Izbornik
stednjauniverzalna

I to je život o štednji

Dan 31. listopad obilježavamo kao Svjetski dan štednje. O ulozi novca u današnje vrijeme, štednji i tome kako djecu poticati na štednju razgovarat ćemo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a nešto malo kasnije u razgovor ćemo uključiti i diplomiranog ekonomistu Darka Bjelicu.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 30.listopada 2020.godine

TEMA : Štednja

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Dan 31. listopad obilježavamo kao Svjetski dan štednje. O ulozi novca u današnje vrijeme, štednji i tome kako djecu poticati na štednju razgovarat ćemo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a nešto malo kasnije u razgovor ćemo uključiti i diplomiranog ekonomistu Darka Bjelicu.

Mario: Od kada se obilježava Svjetski dan štednje?

Daša: Svjetski dan štednje obilježava se 31. listopada, kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan na taj dan 1924. u Milanu. Tada su se sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzrokovao Prvi svjetski rat. Sudionici toga kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva pa je ustanovljen Svjetski dan štednje kao oživljavanje borbe protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započeta era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju.

Mario: Stvara li novac ljudima probleme u životu?

Daša: Da, najčešći povodi svađa u svakodnevnom životu su problemi vezani za novac, za odgoj djece, te oko aktualne političke situacije. Čovjek je prepun problema u vezi s novcem, a svaki takav problem proizlazi iz čovjekove glave. Na partnerskoj razini problem se stvara po pitanju – imaju li partneri iste stavove o zaradi i potrošnji? U odnosu prema djeci – od kada početi s tzv. džeparcem i u kojem iznosu? Na radnom mjestu – da li stvarno zaradimo svoju plaću. Danas imamo mnoge i potplaćene i pretplaćene zaposlenike. Iz odnosa prema novcu može se otkriti čovjekov odnos prema vlastitoj snazi i osobnosti, te razina poštovanja drugih članova zajednice. Štedjeti se može tako da se izbjegava pomodarstvo, da se kupuje ono što je funkcionalno odnosno korisno, a ne što je u određenom trenutku IN.

Kod nas je prisutno pogrešno poimanje da je moguće štedjeti samo novac. I kada govorimo o štednji prva je asocijacija ona o štednji novca – a štedjeti se može i energija (ne treba u svakoj prostoriji gorjeti svjetlo, ne treba curiti voda dok se peru zubi), treba se paziti na odlaganje papira, više se usmjeriti na obnovljive izvore energije i sl. Štedjeti se može i kroz ulaganja (stambena štednja, dječja štednja, osiguranja, investicijski fondovi i sl.

Mario: U današnje vrijeme, uz novac često su vezani i dugovi. O čemu se tu radi?

Daša: Dugovi su jedan od najvećih problema vezanih za novac. Dugovi nastaju iz osobne nesmotrenosti pojedinca zbog toga jer mnogi neprestano troše više novaca nego što ga imaju. Mnogi danas ne razlikuju želje od mogućnosti, a mnogima je važnije „imati“ nego „biti“. U drugim slučajevima, to može biti dug zbog loših postupaka drugih ljudi – jamci, sudužnici i otplaćivanje kredita drugima. Upravo u takvim situacijama pukla su mnoga prijateljstva. Dugovi uvijek donose previše stresa i brige. I tu je posebno negativan utjecaj medija koji preferiraju potrošačko društvo.

Mario: Danas je tržište prepuno raznim privlačnim proizvodima, a mnoge obitelji imaju sve skromnije financijske mogućnosti. Kako izaći na kraj s dječjim željama upućenima roditeljima da im se kupi nešto što je u modi, što imaju i drugi vršnjaci?

Daša: Ponekad sve nas teško pogađa činjenica da ja na tržištu sve više stvari koje djeca mogu poželjeti svakoga dana. Postoje dizajnerski atraktivne cipele i tenisice, sofisticirana i skupa računalna oprema, mobilni telefoni, skupocjena odjeća i mnogo toga. Ako, kao i većina nas, svoj kućni budžet držite na uskoj uzici onda je dosta teško svom djetetu kupiti baš sve što poželi. Zbog toga je jako potrebno naučiti ga da cijeni novac, te da upozna njegovu pravu vrijednost. Jedna od roditeljskih dužnosti je naučiti dijete raspolagati novcem, što se najbolje čini vlastitim promjerom. Nijedna od tih vještina djetetu ne dolazi prirodno, a u razgovorima oko raspolaganja novcem treba im objasniti kako biti odgovoran potrošač i redovito štedjeti.

Mario : Kada početi s učenjem djeteta štednji?

Daša: Edukacija o novcima može početi i znatno ranije nego što mnogi roditelji misle. Oko šest godine dijete razlikuje vrijednosti kovanica i razumije osnovnu svrhu novca – razmjenu stvari. To je savršeno vrijeme u kojem bi djeca trebala početi razvijati zdrav odnos prema novcu. Dajte im kasicu prasicu. Mala djeca trebaju naučiti kako je štednja zabavna i pozitivna. Kasice prasice su zanimljive djeci mlađoj od sedam godina, pogotovo zato jer im se sviđa koncept štednje koja je zapravo igra. Ako zaista želite biti financijski uzor svojoj djeci najbolje je da zajedno štedite u istoj kasici prasici. Postavite cilj zbog kojeg se štedi. Kada djecu počnu ubacivati novac u kasicu prasicu, potrebno ih je upitati za što oni zapravo štede. Obzirom da takva štednja može trajati jako kratko, najbolje je postaviti cilj koji oni razumiju poput nove igračke ili neke druge stvari za koju se realno može uštedjeti novac. U dobi između 8 i 14 godinadjeca u ovoj dobi spremna su preuzeti jednostavnije  odgovornosti, raditi vlastite planove i snositi posljedice za svoje postupke. U tinejdžerskoj dobi, dobar dio djece na neki način već je zaposlen i ima djelomično vlastiti izvor prihoda, bilo to davanjem instrukcija ili na sezonskim, uglavnom ljetnim poslovima. Bitna je uspostava zdravog odnosa prema novcu.

Mario: Kada početi s davanje džeparca?

Daša: Vrlo je važno da dijete počnete učiti o vrijednosti novca još u djetinjstvu. Za početak možete krenuti sa 10 godina te ima davati džeparac od dvadesetak kuna tjedno koji mogu potrošiti kako oni žele. Za početak je dobro pomoći djetetu pri njihovoj odluci kako i zašto će potrošiti taj novac. Što je puno kvalitetnije nego da im dajete konkretne zadatke. Također nemojte im postavljati granice koliko od tog džeparca smiju potrošiti, već im samo prestajte kupovati neke dodatne ne tako potrebne sitnice odnosno igračke. Dijete treba shvatiti da ako već slijedeći dana potroši džeparac za recimo sladoled i čokoladu, onda do slijedećeg džeparca više ne može kupiti neke stvari koje su mu možda vrjednije od sladoleda i čokolade.

Također je vrlo bitno da dijete u ranoj mladosti naučite neke osnovne principe kod određivanja kućnog budžeta i da već sada otkriju koliko neke stvari različito koštaju. Odvedite ih sa vam u kupovinu te im dajte mogućnost da aktivno sudjeluju u nabavci kućne košarice te s njime otvoreno pričajte što vam je potrebno, a što ne. Također dozvolite mu da gleda pa možda čak i da plati račun na kraju te da time uvidi da ako kupuje puno stvari mora odvojiti više novca.

Mario: Sada u našu emisiju uključujemo današnjeg gosta diplomiranog ekonomistu Darka Bjelicu čija su uža specijalnost financije, bankarstvo i osiguranje, te ima višegodišnje iskustvo rada u hrvatskom bankarskom sustavu. Molim vas za početak se ukratko predstavite našim slušateljima.

Darko: Zovem se Darko Bjelica. Diplomirani sam ekonomist s 20-tak godina iskustva u bankarskom sektoru, a okušao sam se manje-više uspješno i u nekim drugim gospodarskim djelatnostima. Zadnjih 10 godina sam direktor filijale Erste banke u Petrinji, pa vjerujem su me neki od vaših slušatelja i tako upoznali. A u ovih 10 godina upoznao sam se i s mnogim mališanima, jer nas svake godine povodom Dana štednje posjećuju djeca iz vrtića i nižih razreda osnovne škole pa onda s  njima razgovaramo o štednji.

Mario: Možemo li pokušati prokomentirati navike štednje u Hrvata?

Darko : Hrvatskim građanima na raspolaganju stoje različiti oblici štednje, poput investicijskih fondova, dobrovoljne mirovinske štednje, životnih osiguranja ili ulaganja u tržišta kapitala, ali većina njih se, čak 43 posto, odlučuje na one klasične oblike štednje. Mislim da je građanima, iako su kamate na štednju niske, najvažnija sigurnost, a država jamči za štedne uloge na visini do 100 tisuća eura. Kada pogledamo motive, za 83 posto građana motiv za štednju je stvaranje financijskog zaleđa za slučaj nekih iznenadnih životnih situacija, a 19 posto njih štedi za stare dane. Ipak, kako bih rekao, treba reći da je 85 posto naših građana svjesno važnosti štednje, pa mjesečno u prosjeku izdvajaju nekih 470 kuna, i ukupna štednja u Hrvatskoj je dosegla velikih 200 milijardi kuna. Osim u klasičnu štednju, Hrvati ulažu i u životna osiguranja, njih 16 posto, njih 9 posto izdvaja za stambenu štednju, a 4 posto ulaže u nekretnine. Oni koji razmišljaju o sigurnoj mirovini, ulažu u dobrovoljnu mirovinsku štednju, takvih je 3 posto, dok 1 posto ulaže u zlato ili plemenite metale. Da smo prilično konzervativni što se tiče ulaganja potvrđuje i činjenica da se svega 5 posto građana odlučuje na ulaganje u investicijske fondove, dionice ili obveznice, iako u Hrvatskoj kao i većem dijelu Europe i dalje dominiraju niske kamatne stope na oročenu štednju.

Mario: Što banke nude roditeljima kako bi potaknule na štednju djecu i mlade, te koju funkciju imaju dodatne obiteljske kartice – šalju li one poruku djecu i mladima da je moguć život na dug ili ih upravo uče da novac nije samo onaj papirnati već da postoji i u drugim oblicima?

Darko: Građani uglavnom znaju za razne oblike dječje štednje pod simpatičnim i djeci bliskim nazivima kojima se djeca od malena uče štednji. Za štednju na duži rok i namjensku kupnju željenih predmeta, poput bicikla, skija ili nečeg trećeg, dječja štednja je najbolja i najsigurnije rješenje. Ako ćemo o karticama, danas je u različite štedne račune, moguće je otvoriti i tekući račun za maloljetnike bez ikakve naknade. Roditelji putem svog Internet ili mobilnog bankarstva, roditelji u svakom trenutku mogu imati uvid u djetetove troškove i stanje računa. Nije li bolje dijete poslati na izlet s karticom, nego s novčanicama koje može izgubiti ili potrošiti odmah na tko zna što bez roditeljskog znanja. Za mlade je praktična i prepayd kartica to jest kartica koja nije vezana uz račun. Na nju se uplati neki iznos i koristi se kao i svaka druga kartica. Ja osobno savjetujem roditeljima da se u svojoj banci raspitaju i sigurno će naći praktično i funkcionalno kartično rješenje koje će ih zadovoljiti. Osobno bih uvijek preporučio korištenje karticama mladima, jer vjerujem da nikada nije prerano na prve lekcije financijske pismenosti, štednje, i odgovornost postupanja s novcima. Kartice ne treba shvaćati kao dug, kartica je sredstvo da vam novci uvijek budu dostupni, a uz to omogućava kontrolu troškova jer imate uvid u trošenje sredstava.

Mario: Što banka čini da zaštiti naše građane starije životne dobi od izloženosti iznudama i koristoljublju kada se njima poznate, ali i nepoznate osobe žele okoristiti njihovim mirovinama. Postoje li posebni mehanizmi zaštite za osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom i druge osjetljive skupine ljudi u društvu?

Darko: Financijske usluge su sve kompliciranije, tehnologija se sve brže razvija i starijim osobama kao i mnogim mlađima, teško to pratiti. Banke kontinuirano rade na edukaciji klijenata, a posebnu pažnju posvećuju starijoj populaciji. Nastoji im se pomoći oko plaćanja računa, upotrebe bankomata ili digitalnog bankarstva. Samostalni i educirani stariji klijenti nisu ovisni o drugima, a time su manje izloženi mogućim prevarama i zloupotrebama. Sve klijente štiti i bankovna tajna. Djelatnik banke ne smije nikome dati bilo kakvu informaciju o mirovini, štednji, stanju ili prometu po računu osobe, čak niti da li ta osoba ima račun u banci. Ako netko želi da druga osoba ima uvid u njegovo račun, napravit će toj osobi punomoć ili zasebnu karticu, kako bi se imalo uvid u raspolaganje sredstvima na računu. Poruka je, ne dajte svoju karticu i pin trećim osobama, a sve druge informacije štiti banka.

Mario: Koja je poruka za kraj našim slušateljima povodom Svjetskog dana štednje? 

Darko: Moja poruka je počnite štedjeti. Možemo reći da je za početi štedjeti kao i za donijeti mnoge druge odluke uvijek pravi trenutak ili nikada nije pravi trenutak. Primamljivo je trošiti, a štednja je odricanje od sadašnje potrošnje. Građani Hrvatske mnogo više od građana bogatijih zemalja iskazuju stav da se živi samo za danas, ja poručujem mijenjajmo taj stav.

Daša : Hvala gospodinu Darku Bjelica za sudjelovanje u našoj današnjoj emisiji. Za sam kraj pripremila sam nekoliko mudrih misli i izreka vezanih za teme našeg razgovora:

„Dobro sam živo, ali mi je uvijek nedostajalo novaca.“ – Ante Bulin

„Štednja je prekrasan posao. Osobito ako su ga tvoji roditelji obavili za tebe.“ – Winston Churchill

„Čuvajte se sitnih troškova, mala pukotina potopit će veliki brod.“ – Benjamin Franklin

„Gdje je malo novaca – puno je svađe.“ – njemačka poslovica

„Čovjek bez novca je kao i stablo bez lišća.“ – talijanska poslovica

„Gdje novac zveči – pravda ječi.“ – hrvatska poslovica

„Novac kad odlazi ima stotinu nogu – kad dolazi samo dvije.“ – narodna poslovica

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X