Izbornik
tolerancijauniverz

I to je život o toleranciji u svakodnevnom životu

Povodom Svjetskog dana tolerancije koji se obilježava 16. studenog u emisiji I to je život o toleranciji u svakodnevnom životu razgovaramo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Posebna gošća u emisiji bit će siščanka poznata aktivistica za ljudska prava doktorandica na području Education, Human Rights na College of Education and Human Development | University of Minnesota – Emina Bužinkić. Ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta SuPER – susreti podrške, edukacije i rada koji je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike  – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu stvaranja kulture mira življenja i suživota pri čemu Petrinjski radio također daje svoj doprinos.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 13.studenoga 2020.godine

TEMA : Tolerancija u svakodnevnom životu

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. Povodom Svjetskog dana tolerancije koji se obilježava 16. studenog u emisiji I to je život o toleranciji u svakodnevnom životu razgovaramo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Posebna gošća u emisiji bit će siščanka poznata aktivistica za ljudska prava doktorandica na području Education, Human Rights na College of Education and Human Development | University of Minnesota – Emina Bužinkić. Ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta SuPER – susreti podrške, edukacije i rada koji je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike  – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu stvaranja kulture mira življenja i suživota pri čemu Petrinjski radio također daje svoj doprinos.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Svjetskog dana tolerancije?

Daša: Svjetski dan tolerancije se svake godine obilježava 16. studenoga od 1996. godine, kad je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala sve svoje članice UN-a na obilježavanje dana poštovanja i uvažavanja drugačijih, u skladu s Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države. Tolerancija se Deklaracijom definira i kao instrument koji je prihvaćen prije više od 50 godina i naglašava potrebu za stvaranjem zakonskih okvira koji bi trebali jamčiti jednakost postupanja prema pojedincima i izjednačavanje mogućnosti društvenih skupina i pojedinih osoba u društvu u svim životnim aspektima poput zdravlja, obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i dr.

Mario: Tolerancija je riječ koja se često koristi u komunikaciji i opisu međuljudskih odnosa, o čemu se tu zapravo radi?

Daša: Tolerancija nije popuštanje, već zauzimanje vlastitog aktivnog stava, uz uvažavanje tuđeg mišljenja. Možemo reći da je tolerancija vrlina koja omogućuje mir. Tolerancija se ogleda kroz opći stav „Živi i pusti drugoga da živi“. Tolerancija se temelji na znanju, otvorenosti, zdravim komunikacijskim odnosima, slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenjima.

Tolerancija podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama kao i forme izražavanja, volju i težnju prihvaćanja i uvažavanja različitosti, neovisno o političkom uvjerenju, vjerskim, dobnim, rasnim ili spolnim razlikama.

Mario : Može li sada koje pojašnjenje vezano uz pojam netolerancija?

Daša: Diskriminacija i marginalizacija, uz nepravičnost i nasilje, najčešći su oblici netolerancije. Obrazovanje mladih za toleranciju trebalo bi težiti suzbijanju utjecaja na razvoj straha i isključenosti kao i pomoći mladim osobama u razvijanju kapaciteta za neovisne procjene, kritičko razmišljanje i etično prosuđivanje, a sve u svrhu sprečavanja netolerancije.

Nažalost, u našem društvu nesnošljivost je još uvijek prisutna, što se najbolje vidi i po velikoj količini, primjerice govora mržnje koji je prisutan u gotovo svim područjima, od televizije, medija, sporta, obrazovnog sustava, kulture, pa čak i u komunikaciji različitih javnih tijela, a posebno zabrinjava njegova količina na internetu i društvenim mrežama, kao i rasprostranjenost među mladima. Uz pojam tolerancije često se javljaju pojmovi stigma i stigmatizacija. Stigma znači negativno obilježavanje osobe samo zato što je po nečemu drugačija, npr. ima poteškoća s vidom, sluhom ili kretanjem. Stigma je povezana s predrasudama (stavovi koji nisu utemeljeni na činjenicama), te neznanjem i strahovima. Protiv stigmatizacije treba se boriti sustavnim informiranjem o neopravdanosti predrasuda, psihoedukacijom, neposrednim kontaktom s grupama prema kojima postoje predrasude, stvaranjem odgovarajućih dovoljno socijalno osjetljivih propisima i sl.

Mario: Što možemo učiniti, kako mlade i ljude općenito potaknuti na toleranciju?

Daša: Tolerancija je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Ona nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan – ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati uvjerenja drugih, različitih. Toleranciji se može i treba učiti, najprije u obitelji i obrazovnim ustanovama. Tolerancija prema različitostima uči se i usvaja tijekom cijelog života – to je cijelo-životni proces. Prihvaćanje različitosti stvara osjećaj osobnog zadovoljstva, sreće i pozitivne energije. Osobe s invaliditetom u biti se ne razlikuju od drugih ljudi. Usmjeravanje pažnje samo na nečiji nedostatak ili manjkavost više govori o nema samima, nego o samom deficitu druge osobe. Ljudi koji se po nečemu razlikuju od nas ili od većine, ne moraju nam biti ni simpatični, ni dragi, ni zanimljivi – ali je potrebno naše aktivno zalaganje za zaštitu svih prava koja im pripadaju. Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči. Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi). Zbog toga, da bi mogli biti tolerantni moramo preispitati svoje predrasude i stavove.

Mario: Pokušajmo sada prokomentirati situaciju iz Pule koja nam dosta toga govori o suživotu i toleranciji.

Daša: Prikazat ću situaciju koju sam pročitala prije nekoliko dana u Glasu Istre: Medžlis Islamske zajednice Pula kupio je gotovo 17 tisuća kvadrata zemljišta na području pulskog naselja Monte Serpo na kojem planiraju izgradnju Islamskog centra. Tako su postali  vlasnici 16.727 kvadrata građevinskog zemljišta koje se nalazi u blizini svih značajnih objekata u Puli. Nova lokacija na Monte Serpu, u blizini pulske obilaznice, trebala bi postati mjesto za izgradnju Islamskog centra koji se, inače, prije nekoliko godina planirao graditi na Valmadama. Novinar Glasa Iste navodi kako se čini da Islamska zajednica, nakon neuspjeha na Valmadama, više nije mogla čekati s pronalaskom alternativne lokacije, pa su kupnjom atraktivnog zemljišta preduhitrili Grad u pronalaženju nove lokacije za potrebe svoje zajednice. Islamska zajednica krenula je i s podjelom informativnih letaka o gradnji vjerskog centra kojim članove pozivaju da financijski podrže projekt čija se vrijednost u prvoj fazi procjenjuje na ukupno 5 milijuna eura. Osim džamije, u planu je gradnja popratnih objekata koji će, napominju u Islamskoj zajednici, biti na korist svim građanima Pule. Na ukupno dvije tisuće kvadrata planirana je izgradnja dječjeg vrtića, staračkog doma, učionice za vjeronauk, prostora za mlade, restorana i ureda. Želimo da ovaj prostor oživi i da od njega koristi ima šira društvena zajednica. Među ostalim, na ukupno dvije tisuće kvadrata planirana je gradnja knjižnice, studentski dom, stanovi za zaposlene i goste, potvrdio je imam Esad ef. Jukan. Kako doznajemo u tekstu Glasa Istre, na istoj lokaciji planira se i gradnja bazena, kao i certificiranog halal hotela, kompletna investicija odvijala bi se u fazama, a njena ukupna vrijednost procjenjuje se na 20 milijuna eura. Na jednom djelu zelene površine preko puta kupljene parcele, Islamska zajednica predvidjela je i gradnju dječjeg igrališta   namijenjenog svim građanima Pule. Islamsku zajednicu u Puli u ovom trenutku čini 700-tinjak obitelji i prostorije su zaista skučene za naše potrebe. U suradnji s Mešihatom Islamske zajednice u Hrvatskoj angažirali smo tim arhitekata koji će osmisliti budući Islamski centar. Projekt bi trebao biti gotov kroz nekoliko mjeseci i nakon toga planiramo krenuti s izgradnjom, kazao je imam Esad ef. Jukan. Dodaje da bi ova, prva faza, trebala biti gotova kroz naredne dvije godine, a sredstva planiraju prikupiti od donacija vjernika i članova zajednice. Naglasio je da bi i budući starački dom kao i dječji vrtić bili otvorenog tipa. Vijest o gradnji Islamskog centra odmah je odjeknula u javnosti, a komentari su podijeljeni. Neki osuđuju gradnju i na to gledaju kao potencijalnu opasnost dovodeći to u kontekst recentnih radikalnih terorističkih napada u Francuskoj i Austriji. No istodobno je velik i broj pozitivnih komentara kojima se podržava gradnja centra. Da živimo u vremenu povišenih tenzija te da će gradnja Islamskog centra naići na pozitivne i negativne komentare, sasvim je jasna životna činjenica.

Mario: U nastavku naše današnje emisije „I to je život“ telefonskim putem uključujemo i našu večerašnju gošću, Siščanku, poznatu aktivisticu za ljudska prava koja je doktorandica na području Education, Human Rights na College of Education and Human Development | University of Minnesota – Eminu Bužinkić. Dobra večer i dobro došli u emisiju „I to je život“, a na samom početku, kako bi vas naši slušatelji pobliže upoznali, možete li nam se ukratko predstaviti.

Emina: Hvala na pozivu i ljubaznom uvodu. Kao što ste i sami rekli moje područje djelovanja su ljudska prava i specifično prava izbjeglica i osoba u pokretu, osobito posljednjih godina. Na neki način mi je stvarno važno danas i na vašem radiju i u lokalnim medijima prenijeti poruku koliko je važno da se usmjerimo na razumijevanje punog opsega prava i sloboda koji bi ljudi u pokretu, izbjeglice i migranti trebali uživati.

Mario: ​Zašto nam je opće važna tolerancija u životu?

Emina: Danas je to tema vaše emisije i uskoro će se obilježavati i Međunarodni dan tolerancije i sve više i više se govori o važnosti tolerancije, odnosno razumijevanja i uvažavanja drugih ljudi i njihovih pozicija, njihovih iskustava i slično. Meni se čini da je zapravo nama puno važnije od tolerancije jedan kritički pogled na svijet i same sebe i koliko smo mi konstruirani od strane različitih sustava kojima smo podložni, od obiteljskog preko obrazovnog, pa do utjecaja medija. Međutim danas je važno u svijetu u kojemu se kontinuirano promovira različitost i na neki način važnost uvažavanja različitih kulturnih, jezičnih i drugih karakteristika, važno je razumjeti da dolazimo iz različitih pozicija, sa različitim iskustvima i u tom smislu ne postoji niti jedna rasa, niti jedna kulturna zajednica koja bi bila superiornija od drugih. Nažalost u današnjem svijetu imamo jako puno iskaza superiornosti ili one bjelačke, ili one zapadnoeuropske ili one hrvatske nad ili prema osobama koje nisu porijeklom etnički Hrvati ili primjerice koji ne govori hrvatskim jezikom, u tom smislu je važno promovirati toleranciju kao jednu vrstu mehanizma, kvalitetnog i zajedničkog pa nadam se kritičkog i političkog života u zajednici.

Mario: Možete li prokomentirati situaciju u Puli koju je Daša istaknula.

Emina : To je jedna teška i ne nova situacija u Hrvatskoj i ne nova situacija u Europi, pa i u cijelom svijetu. Poznato je kako vrlo često kada manjinske zajednice žele svoju kulturu, svoj jezik, svoju pripadnost na neki način obilježiti javnije ili u nekom materijalnijem smislu, da se dogodi protesti lokalnog stanovništva i dominantnih grupa koji ne njeguju istu vrstu kulture i jezika. U hrvatskom društvu je stvarno već čini mi se vidljivo i jasno osobito posljednjih godina, kako raste netolerancija prema određenim skupinama i istraživanja nam pokazuju da i socijalna distanca i netolerancija prema Romima, izbjeglicama, Srbima, raste kako se i političke tenzije u političkim prostorima razvijaju. Primjer izgradnje islamskog centra u Puli nije zapravo izoliran slučaj nego pokazuje tu jednu ukorijenjenu netolarnciju i ne prihvaćanje drugačijih kultura na ovim prostorima. No vrijeme je da napravimo jednu vrstu političkog zaoštravanja i kažemo da Hrvatska nije zemlja samo etničkih Hrvata, nego u Hrvatskoj žive i ljudi drugih religija i drugih svjetonazora koji jednako tako imaju pravo pripadati nečemu što oni sami odabiru, a i ustavni Zakon o nacionalnim manjinama upravo jamči to pravo.

Mario: Koliko je naše društvo tolerantno? Možete li koji pozitivan primjer podijeliti s nama, ali i neki ne baš tako dobar – na kojem bi kao pojedinci i društvo u cjelini mogli i trebali poraditi.

Emina: Primjer koji smo malo prije naveli je možda taj primjer upravo negativnog, odnosno nedostatka tolerancije, nedostatka razumijevanja i spremnosti za stvaranje drugačijih, šarolikijih političkih zajednica. Naravno da u Hrvatskoj postoje brojni primjeri tolerancije, brojni primjeri zajedničkog života, suradnje i rada. Primjerice jedna grupa ljudi različitih etničkih pripadnosti Hrvata i Srba već godinama radi u Vukovaru, oni se zovu Europski dom Vukovar i zajednički rade na procesima pomirenja, suočavanja s prošlošću i mladim ljudima na neki način pokušavaju pokazati jedan drugačiji put, a to je put suradnje i međusobnog uvažavanja. Međutim, ništa nije crno bijelo, ima jako puno nijansi sive, tako da nekada vi u progresivnim krugovima koji su izrazito tolerantni možete vidjeti i negativnih primjera i nerazumijevanja tih različitih kulturnih i društvenih pozicija, kao što isto postoje primjeri kada tamo gdje i postoje prosvjedi protiv određenih manjinskih skupina, možete naći sugovornike i s kojima se može razgovarati i razumjeti njihove porive za protestom koji kroz nekakvu vrstu medijacijskog rada mogu biti umanjeni, mogu biti transformirani u nešto posve pozitivno.

Mario: Puno putujete po svijetu – kako je u drugim zemljama? Možemo li dati dodatni osvrt na poštivanje onih specifičnih ženskih prava? Vidimo da se tu aktualno događaju razne situacije.

Emina: Hvala vam na tom pitanju. Ja baš ne putujem više puno svijetom, osobito u kontekstu pandemije, ali imala sam priliku raditi na nekoliko kontinenata i vidjeti različite pristupa pitanjima ljudskog stava kao nekog općenitog pitanja, ali onda naravno i pitanja ženskih prava kao vrlo specifičnih odnosa moći unutar te jedne patrijarhalne slike koju stvarno dosljedno njegujemo u cijelome svijetu. Moram reći da svugdje gdje sam do sada bila i radila postoji problem neravnopravnosti spolova i ta jedna politika rodne ravnopravnosti sve više i više dolazi do izražaja. U mnogim se zemljama žene i druge skupine koje ih podržavaju se više organiziraju, pokreću različite vrste društvenih pokreta i pokušavaju adresirati pitanje svoje dugoročne potlačenosti u političkom, ekonomskom, socijalnom, obiteljskom i svakom drugom smislu. Ne mislim da postoje zone u kojima su ženska prava ugroženija ili one koje se bolje odnose prema ženskim pravima, mislim da sva naša društva pokazuju tu jednu tendenciju degradacije žena u društvu i možda se ona može stupnjevati. Međutim važno je reći da je došlo vrijeme da se prestanu degradirati ženska prava i položaj žena u društvu i same žene sve više i više uočavaju i grade te prostore borbe, prostore emancipacije od patrijarhata i prostore u kojima grade jednu drugu feminističku kulturu koja je puno više orijentirana ka uvažavanju tolerancije i suradnje.

Mario: Koja bi bila vaša poruka za kraj naše današnje emisije?

Emina: To su uvijek škakljiva pitanja zato što poruka se ne može svesti na jednu ili dvije rečenice. Mislim da je stvarno važno pokušati živjeti solidarnost što je više moguće. Solidarnost nije tako neka isprazna kategorija koja znači da povremeno nekada pomognemo, primjerice u vrijeme blagdana, nego solidarnost znači jedno aktivno razmišljanje o nejednakostima u društvu, kako nejednakosti nastaju, koliko ih na neki način podržavamo vlastitim ponašanjem, osobito našim političkim ponašanjem, kakav odnos imamo prema političkoj zajednici u kojoj živimo. Meni se čini da je stvarno važno da prestanemo ignorirati te političke realitete koji jesu problematični i koje određene društvene skupine sve više i više dovode u nezgodan i neugodan i nejednak položaj. U tom smislu pokušajmo živjeti solidarnost kao jedan aktivan način života koji će u sebi sadržavati nenasilje, podršku i izgradnju političkih zajednicu u kakvima svi želimo živjeti.

Mario: Dr.sc.Poredoš Lavor, koja je vaša poruka za kraj

Daša: Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo bogatiji. Mi na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja no također bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti. Razmišljajući o toleranciji trebamo se svi mi zapitati koliko smo tolerantni i koliko iskazujemo poštovanje prema različitostima oko sebe. Istraživanja su pokazala da smo u jednom danu svjesni sebe i svoje okoline u prosjeku 2 do 3 minute. Ostala ponašanja posljedica su onoga što smo naučili. U skladu s tim na naša ponašanja lako može djelovati ponašanje drugih. Zato trebamo ulagati u sebe i ne dozvolit da se prepustimo agresivnom ponašanju, ako možemo iskazivati tolerantno i pro-socijalno ponašanje. Zavirimo u sebe, svoje potrebe i interese. Puno hvala poštovanoj Emini za sudjelovanje u našoj današnjoj emisiji.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X