Intervju: Vlasnica GiVa designa Kristina Zorčić: „Kada sam bila mala dizajnirala sam odjeću svojim lutkama“ Intervju: Vlasnica GiVa designa Kristina Zorčić: „Kada sam bila mala dizajnirala sam odjeću svojim lutkama“
PETRINJA – U Ulici Milana Makanca 11 svoja vrata je u veljači otvorio dizajnerski studio GiVa design. Riječ je o poduzetničkoj inicijativi Petrinjke Kristine... Intervju: Vlasnica GiVa designa Kristina Zorčić: „Kada sam bila mala dizajnirala sam odjeću svojim lutkama“

PETRINJA – U Ulici Milana Makanca 11 svoja vrata je u veljači otvorio dizajnerski studio GiVa design. Riječ je o poduzetničkoj inicijativi Petrinjke Kristine Zorčić. U doba kada veliki broj mladih gleda kako otići iz Petrinje i Hrvatske u potrazi za poslom u europskim ili prekomorskim zemljana ova sugrađanka nastoji svojim znanjem pomoći u prehranjivanju svoje obitelji u kojoj su suprug Tomislav te kćeri Gita i Vana, zaposliti sebe, a u budućnosti možda i nekoliko radnica. Iako ovakvi pothvati, zbog stanja na tržištu, često bude sumnju u uspjeh, GiVa design pokazuje kako je uspjeh vlastite inicijative itekako moguć unatoč nepovoljnom okruženju.

Kristina Zorčić djevojački Stanešić rođena je u poznatoj petrinjskoj glazbenoj obitelji Stanešić. Svi stari Petrinjci znaju njezinog djeda Stevu jednog od utemeljitelja Tamburaškog društva Stucka. Kristina rođena je 1979. u sisačkom rodilištu.  Do Domovinskog rata živi u Petrinji s roditeljima Dragom i Zlatom te bratom Tomislavom nakon čega privremeni smještaj nalaze u Trebarjevu Desnom te nakon par mjeseci u sisačkoj ‘Željezari’ gdje su ostali tijekom cijelog prognaništva. Osnovnu školu je završila u Sisku nakon čega i sisačku gimnaziju. Potom je upisala Tekstilno tehnološki fakultet u Zagrebu i postala dizajnerica odjeće.

GD8

PR: Već nekoliko mjeseci djeluje GiVa design, studio za dizajn odjeće. Kako je zapravo nastao?

GiVa design je nastao, uz sve moje planove i želje, spontano i slučajno u trenutku kad sam bila na porodiljnom sa svojom drugom kćeri i kada je došao onaj drugi dio porodiljnog kad pred kraj nemaš novaca, smanjena su primanja i onda ti smišljaš kako da uštediš. Tada sam svojoj kćeri koja je išla u vrtić odlučila sašiti majice za vrtić. Napravila sam majice i na njih aplicirala ružice. Sjetila sam se da bi mogla i crtati i nacrtala sam tu famoznu vilu raščupanku. Ona je otišla u vrtić, a ja sam to stavila na Face. Onda mi je jedna prijateljica rekla da njoj napravim tu majicu i tako je to krenulo. Nisam tada razmišljala ni o imenu ni o čemu drugom. Vratila sam se na posao, radila, tada se raspala Magma gdje sam bila zaposlena, a to sve završilo. Onda mi je nastala pauza od jedno godinu dana kada nisam mogla naći posao. Pomislila sam da bih mogla nešto raditi sama. Počela sam razmišljati o nekom svom brandu, imenu i svemu tome. Tu je to počelo nastajati. Potom sam se opet zaposlila u Emporiumu. Cijelo sam to vrijeme pauzirala od svega ovoga što se u meni rodilo kao ideja. Onda me taj čovjek u Emporiumu otpustio jer sam bila višak, iako me poslije zvao da se vratim. No, odlučila sam da je to to i da je to sad prst sudbine. Rekla sam ‘Sad ili nikad’ i od tad je obrt GiVa design počeo s radom i djelovanjem.

IMG_0530ww

PR: Otkuda ime baš GiVa design?

Gita i Vana su moje kćeri. Otkud ime su svi  shvatili osim nekih bliskih u mojoj obitelji ( smijeh ) koji su se pitali GiVa, što je to? G za Gitu veliko slovo i V za Vanu veliko slovo i baš je zanimljivo ime, svi misle što je to, a zapravo predstavlja Gitu i Vanu, moje cure.

GDw2

PR: Sad jedno za neznalice. Mi neupućeni nosimo odjeću bez razmišljanja o tome kako ona nastaje pa je ovo jedno pitanje za sve koji se u to ne razumiju, što sve vaš posao podrazumijeva?

 Moj posao je specifičan jer sam ja još uvijek sama i ja sam dizajner i proizvodnja i marketing, sve u jedan. I zapravo je to posao od jutra do mraka, non-stop. Prvo se desi ideja, onda si crtam skicu. I onda imam materijal, ako ne idem ga prvo kupiti za ono što trebam napraviti. Naravno, onda ga sašijem i onda to idem poslikati, jer slika prodaje proizvod. Većinu svog posla radim online – Internet, web..I onda skupljaš narudžbe i kupce.

IMG_0529ww

PR: U današnjem vremenu je važno doći do kupca, no ovo je kao priča zanimljivo zato što ovaj posao podrazumijeva određenu umjetničku crtu, dozu kreativnosti. Otkud ti ideje za tvoje kreacije, u kojem smjeru idu, što te inspirira?

Ideja da postanem dizajner se valjda rodila sa mnom. Otkada znam za sebe, šarala sam lutkice, haljinice. Dok sam bila mala sama sam radila papirnate lutke i odjeću za njih. Stalno sam se igrala s tim. Kako je to bilo osamdesetih, mama me vodila kod šnajdera jer je tada bilo moderno da si žene šivaju kostime. Kad me prvi put odvela kod šnajdera ja sam valjda doživjela renesansu. Kad sam tamo po podu vidjela te krpe, sjela sam na pod i žena me, dok je mama bila na probi, nije čula. Što god sam vidjela šareno sam ponijela doma i radila haljine svojim barbikama.  Poslije sam otkrila papire. Non stop sam radila haljine i onda je došao Domovinski rat. Bili smo u progonstvu, nismo imali novaca. Mama i tata su skupljali novac za moguć povratak i obnovu jednog dana. Bilo je vrijeme puberteta, gimnazije, moraš se lijepo obući. Onda sam od tatinih vojničkih majica radila dizajne, uvijek sam nešto smišljala, uvijek je bila neka ideja u mojoj glavi. I onda, logično je bilo da to idem i studirati, bit ću dizajnerica.

IMG_0521ww

PR: U današnjem vremenu kada je teško biti originalan kako naći nešto svoje i unatoč tome svemu biti drugačiji?

Trebaš slijediti svoje srce. Naravno da stalno čitam i pratim što drugi radi jer moraš biti u trendu. Ali, u smislu boja i krojeva koje se nose te sezone. Naravno da neću raditi nešto pedeseto ako se sada nosi to i znam da će se to prodati. Onda ti moraš svojoj mašti dati na volju i smisliti način kako ćeš se ti istaknuti i biti originalan. Ono po čemu sam zasada originalna je to što sve oslikavam rukom. Ne printam na printeru pedeset istih majica nego napravim jednu i ona je stvarno unikat. Oslikam ju, napravim neke aplikacije. Krojevi su isto prilagođeni osobi kojoj radim. To nije mas proizvodnja da se radi tisuće artikala nego napravim jedan i takav ima samo jedna žena i nema ju više nitko drugi. Po tome sam zasad posebna, a što će biti s napretkom kojem se nadam, vidjet ćemo.

GD7

PR: Koliko su do sada tvoje kreacije našle publiku, kupce? Koliko ta dizajnerska odjeća ima svoju klijentelu, da li je ona u Petrinji, van Petrinje ili čak možda van Hrvatske?

 Kad sam ja završila faks u tom trenutku klijentela je bila nikakva. Onda je došlo doba Kine, HM-ova, onda je to počelo kod nas i nitko nije razmišljao o tome da bi mogao biti drugačiji i u krajnjem slučaju kupovati hrvatski proizvod. Unazad pet do osam godina hrvatski dizajn je baš prepoznat. Žene kupuju od onih skupljih brandova koji su stvarno razvijeniji, etablirani do nas malih koji smo na internetu. Na internetu sada ima jako puno malih proizvođača. Ja sam počela prije dvije godine, i tada ih je bilo malo. Stvarno si se mogao istaknuti i naći publiku. Sad je već borba jer ih stvarno ima puno, od ovih jeftinjara, do onih koji su stvarno skupi i kvalitetni. Ja sam tu negdje u sredini. Stvarno ne mogu govoriti o nekakvim skupim tkaninama, niti o čemu, no borba je, borba je čak i na internetu. U Petrinji ljudi nisu čuli. Imam klijente, cure koji dođu svaki mjesec, svaki tjedan. No, to je sve priča od usta do usta, nisam imala neki marketing. Ljudi tek sad pomalo čuju za mene i javljaju se baš tu iz našeg kraja Petrinje, Siska. Imala sam narudžbe čak i iz Gline.

GDw

PR: Kakva je poduzetnička klima u Petrinji? Koliko je lako ili teško otvoriti, pokrenuti obrt u Petrinji?

Imala sam u početku taj plus što smo suprug i ja kupili kuću koja ima poslovni prostor. Rekla sam da ne želim ići u grad iako je to super kad si ti u centru, kad te svi vide i na ‘Izvolite’ si, nego sam tu negdje sa strane i nitko ne zna za moj prostor. Rekla sam da je to u startu ogromna ušteda i hajedmo od tud krenuti. Sada smo već došli na misao da se idemo proširiti u drugu prostoriju gdje ćemo raditi šivaonu gdje bi se netko i zaposlio. Inače što se tiče poduzetništva u Petrinji, postoje poticaji za samozapošljavanje, ali za to moraš moliti da dobiješ, kucati, pričati, dokazivati da si proizvodnja. Ja sam morala dokazati da sam proizvodnja jer su mi neki ljudi u Gradu rekli da je proizvodnja Siscia, a ne jedan čovjek. I tako, morala sam svašta dokazivati. Uglavnom ja se borim iz dana u dan i za sada mi dobro ide.

GD3AK

PR: Da li se danas u Petrinji, županiji može naći kvalitetan radnik?

Zamislila sam si da ću zaposliti nekoga na stručno osposobljavanje. To je mlada radnica koja je tek završila školu ili do starosti trideset godina. To je čisto zbog moje uštede jer ja ne želim imati radnika da mu ne mogu isplatiti plaću dok to sve ne krene još bolje. Teško je naći radnika, traži ih Siscia, traže ih neki ljudi iz Siska. Baš se borim za neku kvalitetnu radnicu, vidjet ću gdje će me to sve dovesti.

GD6

PR: I jedno pitanje za kraj. Napravljeni su prvi koraci, kako bi voljela da u budućnosti izgleda tvoj posao?

Lijepa mala proizvodnja od par radnica i da imam klijente i dućane koji mogu kupiti moju robu, u Hrvatskoj, a možda i šire, da se radi. Ne mora to biti ništa previše, ali da možda negdje na moru imam svoju robu, ali eto da ide, da se zahukta.

GD4

GD5

Komentari

Marin Fran Informativni urednik / Novinar

Glavni urednik informativnog programa Petrinjskog radija. Osim o informativnom programu, Marin Fran je posvećen i radijskom programu, tako da osim pisanja vijesti, Marin je i voditelj te urednik nekoliko emisija u programu Petrinjskog radija, kao što su emisija Trenica, A sada vi te Zvona Svetog Lovre.