PETRINJA – Neke rane ne zacijele nikada. Petrinjci nikada neće zaboraviti 16. rujna 1991. godine. kada je prijepodne iz zloglasne vojarne „Vasilj Gaćeša“ počeo minobacački napad na Petrinju, Brest i Mošćenicu. Na današnji dan 1991. u sisačku bolnicu dovezeno je 40-tak ranjenih gardista i civila, a dogodio se i težak ratni zločin. Kod Vile Gavrilović zarobljena je skupina pripadnika Zbora narodne garde, koji su nakon toga, kao zarobljenici i strijeljani. Među njima su bili Ivan Caban, Zdenko Grgec, Nevenko Muškić, Marijan Pećirko, Mišo Svoboda, Ivan i Vlado Žugaj. Stjepan Rožanković koji je jedini preživio ovaj masakr, preminuo je 10.svibnja 2010. Kod vile Gavrilović zarobljeni su Ivan Kovačević i Ivan Pleša, a kod Nove bolnice ubijen je Dejan Gregec.
Tog crnog 16.rujna poginuli su pripadnici Zbora narodne garde Edo Remeta, Stjepan i Zlatko Žugaj, a za vrijeme napada u Tvornici ubijeni su Tomislav Bursik, Ilija Dumbović i Stjepan Komes, nakon teškog i nečovječnog mučenja.
Prijepodne u 11:40 iz pravca vojarne ”Vasilj Gačeša” počeo je minobacački napad na Petrinju, Brest i Mošćenicu. U 13:57 od Slatine tenkovi su krenuli prema Drenčini i Češkom selu. U 16:35 pogođen je rezervoar amonijaka u Tvornici Gavrilović u kojem se nalazilo 87 tona amonijaka.
U 17:10 pripadnici tzv. JNA ušli su u poslovni krug Tvornice i razarali ga, a Hrvati koje su zarobili odvezli su u glinski zatvor. Sa 6 granata pogođen je i Finel, a granate su padale na Mošćenicu i Pračno. U 20:05 vatrogasna vozila specijalne jedinice iz Zagreba dolaze do Bresta, no tzv. JNA nije dopustila gašenje požara u Gavriloviću. Od krhotina neprijateljske granate na današnji dan teško je ranjen i tadašnji petrinjski župnik Stjepan Levanić, koji je od nastalih ozljeda ostao trajni invalid.
Tog nesretnog 16.rujna 1991. dogodio se strašan zločin, nažalost, tek jedan od mnogih, kada je u nastojanjima zadržavanja grada u hrvatskim rukama, na položajima oko Nove bolnice i Vile „Gavrilović“ zarobljeno i strijeljano 17 pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. Tog 16. rujna 1991. ugasilo se 17 mladih hrvatskih duša, 17 mladih života, hrvatskih junaka koji su nam darovali slobodu i samo željeli ostati i živjeti u svom voljenom gradu, u svom domu…
