Nije svaki plakat za zaplakat, ima i onih s umjetničkom vrijednošću, svjedoči izložba “Plakati trojice petrinjskih autora” Nije svaki plakat za zaplakat, ima i onih s umjetničkom vrijednošću, svjedoči izložba “Plakati trojice petrinjskih autora”
PETRINJA – Jeste li ovih dana, prolazeći kroz svoj grad, kroz mjesto u kojem živite, zapazili neki od izloženih plakata? Čime vam je privukao... Nije svaki plakat za zaplakat, ima i onih s umjetničkom vrijednošću, svjedoči izložba “Plakati trojice petrinjskih autora”

PETRINJA – Jeste li ovih dana, prolazeći kroz svoj grad, kroz mjesto u kojem živite, zapazili neki od izloženih plakata? Čime vam je privukao pozornost? Bojom? Slikom? Veličinom i oblikom slova? Porukom koju nosi? Svojim dimenzijama? Mjestom na kojem je izložen?

O plakatu, njegovoj komunikacijskoj, kulturološkoj, ali i umjetničkoj vrijednosti koju može imati, govori i izložba „Plakati trojice petrinjskih autora“ koja je sinoć, ususret Međunarodnom danu muzeja (18.svibnja), otvorena u Petrinji, u prostoru Galerije „Krsto Hegedušić“. Izložba donosi izbor autorskih plakata Ivana Antolčića, Dragutina Dade Kovačevića i Borisa Vrge iz Vrgine bogate, godinama pomno prikupljane Zbirke plakata. Kao konceptor i idejni začetnik ove izložbe, Vrga je otkrio zašto je odabrao upravo temu plakata.

„Jednostavno zato što smo mi svi odrastali uz plakate, što smo i dan danas okruženi plakatima, a nisam siguran da znamo dovoljno o onoj komunikacijskoj, kulturološkoj i naposljetku likovnoj misiji koju plakat zapravo ima. Posebnu pažnju sam posvetio petrinjskom plakatu, ne samo po tematici, nego i po kreatorima nečega što se može zvati „petrinjski plakat“, upravo zato da kod naše publike osvijestimo pojam plakata. Plakati pomalo nestaju iz našeg vidokruga, a njihovu ulogu postupno preuzimaju neki drugi mediji – jumbo plakati, televizija, internet… tako da plakat, pogotovo ovaj klasični, umjetnički, pomalo gubi bitku s vremenom, pa mi je baš zato bilo u interesu da podsjetimo na njegove vrijednosti“.

Plakat je „ulični informator“, ali i puno više od toga, kaže Vrga.

„On je medij koji prenosi određenu poruku, međutim on nije samo komunikacijsko, nego je i likovno sredstvo. Plakat mora biti dizajniran tako da svojim vizualnim izgledom privuče pažnju prolaznika koji su najčešće u žurbi. Upravo zato su naše ulice zapravo i najveće galerije, jer one imaju najveći broj „posjetitelja“, najveći broj prolaznika koji njima prođe i vidi te plakate. Ono što prolaznika najprije na plakatu zainteresira je slika. Ako ga slika ne privuče, onda će proći pokraj plakata, kažemo kao „pokraj turskog groblja“. Ukoliko ga slika privuče, onda će obratiti pažnju i na tekst i zapravo tek onda shvatiti što se od njega traži, što plakat zapravo agitira – na što da ode – na neku izložbu, neki sportski događaj ili neku politički prigodu… Iz svega ovoga sam zapravo već nekako i definirao što zapravo plakat kao ogledalo vremena i kao jedan znak u prostoru, kakve on zapravo poruke prenosi. On prenosi političke poruke, on prenosi ekonomske poruke, društvene, vjerske, sportske poruke …“.

U tom komunikacijskom smislu, plakati na ovoj izložbi, (osim Kovačevićevog s civilizacijskom porukom „NuklearNE ElektraNE“) imaju kulturološku ulogu i poruku.

„Oni svojim sadržajima pozivaju na izložbe, pozivaju na kazališne predstave i kao takvi, svjedoče o urbanitetu, urbanoj kulturi naših gradova. Oni svjedoče o repertoaru naših kazališta, oni svjedoče o karakteru izložbi koje su se u određenom prostoru dogodile. Da bi tu svoju komunikacijsku ulogu mogli održati u punoj mjeri, moraju biti likovno dopadljivi, moraju biti izražajni, estetski prihvatljivi, moraju ispuniti ono „sveto trojstvo“ svakog plakata, a to su slika, tekst i boja. To su tri elementa bez kojih plakat praktički ne može ispuniti svoju misiju“, objasnio je Vrga.

U katalogu izložbe, otkrio je zašto sakuplja plakate.

„Komponirani slikarsko – grafičkim jezikom, od crteža, boja i slova, dizajnirani nerijetko od vrhunskih umjetnika, plakati imaju i likovnu vrijednost“, zapisao je.

„To je jedan vid umjetnosti, jer kao što smo čuli, plakate su kreirali i  kreiraju ih i danas naši najveći umjetnici, dizajneri – Bučan, Ljubičić, Mirko Ilić … Ti plakati na svjetskom tržištu dosežu jako visoke cijene. To su cijene i do 10 tisuća eura po jednom plakatu. To je znači jedna unikatna umjetnost. A zašto upravo skupljam petrinjske plakate? Zbog toga što ništa kao plakat ne svjedoči o određenom ambijentu, određenom prostoru. Dakle, nema objektivnijeg ni cjelokupnijeg svjedoka od plakata. Povjesničari se ne mogu mjeriti s plakatom, jer ih plakati najčešće demantiraju“, rekao je na otvaranju izložbe.

Vrga koji je i 2009. godine u Petrinji organizirao jednu izložbu na temu „Petrinjski plakati“, kao radoznali i predani istraživač, dolazi do zanimljivih priča o povijesti plakata i plakatiranja u Petrinji. Nekoliko takvih zanimljivih „cveba“ podijelio je sinoć i s posjetiteljima izložbe „Plakati trojice petrinjskih autora“.

„Petrinja je svojedobno bila oblijepljena plakatima prvog našeg avangardnog umjetnika. Bio je to Jo Klek (Josip Seissel) i ljudi su se s čuđenjem okupljali oko tih plakata. U jednom pismu sam čak našao podatak da su se po noći skupljali i lampama svijetlili da ih vide, koliko su im ti plakati bili zanimljivi“.

Petrinjcima su očito bili zanimljivi i plakati Zlatka Šulentića koji je u Petrinju često dolazio k svom kumu Matiji Filjaku. Kad ga je ovaj jednom zamolio da mu napravi nekoliko plakata za planinarsku zabavu, Šulentić mu je na brzinu napravio četiri – pet primjeraka. Filjakov sin zalijepio je plakate po gradu, a kako je sam ispričao, kad se istog tog dana vraćao kući, nijednog plakata više nije bilo.

„To je bilo negdje možda početkom tridesetih godina, ali ljudi su imali svijest o vrijednosti plakata, pa su ih nekako željeli zadržati za sebe“, ispričao je Vrga.

Osim likovno – estetskih dimenzija i poruke koju komunicira, za „uspjeh“ nekog plakata, važno je i mjesto na kojem je izložen. Vrga je podsjetio kako u Petrinji imamo nekoliko službenih mjesta za plakatiranje – oglasne stupove na obodu parka i jedan takav kod nekadašnje crkve sv. Kate u Majdancima. Dao je i jedan praktičan prijedlog:

„Budući da se život Petrinje „preselio“ iz centra prema periferiji, tamo gdje se nalaze veliki trgovački centri, mislim da bi gradski oci trebali razmisliti o tome da upravo na tim punktovima postavimo plakate, jer se tamo sada zapravo nalazi najviše ljudi.“

„Svi ovdje izloženi plakati su jednostavni. Plakat mora biti jednostavan. On mora biti vizualno privlačan. On mora u roku od dvije sekunde, dakle koliko traje pogled čovjeka koji prolazi pokraj plakata, biti perceptivan. Ukoliko u tom vremenu on nije perceptivan, prolaznik će otići pokraj plakata kao da isti ni ne postoji i tako plakat neće ispuniti svoju svrhu“, rezimirao je na kraju Boris Vrga.

Autorica izložbe i kataloškog teksta je povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i novinarka Branka Hlevnjak. Govoreći o povijesti plakata podsjetila je kako su ljudi od trenutka kada su se njime, krajem 19. i početkom 20. stoljeća počeli baviti značajni umjetnici poput Tolouse – Lautreca, (ili kasnije u secesiji Alphonsea Muche), prepoznali plakat kao umjetničku formu, umjetničku grafiku. Kao malu ilustraciju tomu, ispripovijedala je kako su se ljudi u Parizu, kada je Tolouse – Lautrec radio plakate, otimali za njih i molili plakatere da ih ne lijepe kako ih ne bi oštetili. Ako bi ih ipak zalijepili, skidali su plakate dok se ljepilo još nije sasušilo, kako bi ih ponijeli i zadržali kao umjetničko djelo.

„Plakat je od početka prepoznat zapravo kao slika, kao jedna izuzetna grafika koja u svom likovnom elementu, bez obzira na onu informaciju koju plakat mora nositi, kad ga radi dobar majstor, onda je zapravo on slika na zidu, odnosno grafika“, rekla je Hlevnjak.

Otkrićem litografije u boji, plakat je doživio svoj uzlet.

„Isto tako se dogodilo pedesetih godina kad su zapravo umjetnici ponovo u cijeloj Europi, ne samo kod nas, ponovno otkrili sitotisak, svilotisak ili serigrafiju – svat tri imena znače isto. Svaki taj plakat koji je rađen od majstora gdje je slika ubalansirana, gdje dominira slika nad slovima, a tiskan u sitotisku ustvari je unikat i to se bitno ne razlikuje od umjetničke originalne grafike. To i je original i zato su se, kako su plakati krenuli od 19. stoljeća, stvorili i kolekcionari koji skupljaju plakate, svjesni da se zapravo radi o izuzetnoj grafici, a grafika, znamo dobro, zapravo je demokratizacija umjetnosti. Mogao ju je kupiti i netko tko nije mogao dati deset puta više ili sto puta više za neko slikarsko platno.“

Danas plakati u onom klasičnom smislu dimenzija 70×100, koji se lijepe po „tarabama“, odnosno panoima i oglasnim stupovima, pomalo izumiru. Potiskuju ih „jumbo“ plakati uz ceste i autoceste, svjetleći „city light“plakati …

„Mijenja se zapravo ta nekakva moda, tako da ova izložba koja ovdje ima plakate od 1968. naovamo, ima većinom povijesne raritete. Znači, prisustvujemo nečemu što ima i povijesnu vrijednost“, kazala je Hlevnjak, koja je predstavila i autore izloženih plakata.

„Plakati Ivana Antolčića pretežno su kazališni, dok su plakati Dragutina Dade Kovačevića pretežno izložbeni ili klupski. Oba su autora u svojim izvornim i autorski prepoznatljivima rukopisima oblikovali plakate tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, do devedesetih, poštujući ergonomiju i optička mjerila dizajnerske komunikacije“, zapisala je autorica u katalogu izložbe.

Ivan Antolčić, akademski kipar, grafičar, scenograf , slikar, dizajner, bio je prije svega izuzetan crtač i ilustrator, majstor kazališnih plakata, što ne čudi, kaže Hlevnjak, jer je čitav svoj radni vijek proveo kao scenski kipar u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

„Prisustvovao je predstavama i lako mu je bilo smisliti i nacrtati što je to u predstavi najznačajnije – po čemu ćemo osjetiti je li to drama, komedija, neka farsa; je li to nešto grubo ili nešto nježno – takav je radio crtež.“

Antolčić, rođen 1928. u Komarevu, autor oko 130 plakata, najnagrađivaniji hrvatski autor za književnu i časopisnu ilustraciju s 22 dodijeljene domaće i međunarodne nagrade, preminuo je početkom ove godine u Zagrebu. ( Boris Vrga o Antolčiću je 2001. godine objavio knjigu „Posavski Antej“).

Dragutin Dado Kovačević, akademski slikar, grafičar, samostalni umjetnik (rođen 1954. u Petrinji), u duhu svoje minimalističke discipline oblikuje izložbene, klupske i rockerske, kasnije i antiratne plakate. Hlevnjak je posebno ukazala na njegov legendarni plakat za Omladinski klub Jabuka na kojem je slovima oblikovao plod jabuke, smještajući kraticu kluba (OK) u oblik klička.

Boris Vrga, (rođen u Mrzljakima kraj Karlovca 1953.) svestrani je petrinjski liječnik, pjesnik, likovni publicist i strastveni kolekcionar umjetnina. Autor je 14 likovnih monografija i više od 70 likovnih izložbi održanih u Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Varaždinu, Vukovaru i Petrinji. Osim kao kolekcionar, na ovoj je izložbi zastupljen i kao jedan od autora.

„Rekli smo da je Boris Vrga svestran i njemu zahvaljujem između ostalog i na tome što imamo ovu izložbu i što je strastveni kolekcionar, a evo i sam se uputio u plakat koji dakako, radi vrlo korektno“, kazala je na otvaranju izložbe njezina autorica Branka Hlevnjak.

„Moji plakati više su rezultat nužde. Mika (Zvonimir Martinović) koji je nekad vodio ovu galeriju rekao bi mi da kad već radim katalog neke izložbe napravim i plakat, tako da sam ja onda te plakate uglavnom radi po elementima izložbenih programa kako su se oni odvijali“, dodao je Vrga, izrazivši nadu da će ova izložba možda potaknuti posjetitelje da na plakate gledaju drugim očima.

Izložba „Plakati trojice petrinjskih autora“ realizirana je uz financijsku pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Petrinje. Među posjetiteljima izložbe bio je sinoć i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Ideja da se organizira izložba na temu plakata, kaže, ugodno ga je iznenadila i podsjetila koliko su zapravo veliku ulogu plakati imali nekad u našim životima, prije pojave modernih medija.

„U prošlosti dok nije bilo televizije, interneta, jedna od prvih informacija dobivala se preko plakata. Mi nismo mogli ni zamisliti da dođemo u grad na neko događanje, a da prije toga nismo vidjeli plakat o tome. Plakat je bio taj koji je dao, „grunuo“ tu prvu informaciju. Ako ga nisi vidio ti, prvo pitanje pred izlazak u život vikendom, u komunikaciji s drugima bilo je – jesi li vidio plakat? Zato me je ugodno iznenadilo što je dr. Vrga sve ovo sakupljao. On je doista svestran doktor, postao je i primarijus, na čemu mu također čestitam. Napraviti izložbu plakata koji na neki način u svojoj dosadašnjoj definiciji izumire, ali koji ostaje svjedočanstvo prošlosti, je odlična ideja. Današnji sadržaji na internetu mogu se izbrisati, izgubiti, nestati, ali plakat ostaje kao trajna, sada već muzejska vrijednost“, rekao je Dumbović koji je iskoristio priliku i da svima čestita Međunarodni dan muzeja.

Izložba organizirana u suradnji s POU Hrvatski dom Petrinja, u petrinjskoj galeriji „Krsto Hegedušić“ ostaje otvorena do 7.lipnja 2019.

 

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.