Izbornik
hospicijpalijativauniverzalna

I to je život o Svjetskom danu bolesnika

U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o Svjetskom danu bolesnika koji se u svijetu obilježava 11. veljače, dakle dana – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

TEMA : Svjetski dan bolesnika

DATUM : 11.veljače 2022.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o Svjetskom danu bolesnika koji se u svijetu obilježava 11. veljače, dakle dana – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Svjetskog dan bolesnika i koja je ovogodišnja poruka koju je Papa Franjo poslao toga povoda?

Daša: Sveti Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan bolesnika prije 30 godina kako bi potaknuo ljude općenito, prvotno katoličke zdravstvene ustanove (danas možemo reći sve zdravstvene ustanove) i civilno društvo na sve veću pozornost prema bolesnicima i onima koji o njima brinu. Prisjetivši se nastanka toga dana u poruci, Papa je izrazio zahvalnost Gospodinu za napredak koji je postignut tijekom godina. Učinjeni su mnogi pomaci, ali još je dug put kako bi se osiguralo da svi bolesnici, kao i oni koji žive u mjestima i situacijama velikog siromaštva i marginalizacije, dobiju potrebnu zdravstvenu skrb i važnu prateću emocionalnu, socijalnu i duhovnu podršku. Ovogodišnja poruka (geslo ili moto) Svjetskog dana bolesnika je „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“.

Pastoralna skrb i blizina bolesnicima nije samo zadaća nekih posebno određenih zdravstvenih, socijalnih ili duhovnih djelatnika – posjet bolesnicima duhovni poziv je koji je upućen svima nama i svi smo pozvani da pomognemo onima koji pate – kako bi ih ohrabrili i dali dodatnu snagu da ustraju u svojoj borbi za zdravlje i život – što je u današnjoj situaciji pandemije covid-19 otežano: s jedne strane štitimo ljudi od neposrednog širenja virusa, a s druge strane nekako zaboravljamo čovjekove emocije i duh koji su po meni presudni za postizanje ozdravljenja. Primjerena rješenja kako ostvariti ovu nepoznanicu i postići zadovoljavajuću ravnotežu – još se uvijek traže.

Mario: Tom prigodom se obilježavaju i razne dobrotvorne akcije – ove godine je bila jedna posebna. O čemu se je tu radilo?

Daša: Klub studenata sestrinstva Hrvatskog katoličkog sveučilište „Nutrix“ organizirao je akciju povodom Svjetskog dana bolesnika koja je trajala od petka 4. do četvrtka 10. veljače. U tu opravo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu (Ilica 242). Postavljene su kutije – jedna na ulazu, a druga na I. katu gdje svatko može dobrovoljno podariti konzerve hrane, vode, nešto slano ili slatko što je spremljeno za daljnji transport. Sve će se to potom pakirati i bit će darovano korisnicima u potrebi koje pomaže Samostan Misionarki ljubavi – sestre Majke Terezije. Za svaku pohvalu je ova hvale vrijedna inicijativa studenata sestrinstva – čiji je poziv vezna za dobrobit ljudi.

Mario : Recite nam nešto o holističkim pristupu liječenja čovjeka.

Daša: Holistički, cjelovit pristup ljudskom zdravlju jest filozofija koja uzima u obzir cjelinu, a ne samo pojedine dijelove. Ljudski organizam nije mehanizam složen od dijelova koji djeluju zasebno, već cjelina koja funkcionira po principu uvjetovanosti uzajamnog i skladnog suživota. Čim zataji jedan dio, ugrožena je čitava cjelina. Suvremena medicina prihvaća spoznaju da se liječi čovjek, a ne bolest. Stoga se i kod iste bolesti – kod različitih ljudi – ne postižu istim metodama – isti rezultati. Nasreću, sve više suvremenih liječnika, zdravstvenih i socijalnih ustanova i medicinska i drugih srodnih škola i učilišta, uz njegovanje i razvoj dosadašnjih spoznaja, sve češće zagovaraju holizam – cjeloviti pristup ljudskom zdravlju, pri čemu se ne liječi samo bolest ili određeni oboljeli organ, već osoba – imajući u vidu cjelovitost, odnosno nedjeljivost njenog psihičkog i fizičkog tijela. Na tome je potrebno ustrajati i dalje razvijati ovaj pristup.

Moramo težiti napretku i razvijanju spoznaja. Zapitajmo se: u koliko se naših zdravstvenih i socijalnih ustanova liječi bojom, homeopatskim pripravcima, fitoterapijom, aromaterapijom, akupunkturom, akupresurom, kiropraktikom ili koliko se primjenjuju neke drevne istočnjačke metode dijagnosticiranja ili radiestezija? U kojim se ustanova uvažava i dozvoljava terapijski pas – ili bila koja druga životinja čije prisustvo može poboljšati subjektivno stanje i tako utjecati na oporavak? U koliko ustanova zidovi nisu sterilno bijeli i iritabilno prazni – već su obogaćeni bojama i porukama podrške. Sve su to područja na kojima ima još puno potrebe za unapređenjem. Razočarani bolesnik, koji u zdravstvenoj ustanovi nije našao potrebnu medicinsku pomoć ili lijek, zasigurno će potražiti i neke druge izvore svome zdravlju, bez obzira na to koliko mu oni stvarno mogu pomoći. U potrazi za zdravljem – bolestan čovjek spreman je sve iskušati i sve pokušati. Sve dok se bori za zdravlje, ima i nade u ozdravljenje.

Mario: Tako dolazimo i do pojmova alternativno liječenje i alternativna medicine – o čemu se tu zapravo radi?

Daša: Iako alternativno liječenje i alternativna medicina, odnosno njene različite metode – imaju dug životni vijek, suvremena medicina ih je “izgurala” iz svoga područja, a ako ih je i prihvatila, dala im je pečat još uvijek nečeg graničnog – i nečeg što je na čekanju za odobravanje i primjenu.

Naziv  “alternativna medicina” ima pejorativan prizvuk, pa je i oni koji je zagovaraju ili prakticiraju radije nazivaju – prirodnom, komplementarnom ili nekonvencionalnom medicinom.

Od pojave standardne, klasične (teorijske i praktične) medicine – praktičari ili teoretičari alternativne medicine neprestano su na slabijem ili jačem udaru medicinskih ustanova, liječnika ili službenog zakonodavstva, a liječnici koji su se – javno ili potajno – njome bavili žestoko su prozivani, manje vrednovani, a neki narodski rečeno i stavljeni na stup srama.

Prošlo stoljeće, posebno njegova druga polovica, obilježeno je razvojem nekonvencionalne medicine. Tomu su pogodovala ozbiljna znanstvena preispitivanja i istraživanja njenih brojnih metoda i oblika, bogata literatura i medijsko bilježenje fenomena ozdravljenja izvan medicinskih ustanova.

Prisutnost nespornog šarlatanstva u liječenju nekim metodama nekonvencionalne medicine, obećavanje čudotvornih iscjeljenja, zanemarivanje vrijednosti standardne, klasične medicine – i počesto, rad samo s ciljem brze i dobre zarade – čine nekonvencionalnoj medicini, nazovimo to tako medvjeđu uslugu na putu ozakonjenja ili prihvaćanja od stručnih, školovanih medicinskih krugova.
Unatoč svemu, suvremena medicina bezuvjetno treba obratiti pozornost i na metode prirodne, nekonvencionalne medicine, stručno ih proučiti, te pronaći i usvojiti ono što je dobro i primjenjivo u borbi za ljudsko zdravlje. Ozdravljenja metodama prirodne medicine, onim načinima koji se ne primjenjuju u standardnoj, klasičnoj medicini – traže sustavno istraživanje i selekcioniranje. Do promjena u liječenju suvremenog čovjeka treba doći i unutar zdravstvenih ustanova. Ne mislimo samo na praćenje napredovanja standardne, klasične – teorijske i praktične medicine, već i na one metode koje se sada nalaze izvan klasične medicine.

Osobno smatram da je sve ljekovito ono što pomaže čovjeku, te da imamo pravo sudjelovati u prepoznavanju i odabiru što to zapravo je.

Mario: Kakvo je stanje na hrvatskom tržištu alternative – pitanje zvuči malo čudno, ali pokušat ćemo kroz razgovor objasniti što smo zapravo ovim pitanjem htjeli postići.

Daša: Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj trenutno ima oko 4.000 “terapeuta” koji se bave raznim metodama nekonvencionalne medicine. Taj podatak dovoljno govori o tome da se s problemom nekonvencionalne medicine treba ozbiljno uhvatiti u koštac – od Sabora i Ministarstva zdravstva do liječničke komore i samih zdravstvenih ustanova.

Postavlja se pitanje: Mogu li liječnici surađivati s “alternativcima”, terapeutima nekonvencionalne medicine? Odgovor bi trebao biti potvrdan, dakako, uz uvjet zadovoljenja određenih kriterija. Školovan liječnik može prihvatiti neku metodu nekonvencionalne medicine koja je kroz praksu i brojne slučajeve pozitivno potvrđena ali, zasigurno neće moći prihvatiti nekritičkog i neobrazovanog terapeuta koji se prezentira čudotvorcem, uspoređujući se s božanstvenim moćima Terapeut koji postiže dobre rezultate u ozdravljenju bolesnih ljudi, koji objektivno i sam procjenjuje i preispituje svoj rad, može ostvariti dobru suradnju s liječnicima – praktičarima standardne, klasične medicine. Tu je potrebna suradnja sa svih strana: sam pacijent koji sudjeluje u odabiru, liječnik stručnjak, alternativni terapeut, a dobro je došla i suradnja i podrška članova obitelji.

Mario: Što nam još poručuje Svjetski dan bolesnika?

Daša: Svjetski dan bolesnika je prilika za podsjećanje na prava koje svatko od nas ima kada se nalazi u ulozi bolesnika. Republika Hrvatska potiče pravo svakog pojedinca da se upozna s pravima pacijenata propisanima Zakonom o zaštiti prava pacijenata. Svaki bolesnik ima pravo na potrebne zdravstvene usluge, te ima pravo znati od čega boluje i sudjelovati o odlukama o vlastitom zdravlju. Kada govorimo pravima pacijenata treba istaknuti teme kao što su Informirani pristanak na liječenje, Dobrovoljni pristanak, Prisilni smještaj, Mjere prisile, Lišenje poslovne sposobnosti i Skrbništvo, kao i već spominjani Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. No, to su sve pojmovi koji pojedinačno zaslužuju tematske emisije.

Mario: I što još dodati?

Daša:Usprkos znatnom tehnološkom napretku i terapijskim inovacijama koje odlikuju modernu medicinu, pojam bolesti i danas sa sobom neminovno nosi obilježje stigme. Cilj Svjetskoga dana bolesnika jest poticati svijest o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, poštivanja njihovih prava i empatije koju svaki od bolesnika zaslužuje. Time se ujedno sve ljude potiče da promisle o vlastitim mogućnostima sudjelovanja u brizi za oboljele. U zdravstvenoj je skrbi osim stručne pomoći osobito važan humani pristup i emocionalna podrška oboljelima. Niti jedan se bolesnik, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi ili okolnosti koje su dovele do razvoja bolesti, ne bi trebao osjećati odbačenim, zaboravljenim ili krivim za vlastitu bolest. Obilježavanjem ovog dana se izražava i zahvala svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima koji skrbe za bolesnike na trudu i humanosti koju iskazuju svojim odgovornim i predanim radom.

Mario: Pripremili ste nam i nekoliko mudrih misli za kraj…..

Daša: Sa svojim tijelom postupaj tako ljubazno da ti duša rado prebiva u njemu.; Vodite računa o svom tijelu. To je jedino mjesto gdje možete živjeti.; Biografija osobe postaje i njezina biologija.; Podržavati gnjev je isto kao da pijete otrov i očekujete da druga osoba umre.; Čovjek je jedina vrsta koja je dovoljno pametna da proizvede vlastitu hranu, kao i jedina vrsta koja je dovoljno glupa da je ne jede.; Ako je ikako moguće, nemojmo nikada zaboraviti da je svaka neugodna misao nešto loše što doslovce unosimo u tijelo.; I svima nam poznata: Bolje spriječiti – nego liječiti.

 

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X