U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o krizi i osjećajima – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 6.studenoga 2020.godine
TEMA : O krizi i osjećajima
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o krizi i osjećajima – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: U kakvom to vremenu živimo? Što nam se događa?
Daša: Posljednjih osam-devet mjeseci možemo naići na brojne savjete o tome što bismo trebali raditi i kako bismo se trebali osjećati zbog suočenosti s pandemijom koronavirusa. Većina savjeta, sukladno uobičajenoj ljudskoj potrebi za izbjegavanjem nelagode, preskače s problema odmah na optimistično i univerzalno rješenje rečenicama poput: „Sada imate vremena za presložiti svoj život, naučiti nove vještine, ili poboljšati svoje odnose“. Često čujemo i slijedeće: „Osjećate li se na bilo koji način slomljeni zbog situacije u kojoj se nalazimo, ne ustručavajte se nazvati jedan od brojeva za besplatnu psihološku pomoć.“
I premda je to za neke točno i predstavlja učinkovit način nošenja sa stresom, za većinu je vjerojatnost da se istovremeno suoče s pandemijom koronavirusa i odmah krenu na prakticiranje spomenutih savjeta – malo vjerojatna. Ovisno o trenutačnim stresorima (npr. ekonomskoj neizvjesnosti), crtama ličnosti osobe, te životnim okolnostima (primjerice, u nekim obiteljima događa se nasilje, određeni ljudi su u velikom riziku od zaraze ili spadaju u rizičnu skupinu) – trenutačna situacija za mnoge može predstavljati pravu krizu.
Mario: Recite nam nešto o krizama i kriznim događajima.
Daša: Prema definiciji – kriza je psihičko stanje uzrokovano kriznim događajem i odnosi se na bilo koju situaciju u kojoj pojedinac osjeća da je izgubio sposobnost suočavanja sa stresom. To se obično odnosi na životno-prijeteće situacije poput prirodnih nesreća (potresa), ubojstava, seksualnih napada, različitih bolesti, smrti bliskih osoba i sl. Stanje krize podrazumijeva različite osjećaje – od osjećaja gubitka kontrole, dezorganizacije, bespomoćnosti, tjeskobe, ljutnje, straha, srama… Važno je reći da su sve reakcije i osjećaji koji se jave za vrijeme krize normalni osjećaji u nenormalnoj situaciji! Oni se uglavnom javljaju odmah, ali se mogu javiti i naknadno, te mogu trajati neko vrijeme.
Budući da smo svi unazad nekoliko mjeseci bili izloženi barem jednom kriznom događaju koji u mnogima izaziva stanje krize, pomoć stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem u ovim trenutcima je osobito važna. Između ostalog, uloga stručnjaka je i pomoći osobama pogođenima kriznim događajima da bolje razumiju zašto je u redu osjećati teške emocije i što s njima napraviti, te zašto ne postoji „savršeni“ način nošenja s epidemijom korona virusa.
Mario: Recite nam nešto o tim spomenutim teškim emocijama.
Daša: U redu je osjećati teške emocije. Zatvaranje očiju nad teškim emocijama i njihovo potiskivanje zapravo uzrokuje da se one vrate još većim intenzitetom. Ipak – prihvaćanje da se s njima susrećemo nije lako. Mnogima nije lako priznati da su ljuti, bespomoćni i preplašeni. Mnogi se, kada to priznaju, suoče i sa sramom, jer ih s druge strane dočekaju „utjehe“ poput one da bi morali biti zahvalniji, optimističniji i vedriji.
Mario: Povežimo sada osjećaje koje razvijamo i aktualnu situaciju pandemije COVID-19.
Daša: Pandemija koronavirusa je nova i nepoznata situacija i zato je jako važno da se ponašamo odgovorno. Okolnosti u kojima trenutno živimo utječu na naše mentalno zdravlje. Morali smo promijeniti svoj uobičajeni način života, socijalno se distancirati od drugih ljudi, što nas čini osjetljivijim za razvoj poremećaja mentalnog zdravlja.
Mario: Kako si možemo pomoći?
Daša: Možemo doprinijeti očuvanju mentalnog zdravlja na slijedeće načine:
– Budimo informirani o situaciji vezanoj uz virus. Fokusiranost samo na situaciju oko koronavirusa može doprinijeti razvoju nelagode i straha. Ograničiti praćenje vijesti na jednom do dva puta dnevno.
– Slušajmo savjete i preporuke stručnih ljudi jer je njihovo mišljenje utemeljeno na činjenicama, odnosno na dosadašnjim spoznajama o ovom virusu. Ljudi u svakodnevnim razgovorima o koronavirusu više pažnje daju negativnim posljedicama kao što je broj oboljelih, broj umrlih… što može dodatno pojačati strah i paniku. Međutim, činjenica je da većina nas ipak neće oboljeti, a većina oboljelih će ozdraviti.
– Organizirajmo svoj dan i vrijeme planirajući aktivnosti koje ćemo obavljati sa svojim ukućanima, bilo da je to izvršavanje nekih obaveza ili zabava.
– Održavajmo socijalne kontakte preko telefona i društvenih mreža, jer socijalno distanciranje ne znači potpunu otuđenost od rodbine, prijatelja i okruženja u kojem živimo. Razni elektronski uređaji nam omogućuju, osim verbalnog i vizualan kontakt sa sugovornikom pa je osjećaj bliskosti veći. Barem jednom dnevno ostvarimo kontakt s našim bližnjima.
– Priuštimo sebi one aktivnosti za koje inače u svakodnevnici nemamo vremena.
– Osigurajmo sebi uvjete za tjelovježbu ili fizičko kretanje barem 30 minuta dnevno. Razne vježbe su nam dostupne putem interneta. I na kraju dana vodimo računa da na vrijeme idemo spavati, jer dovoljno sna uz pravilnu prehranu i tjelovježbu adekvatna je skrb o vlastitom fizičkom i mentalnom zdravlju.
Mario: Kakve se emocije najčešće javljaju u situacijama kao što je ova vezana za pandemiju COVID-19.
Daša: Očekujmo različite emocije straha i nesigurnosti koje se mogu javiti u ovakvim okolnostima. Važno je shvatiti da su povremena uznemirenost, osjećaj nesigurnosti, ljutnja, zbunjenost normalne ljudske reakcije kad slušamo vijesti i razmišljamo o opasnostima koje se povezuju s koronavirusom. Strah određene razine ima zaštitnu ulogu. Pomaže nam da budemo oprezniji i štitimo svoje zdravlje. Ako se možemo nositi s tim emocijama, kontrolirati strah i uredno funkcionirati radi se o normalnoj reakciji na nenormalne uvjete života. Međutim, ako je strah intenzivan, svakodnevno nas toliko preplavljuje da narušava naše funkcioniranje, radi se o poremećaju. On se očituje kroz stalno fokusiranje na koronavirus, konstantno slušanje vijesti, nemogućnost da se napravi odmak i nađe ugoda i zadovoljstvo u drugim aktivnostima, osluškivanje simptoma zaraze kod sebe i drugih, perzistirajuća zabrinutost.
Simptomi koji ukazuju da je potrebno potražiti stručnu pomoć su: simptoma: nesanica, zastrašujući snovi, osjećaj knedle u grlu, pritisak u prsima, stezanje u grlu i nemogućnost da udahnu, ubrzano disanje, lupanje srca, preznojavanje, drhtanje ruku ili cijelog tijela, napetost mišića, suha usta, ubrzan rad crijeva, potpuni gubitak teka, osjećaj tuge, beznađa, bespomoćnosti, osjećaj krivnje, bezvoljnost, stalni osjećaj umora i nedostatka energije i nemogućnost uživanja u stvarima koje su ih prije radovale.
Mario: I što reći na kraju?
Daša: Ne postoji „savršen“ način nošenja s pandemijom koronavirusa
Jako je važno znati da ne postoji jedan način nošenja sa situacijom koja je učinkovita za sve. Netko smisao pronalazi u pomaganju, nekome pomaže razmišljati o tome kako će lijepo biti kada ovo sve bude iza nas, netko gleda filmove. Nije smisao u prakticiranju jednog idealnog načina, već pronalasku rutine koja za vas funkcionira. Ne upadajte u zamku da „je sada idealno vrijeme da napravite baš to nešto određeno“. Ne morate se usavršavati niti raditi na sebi ako vam to u ovim trenutcima ne pomaže.
Suočeni s brojnim nedaćama, pa i krizama, mnogi će poželjeti da se one nisu dogodile za vrijeme njihovog života. Međutim, to isto vrijedi i za neke druge teške situacije s kojima smo se susretali u prošlosti. Prisjetiti se ratnih i poslijeratnih vremena koje smo prošli, ujedno znači prisjetiti se da kao ljudska bića imamo nevjerojatnu sposobnost nošenja s teškim situacijama.
Ljudi posjeduju prirodnu otpornost da se nakon teških vremena vrate u svoje uobičajene aktivnosti, ili pak, ako to nije moguće, osmisle neke nove aktivnosti koje će postupno postajati uobičajene. Zajednice imaju sposobnost zacjeljivanja. Međutim, to je zadatak za koji je potrebno vrijeme.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.
