Još jedan „Hyperion“ neuobičajene teme – med! Još jedan „Hyperion“ neuobičajene teme – med!
Neki ga hvale i često koriste, a neki konzumiraju samo u vrijeme bolesti i prehlada. Drugima je odličan u raznim kolačima, dok se neki... Još jedan „Hyperion“ neuobičajene teme – med!

Neki ga hvale i često koriste, a neki konzumiraju samo u vrijeme bolesti i prehlada. Drugima je odličan u raznim kolačima, dok se neki medom koriste isključivo za kozmetičke namjene. U ovoj emisiji odlučili smo krenuti na zanimljivo putovanje u svijet meda. Donosimo snimku emisije.

 

TIJEK EMISIJE (SINOPSIS)

KRISTINA: Dobar dan, vrijeme je za „Hyperion“, a danas smo za vas pripremili kratko i zanimljivo putovanje u svijet meda! Neki ga hvale i često koriste, a neki konzumiraju samo u vrijeme bolesti i prehlada. Drugima je odličan u raznim kolačima, dok se neki medom koriste isključivo za kozmetičke namjene.

ZORAN: No, zasigurno niste znali da je med postojao još u kameno doba, ali i znatno ranije. Ne zna se kako i kada je pračovjek počeo koristiti ovaj dar prirode, no zasigurno med je bio jedan od prvih i sveobuhvatnih lijekova, a da čovjek to nije ni znao.

KRISTINA: Znala sam da ćemo opet među kromanjonce i neandertalce, a vjerujem čak i malo dalje u prošlost jer nema meda bez pčela, a one su ključan čimbenik u njegovu nastanku.

ZORAN: Koliko je poznato, a znanstvena istraživanja to potvrđuju i dokazuju, povijest meda usporedna je s poviješću pčela. Mnoge analize dokazuju da su pčele  jedan od najstarijih oblika insekata iz perioda neolita, a vidimo da postoje još i danas.

KRISTINA: Evolucijski gledano, znanost nam dokazuje da su na Zemlji pčele postojale prije ljudi. Zapravo, nekako je i za očekivati tako nešto jer se biljni svijet dobrim dijelom razvija upravo uz pomoć pčela.

ZORAN: Reklo bi se da ima logike u tome što zboriš, naime postojanje pčela datira čak 110 milijuna godina prije pojave čovjeka. No, vratimo se u nama bližu prošlost,najstariji nalaz koji upućuje naznačaj meda za čovječanstvo predstavlja pretpovijesna slikarija stara 15.000 godina, a i danas se nalazi na zidu jedne spilje u Španjolskoj.

KRISTINA: Ha, da! A gdje bi drugdje, spilje su bile prva sigurna i dugotrajna skloništa, pa se u njima nalaze i mnogi tragovi života ondašnjih ljudi.

ZORAN: 7000 godina prije Krista arhaične rezbarije ukazuju na to da je čovjek koristio med iz saća. To je osnovni dokaz kako su ljudi prepoznali da med liječi i daje energiju.

KRISTINA: Međutim i egipatski hijeroglifi govore o ulozi pčela i meda u svakodnevnom životu drevnih Egipćana. Nevjerojatna je činjenica da postoje arheološke iskopine, te nalazi posuda s još uvijek jestivim medom! Zar je moguće da med koji je star preko 3000 godina još uvijek može biti upotrijebljen?

ZORAN: Vjerojatno misliš na onaj med pronađen u grobnici faraona Tutankamona… Da, ovo je samo dokaz da se med može dugoročno spremiti za kasnije korištenje, no o tome ćemo nešto više reći kasnije. Ali eto i u drevnom Egiptu med je bio na samom vrhu kao prehrambena namirnica, upravo rame uz rame s faraonima, a siguran sam da će se mnogi složiti da med to i zaslužuje.

KRISTINA: Upotreba meda stara je koliko i čovječanstvo i u gotovo svakoj kulturi mogu se pronaći dokazi o njegovu korištenju… No, pitam se kako je čovjek prvi puta uopće počeo koristiti med?

ZORAN: Znatiželja, ali i glad je kriva za sve. Možemo prema arheološkim nalazima i materijalnim ostacima objasniti kako se čovjek prvi puta susreo s medom, ali i njegovim tvorcima- pčelama…

KRISTINA: Molim te, samo nemoj započeti jednu od onih svojih priča iz prapovijesti…

ZORAN: Neću, jer priča je ionako ispričana prije mene, a ja ću je samo ponoviti. Dakle, možeš li zamisliti ljeto bez komaraca?

KRISTINA: Paaa, ne! Definitivno ne! To je meni jedna od najomraženijih vrata insekata! Ali  i u ono vrijeme bilo je insekata, doduše danas možemo reći da su pčele kao vrsta nadživjele mnoge druge vrste i opstale do danas.

ZORAN: Da. Ondašnji čovjek sigurno se susretao s njima, a znatiželja ga je odvela do pčelinje nastambe. A znamo da je čovjek zapravo kao dijete i sve istražuje, pa je tako saće iz kojega se cijedio med, postalo nešto zanimljivo pračovjeku. Ostatak priče je poznat…

KRISTINA: Ha, da, morao je vidjeti i probati. Obzirom da je vječno bio u potrazi za hranom, bilo je sasvim logično da je stavio med na svoj jelovnik…

ZORAN: Čini se kako prava povijest meda doista počinje u Africi, krenuvši iz Egipta preko Grčke, a potom Izraela i Indije, pa dalje u svijet… No, znanstvenici nemaju dovoljno informacija i podataka o ostatku svijeta, ali svi se načelno slažu da postoji toliko puno zapisa o medu koji smatraju najstarijom hranom i lijekom u povijesti ljudske vrste.

KRISTINA: Očito je da se neke ljudske aktivnosti, pronalasci kao i razvoj, događa u približno istim vremenskim razdobljima.

ZORAN: Recimo približno jer ipak treba vremena da se informacija o nečemu proširi, a znatiželja i istraživanja učinili su svoje.

KRISTINA: Iako postoji strah od uboda pčela čovjek nije posustao od traganja za medom. I danas se mnogi ljudi njime koriste u prirodi ali pri tome se izlažu opasnosti. Današnje pčelarenje u mnogo čemu se razlikuje od onog prapovijesnog, no o tome ćemo više reći malo kasnije. Ipak, med se oduvijek smatrao važnim, a spominje se i u drevnim tekstovima…

ZORAN: Da, no zanimljiva je činjenica da se iz nekog nepoznatog razloga maloprije spomenuto pčelarenje prestalo prakticirati na neko vrijeme. Vremenski to možemo smjestiti u razdoblje kada se raspada Rimsko Carstvo.

KRISTINA: Ne znam ima li to veze s Rimljanima i njihovim osvajačkim pohodima, ali svakako znam da su velike migracije ljudi sa sobom donosile i nove običaje, kulturu, pa i hranu, a tako se i med našao na stolovima mnogih ljudi. Ipak, više o tome u nastavku emisije…

KRISTINA: Slušate „Hyperion“, a mi nastavljamo priču o medu, no ovaj put malo moderniju i svima poznatu. Proizvodnja meda smatra se suvremenom i dobro organiziranom djelatnošću, no koliko je poznato s kakvim se problemima susreću pčelari i koja je njihova budućnost u našoj zemlji,…priča je to u koju su uključeni mnogi, pa i oni koji s medom nemaju nikakve veze.

ZORAN: Istina je da mnogi vole med, pa i druge pčelarske proizvode, no zasigurno se moramo pitati koliko mi kao građani možemo doprinijeti razvoju pčelarstva. Uzmemo li u obzir da su pčele radnici, a biljni svijet radilište i izvor sirovina za proizvodnju meda, logično je zaključiti kako čovjek ima značajan utjecaj na njihov opstanak.

KRISTINA: Dakle, zagađivanje okoliša, korištenje pesticida i sredstava za suzbijanje nametnika potpuno negativno utječu na pčele jer iste podliježu djelovanju sredstava kojima se tretiraju poljoprivredne kulture. Već iz ovoga može se zaključiti da su pčele na neki način ugrožena vrsta.

ZORAN: Ako promotrimo globalni problem, tada se lako uočava jedna anomalija svjetskih razmjera. Sve veća količina kemikalija i raznih agresivnih sredstava kojima se zaprašuju poljoprivredna zemljišta, usjevi, te biljke općenito, imaju za posljedicu smanjenje broja pčela. A znamo što će se dogoditi ako pčele kao vrsta dođu na rub izumiranja…

KRISTINA: Osim što skupljaju nektar, pčele oprašuju biljke i time omogućuju njihov opstanak. Tako direktno utječu na poljoprivredne prinose i kvalitetu proizvoda. Reklo bi se da bez pčela nema života.

ZORAN: Albert Einstein je rekao : „Kada bi pčele nestale, čovjeku bi ostalo četiri godine života!“ Čak je i Nikola Tesla u svojim radovima o pčelama, pčelinjem društvu i njegovoj organizaciji ustvrdio da će jednom i čovječanstvo postići savršenstvo organizacije kao što je pčelinji svijet.

KRISTINA: Ha! Nisam to znala, zar je i to istraživao?

ZORAN: Pravi znanstvenik prihvaća sve izvore znanja i primjenjuje ih u određenom trenutku na nekom primjeru. Einstein je na primjer bio potpuno u pravu jer medonosne pčele sudjeluju u oprašivanju poljoprivrednih kultura sa 85% udjela. Ostalo su druge životinjske vrste, insekti, vjetar i slično.

KRISTINA: U vrijeme kada je Einstein izrekao spomenutu tvrdnju na planetu je bilo manje ljudi, ali i znatno više pčela. Zaključujem da bi se vrijeme opstanka ljudi danas vidno smanjilo.

ZORAN: To je logičan zaključak. Ne treba se pitati zašto se naši pčelari bore za opstanak jer možemo reći da se bore s vjetrenjačama. Na jednoj strani imamo stalno i vrlo intenzivno zagađenje industrije i ostalih gospodarstvenih čimbenika, a na drugoj strani je ekstremno loša politika kojom se cijena meda srozava praktično u bescjenje.

KRISTINA: Ako tome dodamo uvozni med koji je vrlo jeftin i upitne kvalitete, ne treba se čuditi što se pčelarstvo kod nas svodi na uporne entuzijaste koji se ovim poslom bave isključivo zbog hobija…

ZORAN: Postoji svojevrsno licemjerje kojim se služe velike korporacije i kompanije. Naime, uzmimo za primjer naš domaći med za koji mogu reći da se prema velikom broju analiza snalazi u kategoriji vrhunske kvalitete. Isti med se prodaje u bescjenje i izvozi, a na kraju se miješa s puno lošijim medom i ponovo uvozi po višoj cijeni i nama prodaje kao kvalitetan med.

KRISTINA: I ja sada moram postaviti pitanje, tko je ovdje inteligentan, a tko nije? Očito smo malo zaspali i propustili važne lekcije iz kapitalizma. Čini se kako naša politika nema pojma koliko je propusta učinjeno time što se zapostavlja ovako značajan izvor, kako meda, tako i drugih sličnih dobara.

ZORAN: No, to je sada stvar politike i nekih drugih ljudi koji misle da su učinili dobre poteze, a mi znamo da nisu. Osim loše politike, intenzivnog zaprašivanja i loše organizacije, pčelarstvo će vrlo vjerojatno stagnirati, a med ćemo kupovati prema načelu- dobar med mog prijatelja ili rođaka iz Bosne. Znači, informacije će se širiti usmenom predajom.

KRISTINA: Haha, ima toga i danas! Ali osim industrije hrane koja koristi med kao sirovinu tu je i farmaceutska industrija koja na medu može znatno više zaraditi. Mi, naravno, u ovoj emisiji ne reklamiramo proizvođače, već samo iznosimo činjenice, pa stoga spomenimo da je med vrlo vrijedna sirovina u industriji lijekova i mnogih medicinskih i kozmetičkih preparata.

ZORAN: Nekako se opet vraćamo na definiciju modernog kapitalizma kao društva u kojemu se svaki izvor, svaki čovjek ili resurs bez obzira na vrstu, tip ili model, zapravo iskorištava do i preko granice uništavanja. Nedvojbeno je kako se med koristi u sve svrhe, no najviše u svrhu zarade. A znamo da gubi običan čovjek, a zarađuju multinacionalne kompanije i oni koji o medu kao takvom nemaju pojma.

KRISTINA: Da, rekla bih da je za njih med samo brojka na papiru. Ipak, maknimo se od kapitalizma i spomenimo da se u našoj zemlji proizvodi puno vrsta meda. Mnogi, a od njih i ja, nisu čuli da postoje mnoge vrste meda. Stoga, spomenimo neke od njih. Evo za početak- vrbov med! Nisam ni znala da postoji!

ZORAN: Dobro. U našim krajevima ima puno vrsta, no kažu da meda ima onoliko vrsta koliko i vrsta cvjetova, to jest biljaka na kojima pčele skupljaju nektar. Eto, nam je najpoznatiji livadni, bagremov, kestenov med. Doduše poznat je i lipov, pa i kaduljin med. Ali manje je poznato da postoji heljdin med koji je vrlo oštrog mirisa i okusa.

KRISTINA: Nikad čula! Gdje toga ima?

ZORAN: Uglavnom u području Hrvatskog Zagorja i Međimurja. No jesi li čula za dračin med? Blagog je i oporog okusa i bez mirisa, a specifičan je za područje Dalmacije.

KRISTINA: Baš me zanima postoji li med od suncokreta na primjer. Suncokret je biljka od koje proizvodimo ulje. A može li biti i suncokretov med?

ZORAN: Zašto ne? Tako postoji i med od metvice, planike, repice i ružmarina…

KRISTINA: Zasigurno postoje i mnoge druge vrste, no značajno je spomenuti da sva šarolikost i raznovrsnost biljaka pridonosi kvaliteti i osebujnosti meda. Nije stoga ni čudo da se med stoljećima koristi kao lijek i sredstvo za smirenje, jačanje imuniteta ali i ljepotu. Ipak, o tome više nakon malo odmora…

KRISTINA: Kažu da je med odlična zamjena za šećer, neki ga koriste u kolačima, a neki ga koriste u kozmetičke svrhe. Iako smiruje i potiče imunitet, med je daleko osebujniji proizvod nego što mislimo… Ipak, spomenimo najprije što je zapravo med?

ZORAN: U načelu, med je vrlo sladak i gust sok što koji pčele medarice čine skupljajući  nektar na cvjetovima. Zapravo, med je najsavršeniji prirodni proizvod i u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam.

KRISTINA: Kratko i jasno. Recimo i to da tajnu proizvodnje meda pčele nose u svom tijelu i probavnim organima koji stvaraju nezamjenjiv lijek u ljudskoj prehrani. I ono najvažnije, ne postoji pčela koja proizvodi loš med!

ZORAN: Slažem se s tobom. Inače za one koji nisu znali, pčela je jedna od inteligentnijih vrsta s iznimnom organizacijom života i rada. Pa stoga, kada za nekoga kažu da je vrijedan kao pčela onda je to veliki kompliment. Međutim, loš med prije svega je rezultat industrijske proizvodnje meda ili neznanja pojedinca koji se bavi pčelarstvom.

KRISTINA: Med sadrži mnoge esencijalne tvari, vitamine, bjelančevine, kiseline, pa i minerale potrebne našem organizmu. Zanimljivo je da se korištenjem meda mogu spriječiti razne alergije, ali i potaknuti imunološki sustav.

ZORAN: Upravo stoga se često kaže da je med zdravo koristiti tijekom cijele godine, a ne samo kada smo prehlađeni.

KRISTINA: Ali, sad sam se sjetila, kako na karaju dobivamo, to jest uzimamo med iz košnica? Znam za vrcani koji se dobiva vađenjem meda iz saća koje su sagradile pčele centrifugalnom silom. Eto, opet fizika na djelu!

ZORAN: Ha! Ma fizika je uvijek na djelu!  Jedan od načina dobivanja meda je topljenjem. Med se dobiva zagrijavanjem zdrobljenog saća, no treba obratiti pozornost da je visoka temperatura štetna i uništava dio značajnih tvari i sastojaka meda.

KRISTINA: Je li to ona preporuka da se med ne smije stavljati u vrući čaj?

ZORAN: Da. Med stavljamo u čaj kada je temperatura takva da ga možemo piti. Razlog je činjenica da temperature iznad 420 C počinje uništavati bjelančevine.

KRISTINA: Ima li još koji način proizvodnje meda osim ovija koje smo naveli?

ZORAN: Ima. Muljanjem.

KRISTINA: Gledam te i razmišljam je li to opet neka tvoja provala?!

ZORAN: Ne, ne! Nije  Ovakav med se dobiva hladnim gnječenjem saća u kojima je pohranjen i smatra se najzdravijom vrstom meda. Dakle, muljaj! To je dobro. Za med, mislim…

KRISTINA: A bit će ipak da se bliži kraj emisije. A jeste li znali kako se čuva ili skladišti med? Možemo reći da je optimalna temperatura čuvanja meda između 17 i 190 C, a ne u hladnjaku kao što to obično činimo jer u tom slučaju počinje kristalizacija.

ZORAN: Jedna od činjenica koju većinom znamo, a ne pazimo na nju je korištenje metalnih žlica ili posuda za manipulaciju medom. Ovo je također potrebno izbjeći jer dolazi do kemijskih reakcija organskih kiselina i metala, pa med mijenja svojstva.

KRISTINA: Kad smo već kod svojstava, naglasimo da med ima vrlo izražena ljekovita svojstva koja su ljudi prepoznali još u kameno doba. Naravno, nisu ga koristili za ljepotu i dodavanje u čaj, ali svakako je bio dobar dodatak dnevnoj prehrani. Osim ako ih pčele nisu izbole u pokušaju krađe meda…

ZORAN: Možda ti nije poznato, ali dobro je da te koji put ubode pčela. Tako stvaraš pozitivne reakcije na ubod insekata i tijelo kasnije ne reagira burno, a znamo da nekim sasvim običan ubod pčele može pričiniti velike alergijske probleme.

KRISTINA: Stoga je korištenje meda tijekom cijele godine dobro jer se naš organizam senzibilizira i smanjuje reakcije na alergene.

ZORAN: Manje je poznato da med dobro utječe na probavni sustav, a konzumacijom meda smanjuje se kolesterol i povećava aktivnost leukocita i hemoglobina.

KRISTINA: Zato svakako redovito jedite med u umjerenim količinama jer on poboljšava krvnu sliku zbog sadržaja raznih soli i metala.

ZORAN: Mnogi stručnjaci preporučuju med u liječenju rana zbog antibakterijskih svojstava meda u sprečavanju infekcija.  Med stvara zaštitnu barijeru koja ne dozvoljava gubitak tekućine i sprječava pristup bakterija i razvoj infekcije.

KRISTINA: Zapravo djeluje kao antibiotik i kao prirodni zavoj na rani. Međutim, med sadrži i enzime koji pridonose obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana. A ovo se naveliko koristi u farmaceutskoj industriji u proizvodnji za njegu lica i kože.

ZORAN: Načelo djelovanja meda vrlo je jednostavno. Koristi se kod smanjenja boli ili raznih podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa.

KRISTINA: Je li to vrijedi za češnjak i rakiju?

ZORAN: Ne bi vjerovala, ali djeluje. No zajedničko djelovanje meda, češnjaka i rakije najbolja je kombinacija koju narodna medicina može ponuditi. Ako te muče mirisi dodaj malo crne kave i stvar je riješena.

KRISTINA: Kad se čovjek malo odmakne i promotri cijelu priču sa strane, onda shvati da je priroda učinila dostupnim sve ono što nam treba za malo više zdravlja…

ZORAN: Eto vidiš. A sad jedan pokus koji možete svi napraviti kod kuće, a preporuka je u kupaonici. Namažite se medom. Tko zna, možda nekome konačno budete slatki!?

KRISTINA: Bojim se i pomisliti! Zar ćemo jesti med i piti rakiju da nas nitko ne vidi?

ZORAN: Haha! E, pa možda to neki i rade, ne znam… Kupaonica tulum! To je danas Inn.

KRISTINA: A med se u kozmetici koristi odavno i smatra se najstarijim i bezopasnim prirodnim sredstvom za njegu kože. Nije loša ideja probati…

ZORAN: A istodobno sprječava razvoj kojekakvih bakterijskih i gljivičnih problema i ima regenerativna svojstva ,a istodobno na sebe veže vlagu.

KRISTINA: Što, da se namažem medom? Pa, zapravo stvarno nije loša ideja! Stvarno ću probati! Sigurno mora djelovati!

ZORAN: Vidim da još uvijek tragaš za eliksirom života i kamenom mudraca! Samo nemoj poslije u perje, izgledat ćeš kao nabildana kokoš, a to nitko ne želi vidjeti!

KRISTINA: Hahaha! Dobro! Kraj emisije! Tko želi probati neka izvoli. Ja hoću, pa što bude!

ZORAN: Jedite med, a možete i orahe! Za posljedice ne odgovaramo. U slučaju kontraindikacija popijte crnu kavu ili potražite neko drugo spasonosno rješenje! Ali upamtite, brige znaju plivati!

KRISTINA: O, da ,znam što si mislio reći, ali si to diplomatski zaobišao. Dakle, emisiju uredili i vodili Zoran Krnjaić i Kristina Jakopović,

ZORAN: A tonski realizirao, oko cvijeta zujao med vrcao, topio i muljao naš pčelac Miroslav Sačer!

KRISTINA: Hahaha! Ugodan dan i do slušanja…

ZORAN: A kako bi ti izgledala da si pčela?

KRISTINA: Ne znam! To se i ja pitam. Idemo sad…

Komentari

Kristina Jakopović Šefica Marketinga / Novinar

Urednica, novinarka i voditeljica Petrinjskog radija i Portala 53. Umjesto u učiteljske vode, Kristina se odlučila za novinarstvo. U programu Petrinjskog radija uređuje emisiju Vidikovac, dok ju slušatelji ponekad mogu ćuti i u radijskom eteru, no danas je ipak najviše posvećena marketingu. Osim nekoliko priznanja za nekadašnji Petrinjski list, naša Kristina je dobitnica i brojnih drugih strukovnih nagrada.