen (društvenim) pravilima. Takvom tipu odgovaraju zanimanja poput službenika, blagajnika, računovođe i bankara. Menadžeri, odvjetnici i prodavači nekretnina povezuju se s poduzetničkim tipom ličnosti kojeg karakteriziraju odvažnost i ambicioznost te dominacija i sklonost vodstvu. Zanimanja poput novinara, glumca, dekoratera i arhitekta svrstavaju se u umjetnički tip ličnosti. Osobe tog tipa su individualisti, skloni umjetničkoj ekspresiji, po svojoj prirodi emocionalniji i impulzivniji.
Mario:Podijelite s nama rezultate nekih istraživanja kada su u pitanju ove teme.
Daša:Postoje istraživanja koja su se bavila razlikama između muškaraca i žena s obzirom na navedene tipove ličnosti i preferencije prema određenim zanimanjima. Podaci tih istraživanja upućuju da žene pokazuju više interesa prema zanimanjima koja pripadaju socijalnom tipu, dok se muškarci češće odlučuju za zanimanja iz realistične kategorije. Vezano uz to, rezultati istraživanja pokazuju kako žene imaju veću sklonost prema odabiru zanimanja koja su usmjerena na ljude, dok su muškarci skloniji zanimanjima u čijem su fokusu predmeti. Gledajući iz psihosocijalne perspektive, žene imaju više izražen kolektivistički, dok je muškarcima svojstveniji individualistički identitet. U terminima profesionalnih preferencija takva se razlika može manifestirati u odabiru zaposlenja, ali i pri doživljavanju samog sebe na radom mjestu. Za žene je karakteristična veća povezanost s kolektivom i jači doživljaj grupe, dok se muškarci češće doživljavaju samostalnije i, ponašajući se kao individue, njeguju svoju autonomiju. Osim u profesionalnim preferencijama, muškarci i žene razlikuju se i u poslovnim principima i vrijednostima. Istraživanja koja se bave spolnim razlikama u poslovnoj etici pokazuju da su žene manje spremne dovesti u pitanje vlastito poštenje i etiku u poslovanju kako bi postigle veći socijalni status ili zaradile. One snažnije doživljavaju moralna pitanja te odbijaju poslove koji mogu ugroziti njihovu etiku, češće nego muškarci.
Mario:Razlikuju li se žene i muškarci u korištenju godišnjeg odmora?
Daša:Korištenje godišnjih odmora i slobodnih dana, još je jedna stavka koja razlikuje žene i muškarce. Žene su sklonije nego muškarci iskoristiti svoje slobodne dane i godišnje odmore. Oba ponašanja povezuju se s brigom i jednog i drugog spola za dobrobit njihovih obitelji. Muškarci manjim izostancima s posla nastoje što više osigurati vlastito zaposlenje kako bi obitelj zadržala financijsku sigurnost, a žene svoje godišnje odmore najčešće iskoriste kada je potrebna neka vrsta brige za obitelj koja zahtijeva ženin direktni angažman.
Mario:A kako je s razvojem karijere?
Daša:Kada se govori o mogućnostima razvoja karijere, muškarci i žene susreću se s različitim okolnostima. Žene se u poodmaklim stadijima karijere često susreću s pojavom koja se naziva „stakleni strop“, a odnosi se na nevidljivu barijeru koja im onemogućuje napredovanje i ulazak na više pozicije u organizacijskoj strukturi, bez obzira na njihove kvalifikacije i postignuća. Osim toga, muškarci pridaju veću važnost napredovanju što je direktno povezano s njihovim zapošljavanjem na boljim pozicijama u organizaciji, tj. na pozicijama na kojima je puno vjerojatnije da će do napredovanja i doći. Rezultati jednog longitudinalnog istraživanja pokazuju da muškarci koji rade na tipično ženskim zanimanjima (npr. medicinski tehničari) imaju značajno veće mogućnosti za napredovanje u odnosu na jednako kvalificirane žene na istom zanimanju. Ovaj nalaz potvrđuje ranije postavljenu teoriju o pojavi zvanoj „stakleno dizalo“, prema kojoj muškarci koji su rijetki u nekom zanimanju imaju veće mogućnosti za bržim napredovanjem u odnosu na žene u istom zanimanju. Nadalje, rezultati pokazuju da muškarci i žene imaju jednake mogućnosti za napredovanjem u zanimanjima kojima dominiraju muškarci.
Mario:Razlikuju li se muškarci i žene kada su na vodećim pozicijama?
Daša:Kada su na rukovoditeljskim pozicijama, žene i muškarci razlikuju se prema stilu rukovođenja. Muškarci se češće nego žene odlučuju na direktniji i autoritarniji stil rukovođenja, dok su žene taktičnije, bolje u međuljudskim odnosima i toplije. Istraživanje provedeno na hrvatskoj populaciji pokazuje da Hrvati iskazuju podjednake preferencije prema šefovima muškog i ženskog spola, odnosno dvije trećine ljudi iskazuje da im je svejedno je li im šef muškarac ili žena. Između onih koji su se ipak opredijelili, čak bi trećina radije birala muškog šefa. Statistički podaci za Hrvatsku pokazuju da su u zakonodavnim tijelima te na radnim mjestima viših dužnosnika i menadžera, žene prisutne u 27% (podaci za 2008. godinu). U usporedbi sa susjednim državama, taj je postotak nešto niži (podaci za Sloveniju govore o 35%, a za Srbiju 36%). Isti je postotak u Velikoj Britaniji gdje su žene na tim pozicijama prisutne u 36%, a američki podaci pokazuju da u SAD-u taj postotak iznosi čak 43%.
Mario:Kako stojimo s zaposlenošću i nezaposlenošću žena – a kako s plaćama? Koliko smo tu slični odnosno različiti?
Daša:Proučavajući podatke o radnoj snazi na tržištu rada, pronađene su neke razlike između muškaraca i žena. Statistički pokazatelji za 2011. godinu na razini Republike Hrvatske pokazuju da je omjer nezaposlenih žena i muškaraca podjednak. Najistaknutije su razlike pronađene u kategorijama s obzirom na razinu obrazovanja. Od ukupno 17 333 nezaposlene osobe sa završenim fakultetom, magisterijem ili doktoratom, čak 10 789 njih pripada ženskoj populaciji (oko 62%). Statistički pokazatelji su vrlo slični i za nezaposlene osobe sa završenom srednjom školom. Čak 60% njih su žene. Samo u kategorijama bez završene srednje škole te sa završenom srednjom školom do tri razreda žene imaju manju prosječnu nezaposlenost u odnosu na muškarce. Podatak o prosječno isplaćenim neto plaćama u 2010. godini (na razini Hrvatske) upućuje na to da žene imaju u prosjeku oko 500 kuna manju plaću od muškaraca (prosječna neto plaća žene je 5 026 kuna, a muškarca 5 575 kuna). Podaci za Europsku uniju pokazuju kako žene zarađuju u prosjeku 17,4% manje od muškaraca. Ovakva raspodjela posljedica je veće zaposlenosti žena u slabije plaćenim djelatnostima, kao što su trgovina, obrazovanje i tekstilna industrija, ali i podcjenjivanja rada žena te problema s usklađivanjem karijere i privatnog života.
Mario:Kako žene, a kako muškarci usklađuju obiteljske i poslovne obveze?
Daša:Istraživanja pokazuju kako u suvremenom svijetu prevladava mišljenje da će žene koje žele izgraditi uspješnu karijeru biti primorane učiniti neki oblik štete svojoj obitelji. Zbog potrebe za potpunim posvećivanjem svom radu i karijeri, žene neće imati dovoljno snage i energije za ulaganje u obitelj, barem ne u onoj mjeri u kojoj se smatra da je to potrebno. Primjerice, 1994. godine u Velikoj Britaniji je tek 52% muškaraca i žena smatralo da majke mogu svoje poslovne obaveze uskladiti s brigom o obitelji te da se mogu jednako kvalitetno posvetiti i obitelji i karijeri. Podaci iz 2002. godine pokazuju da se taj postotak smanjio na 46% žena i 42% muškaraca. Rezultati za SAD pokazuju da je taj postotak 1994. godine iznosio 51% ispitanika, a do 2002. godine smanjio se na 38%.
Mario:Podijeliste s nama još koje zanimljive rezultate istraživanja.
Daša:Sociolozi Otročak i Štulhofer su 2003. godine radili istraživanje pod nazivom Interpretacija rezultata istraživanja nasilja nad ženama u RH. – Na pitanje koliko često osjećaju umor samo je 17% ispitanica odgovorilo vrlo rijetko i nikada (3%), dok 51% žena umor osjeća često (27%) i vrlo često, gotovo svakodnevno (24%). Nije to teško razumjeti ako se uzme u obzir da uz posao koji obavljaju, nerijetko i svi kućanski poslovi čekaju ‘žensku ruku’. Čini se da je u našoj zemlji još uvijek vrlo utjecajna patrijarhalna matrica uređenja muško ženskih odnosa u bračnoj/izvanbračnoj vezi koja podrazumijeva zajedničko stanovanje. Pitanje o prosječnoj količini vremena koju radnim danom utroše na poslove poput kuhanja, čišćenja, pranja rublja, glačanja, nabavke namirnica i sl. isključuje vikend, kao i brigu. Angažman u vlastitom kućanstvu mjeren je za obadvoje partnera.
4 do 5 ili čak više sati dnevno umor osjeća 23 % žena i 2 % muškaraca
3 ili 4 sata dnevnu umor osjeća 20% žena i 3 % muškaraca
2 ili 3 sata dnevnu umor osjeća 32% žena i 5 % muškaraca
1 ili 2 sata dnevnu umor osjeća 22% žena i 23 % muškaraca
Do 1 sat dnevnu umor osjeća 3% žena i 45 % muškaraca
Ne obavlja kućanske poslove – 22 % muškaraca i 0% žena
Mario:I što reći na kraju?
Daša:Unatoč nizu navedenih razlika, brojna istraživanja ipak pokazuju kako su muškarci i žene sličniji no što se općenito misli. Pri usporedbama različitih psiholoških dimenzija na velikim skupinama muškaraca i žena, pronađeno je više sličnosti među skupinama nego razlika. U skladu s tim, opisane razlike potrebno je promatrati kao dio šire slike na kojoj su i muškarci i žene ipak s istog planeta.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
