Neuobičajena tema u „Hyperionu“ – birtije ili krčme! Neuobičajena tema u „Hyperionu“ – birtije ili krčme!
Kod nas je sve nekako u vedrom raspoloženju, štimung birtijski, a teme razne, kao što i priliči mjestu i vremenu. Stoga ovaj put ultimativna... Neuobičajena tema u „Hyperionu“ – birtije ili krčme!

Kod nas je sve nekako u vedrom raspoloženju, štimung birtijski, a teme razne, kao što i priliči mjestu i vremenu. Stoga ovaj put ultimativna tema – birtija, krčma, gostionica ili kako vam drago! Možda vam je malo čudno, neuobičajeno, ali vjerujemo kako će vam biti opuštajuće, zanimljivo, ali i edukativno.

SINOPSIS (TIJEK EMISIJE)

KRISTINA: Dobra večer, dobro došli k nama u „Hyperion“! A kod nas je sve nekako u vedrom raspoloženju, štimung birtijski, a teme razne, kao što i priliči mjestu i vremenu. Stoga danas ultimativna tema…birtija, krčma, gostionica ili kako vam drago!

ZORAN: Jednom davno netko je rekao da će sve propasti, samo birtije neće, ali ja se ne bih složio s tom tvrdnjom jer kod nas je i to moguće. Kako i kada je nastala prva krčma, gostionica ili popularno birtija, mi doista ne znamo, ali usudili smo se istražiti i pri tome doista puno toga saznali…

KRISTINA: A čim je pala odluka da se bavimo ovom temom ja sam digla ruku i uhvatila se malo istraživanja dok su neki pili kavu u obližnjem kafiću…

ZORAN: No, prije nego se uhvatimo razgovora, moram reći jednu od najvažnijih ako ne i najvažniju činjenicu vezanu za kafiće ili birceve, dakle, svi najveći i najvažniji poslovi sklapaju se u gostionici! I ako vas netko zatekne za šankom, slobodno možete reći da ste na važnom sastanku ili u poslu!

KRISTINA: Daaaa!?

ZORAN: Da, eto to sam želio reći, neka se zna! A ti sad nastavi, bilo jednom jedno istraživanje kako i kada je nastala birtija…?

KRISTINA: Ah, da, moram reći da nije bilo ni malo lako, pa čak ni povijesne knjige nisu bile od neke koristi. Stoga sam se poslužila alternativnim izvorima informacija i puno toga odabrala za audio prezentaciju danas.

ZORAN: Pretpostavljam da si obilazila vremešne stanovnike našega kraja koji su hodajuće enciklopedije…

KRISTINA: Ha! Bilo je i toga. No najprije definirajmo krčmu, birtiju ili književno rečeno…gostionicu.

ZORAN: Gostionica ili krčma ima korijen od praslavenskog“ kъrčьma“ što bi u našem prijevodu značilo krkati, odnosno brutalno jesti. No, krčma kao objekt načelno je ugostiteljsko poduzećekoje nudi hranu i piće za neposredno konzumiranje.

KRISTINA: Dakle na licu mjesta i odmah! Ali vratimo se malo u prošlost, jer očito bez nje ne možemo, postoje li ikakve teorije o tome kako je uopće došlo do toga da nastane nešto poput krčme?

ZORAN: Jedna od teorija koja je najvjerojatnija svakako je utemeljena na suživotu koji je ponekad bio nemoguć. Takve situacije imamo i danas, pa stoga nije ni čudno da se krčma održala toliko stoljeća…

KRISTINA: Čini se da je uvod zanimljiv jer mislim da opet idemo među kromanjonce…

ZORAN: Istina, toliko je toga od njih naslijeđeno da čovjek u to jedva može i povjerovati, ali činjenice su tu.

KRISTINA: I sad bi krenula priča,…jednom davno živjeli su neki praljudi u pećini…

ZORAN: Hahaha! Možeš nastaviti priču prema vlastitom nahođenju…

KRISTINA: Mogu? Stvarno?

ZORAN: Da.

KRISTINA: Dobro. Evo kako ja to vidim… Dakle, gomila anarhoidnih obješenjaka življaše u pećini dijeleći sve dobro i zlo onoga vremena…glad, žeđ, toplinu, sigurnost, pa i žene…rekla bih, ženke?! Možda je tako ispravno reći?

ZORAN: Hahaha! Da, može i to i tako…!

KRISTINA: I kao što obično biva zbog raznih razloga su se posvađali, potukli možda, a poslije neki su otišli tražeći drugu jazbinu i sebi slične…? Tko zna? Možda?…

ZORAN: Gotovo da ću se potpuno složiti s tobom, iako bi se u prethodnu situaciju moglo dodati kako su zbog previše zajedničkog druženja i previše različitosti jedni drugima počeli ići na živce, pa su nekoj drugoj jazbini, čitaj krčmi, pronašli istomišljenike i mjesto zajedničkog kukanja, jadikovanja i međusobnog tješenja po svim osnovama…

KRISTINA: Slušam te i sve više prepoznajem psihološki profil današnjeg čovjeka i sociološki profil grupe koja obitava u gostionici…

ZORAN: A vrlo često se u krčmi i prespavalo. Drugim riječima jazbina ili krčma je postala idealno mjesto na kojem nije bilo onih koji su prigovarali i zvocali, a u takvom ambijentu moglo se naći sve potrebno jednom pećinskom čovjeku na rubu civilizacije.

KRISTINA: Prilično zanimljiv birtijski život u kameno doba. Nema zakona do zakona poluge, a hrane je bilo toliko da su svi krkali divljač i pili izvorsku vodu…Pitam se koliko je uopće različitosti s ovim današnjim krčmarenjem, čitaj životom u gostionici, krčmi ili birtiji…

ZORAN: Da, praktično nema velike razlike u potrebama ondašnjeg kromanjonca i današnjeg čovjeka. Seks, piće i krvoproliće… tako je bilo onda- tako je i danas! Eto, što je sve kromanjonac ili neandertalac činio zbog drugog spola, hrane i vode…

KRISTINA: Mislim da to ne treba ni komentirati. No, kakogod, gostionica je polako ali sigurno postajala društveni fenomen, a prije nego se o tome raspričamo, odmorimo uz malo glazbe koja je , usput rečeno, postala sastavni dio birtijske ponude.

KRISTINA: Prve gostionice su nastale u antičko doba u vrijeme staroga Rima prije skoro dvije tisuće godina. Povijesni zapisi, pa i oni slikovni, govore da je onovremenska birtija imala puno sličnosti s ovim današnjim, pa čak je bila i zanimljivija i osebujnija u mnogočemu, naročito u ponudi…

ZORAN: Gostionice, krčme ili birtije, kako ih najčešće nazivamo, nudile su doista šarolik izbor hrane, pića, ali i zabave. Još od pamtivijeka u njima su se ljudi dogovarali i sklapali poslove, nalazili istomišljenike, a na kraju i mjesto u kojem se osjećaju bolje nego kod kuće.

KRISTINA: Stoga, ne zamjerite ljudima ako su po cijele dane u krčmi, to je dobro za njih jer uvijek upoznaju nove ljude i vjerojatno šire poznanstva koja u vlastitom domu baš i ne bi mogli…

ZORAN: Baš si ovo dobro rekla! Pa koga ću upoznati kod kuće?! Tamo me ionako svi znaju, a i ja njih…

KRISTINA: Eto, zato ljudi imaju svoj novi dnevni, a rekla bih u nekim slučajevima i noćni boravak. Sve dok ne završe na ulici jer im ponestane novca.

ZORAN: Primijetio sam da je mnogima tako i kod kuće. Kada im ponestane novca onda ih izbace van. Pa, na neki način to je razumljivo, nemaš novca- nećeš ništa ni dobiti. To naravno uključuje sve sociološke i psihološke proizvode modernog svijeta.

KRISTINA: No dobro, tako je to bilo prije. Međutim, malo je u narodu poznato da povijest gostionica u Hrvatskoj datira iz ranog srednjeg vijeka, a drugdje vjerojatno i znatno ranije.

ZORAN: Spomenimo još da su u osamnaestom stoljeću krčme bile građene većinom uz glavne putove, na raskrižjima, ali i na periferiji gradova. Ali recimo ipak da je naziv „krčma“ tipičan balkanski naziv koji opisuje priprosto ugostiteljsko mjesto u kojem se pije vino i rakija

KRISTINA: Zašto misliš da je balkanski? Je li to možda zbog mentaliteta ljudi ili njihova ponašanja općenito?

ZORAN: Realno gledajući, balkanska krčma izraz je koji definira primitivno  i nekulturno ponašanje u javnom životu. Nije rijedak slučaj da se po način gostionicama ljudi potuku i posvađaju.

KRISTINA: Dobro, zato kažu…ponašati se kao u krčmi, što znači prosto se ponašati…

ZORAN: Kod nas krčma predstavlja mjesto za susret i piće i druženje raznih oblika. No, zanimljivo je da se u svakodnevnom životu rabi pregršt sinonima, to jest istoznačnica kao na primjergostionica, birtija, bircuz, krajputašica…

ZORAN: Ja bih dodao još nekoliko…, taverna, betula, pajzl, birc, aščika, aščinica, oštarija, konoba, lokal, zalogajnica, restoran, vinotočnica… premda neki od naziva podrazumijevaju puno više od običnog lokanja i obžderavanja, onako, balkanski…

KRISTINA: Spomenuo si restoran,…taj naziv je francuskog porijekla i znači lokal u kojemu putnik namjernik traži okrjepu u vidu hrane i pića prema osobnom izboru… dok je se u krčmi jede što ima…

ZORAN: Recimo da prvo poznato posluživanje hrane u takvim objektima datira iz 12. stoljeća, a događalo se u Hangzhou, jakom kulturnom, političkom i ekonomskom središtu u vrijeme kineske dinastije Song. A možda niste znali da je Stiftskeller St. Peter u Salzburgu među najstarijim gostionicama u Europi, te se spominje 803.g.

KRISTINA: Iako govorimo o gostionici ili krčmi, puno je drugih ugostiteljskih objekata koji su nekako naprednijeg stila i izbora usluga. Neki od njih su zakonski definirani, pa je restoran zapravo ugostiteljski objekt u kojem se pripremaju i uslužuju topla i hladna jela koja zahtijevaju složeniju pripremu, te ostala jela, pića i slastice. Od svega navedenog postajem gladna…

ZORAN: I dok u restoranu ne možete spavati, znajte da svaka gostionica može pružiti usluge smještaja u sobama. Naravno s jednim ograničenjem, gostionica može imatinajviše 7 soba.

KRISTINA: A u zdravljaku se pretežito pripremaju i uslužuju jela koja ne zahtijevaju složeniju pripremu. Spomenimo da često čujemo nazive kao što je zalogajnica, pečenjarnica, pizzeria, bistro, slastičarnica… svi oni imaju nešto zajedničko, a to je hrana…

ZORAN: Mogu se koristiti i drugi komercijalni nazivi što opet ovisio vrsti jela koja se pripremaju…

KRISTINA: Fastfood, poznat izraz koji često ima negativan prizvuk jer se obzirom na vrstu hrane i brzinu konzumiranja smatra vrlo nezdravim mjestom, a zapravo je to ugostiteljski objekt u kojem se pripremaju i uslužuju jednostavna jela za na brzinu, kako bi rekli…

ZORAN: Naravno, sve su to dobra mjesta u kojima svatko od nas nađe nešto za sebe i potpuno je nevažno je li to netko smatra zdravim ili ne, ako smo mi punog želuca… Još nam samo treba nešto za popiti i svi sretni…

KRISTINA: Ja bih ipak malo odmorila uz malo glazbe jer mislim da je vrijeme za ovo zadnje…Dakle, pauza uz malo kave…

KRISTINA: A poslije muziciranja i brze kave vraćamo se u svakodnevicu u kojoj se uglavnom okrećemo druženju u nekom od kafića, kavana ili pivnica. I kada ovako spominjemo sveta mjesta pitam se koliko ih ima u našem gradu?

ZORAN: Čini se na prvi pogled dovoljno, ali kada usporedimo današnje stanje s nekim drugim vremenima, stariji stanovnici će se bez problema složiti da ih je prije bilo više, a i sam se toga sjećam…

KRISTINA: U to ne sumnjam,…kava ovdje, kava ondje, runda cuge tamo, runda ovamo, čovjek bi pomislio da ništa drugo i ne radimo osim što se šećemo od birca do kafića i tako dalje u krug…

ZORAN: Znaš kako kažu, sve najvažnije vijesti, tračevi, poslovi i šale događaju se u produženom boravku lišenom onih koji prigovaraju. Zar si ikada vidjela nekoga tko u lokalnoj birtiji nesretan?

KRISTINA: Pa možda i jesam, ne znam…

ZORAN: Ah, to si možda bila ti… Ali nakon nekoliko rundi cuge svi su sretni i veseli…

KRISTINA: Interesantno, spomenuo si kavane, sjećam se da je u Zagrebu jedna od popularnijih bila Gradska kavana i tamo negdje kod HNK, nedavno obnovljena pod nazivom Kavkaz…

ZORAN: Htjeli priznati ili ne, bez obzira na to o kakvoj kavani ili krčmi je riječ, svaka od njih ima ono nešto zbog čega ljudi dolaze, razgovaraju, piju i druže se.

KRISTINA: Da. A svaka kavana je priča za sebe, ima svoje stalne goste, priče i probleme. Rekla bih da je kavana, gostionica ili bilo koji lokal u kojem se ljudi druže, zapravo nešto poput živog organizma.

ZORAN: Istina. Gotovo da je najtužniji trenutak kada se gostionica zatvara. Neki to ne mogu prežaliti, pa onda prespavaju u parku ili u neposrednoj blizini, čekajući jutro i prvu jutarnju kavu, sa šlagom na primjer…

KRISTINA: Ali neki lokali rade i noću. Na primjer noćni klub ili noćni bar, a tu su i razni disko klubovi. U našem gradu takvih lokala nema, oni su karakteristični za veće gradove i nude raznoliku ponudu. Stoga i ne čudi što ljudi migriraju na vikend razini u druge gradove u potrazi za zabavom.

ZORAN: Ma ima zabave i kod nas. Trebaš se malo prošetati i dobro promotriti. Jedino ne znam postoji li kod nas pivnica u gradu?

KRISTINA: Ti stvarno kao da si pao s Marsa?! Pa nema pivnice! Barem je ja nisam vidjela! Ali kad je već spominjemo, recimo da se u pivnici konzumiraju razne vrste točenog piva, a vjeruj mi ima vrsta za koje nikada nisam ni čula…

ZORAN: U to ne sumnjam. Pitam se kako se toga nitko nije sjetio kod nas?

KRISTINA: A eto, događa se. A možda mi nismo dovoljno istraživali… Međutim, sjetih se ja konobe. Prva asocijacija je konoba negdje na morskoj obali… A tek pršut, sir, šunka…, pa neko dobro vino…

ZORAN: Konoba je ugostiteljski objekt u kojem se većinom uslužuju vino i rakija iz kraja u kojem se nalazi. Dakle, lokalni proizvodi, ali se pripremaju i uslužuju tipična jela primorskog kraja, premda mogu i neka druga…

KRISTINA: Baš neki dan prolazim kroz Sisak i vidim, piše Klet… Glad me pojela dok sam stigla kući!

ZORAN: Ja bih rekao da je to ista stvar kao i konoba, samo je Klet na kontinentu…

KRISTINA: Malo je nedostajalo da naručim dostavu ćevapa ili ražnjića, ali nisam mogla čekati…

ZORAN: Mogla si, zašto ne? Većina današnjih lokala nudi brzu dostavu hrane, a mnogi od njih bave se cateringom, to jest pripremom veće količine hrane po narudžbi. Ma sve se može dogovoriti, ne brini…

KRISTINA: U to ne sumnjam. Ali nekako se nameće pitanje kako će svi ti restorani, pivnice, krčme ili gostionice izgledati za 50 godina? Znam da će biti suvremenije i da će dizajnerski interijer biti značajno različit nego danas…

ZORAN: U to uopće ne treba sumnjati. Ali ono što je sigurno jest činjenica da ugostiteljski objekti prate trendove i potrebe čovjeka. Dakle, sklonosti i navike ljudi za pedeset godina zasigurno će odrediti što će se posluživati u lokalima i kakve sve usluge će biti na ponudi.

KRISTINA: Pada mi na pamet kockarnica poput onih u Las Vegasu. One žive dan i noć, a vjerujem da se tamo može naći sve što čovjeku pada na pamet?!

ZORAN: To mogu potvrditi iz prve ruke. Kockarnica nema sat i nema prozore, jednostavno zato da se ljudi opuste i zaborave da moraju kući. Euforija koja vlada tim prostorom dolazi od onih koji su možda upravo zaradili neku pristojnu svotu, no taj novac brzo nestaje kroz hranu, piće i žene i još koješta.

KRISTINA: Čini se da kockarnica nudi apsolutno cjelovit sadržaja za zabavu u svakom smislu te riječi…

ZORAN: Da, doista je tako. No, puno je različitih lokala koji nude i koji će nuditi sve ono što čovjek traži, pa tako u nekim zemljama postoje lokali gdje se možeš do besvijesti napušiti razne travuljine i ostati dan i noć, sve dok imaš novca.

KRISTINA: A onda te izbace van i prethodno olakšaju za sve materijalne i novčane vrednote ako ih imaš…

ZORAN: To je rizik koji prihvaćaš ulaskom u takve lokale. No, vjeruj, postoje i gore sudbine…

KRISTINA: U to i ne sumnjam. Droga, alkohol, razne trave, kocka, prostitucija i sve ostale mutne aktivnosti karakteristika su današnjih velikih lokala koji nude sve navedeno, pa i šire. Kako će sve izgledati u budućnosti bolje da i ne razmišljamo…

ZORAN: Tako je! Imamo mi svoje lokalne birceve, pa što god mislili o njima, oni nam vjerno služe za prve jutarnje kave, možda i poneki konjak, rakiju ili kuhano vino… lijepo se družimo i razgovaramo i što nam fali…?

KRISTINA: Imaš pravo. A nekako je i vrijeme za odjavu emisije, pa ću ja putem mirisa kave i još koječega vjerojatno do prve krčme…

ZORAN: Da, vrijeme je za odjavu, pa stoga vas pozdravljamo i vidimo se u nekom od naših poznatih kafića, pizzeria, gostionica ili  krčmi…

KRISTINA: Emisiju uredili i vodili Zoran Krnjaić i Kristina Jakopović, tonski uredio Miroslav Sačer. Ugodna večer i do slušanja za tjedan dana i isto vrijeme…

Komentari

Kristina Jakopović Šefica Marketinga / Novinar

Urednica, novinarka i voditeljica Petrinjskog radija i Portala 53. Umjesto u učiteljske vode, Kristina se odlučila za novinarstvo. U programu Petrinjskog radija uređuje emisiju Vidikovac, dok ju slušatelji ponekad mogu ćuti i u radijskom eteru, no danas je ipak najviše posvećena marketingu. Osim nekoliko priznanja za nekadašnji Petrinjski list, naša Kristina je dobitnica i brojnih drugih strukovnih nagrada.