I to je život o očevima I to je život o očevima
U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija govorit ćemo o očevima i njihovim funkcijama i ulogama u obiteljskom i društvenom životu... I to je život o očevima

U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija govorit ćemo o očevima i njihovim funkcijama i ulogama u obiteljskom i društvenom životu – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.  Slobodno možemo reći da ovu emisiju posvećujemo svim nježnim i pažljivim očevima koji svoju roditeljsku ulogu ispunjavanju s puno pažnje i kvalitetnih odgojnih postupaka.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 19.travnja 2019.godine

TEMA : Očevi

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju “I to je život” u kojoj ćemo danas razgovarati o očevima i njihovim funkcijama i ulogama u obiteljskom i društvenom životu. S nama je naša stalna suradnica dr.sc.Daša Poredoš Lavor. Slobodno možemo reći da ovu emisiju posvećujemo svim nježnim i pažljivim očevima koji svoju roditeljsku ulogu ispunjavanju s puno pažnje i kvalitetnih odgojnih postupaka.

Mario: U našem okruženju Dan očeva se obilježava u ožujku i lipnju. Recite nam nešto o tome.

Daša: Očev dan, dan je u čast oca i slavi očinstvo i utjecaj očeva u društvu. Slavi se najčešće treće nedjelje u lipnju u 52 zemlje svijeta. Nadopunjuje Majčin dan. Prvi Očev dan održan je 19. lipnja 1910. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

U mjesecu ožujku, koji je na poseban način posvećen sv. Josipu, na blagdana toga svetca, slavi se i Očev dan. U Hrvatskoj, Italiji i Lihtenštajnu slavi se 19. ožujka. U nekim drugim zemljama datum obilježbe ovog datuma je različit, pa tako npr.

    Australija – prva nedjelja u rujnu

    Belgija – 19. ožujka (Dan svetog Josipa) i druga nedjelja u lipnju

    Brazil – druga nedjelja u kolovozu

    Bugarska – 20. lipnja

    Danska i Finska – druga nedjelja u studenom

    Litva – prva nedjelja u lipnju

    Novi Zeland – prva nedjelja u rujnu

    Njemačka – 40 dana nakon Uskrsa

    Norveška  i Švedska – druga nedjelja u studenom

    Portugal i Španjolska  – 19. ožujka (Dan svetog Josipa)

   Tajvan – 8. kolovoza

Mario: Recite nam nešto o ulozi oca u suvremenoj obitelji.

Daša: Uloga očeva u današnje vrijeme daleko je od one koju su imali pred samo pedesetak godina – više nije riječ samo o hraniteljima obitelji koji donose novac, a djecu potapšaju po glavi i kažu im da se odu igrati, već puno, puno više. Moderni očevi sve češće odlučuju ostati kući umjesto majki i brinuti za djecu, a i oni koji to ne rade ponašaju se uglavnom puno drugačije od svojih očeva – posvećeni su i brižni roditelji, nježni prema svojoj djeci.

Naravno, nije tako u cijelom svijetu, nažalost… i dalje ima tradicionalnih, krutih i nepopustljivih očeva koji kao da žive u 19. stoljeću, no stvari se mijenjaju na bolje, barem se nadamo.

Mario: Recite nam nešto o tome kako Sveti Josip može biti uzor očevima.

Daša: Josip je bio Isusov poočim, zastupnik njegova nebeskog Oca na zemlji, no u očima njegovih sunarodnjaka on je bio Marijin muž i Isusov otac. Kao takav, preuzeo je sve dužnosti koje idu s tom ulogom. Iako u Svetom pismu nema zapisana niti jedna Josipova riječ, niti je opisan život Svete obitelji, iz onoga malo što imamo probat ćemo iščitati kakav je Josip bio otac i što od njega možemo naučiti.

Jedan od najvažnijih segmenata u dječjem odrastanju je očeva prisutnost – biti prisutan. Potrebno je pronaći vrijeme koje je posvećeno samo djetetu kako bi ono moglo pitati što ga zanima ili kako bi samo moglo uživati u činjenici da je dovoljno važno da se s njime provodi vrijeme. Takvi trenutci zajedništva su neprocjenjivi jer u djeci bude osjećaj prihvaćenosti i voljenosti i stvaraju u njima temelje zdrave osobnosti. Kako bi provodio vrijeme s Isusom Josip ga je vodio u svoju tesarsku radionicu – i iako mu je ponekad zasigurno ometao rad, dozvoljavao mu je da bude s njim.

Josip je osjećao da njegova očinska prisutnost raduje i ispunjava dječaka, a znao je i da će dječak promatrajući ga usvojiti zanat. Da će usvojiti, ne samo vještinu, već i odnos prema povjerenom poslu, te steći sigurnost u radu.

Promatrajući Josipa koji je savjesno i izvrsno radio svoj posao – u Isusu je rastao i ponos što ima oca kojeg mještani cijene kao vrsnog tesara. Biti prisutan, tj. fizički provoditi vrijeme s djetetom ipak nije sasvim dovoljno. Važno je znati postavljati mu prava pitanja i slušati što ono govori – znati komunicirati. Prava komunikacija najbolji je temelj svakog odnosa.

Dakle, Josip je Isusu pričao o slavnoj i bremenitoj prošlosti židovskog naroda i slušao dječaka koji je pokušavao prodrijeti u dubinu Božjega saveza s ljudima. Otac koji komunicira sa svojom djecom potiče u njima zdravu znatiželju i razvija njihov intelekt. Dajući im iskrene i prave odgovore – doprinosi oblikovanju njihovih stavova i usvajanju znanja o vlastitoj obitelji i okolini, te razvijanju osjećaja pripadnosti jednom narodu i kulturi. Kvalitetna komunikacija s ljudima pretpostavlja dobru i iskrenu komunikaciju s Bogom.

Mario: Zadržimo se još malo danas na Veliki petak na pokušajima tumačenja života Josipa i Marije. Recite nam nešto o važnosti molitve, ljubavi i poštovanja u obitelji.

Daša: U nekim današnjim obiteljima zajednička molitva je gotovo iščezla, ponegdje još majke mole s djecom, ali vrlo je važno da to čine i očevi. Kao onaj koga djeca promatraju i čije ponašanje preuzimaju, nužno je da otac s njima moli. Djeca tako prihvaćaju odnos s Bogom kao nešto što je bitno za ispunjen život, nešto što je potrebno i „velikima i jakima kao što je njihov tata“. Ići s djecom na svetu misu i moliti s njima, poput Josipa koji je s Isusom išao u sinagogu, znači omogućiti im sigurnu budućnost –  sigurnu zato što je položena u Božje ruke. Otac će u djeci stvarati osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti i tako što će voljeti i poštivati njihovu majku.

Odnosom prema svojoj supruzi otac daje primjer da zna cijeniti i voljeti ženu koju mu je Bog darovao. Djeca će najlakše vjerovati u očevu ljubav prema njima ako vide da on istinski ljubi njihovu majku. Isus je, suprotno običajima svoga vremena, ali poučen Josipovim primjerom koji je neizmjerno ljubio Mariju, njegovu majku, prilazio ženama priznajući njihovo dostojanstvo i poštujući njihovu osobu.

Zajedništvo oca i majke, te njihovo međusobno poštivanje stvara zdravo okruženje za djecu koja iz njihovog odnosa uče kako se ponašati prema bratu, sestri, budućim supružnicima, vlastitoj djeci, ali i prema svima ostalima koji su stavljeni na njihov životni put. Naravno da postoji još mnogo stvari koje muškarac treba činiti da bi bio dobar otac, no najvažnije je da sve ono što čini bude iz ljubavi i s ljubavlju. Na tome odgovornom, ali nadasve radosnom putu neka sve naše očeve prati zagovor svetoga Josipa i njegove zaručnice Marije.

Mario: Recite nam nešto o različitim ulogama oca i majke u odgoju djeteta.

Daša: Majke i očevi brinu za svoju djecu u vrlo jedinstven i umnogome različit način. Djeca zapravo mogu prepoznati razlike između načina na koji majke i očevi pristupaju roditeljstvu i odgoju.

Novorođenčad mogu razlikovati dodir i glas majke od dodira i glasa oca. Iako majke imaju prednost u uspostavljanju veze sa bebom, tate također za to od samog početka imaju veliku šansu. Beba stara 6 tjedana jasno razlikuje glas majke od glasa oca; i dok će smirena beba intenzivnije reagirati na glas majke, uznemirena beba će se obično lakše i brže smiriti u tatinom naručju. Majke su izuzetno dosljedne u načinu na koji se obraćaju djeci, komuniciraju sa njima i pružaju njegu. One uspostavljaju rutinu, često izgovaraju iste riječi prije hranjenja, prije kupanja, pri uspavljivanju… Tate rijetko sa takvom dosljednošću pristupaju djetetu. Svaki put kada podigne bebu, tata to učini na drugačiji način, i to je dobro jer beba tako uči, odnosno prepoznaje da je drži tata.

Mario: Možemo li uočiti kakve razlike u vremenu koje djetetu posvećuju otac i majka?

Daša: Vrijeme koje očevi posvećuju djetetu je obično manje strukturirano i više orijentirano igri, nego ono koje sa djetetom provodi mama. Vrijeme koje majke provode sa djecom je rutinirano i svodi se na njegu (hranjenje, presvlačenje, kupanje), davanje zadataka (ispunjavanje obaveza – učenje radnih navika), te edukativne igre. Vrijeme koje tata provodi sa djetetom nije tako strukturirano niti rutinirano i puno je improvizacije u igrama. U igrama u kojima mama koristi igračke, tata ima tendenciju da koristi svoje tijelo. Očevi se generalno više “fizički” igraju sa djecom kroz različite sportske igre, te igre u kojima ima manje priče a više fizičke aktivnosti. To je izuzetno korisno, jer takva aktivnost pomaže tjelesnom razvoju djeteta, a također i razvoju mozga. Tate također imaju tendenciju da mnoge svakodnevne situacije pretvaraju u edukativne (mada toga često i sami nisu svjesni), pretvarajući uobičajene obaveze u prave avanture za dijete.

Očevi potiču svoju djecu na učenje. Naravno, i mama i tata žele pomoći svom djetetu da nauči nove stvari, ali tate to čine na  nešto drugačiji način od majki. Na primjer, u situaciji kada je dijete frustrirano ili uznemireno, majka nastoji pomoći u pronalaženju odgovora i rješenja, dok će otac voditi dijete kroz frustraciju ili uznemirenost dok ono samo ne pronađe svoj vlastiti izlaz i rješenje problema. Očevi također mnogo više nego majke potiču istraživanje i probavanje vlastitih granica kod djeteta. Dokazano je da način na koji očevi uče djecu da budu ustrajni u iznalaženju rješenja pomaže kasnije djeci u ostvarenju društvenih, pa i akademskih rezultata i postignuća. Svakako, tatin stil nije bolji od maminog, i obrnuto. Ovi stilovi odgoja su izuzetno kompatibilni, a djeca apsolutno koriste oba.

Mario: Recite nam nešto o specifičnim odnosima očeva i kćeri.

Daša: Za djevojčicu, tata je obično jedini muškarac u njenom životu dugi niz godina. Način na koji je on tretira, značajno će utjecati na njen odnos sa muškarcima u odrasloj dobi, ali u dobi u kojoj se nalazi trenutno. Djevojčica u adolescenciji od oca traži ljubav, poštovanje, te afirmaciju njene ženstvenosti. Ako joj on to i pruži, ona će obično očekivati isti način ophođenja i od svih ostalih muškaraca u njenom životu. Drugim riječima, vjerojatno neće tolerirati nepoštivanje njene ličnosti ili bilo kakvo ponašanje koje smatra uvredljivim. Ako je, s druge strane, navikla na odnos u kojem je otac zapostavlja, kritizira ili zlostavlja (psihički ili fizički), vrlo je vjerojatno da će se vezati za muškarce koji su sebični, neodgovorni i koji zapostavljaju partnericu (da ne nabrajamo puno gore slučajeve), te će joj takvi odnosi biti sasvim prihvatljivi.

Treba spomenuti da se, u velikom broju slučajeva, odnos majki i kćeri u dobi adolescencije može pogoršati. Zapravo to je najkritičnije razdoblje za ovaj odnos – i tada dolazi do najčešćih i najžešćih konflikata. Ovdje otac može odigrati vrlo važnu ulogu, te biti koristan medijator. Za odrastanje djevojčica, vrlo je važno da izgrade pozitivan stav prema majci, što je ponekad jako teško u ovom razdoblju, a tu otac može značajno pomoći svojim stavom i sugestijama. To je još jedan razlog važnosti kvalitetnog odnosa oca i kćeri u vrijeme adolescencije.

Mario: Recite nam nešto o odnosima očeva i sinova.

Daša: Iako je istina da očevi imaju izuzetno važnu ulogu u da tako kažem discipliniranju sinova, trebali bi se uključiti i u aktivnosti njege djeteta u svakodnevnoj rutini. Ukoliko je uloga oca samo da bude autoritet i korigira ponašanje, ovaj će odnos, u najboljem slučaju, postati jako napet. Savjet za tate je da svaki dan naglase neku pozitivnu osobinu djeteta, te da odvoje vrijeme za lijepe zajedničke trenutke (igra, sport…)

Jednostavno rečeno, otac treba biti uvijek tu za svog sina. I to ne samo za vrijeme važnih događaja kao što su matura, rođendani, praznici i sportska događanja, već i svakodnevno. Dječaci očeve savjete smatraju korisnim i vrijednim poštovanja, pa je stoga od velike važnosti da je tata prisutan kako bi davao smjernice u svakodnevnim životnim izazovima.

Oprost je dvosmjerna ulica, i otac i sin trebaju ga znati dati i prihvatiti, jer nitko nije savršen. Tata koji prašta zapravo pravi podlogu za jedan topao i prisan odnos, bez tajni ili zajedljivih komentara. S druge strane, sinovi moraju shvatiti da su njihovi očevi samo ljudi koji čine greške, te da čine za njih najbolje što mogu, bez obzira na sve nedostatke.

Daša : Svim našim slušateljima želim radostan i blagoslovljen Uskrs – uz puno ljubavi u obiteljskom okruženju …

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Komentari

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.