I to je život o Međunarodnom danu sestrinstva I to je život o Međunarodnom danu sestrinstva
U današnjoj emisiji „I to je život“ koju posvećujemo Međunarodnom danu sestrinstva razgovaramo s našom stalnom sugovornicom  dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom... I to je život o Međunarodnom danu sestrinstva

U današnjoj emisiji „I to je život“ koju posvećujemo Međunarodnom danu sestrinstva razgovaramo s našom stalnom sugovornicom  dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom ćemo telefonskim putem uključiti i Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje razne stručne predmete u Srednjoj školi Viktorovac u Sisku, koja jedina u našoj županiji ima izobrazbu za medicinske sestre i tehničare.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 10.svibnja 2019.godine

TEMA : Međunarodni dan sestrinstva

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. U našoj današnjoj emisiji, koju posvećujemo Međunarodnom danu sestrinstva, razgovaramo s našom stalnom sugovornicom  dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom ćemo telefonskim putem uključiti i Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje razne stručne predmete u Srednjoj školi Viktorovac u Sisku, koja jedina u našoj županiji ima izobrazbu za medicinske sestre i tehničare.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana sestrinstva? Ako sam dobro informiran radi se o obilježavanju spomena na rođenje Florence Nightingele – začetnice sestrinstva?

Daša: Svake godine medicinske sestre cijelog svijeta obilježavaju 12. svibanj, u spomen na rođendan začetnice modernog sestrinstva, koja je polovicom 19. stoljeća inicirala ulazak profesionalno obrazovanih žena u zdravstvenu njegu bolesnih, te davne 1860. godine u Londonu otvorila prvu školu za medicinske sestre. Svake se godine na ovaj dan zdravstveni profesionalci i javnost osvrnu na rad i ulogu medicinske sestre u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi, čija  zdravstvena zaštita je nezamisliva bez medicinskih sestara.

Mario: Pokušajmo definirati pojmove sestrinstvo i medicinska sestra?

Daša: Već desetljećima vodeći teoretičari sestrinstva nastoje pronaći zadovoljavajuću definiciju te struke. Povijesno gledajući, sestrinstvo je nastalo na praksi i tradiciji njegovanja bolesnika i ranjenika, te skrbi za nemoćne, napuštene i siromašne, a to nije podrazumijevalo neko posebno stručno znanje i metode. Tek u kasnije vrijeme nametnula se potreba za konkretnim stručnim znanjima potrebnima za profesiju medicinske sestre.  Naime, zanimanje ima pet bitnih elemenata po kojima se razlikuje od ostalih. To su: 1) teorijsko-metodološka osnova; 2) stručni monopolizam; 3) prepoznatljivost u javnosti; 4) organiziranost; 5) etika.  Sestrinstvo je zvanje kojemu je zadaća njega bolesnika i zaštita zdravih osoba, a obavljaju ga medicinske sestre. Djelatnost medicinskih sestara obuhvaća postupke, znanja i vještine zdravstvene njege (sestrinske skrbi), kroz koju one bolesnom ili zdravomu pojedincu pružaju pomoć u obavljanju aktivnosti što pridonose zdravlju i oporavku (ili mirnoj smrti). Sestrinstvo je poteklo iz skrbi za bolesne i nemoćne članove zajednice, koju su provodile žene te su svoja umijeća prenosile usmenom predajom. Sv. Vinko Paulski (1567–1660) prvi je uvidio potrebu za izobrazbom medicinskih sestara, ali su one do osnutka škole 1860. dolazile uglavnom iz redova nepismenih žena. U drugoj polovici XIX. st. procvala je djelatnost bolničkoga sestrinstva (njega bolesnika u bolnicama), a nakon I. svjetskog rata izvanbolničkoga sestrinstva (skrb zdravstveno i socijalno ugroženih osoba, zdravstveni odgoj i njega bolesnika kod kuće te suzbijanje i sprječavanje bolesti), koje provode patronažne medicinske sestre. U to se doba razvijalo visokoškolsko obrazovanje za sestre; na europskim i američkim sveučilištima isprva su nicali posebni programi za sestre, a potom i sestrinski fakulteti. Nakon II. svjetskog rata sestrinstvo je počelo pratiti dostignuća ostalih znanstvenih disciplina, a od 1960-ih počele su se stvarati teorije sestrinstva, koje su se bavile smislom i svrhom te profesije. U Europi je najjače uporište našla filozofija američke teoretičarke sestrinstva Virginije Henderson (1897–1996), koja se u definiciji zdravstvene njege nije oslanjala na medicinsku dijagnozu, nego na jedinstvenu ulogu medicinske sestre u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba.

Mario: Kako je nastalo sestrinstvo u Hrvatskoj?

Daša: Hrvatsko je sestrinstvo izraslo na temeljima javnozdravstvenih nastojanja A. Štampara 1920-ih. Prva Škola za sestre pomoćnice počela je raditi 1921. u Zagrebu. Štamparovom zaslugom u Zagrebu je 1953. bila osnovana Viša škola za sestre, koja je bila pripojena Medicinskomu fakultetu. Godine 1959. ponovno je za stjecanje temeljne naobrazbe medicinskih sestara bio uveden srednjoškolski obrazovni program u trajanju od četiri godine. Hrvatska udruga medicinskih sestara (HUMS) slijednica je Društva medicinskih sestara i tehničara Hrvatske, koje je rad započelo 1926. i koje je bilo član Međunarodnoga vijeća sestara. Godine 2003. u Saboru je izglasovan Zakon o sestrinstvu i osnovana je Hrvatska komora medicinskih sestara.

Mario: U nastavku naše emisije I to je život telefonskim putem uključujemo našu večerašnju gošću, Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje razne stručne predmete u Srednjoj školi Viktorovac u Sisku, koja jedina u našoj županiji ima izobrazbu za medicinske sestre i tehničare. Recite nam nešto za početak o obrazovnom programu za medicinske sestre i tehničare, kao npr., koliko traje, koji su neki od nastavnih predmeta – oni specifičniji za ovu izobrazbu i koje ljudske osobine i vještine su potrebne za odabir ovog zanimanja.

Andreja: Obrazovni program za stjecanje srednje stručne spreme za zanimanje medicinske sestre/tehničara opće njege traje pet godina. Mi smo taj program podijelili u dvije etape. U prvoj koja traje dvije godine učenici uče samo opće-obrazovne predmete, od trećeg do petog razreda učenici imaju niz predmeta struke. Osnovu čine različite zdravstvene njege, npr.opća njega, specijalna njega, kirurška njega bolesnika, zdrava njega, njega djeteta adolescenta, njega bolesnog djeteta, zdravstvena njega majke, starijih osoba, zatim psihijatrijskih bolesnika. Ali tu imamo i fizikalnu i radnu terapiju, metodiku, higijenu, hitne medicinske postupke, anatomiju, patalogiju, farmakologiju i slično. Unutar naših nastavnih predmeta dio sati je teorija, a veći dio su vježbe koje odrađujemo u kabinetima i specijaliziranim učionicama u školi, te na bolničkim odjelima i ostalim institucijama čija je namjena skrb za bolesne. Zanimanje medicinske sestre/tehničara je odgovorno, psihički i fizički zahtjevno, ali plemenito i prekrasno. Sestre i tehničari moraju biti spretni, snalažljivi, empatični, skloni timskom radu, imati želju za cjeloživotnim usavršavanjem i učenjem, kako bi dobro odradili svoj posao.

Mario: Da li se za ovu izobrazbu više odlučuju djevojke ili mladići ili je broj podjednak?

Andreja: Kada malo se vratimo u ranije generacije, imali smo puno više djevojaka. Recimo u prvoj generaciji u prvom razredu je bio samo jedan dečko. U posljednjih nekoliko godina sve je više dečki, koji se odlučuju za ovo zanimanje, tako da sada po razredu imamo trećinu. Recimo u 3f1 od 25 učenika imamo 9 dečki i 16 djevojaka.

Mario: Vi vodite i učenike na praksu u Opću bolnicu Sisak i zajedno s tamošnjom upravom organizirate im praktični rad. Koliko je uvođenje pete godine obrazovanja značajno za stručnost i kvalitetu rada ove iznimno vrijedne profesije?

Andreja: Sva znanja i vještine kroz vježbe na bolničkim odjelima naši učenici stječu ne samo u Općoj bolnici u Sisku, nego i u Psihijatrijskoj bolnici dr.Ivan Barbot Popovača, zatim u Petrinji, u Domovima za starije i nemoćne, u ambulantama primarne zdravstvene zaštite obiteljske medicine. Obrazovanje kroz petu godinu, učenici imaju značajno više sati zdravstvene vježbe što sigurno pridonosi boljoj pripremljenosti učenika za posao. Ta peta godina je nekadašnji pripravnički staž, tako da učenici po završetku školu stječu pravo zasnivanja radnog odnosa, bez stažiranja, koje je bilo prije obvezno. Istovremeno, na ovaj način naš je program usklađen sa programom kojeg ima i Europska unija.

Mario: Redite nam nešto više o mogućnostima obrazovanja medicinskih sestara. Vidimo da to više nije samo srednjoškolsko obrazovanje i eventualno starom terminologijom rečeno viša škola, nego puno više.

Andreja: Nakon završetka srednje škole učenici mogu nastaviti obrazovanje na zdravstvenim sveučilištima i veleučilištima kako bi nakon tri godine obrazovanja stekli zvanje prvostupnice. Nakon toga moguće je nastaviti obrazovanje na diplomskog studiju sestrinstva nakon dvije godine obrazovanja steći zvanje diplomirana sestra, odnosno magistra. Nakon položenog ispita državne mature naši učenici se mogu upisati na različite druge više i visoke škole, ovisno o njihovom interesu.

Mario: Odmah da se nadovežem na prethodno postavljeno pitanje, recite nam nešto i o ulozi Hrvatske komore medicinskih sestara, kada su u pitanju edukacije i trajna izobrazba.

Andreja: Hrvatska komora medicinskih sestara zapravo primarni zadatak Komore je osiguranje pružanja izvrsne zdravstvene njege temeljene na znanju, poštivanju etičkog kodeksa te zaštiti sigurnosti pacijenta, kroz unapređenje zdravstvene njege kao i zaštita medicinskih sestara i tehničara sestrinske profesije. Ovo je podatak iz 2018.godine, u registar Komore je evidentirano više od 38 tisuća medicinskih sestara i tehničara, što aktivnih članova, što u statusu mirovanja. Oko 13 tisuća njih, što je jedna trećina, su prvostupnice, dok 2050 medicinskih sestara ima završen diplomski studij sestrinstva, u sestrinstvu je 7 doktora i doktorica znanosti, a u nastavnom zvanju su četiri docentice. Kao i druge profesije, sestre koje imaju svoju Komoru, ona ih štiti i promiče interese medicinskih sestara. Komora organizira i e-učenja koje sestrama omogućuje stručno usavršavanje. Za svako stručno usavršavanje dobijemo bodove koji su nam uvjeti za produženje licence.

Mario: Koliko je posao medicinske sestre naporan i što bi trebalo napraviti u društvu i sustavu općenito da medicinske sestre postanu malo rasterećenije od nepotrebnog posla u svakodnevnom radu?

Andreja: Pitanje organizacije rada u zdravstvenom sustavu je složeno. Trebalo bi puno toga osmisliti i koordinirati. Mislim da je najveći problem nedostatak osoblja. Jedan je problem što smo svi dodatno osjetljivi ili kada smo mi bolesni ili kada je nama netko bolestan. Što je važno, pa imamo primjer da i na neke druge postupke i situacije koje su u redu. Potrebno je puno strpljenja medicinskog osoblja i pacijenata da sve strane budu zadovoljne. U nekim zemljama je prema opisu posla razina zadataka koje obavljaju sestre puno uža nego kod nas, tako da i to pridonosi većoj opterećenosti naših medicinskih sestara.

Mario: Da li ste tijekom svog višegodišnjeg predanog rada u zdravstvu, a sada i u obrazovanju, uočili da se pacijenti odnosno korisnici koji primaju usluge različito odnose prema medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, primaju li jednako ovaj oblik pomoći i podrške od žene i muškarca, ili tu postoje neke manje predrasude ili osobne sklonosti po tipu koga smo navikli vidjeti više u ovoj profesiji?

Andreja: Korisnici na neki način stereotipno očekuju da ovisno o odjelu i zahtjevnosti posla rade sestre ili tehničari. Na primjer, na odjelu forenzike većina zaposlenih su medicinski tehničari što je potpuno razumljivo. Na odjelima pedijatrije su većinom medicinske sestre.

Mario: Zašto sve veći broj zdravstvenih djelatnika, pa tako i medicinskih sestara i tehničara napušta Hrvatsku? Zašto je to tako i što bi se moglo ili trebalo učiniti da se taj negativan trend smanji?

Andreja: Razlozi odlaska medicinskih sestara iz Hrvatske leži s jedne strane u činjenici da su naše sestre vani tražene jer one imaju puno znanja. Poslovi medicinskih sestara u inozemstvu su puno bolje plaćeni. Prema iskustvima nekih kolega koji su otišli van, cijeli sustav funkcionira drugačije, u smislu organizacije, odnosa prema djelatnicima i uvjetima rada. Osim ovih razloga, sigurno je i puno osobnih. Postoji osobni razlozi i životne situacije koje motiviraju ljude na odlazak. Možda bi se s povećanjem plaća dio mladih odlučio ostati ovdje i graditi svoju karijeru.

Mario: Da ponovno možete birati profesiju, da li bi odabrali isti poziv?

Andreja: Da. Ja da ponovno biram svoju profesiju pouzdano znam da bi izabrala opet ovo. U svom sam životu uvijek željela pomagati drugima, pa me ta želja vodila pri upisu u srednju školu. Osim toga, kroz svoje zanimanje upoznala sam puno prekrasnih ljudi, imala sam divnih suradnika i susreta što mi je omogućilo da se osjećam sretno i ispunjeno. Sada pred kraj svog radnog vijeka, prenosim svoja znanja i iskustva mladima i mislim da je mi je to izazov koji me dodatno motivira.

Mario: Kako se opuštate od stresa i profesionalnih opterećenja? Što vam pomaže da preživite zahtjevnost posla?

Andreja: Stres je dio naše svakodnevice, ne samo u poslovnom nego i privatnom životu. Ja se osobno opuštam uz čitanje, šetanje, volim popiti kavu s prijateljicama, ali najveću sreću i ispunjenje su moji unuci uz koje doista zaboravim na sve dnevne poslovne obveze i uživam u ulozi bake. To mi ništa ne može zamijeniti.

Daša: Zahvaljujemo se našoj gošći na sudjelovanju u emisiji „I to je život“. Svim medicinskim sestrama i tehničarima želim sretan njihov dan i veliko hvala što brinu o nama i našim životima – kako na Međunarodni dan sestrinstva – tako i svaki drugi dan u godini.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.

Komentari

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.