U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija govorimo o usamljenosti – osjećaju koji se javlja u svakodnevnom životu, a s nama je dr. sc. Daša Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 27.siječnja 2023.godine
TEMA: Usamljenost
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija govorimo o usamljenosti – osjećaju koji se javlja u svakodnevnom životu, a s nama je dr. sc. Daša Poredoš Lavor.
Mario: Pokušajmo definirati pojam usamljenosti i vidjeti da li postoje određene vrste usamljenosti.
Daša: Usamljenost je neugodan osjećaj i bolno raspoloženje koje ne proizlazi nužno iz određenih vanjskih okolnosti. Usamljenost je prava patnja koja često tjera na plač, a ako potraje duže pri čemu pojedinac i njegova okolina, članovi obitelji ne čine ništa da se osobi pomogne, da se je osnaži – može potaknuti želju za smrću i/ili pokušajem samoubojstva. Osobito je poznat onima koji su je doživjeli. U suvremenom društvu mnogi ljudi neovisno o dobi su usamljeni, no ipak su u najvećem riziku osobe starije životne dobi. Mnogi ne razumiju da to stanje nije isto što i samoća. Samoća je objektivna okolnost odsutnosti društva, te je sama po sebi neutralna, nekima donosi i ugodu, iako često pogoduje razvoju usamljenosti.
Postoje različiti tipovi usamljenosti i oni se prilično lako mogu prepoznati u životu ljudi – tako razlikujemo situacijsku usamljenost, usamljenost bez samoće i usamljenost uz samoću.
Situacijska usamljenost je najblaža i uvjetovana je privremenim odvajanjem od bliskih osoba, najčešće nije složeniji socijalno-medicinski problem i vjerojatno će se poboljšati s promjenom nastalih okolnosti. Potraje li odvojenost od dragih osoba duže vremena, privremena usamljenost može se pretvoriti u kroničnu, ali ne kod svih ljudi, jer otpornost na samoću razlikuje se od pojedinca do pojedinca – pri čemu su iznimno važni naši prilagodbeni kapaciteti. Kad osoba i ima društvo, ali joj ono ne pomaže da se osjeća ugodno ili kad ne može ostvariti zadovoljavajuće društvene odnose moguće je rastuće prisustvo kronične usamljenosti. Ovo je prisutno u mnogim obiteljima koji na neki način starije članove ignoriraju i isključuju iz svakodnevnih zajedničkih obiteljskih aktivnosti. To žalosti stariju osobu – žalostilo bi svakoga neovisno o dobi – i dovodi do zatvaranja u sebe, povlačenja iz socijalnih odnosa, sumnje u svoje pozitivne strane i vrijednosti života, stvara intenzivnu emotivnu i duhovnu patnju i smanjenje socijalnog povjerenja u ljude općenito. Tako smo došli i do pojma usamljenosti bez samoća koja se javlja kod osoba koje bližnji (bračni partner, djeca, roditelji, prijatelji, suradnici i drugi) zapostavljaju, zanemaruju, te društveno i emotivno izoliraju. Događa se da je osjećaj usamljenosti izlazni vidljivi rezultat / simptom depresije koja je socijalno-medicinski problem, te svakako treba potražiti stručnu pomoć jer to nije znak slabosti, već životne zrelosti.
Usamljenost uz samoću uključuje sve one situacija koje se javljaju kada je čovjek zaista i fizički sam i osjeća se usamljeno. U takvim situacijama sposobnost socijalnih vještina je umanjena – javlja se otežana komunikacija, otežano je pristupanje i održavanje razgovora, veza, trajnijih odnosa – jer se čovjek osjeća nesigurno. Prisutna je smanjena otpornosti na stres, emocionalna preosjetljivosti i ranjivosti na stresne podražaje. Neki ljudi su osjetljiviji upravo na stresove u društvenim situacijama, te stoga češće i intenzivnije trpe emotivnu patnju kad ih drugi vrijeđaju, ismijavaju, odbijaju ili izlažu ponižavanju – što se često događa upravo osobama starije životne dobi.
Mario: Zašto smo usamljeni? Koji su najčešći razlozi?
Daša: Imamo različite razlog zbog čega je netko usamljeno, a ovo su neki od najčešćih
- Prekinuli smo vezu ili se razveli
- Imamo osjećaj da nismo potrebni drugima ili da smo drugačiji od drugih
- Agresivni smo i time odbijamo ljude od sebe
- Osjećamo da nas drugi ljudi ne razumiju
- Okolnosti nas prisiljavaju da budemo sami
- Nedavno smo se preselili ili promijenili posao ili školu
- Imamo neobično veliku potrebu za bliskošću pa osjećamo preveliku razliku između onoga što želimo i onoga što imamo u odnosima s drugim ljudima
- Imamo povijest loših odnosa u djetinjstvu, u obitelji
- Sramežljivi smo
- Nemamo razvijene socijalne vještine
- Imamo nisko samopoštovanje
- Ne znamo kako ostvariti bliskost i otvoriti se prema drugim ljudima
- Provodimo previše vremena pred TV-om ili kompjutorom bez kontakta s drugim ljudima
I društvo, koje promiče natjecateljski duh i neovisnost, te pogrešna očekivanja da će ljubavni odnos popuniti sve naše praznine i zadovoljiti sve naše potrebe, pridonosi osjećaju usamljenosti. Moderno društvo diktira da se uspjehom smatra imati “najboljeg prijatelja” u dobi od 7 do 13 godina, dečka ili djevojku u dobi od otprilike 13 do 25 i bračnog partnera od te dobi nadalje. Zapravo nas društvo u kojem živimo ohrabruje u ideji da će ljubavni odnos i brak riješiti sve naše probleme. Tako se onda vjenčamo i uništimo odnos, očekujući nemoguće od njega. Moguće smo ostavili (ili pogubili) članove primarne obitelj i prijatelje, partner nije ispunio naša očekivanja, izgubili smo svoje snove i ne znamo kako sami sebe razumjeti i zadovoljavati vlastite potrebe. Usamljenost je pasivno stanje. Opstaje upravo zato što se nadamo da će proći i ne činimo ništa da bismo to promijenili.
Mario: Što osjeća usamljena osoba?
Daša: Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samo-sažalijevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: “Ružna sam, glupa, bezvrijedna”. Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. Nisko samopoštovanje i usamljenost povezani su s depresijom koja je socijalno-medicinski problem.
Mario: Što ljudi obično čine kada su usamljeni?
Daša: Najčešći odgovori na ovo pitanje mogu se grupirati u nekoliko kategorija:
- Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)
- Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)
- Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)
- Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: “Imala sam prijatelje”, “Neće to trajati zauvijek”
- Poziv prijatelju, pomaganje nekome kome je pomoć potrebna, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.
Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i pomažu. Oko 50 % ljudi kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja kada su usamljeni.
Mario: Pokušajmo dati neke opće upute ili savjete za prevladavanje osjećaja usamljenosti.
Daša: Ovo su samo neki od savjeta kako prevladati osjećaj usamljenosti.
- Ne zaboravite da usamljenost neće zauvijek trajati.
- Tijekom dnevnih obaveza pokušajte pronaći priliku za druženje. Pristupite drugim ljudima. Pokažite im da vas zanimaju.
- Bez obzira na to što ste vjerojatno doživjeli neko razočaranje u prošlosti, pokušajte ne suditi o drugim ljudima na osnovi prošlih iskustava, već upoznavati svaku osobu iz nove perspektive.
- Za bliska prijateljstva je potrebno vrijeme. Nemojte žuriti sa bliskošću. Ostavite i sebi i drugoj osobi vremena za otvaranje i dijeljenje osjećaja.
- Razmislite o svojim očekivanjima. Nemojte misliti da će vam samo intenzivni odnosi s drugim ljudima pomoći da ne budete usamljeni. U korijenima usamljenosti uvijek leži i problem koji imamo sami sa sobom, bilo da je riječ o niskom samopoštovanju, nedostatku vještina komunikacije ili naprosto o tome da ne znamo kako uspostaviti bliskost s drugima.
- Nemojte samo sjediti i vegetirati dok ste sami. Usamljenost je pasivno stanje, a pasivnost podržava usamljenost. Postoje mnoge kreativne i zabavne aktivnosti kojima se možete baviti i kad ste sami. Dajte si vremena da razmislite o tome što bi vas veselilo i onda krenite u akciju. Nastojte ne odlučiti unaprijed kako ćete se osjećati baveći se nekom aktivnošću, jer bi vam se moglo činiti da će sve što budete radili sami biti isprazno i tužno. Provjerite i ustrajte u tome da otkrijete zašto neki ljudi uživaju u samoći.
- Bez obzira na to kako loše se osjećali, usamljenost će se smanjiti ili nestati kad usredotočite pozornost na vlastite potrebe i načine kako ih možete zadovoljiti. Ako budete čekali da osjećaji radosti i ispunjenosti sami dođu može se dogoditi da ćete čekati jako dugo. Ponekad je važno krenuti, čak i kada nam se ne da, a onda osjećaji radosti i ispunjenosti ubrzo stignu za nama.
- Pomažite drugima. Uključite se u neku od organizacija kojih je sada i kod nas sve više, a koje se bave pomaganjem drugim ljudima.
- Nije toliko bitno koliko ljudi imate u životu, nego kakve su kvalitete odnosi koje imate. Pokazuje se da su vještine produbljivanja odnosa i postizanja bliskosti važnije od vještina samog upoznavanja ljudi.
Mario: Možemo li reći da i Program Zaželi na određeni način ima preventivno djelovanje kada je u pitanju usamljenost osoba starije životne dobi?
Daša: Program Zaželi – program zapošljavanja žena – sada aktualno kroz fazu III izravno djeluje na prevenciju usamljenosti, općih dekompenzacija, hospitalizacija iz socijalnih razloga, kao i preuranjenih institucionalizacija putem cjelokupnog djelovanja na terenu, a osobito putem aktivnosti nazvane pomoć u socijalnoj integraciji, koja omogućuje starijim osobama da osjete podršku društva, da ih netko posjećuje tko im pomaže u podmirenju životnih potreba i s kime mogu podijeliti proživljena iskustva. Važno je imati osjećaj da nismo sami – to nam je svima važno neovisno o dobi.
Tako i Građanska inicijativa „Moj grad Sisak“ od početka ove godine provodi Program Zaželi projekt pod nazivom ZAŽELI – podrška životu u sadašnjosti u kojem djelujem kao voditeljica projektnih aktivnosti, podrška se pruža za 65 starijih i nemoćnih osoba, a zaposleno je 10 žena iz ranjivih skupina na tržištu rada. Zadovoljni smo s provedbom projekta i drago nam je što možemo sudjelovati u prevenciji usamljenosti naših starijih sugrađana. Život u usamljenosti i sa tugom nitko ne zaslužuje.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.