Izbornik
kupnjauniverzalna

I to je život o međunarodnom danu bez kupnje

Međunarodni dan bez kupnje obilježava se zadnje subote u mjesecu studenom. Stoga upravo danas u emisiji I to je život razgovaramo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o raznim aspektima kupnje.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u posljednju ovogodišnju emisiju “I to je život”. Međunarodni dan bez kupnje obilježava se zadnje subote u mjesecu studenom. Stoga upravo danas u emisiji I to je život razgovaramo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o raznim aspektima kupnje.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana bez kupnje?

Daša: Međunarodni dan bez kupnje obilježava se u većini država posljednje subote u studenom, a u SAD-u na posljednji petak poznat i kao „Crni petak“ – dan najvećih popusta u dućanima, te dan koji obilježava početak kupovine božićnih poklona. Svrha obilježavanja ovog dana je ljude osvijestiti o problemima potrošačkog društva, prvenstveno prekomjernoj kupovini nepotrebnih stvari, a i uz to vezanog problema otpada. Najčešće se obilježava mirnim prosvjedima, javnim razmjenama korištene odjeće i obuće, te predavanjima o važnosti reciklaže i ponovne uporabe starih ili već korištenih proizvoda. Prvi ga je put obilježio umjetnik Ted Dave u Kanadi 1992. godine, a njegova se inicijativa vrlo brzo proširila svijetom. Od samih početaka događaj je bio slabo ili nikako pokriven u mediji zbog svojih protu-potrošačkih poruka, od kojih mediji djelomično i žive. U razvijenim zemljama, poput SAD, zemalja Zapadne Europe, Japana i sl. ukoliko je obilježavanje dana popraćeno, gotovo uvijek je prikazano u negativnom svjetlu.

Mario: Možemo li prokomentirati određene društvene aspekte odgovorne kupnje?

Daša: Sam proces shoppinga nije loš sam po sebi, problem je u tome što kupujemo. Sve što kupujemo ima određeni utjecaj na naš okoliš. Naime 20% stanovništva Zemlje iz razvijenog dijela svijeta konzumira više od 80% prirodnih resursa naše planete što uzrokuje nemjerljivu ekološku štetu, te nepravednu raspodjelu bogatstva. Veliki problem za okoliš je velika količina materijala koji se koriste za pakiranje robe. Kupci su uglavnom prisiljeni kupovati zapakiranu robu budući da nemaju alternativu u trenutku kupnje.

Kao potrošači naša je obveza postavljati pitanja o proizvodima koje kupujemo, te propitivati poslovanje tvrtki koje ih proizvode. Svi znamo da je recikliranje dobro za okoliš, no smanjena potrošnja je još bolja.

Mario: Kako još možemo promatrati proces kupnje?

Daša: U mnogim zemljama diljem svijeta obilježava se dan bez kupnje čime se želi ljude potaknuti da se barem jedan dan suzdrže od kupovine. Međunarodnim danom bez kupnje simbolično se skreće pažnja javnosti na negativne posljedice potrošačkog društva, a osobito pojave konzumerizma. Mnogi smatraju da današnji uzorak ponašanja „radi više – zarađuj više – kupuj više“ nije prihvatljiv, jer se na taj način zanemaruju problemi i posljedice koje on uzrokuje. To se ne odnosi samo na pojedinca, već i na šire društvene skupine poput obitelji, stanovnika sela i gradova, pa čak i cijelih društava. Veliki trgovački centri često puta baš na ovaj dan znaju davati velike akcije i popuste na proizvode kako bi privukli kupce i nastavili trend bjesomučne kupovine dan za danom.

Mario: Kada govorimo o potrošnji što čovjek kao pojedinac može učiniti da nešto promijeni?

Daša: Svatko može pridonijeti smanjenju negativnih učinaka ustaljena načina ponašanja pretjerano usmjerenog na potrošnju i knzumerizam. Svatko od nas ima kod kuće stvari kojima se ne koristi, a upotrebljive su – bilo da je riječ o odjeći, obući, alatu, namještaju i svemu ostalom što čuvamo. Sve je to upotrebljivo i zato nećemo baciti te stvari, nego ćemo ih ponovno vratiti u uporabu ili darovati upravo onima kojima trebaju.

Iz trgovačkih centara, ali i s tržnica, svaki dan bacaju se one upotrebljive hrane, što protuslovi činjenici da velik broj građana svaki dan jedva preživljava. Ako nama nešto nije upotrebljivo, bilo financijski ili materijalno – ne znači da upravo to nekom nije prijeko potrebo za život. To se još puno toga može popraviti, treba samo malo inovativnosti, inicijative i manje birokratskih komplikacija.

Proteklih mjeseci svjedoci smo teškoća u velikim svjetskim ekonomskim sustavima, koji su se naglo suočili s velikim pomanjkanjem novca i mogućnošću kolapsa. Taj se kolaps pokušava izbjeći ubrizgavanjem proračunskog novca u posrnule sustave, no iza same novčarske krize kriju se i mnogo veće teškoće: ostajemo bez okoliša. Samo je jedan način da izbjegnemo izrazito negativne posljedice za naš planet – moramo početi konzumirati puno manje, jer danas trošimo brzinom većom od one koja je zemlji potrebna da obnovi resurse.

Mario: Recite nam nešto sada o onim emocionalnim aspektima kupovine. Radi li se i tu o nekim poremećajima ponašanja?

Daša: U suvremenom društvu susrećemo se s pojmom oniomania – od grčkih riječi onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost. Pojednostavljeno rečeno – radi se o kompulzivnoj kupovini.  Kompulzivno kupovanje je preokupacija kupovanjem, koja uključuje učestalu zaokupiranost kupovanjem ili impulsima da se nešto kupi pri čemu je poriv snažan i ponavljajući. Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima. Kupovanje može biti pozitivan način samo ekspresije , dok patološko kupovanje može biti opasna prijetnja egzistenciji  te posljedično dovesti  kao i svaka druga ovisnost, do oštećenja socijalnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obaveza.

Epidemiologija poremećaja ukazuje da je poremećaj poprilično učestao – u SAD-u boluje 5-10 posto ljudi, a 80 posto oboljelih su žene. Pojavljuje se najčešće u adolescenciji, a obilježava je i kronični karakter., u samoj osnovi leži impulzivnost i gubitak kontrole nad nagonima.  Nije ograničen samo na ljude koji troše iznad svojih mogućnosti, već uključuje i osobe koji provode puno vremena u kupnji i koji kronično razmišljaju o kupovini stvari koje uglavnom ne koriste. Etiologija nije razjašnjena u potpunosti –  radi se o međudjelovanju  biologijskih, psiholoških i socijalnih faktora. Socijalni uvjeti predstavljaju važnu ulogu u oniomaniji – porast kulture konzumerizma doprinosi pogledu da je kompulzivno kupovanje specifična postmoderna ovisnost.

Smatra se da uzroci šopingholizma imaju izvor u najranijim iskustvima iz djetinjstva, vezani su uz loše relacije  roditelj – dijete, što dovodi do toga da se ljudi posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja. Djeca koja su proživjela zanemarivanje i psihološko odbacivanje od strane roditelja često imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja upravo iz razloga jer su se kao djeca osjećali nevažnima, te se zbog istog okreću zamjenskom komforima i dobrima- igračkama ili hrani kako bi kompenzirali svoju usamljenost i emocionalnu prazninu te  kako bi se osjećali priznati i prihvaćeni. Odrasli koji su u djetinjstvu dobivali  materijalne poklone, umjesto adekvatne emocionalne potpore, pod rizikom su razvoja ovisnosti o kupnji.

Mario: I poruka za kraj …

Daša: Možda jedan dan bez kupnje u godini od 365 dana ne predstavlja ništa jer će neki ljudi dan prije ili dan poslije potrošiti duplo više novca, ali cilj dana bez kupnje je skrenuti pozornost ljudi na društvo u kojem živimo. Barem jedan dan u godini ljudi bi se trebali posvetiti nematerijalnim stvarima i ne opterećivati se novcem i kupnjom bespotrebnih stvari.

Osmislite nekoliko prijedloga što možete učiniti da smanjite vlastitu kupovinu – bilo da se radi o blagdanskim poklonima drugima ili za sebe. Osmislite kampanju u školi koja bi podigla svijest vršnjaka o problemima koje uzrokuje konzumerizam i utjecala na smanjenje ili racionalnije kupovanje. Potaknite kolege na radnom mjestu da učinite nešto za one koji su u potrebama koje ne mogu podmiriti sami.

Odlučite sutra ne kupiti ništa i potaknite druge na to! Budite umjereni i u nadolazeće vrijeme blagdana – pažnja, ljubav i prijateljstvo vrijede više od bilo koje kupljene stvari u trgovini. Želim vam lijepe i radosne sve prosinačke blagdane …

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo posljednja ovogodišnja emisija I to je život. Uživajte u danima koji su pred nama, želimo vam sretne blagdane, a mi smo ponovno zajedno sredinom mjeseca siječnja. Do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X