U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o sreći – osjećaju koji nam je sada neophodan za preživljenje.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 10.travnja 2020.godine
TEMA : Razgovori o sreći
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o sreći – osjećaju koji nam je sada neophodan za preživljenje.
Mario: Koliko govorimo o strahu, ljutnji, depresiji, a koliko o sreći?
Daša: Stručnjaci s područja mentalnog zdravlja znatno manje pišu o tome što ljude čini sretnima, a više pišu o tome što ih čini tužnim i zabrinutim. Zato je zadnjih 30-tak godina u stručnoj literaturi koja se odnosi na mentalno zdravlje objavljeno više od 45 000 članaka o depresiji, samo oko 400 o radosti ili sreći. Aktualno, sa svih strana bombardiraju nas s lošim informacijama. Svaki dan učimo primjećivati ono što ne valja, pa ni ne primjećujemo ono što je dobro. Stvara se dojam kao da se uspjeh podrazumijeva, a neuspjeh odmah izaziva veliku katastrofu – tako razmišljaju mnogi ljudi današnjice.
Mario: Čemu ljudi danas teže?
Daša: Mnogi navode da teže imati: ugodan život, dobar (angažirani) život, te smisao života. No, mnogi u životu vrlo često nailaze na opterećenja i obveze, strahove i sumnje, osjećaj bespomoćnosti i razvijanje osjećaja manje vrijednosti.
Mario: Da li nam treba tako biti – ili mi nešto tu sami kompliciramo?
Daša: Ne mora tako izgledati. I najgore stvari u životu mogu se popraviti. Strahovi se mogu u određenoj mjeri racionalizirati. Svatko može nešto postići, samo se mora potruditi, te tako razviti osjećaj vrijednosti. Kako Helen Keller kaže: „Kada se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore.“ Međutim, mi često tako dugo gledamo u ta zatvorena vrata, da ni ne primijetio ona koja su nam otvorena.
Mario: Ljudi na razne načine tumače ono što nam se događa, zar ne?
Daša: Neki ljudi su optimisti, a neki pesimisti.
Optimisti misle na način, primjerice ovako: to se dogodilo samo jednom, okolnosti su krive za to, slijedeći put se to više neće dogoditi, moje sposobnosti i osobine nemaju veze s tim, to je bilo slučajno i sl.
Pesimisti misle na način, primjerice ovako: uvijek će biti ovako teško, svi drugi su za osobno loše stanje o sjećanje krivi, da je to sve tako loše jer smo mi loša osoba – s lošom osobnosti i bez potrebnih sposobnosti, da će se loše stvari događati i dalje i sl.
Misli i događaji su promjenjive kategorije i ne treba vjerovati da je sve definirano za konačno – već biti fleksibilan i spreman na promjene i kompromise.
Mario : Možemo li ukratko pojasniti društveni okvir sreće.
Daša: U našem društvu još uvijek vrijedi mišljenje da nije lijepo pohvaliti se, isticati dobre stvari koje nam se događaju i uspjehe koje ostvarujemo. Kad je nešto dobro onda se o tome šuti, a kad nešto ne valja to se ističe. Takav odgoj nas je usmjerio da brže i bolje uviđamo negativnosti oko nas, a manje pozitivno. Ne znamo uživati u dobrim stvarima, ne znamo se pohvaliti i nagraditi za ono dobro što smo učinili, jer sve dobro se podrazumijeva da mora biti dobro.
Mario: Kako funkcioniraju sretni i zadovoljni ljudi?
Daša: Prepoznaju i vjeruju u svoje jake strane i koriste ih. Znaju osjetiti zadovoljstvo kada su nešto dobro napravili. Svoje uspjehe pripisuju sebe, a neuspjehe okolnostima iz kojih uče za budućnost. I naravno – optimisti su.
Mario: Pokušajmo definirati pojam sreće.
Daša: Sreća je svjesnost da smo sretni, svjesnost o tome da upravo postojimo, živimo. Sreća je proces i put, a ne cilj, ona je zbivanje, a ne krajnji ishod. Sreća je voziti se kući i shvatiti da uživamo upravo sada u ovom trenutku. Sreća je biti (sretan). To što uživamo, znači da smo u životu, da postojimo, da smo sretni. Za sreću je potrebno biti pomalo luckast prema zapadnjačkim kriterijima, kao npr. Buddha koji se smije ili sveti Franjo koji podučava ptice.
Sreća nije biti na putu do sreće jer puta do sreće nema, ona nije nešto što se ostvaruje nakon što smo obavili sve što je za to potrebno. Sreća je kao ples, ona nije hod do cilja. Ples nema cilja, u njemu se uživa.
Mario: Pojasnite nam pojam imperativ sreće.
Daša: Današnje društvo nam stalno šalje poruke da stalno moramo biti sretni. To je nemoguće i to ne treba očekivati. Čak i kad bismo stalno bili sretni to bi nam postalo uobičajeno stanje, pa što bi nas onda usrećilo? Sreća je emocija kao i druge emocije – samo što je ugodna. Lijepo je osjetiti ushićenje, a to bi bilo nemoguće kad bismo bili stalno sretni. Život je i briga, loš dan, nezadovoljstvo, problem. I to nas tjera da se pokrenemo, da problem riješimo, a pokretanje i rješenje problema nam stvara sreću, jer smo uspjeli. Život je izazov, a izazovi ponekad budu teški, ali ih treba prihvatiti.
Mario: Što u biti znači pojam „da je kod susjeda trava zelenija“?
Daša: Sreću koju gledamo kod drugih ljudi često izgleda veća nego kod nas. Ako vrednujemo sreću po imanju materijalnog – najčešće to nije mjerilo sreće. Bila je jedna sapunica koja se zvala “I bogati plaču”. Baš tako. I bogati su jednako nesretni, kao i oni koji žive s prosječnom plaćom i ako mislite da ćete biti sretniji kad biste imali ovo ili ono – u zabludi ste. Kad nam se čini da je susjedima bolje, jer imaju bolji odnos s partnerom nego što ga mi imamo i to može biti netočno, jer zapravo ne znamo kako je drugima – dok ne živimo njihov život.
Ideja da je kod susjeda trava zelenija postoji zato što ljudi najčešće u razgovorima iznose samo ono lijepo. Ne izgovaraju ono što ih tišti, ono što im nedostaje u životu, ono zbog čega bi mogli biti nesretni. Koliko smo puta imali loš dan ili razdoblje u životu, pa kad nas susjedi pitaju kako smo uglavnom prešutimo ono loše. Prešućujemo da čekamo prvi dan u mjesecu da dobijemo plaću, da nam je dijete popustilo u školi, da smo s našim partnerom u zadnje vrijeme u zategnutim odnosima. U kontaktu sa susjedima i poznanicima rijetko kad ćemo čuti pravu istinu. Uglavnom se nasmiješimo i odgovaramo da smo dobro ili odlično, iako stvarna situacija može biti puno lošija. Kod stvarnih, životnih prijatelja situacija je drugačija. S njima smo otvoreni kao knjiga.
Mario: Kako biti sretnija osoba?
Daša: Iz lošeg izvucite ono dobro. Često nismo svjesni da je sreća tu, pored nas, ali je mi ne vidimo. Sreća je u nama i o nama ovisi kakav ćemo predznak dati stvarima, negativan ili pozitivan. Najviše volim razgovarati sa svoje dvije prijateljice o lošim stvarima i kad od njih napravimo tragikomediju. Barem se dobro nasmijemo.
Uspoređujte se s tako da kažem – gorima od sebe. Kad mislimo da smo nesretni zbog nečega tada je dobro uspoređivati se s tako da kažem – gorima od sebe, jer uvijek postoji gore. Tako možemo uvidjeti da nam i nije baš tako loše. Kad smo dobro, kad bismo htjeli ostvariti neki napredak u životu onda je dobro uspoređivati se s tako da kažem boljima, jer nas to može motivirati da se pokrenemo.
Sreća je u malim stvarima. Umjesto da čekate cijeli život to nešto veliko pogledajte oko sebe ono malo. To malo nam predstavlja sreću. Umjesto da s prijateljicom na kavi očajavate – budite sretni što imate prijateljicu. Umjesto da se fokusirate na sve loše što se događa oko vas – pogledajte što se danas dobro dogodilo. Ako imate dijete neka vam sreća bude njegov osmjeh. Budite sretni, jer ste zdravi.
Napravite sebi sreću. Postoje razdoblja u životu kad nam je stvarno teško i kad se čini da ne možemo napraviti ništa. Najgore što možemo tada učiniti je sjediti depresivno i očajavati. Napravite ono što možete i neka to bude za vaše zadovoljstvo. Budite u kontaktu s prijateljima, pročitajte dobru knjigu, odgledajte dobar film, napunite kadu mirisnom kupkom. Napravite nešto za sebe. Nagradite se.
Mario: I za kraj pripremili ste nam nekoliko citata, mudrih misli o sreći …
Prije nego što krenete tražiti sreću, provjerite – možda ste već sretni. Sreća je mala, obična i neupadljiva, i mnogi ju ne znaju vidjeti. Duško Radović
Veseo čovjek je kao sunce: kud god ide, osvjetljava! Turska narodna poslovica
Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku – i kad mora ići zaobilaznim putem. Nepoznat autor
Sreća se može naći i na najtamnijem mjestu, samo kad bi se ljudi sjetili upaliti svjetlo.
Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje, već se raduj što trnov grm nosi ruže. Arapska poslovica
Daša: Svim slušateljima želimo puno sreće, radostan i blagoslovljen Uskrs …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
