U današnjoj emisiji I to je život ponovo razgovaramo o važnosti medijske pismenosti. U stvarnom životu koji je sve češće pod utjecajem onog s čime se susrećemo u virtualnom svijetu – u velikoj mjeri susrećemo se s mnogim lažnim vijestima, dezinformacijama, teško provjerljivim činjenicama i sl. koje u značajnoj mjeri sudjeluju na stvaranje i razvijanje kritičkog mišljenja ljudi neovisno o dobi. Stoga danas ponovo razgovaramo o ovim sada istaknutim temama s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor koja zajedno sa suradnicima u našoj zajednici provodi jedan projekt koji se upravo odnosi na medijsku pismenost i prevenciju vršnjačkog nasilja i nasilja uopće …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život ponovo razgovaramo o važnosti medijske pismenosti. U stvarnom životu koji je sve češće pod utjecajem onog s čime se susrećemo u virtualnom svijetu – u velikoj mjeri susrećemo se s mnogim lažnim vijestima, dezinformacijama, teško provjerljivim činjenicama i sl. koje u značajnoj mjeri sudjeluju na stvaranje i razvijanje kritičkog mišljenja ljudi neovisno o dobi. Stoga danas ponovo razgovaramo o ovim sada istaknutim temama s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor koja zajedno sa suradnicima u našoj zajednici provodi jedan projekt koji se upravo odnosi na medijsku pismenost i prevenciju vršnjačkog nasilja i nasilja uopće …
Mario: Kako ljudi reagiraju na lažne vijesti?
Daša : Lažne vijesti koje vidimo, posebno ako su u skladu s našim uvjerenjima, mogu potaknuti stvaranje lažnih sjećanja. Čak ni upozorenje da bi se moglo raditi o dezinformaciji često nije dovoljno da bi se spriječio taj proces.
U Irskoj je tijekom 2018. godine rađeno zanimljivo istraživanje na 3140 ispitanika oba spola i svih godina života o povezanosti kognitivnih sposobnosti i prihvaćanju odnosno nasjedanju na lažne vijesti. Pokazalo se da razina kognitivnih vještina ne utječe na sklonost stvaranju lažnih sjećanja, ali su se osobe s nižom razinom kognitivnih vještina češće “sjećale” upravo onih izmišljenih događaja koji su se podudarali s njihovim stavovima. Po mišljenju istraživača, to upućuje da bi osobe s bolje razvijenim kognitivnim vještinama mogle biti sklonije propitivanju svojih osobnih stavova i izvora vijesti.
Sve više prisutan primjer lažnih vijesti vidimo i u pojavi Deepfake videozapis koji dovode do toga da se ljudi pitaju što kad ne možemo vjerovati onome što vidimo i čujemo? Tu se radi o videozapisima stvorenim uz pomoć umjetne inteligencije, u kojima stvarni ljudi govore stvari koje zapravo nikad nisu rekli, u Americi su prepoznati kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti, no mnogi stručnjaci za dezinformacije smatraju da stvaranje panike oko toga može donijeti više štete od samih deepfake videa.
Ostajemo još malo u virtualnom svijetu – online igra pod nazivom Bad News zamišljena je kao „cjepivo protiv dezinformacija“: u njoj preuzimate ulogu kreatora lažnih vijesti, te tako dobivate uvid u različite taktike i metode širenja dezinformacija, a sve s ciljem povećanja vaše otpornosti na njihov utjecaj.
Mario : Kako kritički vrednovati izvore na Internetu?
Daša: Prvo pojasnimo što je to izvor – Izvor je internetska stranica ili materijal iz kojega preuzimate informacije. Prema tradicionalnom pristupu kritičkom vrednovanju izvora razlikujemo pisane, usmene i fizičke izvore. Na internetu je moguće povezivati različite vrste izvora; primjerice povezati određeni tekst s filmom u kojemu netko reproducira informacije prikupljene od svjedoka.
Kritičko vrednovanje izvora označava sustavno provjeravanje izvora i procjenjivanje njihove vjerodostojnosti. Riječ je o metodi koja nam omogućava da svjesno biramo izvore kojima ćemo se služiti. Jedan od razloga zbog kojih je teško kritički vrednovati izvore na internetu je taj što ne postoji služba koja određuje tko može objaviti informacije na internetu. Internetske izvore također može biti teško vrednovati zbog obilja dostupnih informacija.
Budući da svatko na društvenim mrežama može objaviti što god želi i da se u tom kontekstu osobni stav i emocije često vrednuju više od činjenica, važno je djecu i mlade učiti kako prepoznati razliku između lažnih i vjerodstojnih vijesti i izvora.
Mario: Koji su kriteriji za kritičko vrednovanje izvora?
Daša: Metodologija kritičkog vrednovanja izvora temelji se na četiri kriterija:
Izvornost – da li je izvor uistinu onaj koji tvrdi da jest? Da li je sadržaj original ili kopija?
Aktualnost – da li su informacije aktualne ili postoje i novija saznanja? Koliko nakon određene pojave ili događaja je sadržaj nastao?
Nezavisnost – da li je izvor nezavisan ili podaci ovise o drugim izvorima? Na koji način?
Objektivnost – da li su informacije prikupljene od izvora pristrane? Koje interese zastupa izvor? Postoje li proturječne informacije koje potječu iz drugih izvora? Koliko su vjerodostojne te proturječne informacije?
Mario: A što su to pristrane informacije?
Daša: U suštini, sve su informacije u određenoj mjeri pristrane. Uvijek vodite računa o tome na koji je način određena informacija pristrana i zbog čega. Slijedi nekoliko primjera:
Obmanjujući sadržaj – Lažne vijesti i svjedočanstva mogu se proširiti s društvenih medija na etablirane medije.
Virtualna zabava – Zabava se stvara iz dva razloga: kao razonoda za primatelja (koji će je proslijediti drugima), te za stjecanje prihoda od oglašavanja.
Prikriveno oglašavanje – Uobičajena je praksa oglašavanje zamaskirati u novinarstvo; to se naziva marketingom sadržaja.
Lažno poslovanje – Većina osoba koje redovito koriste internet u nekom su se trenutku susrele s nepouzdanim trgovačkim posrednicima i prodavačima.
Glasine i klevete – Ako ih se dovoljno puta iznese, laži na koncu mogu biti prihvaćene kao istine. Baš kao i u stvarnom životu, dobro je ostati neutralan u vezi izjava koje ne možete dokazati.
Mario: Kako virtualni svijet utječe na djecu i mlade?
Daša: Djeca i mladi žive i odrastaju okruženi brojnim medijima putem kojih dolaze u dodir s raznovrsnim medijskim sadržajima, informiraju se i komuniciraju. Mediji snažno utječu na društvena ponašanja, formiranje i prenošenje vrijednosti, oblikovanje životnih stilova, stavova i identiteta. U današnjem konvergentnom globalnom medijskom svijetu, svijetu beskonačne ponude stalno dostupnih raznovrsnih audio i audiovizualnih sadržaja, zaštita djece i adolescenata od potencijalno štetnih sadržaja sve je teža zadaća. Zakonskim i regulativnim odredbama može se pomoći i pridonijeti u zaštiti od neprimjerenih i potencijalno štetnih medijskih sadržaja mlađe djece, koja medijske sadržaje mahom koriste preko klasičnih elektroničkih medija i u društvu roditelja i staratelja. Međutim, brojna inozemna i domaća istraživanja ukazuju da djeca starija od 12 godina audiovizualne sadržaje znatno više koriste, najčešće bez ikakvog nadzora, preko drugih medijskih platformi koje su u blažem ili nikakvom regulativnom režimu. Stoga medijska pismenost, odnosno sposobnost kritičkog vrednovanja medijskih poruka, danas nije samo važna, već je možda i ključna pismenost i vještina za razvoj i odrastanje djece u medijski posredovanom svijetu. Edukacija i podizanje razine medijske pismenosti i djece i roditelja najbolji su način za zaštitu maloljetnika od potencijalno štetnih medijskih sadržaja.
Mario: Kako je regulirana odgovornost vezana za medijske sadržaje koji su dostupni i djeci?
Daša: Odgovornost za emitirani program kao i za klasifikaciju audio i audiovizualnih sadržaja imaju pružatelji medijskih usluga, koji su obavezni prije emitiranja sami provjeriti sve sadržaje i klasificirati ih na odgovarajući način, a u skladu s odredbama Zakona o elektroničkim medijima, Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, te korištenjem smjernica Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija, koje bi im trebale pomoći u radu. Također, Preporuke bi trebale pomoći i roditeljima u odabiru primjerenog audiovizualnog sadržaja i medijskom obrazovanju njihove djece, kao i sudionicima u obrazovnom procesu u kreiranju nastave i obrazovnih sadržaja i alata.
Mario: Koliko mi je poznato na ovu temu je tijekom 2017. u nekim zemljama EU rađeno i jedno zanimljivo istraživanje – podijelite rezultate tog istraživanja s našim slušateljima.
Daša: U medijskom svijetu danas sve češće susrećemo i dezinformacije, manipulacije, ali i lažne vijesti koje smo već mnogo puta sreli u povijesti i zapravo su prisutne od kada postoji čovječanstvo. Mediji i suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije samo su olakšale i ubrzale dijeljenje takvih informacija, pa su i posljedice dalekosežnije. Gotovo tri četvrtine djece (73%) koja se služe internetom svjesna su koncepta lažnih vijesti (fake news), a četiri od desetero (39%) izjavilo ih je da su primijetili lažne vijesti online ili na društvenim medijima.
Mario: Pojasnimo što to znači dezinformacija.
Daša: Pod pojmom dezinformacije smatramo informacije koje su: zavaravajuće, izmišljene, nisu točne, govore o događajima koji se nikad nisu dogodili, prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene, te najave događaja koji se nikada neće dogoditi, te na taj način narušavaju povjerenje u društvu i sl.
Nadalje, one umanjuju vjerodostojnost medija i kanala putem kojih se prenose, mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja, mogu biti namjerne i slučajne – no, najčešće netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije. Dezinformacije nisu novi fenomen i postojale su i prije medija, a doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija. Osnovna im je nakana – manipulirati publikom i navoditi nas na pogrešne zaključke o osobama, događajima ili pojavama o kojima se lažno izvještava i piše. Ova široka definicija jednim dijelom obuhvaća i pojam „lažne vijesti“ koje posljednjih godina ipak veći dio javnosti i stručnjaka svrstava u politički kontekst.
Mario: Pojasnimo sada i lažne vijesti.
Daša: Lažne su vijesti zapravo puno uži pojam od koncepta dezinformacija. Cilj je lažnih vijesti, koje se zasnivaju na nepostojećim ili iskrivljenim „činjenicama“, zavaravanje i manipuliranje publikom. Čak 85% građana u Europskoj uniji prepoznaje lažne vijesti kao problem u njihovim državama, pokazalo je istraživanje EURO-BAROMETRA koje je provedeno među 25.576 ispitanika u 28 država članica u veljači 2018. A Hrvatska je uz Portugal država u kojoj se u cijeloj EU najviše vjeruje vijestima i informacijama koje dobijemo preko društvenih mreža i programa za dopisivanje, iako u isto vrijeme 47% građana u Hrvatskoj svakoga dana ili gotovo svakoga dana primijete vijesti ili informacije koje krivo predstavljaju stvarnost ili su lažne.
Mario: I kako si možemo pomoći? Može li koji savjet ovako radijskim putem?
Daša: Ne postoji jednostavan ni univerzalan način za prepoznavanje lažnih vijesti.
Vrlo je važno naučiti pokušati prepoznati lažne vijesti jer ponekad i mi sami – ne provjeravajući takvu „vijest“ koja zapravo nije vijest – postajemo dio kruga prenošenja lažnih vijesti u javnome prostoru, osobito preko društvenih mreža na kojima gotovo svi imamo otvorene svoje osobne profile. Jedan od najvažnijih alata u borbi protiv dezinformacija je razvoj medijskih kompetencija i medijske pismenosti samih medijskih korisnika. Problem je što se lažne vijesti šire jednim klikom, a da često onaj koji ih širi nije čak ni pročitao o čemu se u “vijesti” točno govori.
A evo i konkretnih savjeta:
- Nemojte pročitati samo naslov
- Provjerite tko je objavio vijest
- Provjerite impressum
- Provjerite datum i vrijeme objave
- Provjerite tko je autor
- Provjerite izvještavanje i drugih medija o tom događaju
- Provjerite citate i fotografije
- Čuvajte se potvrde vaših stavova! Ljudi su vrlo često skloni pratiti teme koje potvrđuju njihov pogled na Lažne su vijesti oblikovane i napisane tako da u čitateljima pobude emociju i potvrde njihova stajališta. Zato je puno važnije provjeriti temelje li se vijesti na činjenicama – ili samo zato što podupiru određenu stranu, argument ili političko uvjerenje koje vam je blisko – to smatramo važnim
- Razmislite prije nego podijelite! Izvori lažnih vijesti oslanjaju se na to da će čitatelji dijeliti i širiti njihove sadržaje. Te lažne vijesti mogu vrlo brzo nekontrolirano kružiti i imati štetne posljedice za one koji su uključeni u njih i kojima ih i vi dijelite.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija “I to je život”. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme. Do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.
