Izbornik
stresuniverzalna

I to je život o usamljenosti

U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija govorimo o usamljenosti – osjećaju koji se javlja u svakodnevnom životu, a s nama je dr. sc. Daša Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 27.siječnja 2023.godine

TEMA: Usamljenost

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija govorimo o usamljenosti – osjećaju koji se javlja u svakodnevnom životu, a s nama je dr. sc. Daša Poredoš Lavor.

Mario: Pokušajmo definirati pojam usamljenosti i vidjeti da li postoje određene vrste usamljenosti.

Daša: Usamljenost je neugodan osjećaj i bolno raspoloženje koje ne proizlazi nužno iz određenih vanjskih okolnosti. Usamljenost je prava patnja koja često tjera na plač, a ako potraje duže pri čemu pojedinac i njegova okolina, članovi obitelji ne čine ništa da se osobi pomogne, da se je osnaži – može potaknuti želju za smrću i/ili pokušajem samoubojstva. Osobito je poznat onima koji su je doživjeli. U suvremenom društvu mnogi ljudi neovisno o dobi su usamljeni, no ipak su u najvećem riziku osobe starije životne dobi. Mnogi ne razumiju da to stanje nije isto što i samoća. Samoća je objektivna okolnost odsutnosti društva, te je sama po sebi neutralna, nekima donosi i ugodu, iako često pogoduje razvoju usamljenosti.

Postoje različiti tipovi usamljenosti i oni se prilično lako mogu prepoznati u životu ljudi – tako razlikujemo situacijsku usamljenost, usamljenost bez samoće i usamljenost uz samoću.

Situacijska usamljenost je najblaža i uvjetovana je privremenim odvajanjem od bliskih osoba, najčešće nije složeniji socijalno-medicinski problem i vjerojatno će se poboljšati s promjenom nastalih okolnosti. Potraje li odvojenost od dragih osoba duže vremena, privremena usamljenost može se pretvoriti u kroničnu, ali ne kod svih ljudi, jer otpornost na samoću razlikuje se od pojedinca do pojedinca – pri čemu su iznimno važni naši prilagodbeni kapaciteti. Kad osoba i ima društvo, ali joj ono ne pomaže da se osjeća ugodno ili kad ne može ostvariti zadovoljavajuće društvene odnose moguće je rastuće prisustvo kronične usamljenosti. Ovo je prisutno u mnogim obiteljima koji na neki način starije članove ignoriraju i isključuju iz svakodnevnih zajedničkih obiteljskih aktivnosti. To žalosti stariju osobu – žalostilo bi svakoga neovisno o dobi – i dovodi do zatvaranja u sebe, povlačenja iz socijalnih odnosa, sumnje u svoje pozitivne strane i vrijednosti života, stvara intenzivnu emotivnu i duhovnu patnju i smanjenje socijalnog povjerenja u ljude općenito. Tako smo došli i do pojma usamljenosti bez samoća koja se javlja kod osoba koje bližnji (bračni partner, djeca, roditelji, prijatelji, suradnici i drugi) zapostavljaju, zanemaruju, te društveno i emotivno izoliraju. Događa se da je osjećaj usamljenosti izlazni vidljivi rezultat / simptom depresije koja je socijalno-medicinski problem, te svakako treba potražiti stručnu pomoć jer to nije znak slabosti, već životne zrelosti.

Usamljenost uz samoću uključuje sve one situacija koje se javljaju kada je čovjek zaista i fizički sam i osjeća se usamljeno. U takvim situacijama sposobnost socijalnih vještina je umanjena – javlja se otežana komunikacija, otežano je pristupanje i održavanje razgovora, veza, trajnijih odnosa – jer se čovjek osjeća nesigurno. Prisutna je smanjena otpornosti na stres, emocionalna preosjetljivosti i ranjivosti na stresne podražaje. Neki ljudi su osjetljiviji upravo na stresove u društvenim situacijama, te stoga češće i intenzivnije trpe emotivnu patnju kad ih drugi vrijeđaju, ismijavaju, odbijaju ili izlažu ponižavanju – što se često događa upravo osobama starije životne dobi.

Mario: Zašto smo usamljeni? Koji su najčešći razlozi?

Daša: Imamo različite razlog zbog čega je netko usamljeno, a ovo su neki od najčešćih

  • Prekinuli smo vezu ili se razveli
  • Imamo osjećaj da nismo potrebni drugima ili da smo drugačiji od drugih
  • Agresivni smo i time odbijamo ljude od sebe
  • Osjećamo da nas drugi ljudi ne razumiju
  • Okolnosti nas prisiljavaju da budemo sami
  • Nedavno smo se preselili ili promijenili posao ili školu
  • Imamo neobično veliku potrebu za bliskošću pa osjećamo preveliku razliku između onoga što želimo i onoga što imamo u odnosima s drugim ljudima
  • Imamo povijest loših odnosa u djetinjstvu, u obitelji
  • Sramežljivi smo
  • Nemamo razvijene socijalne vještine
  • Imamo nisko samopoštovanje
  • Ne znamo kako ostvariti bliskost i otvoriti se prema drugim ljudima
  • Provodimo previše vremena pred TV-om ili kompjutorom bez kontakta s drugim ljudima

I društvo, koje promiče natjecateljski duh i neovisnost, te pogrešna očekivanja da će ljubavni odnos popuniti sve naše praznine i zadovoljiti sve naše potrebe, pridonosi osjećaju usamljenosti. Moderno društvo diktira da se uspjehom smatra imati “najboljeg prijatelja” u dobi od 7 do 13 godina, dečka ili djevojku u dobi od otprilike 13 do 25 i bračnog partnera od te dobi nadalje. Zapravo nas društvo u kojem živimo ohrabruje u ideji da će ljubavni odnos i brak riješiti sve naše probleme. Tako se onda vjenčamo i uništimo odnos, očekujući nemoguće od njega. Moguće smo ostavili (ili pogubili) članove primarne obitelj i prijatelje, partner nije ispunio naša očekivanja, izgubili smo svoje snove i ne znamo kako sami sebe razumjeti i zadovoljavati vlastite potrebe. Usamljenost je pasivno stanje. Opstaje upravo zato što se nadamo da će proći i ne činimo ništa da bismo to promijenili.

Mario: Što osjeća usamljena osoba?

Daša: Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samo-sažalijevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: “Ružna sam, glupa, bezvrijedna”. Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. Nisko samopoštovanje i usamljenost povezani su s depresijom koja je socijalno-medicinski problem.

Mario: Što ljudi obično čine kada su usamljeni?

Daša: Najčešći odgovori na ovo pitanje mogu se grupirati u nekoliko kategorija:

  1. Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)
  2. Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)
  3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)
  4. Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: “Imala sam prijatelje”, “Neće to trajati zauvijek”
  5. Poziv prijatelju, pomaganje nekome kome je pomoć potrebna, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.

Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i pomažu. Oko 50 % ljudi kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja kada su usamljeni.

Mario: Pokušajmo dati neke opće upute ili savjete za prevladavanje osjećaja usamljenosti.

Daša: Ovo su samo neki od savjeta kako prevladati osjećaj usamljenosti.

  • Ne zaboravite da usamljenost neće zauvijek trajati.
  • Tijekom dnevnih obaveza pokušajte pronaći priliku za druženje. Pristupite drugim ljudima. Pokažite im da vas zanimaju.
  • Bez obzira na to što ste vjerojatno doživjeli neko razočaranje u prošlosti, pokušajte ne suditi o drugim ljudima na osnovi prošlih iskustava, već upoznavati svaku osobu iz nove perspektive.
  • Za bliska prijateljstva je potrebno vrijeme. Nemojte žuriti sa bliskošću. Ostavite i sebi i drugoj osobi vremena za otvaranje i dijeljenje osjećaja.
  • Razmislite o svojim očekivanjima. Nemojte misliti da će vam samo intenzivni odnosi s drugim ljudima pomoći da ne budete usamljeni. U korijenima usamljenosti uvijek leži i problem koji imamo sami sa sobom, bilo da je riječ o niskom samopoštovanju, nedostatku vještina komunikacije ili naprosto o tome da ne znamo kako uspostaviti bliskost s drugima.
  • Nemojte samo sjediti i vegetirati dok ste sami. Usamljenost je pasivno stanje, a pasivnost podržava usamljenost. Postoje mnoge kreativne i zabavne aktivnosti kojima se možete baviti i kad ste sami. Dajte si vremena da razmislite o tome što bi vas veselilo i onda krenite u akciju. Nastojte ne odlučiti unaprijed kako ćete se osjećati baveći se nekom aktivnošću, jer bi vam se moglo činiti da će sve što budete radili sami biti isprazno i tužno. Provjerite i ustrajte u tome da otkrijete zašto neki ljudi uživaju u samoći.
  • Bez obzira na to kako loše se osjećali, usamljenost će se smanjiti ili nestati kad usredotočite pozornost na vlastite potrebe i načine kako ih možete zadovoljiti. Ako budete čekali da osjećaji radosti i ispunjenosti sami dođu može se dogoditi da ćete čekati jako dugo. Ponekad je važno krenuti, čak i kada nam se ne da, a onda osjećaji radosti i ispunjenosti ubrzo stignu za nama.
  • Pomažite drugima. Uključite se u neku od organizacija kojih je sada i kod nas sve više, a koje se bave pomaganjem drugim ljudima.
  • Nije toliko bitno koliko ljudi imate u životu, nego kakve su kvalitete odnosi koje imate. Pokazuje se da su vještine produbljivanja odnosa i postizanja bliskosti važnije od vještina samog upoznavanja ljudi.

Mario: Možemo li reći da i Program Zaželi na određeni način ima preventivno djelovanje kada je u pitanju usamljenost osoba starije životne dobi?

Daša: Program Zaželi – program zapošljavanja žena – sada aktualno kroz fazu III izravno djeluje na prevenciju usamljenosti, općih dekompenzacija, hospitalizacija iz socijalnih razloga, kao i preuranjenih institucionalizacija putem cjelokupnog djelovanja na terenu, a osobito putem aktivnosti nazvane pomoć u socijalnoj integraciji, koja omogućuje starijim osobama da osjete podršku društva, da ih netko posjećuje tko im pomaže u podmirenju životnih potreba i s kime mogu podijeliti proživljena iskustva. Važno je imati osjećaj da nismo sami – to nam je svima važno neovisno o dobi.

Tako i Građanska inicijativa „Moj grad Sisak“ od početka ove godine provodi Program Zaželi projekt pod nazivom ZAŽELI – podrška životu u sadašnjosti u kojem djelujem kao voditeljica projektnih aktivnosti, podrška se pruža za 65 starijih i nemoćnih osoba, a zaposleno je 10 žena iz ranjivih skupina na tržištu rada. Zadovoljni smo s provedbom projekta i drago nam je što možemo sudjelovati u prevenciji usamljenosti naših starijih sugrađana. Život u usamljenosti i sa tugom nitko ne zaslužuje.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X