NeraValentinovo
Počinje škola Počinje škola
Počinje škola, a s novom školskom godinom nastavljamo i s našom emisijom „I to je život“. Ljeto je na odlasku, školski praznici su završili,... Počinje škola

Počinje škola, a s novom školskom godinom nastavljamo i s našom emisijom „I to je život“. Ljeto je na odlasku, školski praznici su završili, a škola je počela. Kako pomoći djeci da što bolje budu pripremljena za nove aktivnosti i kako da pri tome imaju pozitivne osjećaju razgovaramo s našom stalnom suradnicom dr.sc.Dašom Poredoš Lavor kao i gošćom, magistrom logopedije Katarinom Matijević.

zivotskola

EMISIJA : I to je život (140.emisija)

TEMA : Počinje škola

DATUM : 08.rujna 2017.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija ponovno smo zajedno u petoj sezoni emisije „I to je život“. Nastavljamo i dalje svakog petka donositi brojne teme, ugostit ćemo brojne goste, a naša današnja prva emisija posvećena je povratku u školu. Ljeto je na odlasku, školski praznici su završili, a škola je počela. Kako pomoći djeci da što bolje budu pripremljena za nove aktivnosti i kako da pri tome imaju pozitivne osjećaje, razgovaramo s našom stalnom suradnicom dr.sc.Dašom Poredoš Lavor, a u gostima nam je i magistra logopedije Katarina Matijević.

Mario: Za početak, što možemo učiniti da našem školarcu i sebi olakšamo polazak u školu?

Daša: Za prvašiće polazak u školu poseban je doživljaj. Važno je da se roditelji, starija braća i sestre, kao i drugi članovi obitelji potrude da boravak u školi dožive kao radost i igru, a ne kao napornu obavezu. Pričajte s djetetom o školi (zapamtite: uvijek pozitivno!), a važno je i to da tijekom ljetnih praznika nismo zapostaviti aktivnosti poput čitanja, pisanja, bojanja, crtanja ili pak kvizova znanja primjerice, za kišnog vremena ili putem svojevrsnog natjecanja s vršnjacima. Odvojite vrijeme i pomognite svom djetetu da se pravilno i pravovremeno pripremi za prvi dan u školskim klupama nakon podužih praznika, te ga pošaljite psihički i fizički pripremljena. Polazak u školu početak je novog razdoblja u životu vašeg djeteta. Prirodno je da brinete kako će se dijete uklopiti u novu sredinu, i hoće li biti spremno za zadatke koji ga čekaju. S druge strane, upravo mu vi najviše možete pomoći da odlazak u školu prihvati s veseljem. Prije samog početka nastave predstavite djetetu školu na lijep i jednostavan način da bi ono moglo usvojiti i stvoriti pozitivan stav prema cjelokupnom školskom sustavu. Održavajte dobre odnose s nastavnicima. Na taj ćete način uputiti i dijete da se s poštovanjem odnosi prema njima.  Osigurajte dovoljno vremena i prostora za privikavanje. Djetetu će biti zanimljivije i lakše do škole ići s vršnjacima iz susjedstva. Potražite ih.

Mario: Možemo li govoriti o uskoj povezanosti razvijanja i poticanja radnih navika kao bitnog preduvjeta za dobar školski početak?

Daša: Kada dijete krene u školu, neke stvari bi već trebalo samo obavljati – kao što su odijevanje, doručkovanje i spremanje kreveta. Kako bi steklo radne navike, roditelj ga treba još od djetinjstva poticati da se samo brine o stvarima koje mu trebaju. Važno je dijete naučiti da zna samo spremiti školsku torbu prema nadolazećem rasporedu i naučiti ga da to obvezno učini navečer. Od iznimne važnosti je i poticanje održavanje osobne higijene, pristojan odnos prema nastavnicima i tolerantan odnos prema drugim učenicima (važno za prevenciju vršnjačkog nasilja).

Mario: Za pretpostaviti je da je mnogima problem jutarnje buđenje. Što možemo učiniti?

Daša: Djetetu se vjerojatno tijekom praznika poremetio ritam buđenja, stoga ga tjedan dana prije  počnite postupno privikavati na rano ustajanje. U suprotnom, prvih nekoliko dana dijete će provesti spavajući na klupi. Važno je na vrijeme poći na počinak, u prostoriji umjerene temperature i da dijete makar dva sata prije spavanja ne bude izloženo uznemirujućim situacijama kao što su PC igrice, filmovi uznemirujućeg sadržaja i sl. jer to bi mu moglo otežati usnivanje. Školarci moraju biti naspavani, odmorni i svježi kako bi mogli koristiti svoje male „sive stanice“. Preporučuje se najmanje 8 sati sna, pa je nužno odrediti vrijeme odlaska na počinak i toga se pridržavati. Važno je da se dijete ujutro ustane na vrijeme, te da se smireno spremi. Ako dijete nemirno spava, važno je provjeriti da li ga muče neki strahovi ili ružni snovi, ili je problem „tehničke prirode“ da mu je neudoban madrac, neodgovarajući jastuk, buka i sl.

Mario: Koliko je važno sve što se tiče početka škole obaviti na vrijeme?

Daša: Svi smo se susretali sa životnom situacijom: Dijete kasni u školu, Vi na posao. Svako jutro počinje jurnjavom i nemate vremena za pripremu zdravog obroka za vašeg školarca. Promijenite svoje navike pa će ih promijeniti i vaše dijete. Navijte sat 15 minuta ranije. Olakšajte sami sebi i sve što se može pripremite dan ranije. Smanjite količinu loše hrane. Uvijek pokušajte ubaciti komadić povrća u sendvič. Pratite što dijete voli jesti. Ne zaboravite spremiti dovoljno tekućine (vode).

Mario: Recite nam nešto o učenju i domaćim zadaćama.

Daša: Važno je odrediti VRIJEME ZA UČENJE – po mogućnosti neka bude svaki dan u isto vrijeme. Važno je da dijete bude odmorno i koncentrirano. Dijete treba imati miran kutak za učenje – gdje ga nitko i ništa ne bude ometalo. Značajno olakšanje će biti to da djetetu gradivo za učenje pomognete podijeliti na više cjelina. Prvo valja učiti teže gradivo, jer je koncentracija veća na početku učenja. Valja isključiti TV, računalo, maknuti mobitel, a glazbu je moguće potiho slušati samo onda kada dijete već nauči učiti i kada mu glazba nije omatalo pažnje. Važno je da roditelj ne piše djetetu domaće zadaće – pomognite djetetu, usmjerite ga, ali ne preuzimajte njegove obveze. Dok je dijete u fazi „učenja učenja“ – kada napiše zadaću, pogledajte je, ukažite mu na pogreške, kako bi ih moglo samo ispraviti. Pohvalite dijete kada sve dobro učini i dovrši.

Mario: Sada ćemo u našoj emisiji ugostiti našu današnju gošću, a to je magistra logopedije Katarina Matijević. Recite nam nešto o važnosti pripremljenosti djece za školu s osobitim osvrtom na znanje i vještine čitanja i pisanja. Nekada su djeca išla u školu da bi učila čitati i pisati, bila su dovoljna samo neka osnovna predznanja – a danas dijete treba doći u školu s već usvojenim vještinama čitanja i pisanja … Kakvo je vaše stručno mišljenje o tome svemu …

Katarina: Prvo se zahvaljujem na pozivu u emisiju i pozdravljam razgovor o ovoj temi. Iako je ova tema svake godine iznova aktualna, uvijek postoje stvari koje nije na odmet ponoviti. Prvo moram reći da dijete ne treba znati čitati i pisati prije polaska u školu, no trebalo bi imati usvojene predvještine za početno čitanje i pisanje. U nekim prijašnjim vremenima, kad su roditelji imali priliku više vremena provoditi s vlastitom djecom, spontano se, kroz igru, radilo na razvoju tih važnih predvještina. Danas se to nažalost, gotovo preskače, te dijete odmah u početku školovanja ima, nazovimo to, zaostatke, te se sve više priča o čitanju i pisanju kao uvjetima za polazak u školu, što nije točno. Za uspješno usvajanje psihomotornih vještina potrebno je sazrijevanje( dakle vrijeme), ali i praksa. Ne treba stoga forsirati dijete da prije škole uči čitati i pisati, ukoliko samo ne pokaže interes za to. Daleko bolja priprema za školu su igre i aktivnosti u kojima dijete mora upotrijebiti svoje ruke i prstiće, a kvalitetno okruženje doprinosi poticanju predčitalačkih vještina i potiče dijete na korištenje pisanog jezika, bez ikakve prisile. Već od najranije dobi listanje slikovnica i čitanje priča pomažu da se razvijaju jezične vještine, slušna pažnja, govorna memorija i vizualna percepcija, a to jesu preduvjeti za polazak u školu. Ako dijete koje ima razvijene ove predvještine i ne zna čitati ili ne poznaje sva slova prije polaska u školu, takvo će dijete vrlo brzo i s voljom svladati traženo u prvom razredu, te će čak i prestići onu djecu koja su bila forsirana te su radi toga izgubila motivaciju. Kroz praćenje spomenutih predvještina možemo preuhitriti kasnije teškoće. Dijete u početku školovanja uči čitati, a kasnije čita da bi učilo. Dakle umjesto učenja djeteta čitanju i pisanju prije škole, dovoljno je da se roditelj svakodnevno ( naglašavam svakodnevno) bavi djetetom, da se s djetetom aktivno razgovara, da mu se čita, upoznaje ga se s ciljem i važnošću čitanja i pisanja, proširuje se djetetov vokabular, daje mu se dovoljno prilika da samostalno prepričava, ako stvorite prilike za rukovanje knjigama, bilježnicama i pisaćim priborom, dijete će biti dobro pripremljeno za učenje čitanja i pisanja u školi.

Mario: Na koji način i u kojoj dobi djeteta roditelji mogu uočiti da nešto nije u redu s djetetovim razvojnim kapacitetima i da trebaju potražiti stručnu pomoć logopeda?

Katarina: Već u vrtiću možemo prepoznati djecu koja potencijalno mogu razviti teškoće čitanja i pisanja. Nažalost, na našem području su stručni timovi u vrtićima, kao i školama, krnji, te uz nedostatak kadra stručnog tima povezan s nedovoljnom pripremljenošću stručnjaka za rani odgoj i obrazovanje o GJ razvoju i teškoćama, događa se da se djeca propuštaju kroz sustav do prvog razreda kad je problem postao već poprilično ozbiljan. Djeca koja najčešće imaju poteškoća s čitanjem i pisanjem u vrtićkoj dobi obično teško razlikuju slične glasove( s-š,š-ž,s-z), ne uočavaju početni i završni glas u riječima, teško povezuju glasove u riječi, imaju poteškoća u praćenju slijeda( u zadacima crtanja likova u slijdeu), lošije crtaju u odnosu na svoje vršnjake, zrcalno pišu slova ili imaju teškoće u zapamćivanju slova, imaju lošu slušno- govornu memoriju (pamćenje pjesmica), imaju oskudniji vokabular, jednostavnu strukturu rečenice, i sad da ne nabrajam više, mislim da su roditelji mogli dobiti sliku o čemu se radi. Inače se logopedu roditelji mogu obratiti i obraćaju se već od godine dana starosti djeteta. Jako je važan dobar odnos s odabranim pedijatrom , odnos pun povjerenja kako bi roditelji mogli biti dovoljno opušteni i otvoreni reći mu svoje brige, zapažanja, ali i postavljati pitanja o onome što ih zanima i na što sumnjaju da nije u redu. Naravno da ne treba paničariti i raditi trijažu vlastitog djeteta kroz googleovu tražilicu, ali često se roditeljska intuicija pokaže ispravna. Također bi bilo poželjno imati komunikaciju sa stručnim suradnicima u vrtiću koji kroz godinu vrše procjene polaznika vrtića, te mogu dati korisne smjernice roditeljima što i kako dalje.

Mario: Može li se stručna pomoć logopeda dobiti putem liječničke uputnice? Što bi roditelji trebali učiniti koji trebaju vaše savjete, upute i pomoć?

Katarina: Na logopedsku obradu, kao i na logopedsku terapiju može se doći uz uputnicu koj izdaje pedijatar, liječnik opće prakse ili specijalist školske medicine. Konkretno na našoj županiji smo samo nas 3 logopeda zaposlena u zdravstvu ( dakle, koji radimo na uputnice), sto je daleko ispod svih europskih prosjeka, ali i prosjeka u RH. Također, logopedi rade i u sustavu odgoja i obrazovanja, i tako je u svim gradovima naše županije, osim, nažalost, u našem gradu gdje niti jedna škola, kao ni vrtić nemaju logopeda. (U prve razrede u našem gradu svake godine dolazi sve veći broj djece kojima je potrebna pomoć logopeda, što sam saznala kroz komunikaciju sa pedagozima i defektolozima, a ja sam osobno više nego uvjerena da bi taj broj bio znatno manji da se sustav od najranijih dana brine i o razvoju govora i jezika, te da se stručnjaci zaposle i u vriće. Također je bitno povećati dostupnost logopedske usluge i u zdravstvu kroz otvaranje logopedskih ambulanti i pri domovima zdravlja, kako je to praksa u gotovo svim drugim županijama, što bi smanjilo one naše tužne liste čekanja. ) Poražavajuća je spoznaja da dijete kojem je odgođen početak školovanja, nakon što se javi za počeak logopedske terapije čeka mjesecima prije nego počne s istom, te opet ta „pripremna godina“ za školu postaje godina čekanja. Dakle, ako je dijete kasnije progovorilo, ima usporen jezično-govorni razvoj, ne pokazuje interes za slikovnice, ne izgovara pravilno sve glasove nakon dobi od 5 i pol godina i/ili ne razlikuje slušno određene glasove, agramatično se izražava, impulzivno je i hiperaktivno ili izrazito sporo reagira, pokazuje teškoće grube i fine motorike, ima teškoće u vremenskoj i prostornoj orijentaciji, pokazuje teškoće u pamćenju i svladavanju dvostrukih ili složenijih naloga, pokazuje teškoće u koordinaciji oko-ruka, kasni u uspostavljanju cerebralne dominacije, nije zainteresirano za crtanje, te nije razvilo vještine fonološke svjesnosti nakon dobi od 6 godina potrebno je obratiti se logopedu budući da navedene teškoće mogu ukazivati na kasnije poteškoće s čitanjem i pisanjem.

Mario : Recite nam nešto o pisanju djeteta lijevom rukom.

Katarina: Fenomen ljevaštva još uvijek izaziva mnogo pitanja i nedoumica jer djeca ljevaci doista mogu demonstrirati poprilično specifičnu sliku razvoja. Obično se uz djecu ljevake veže i kasnija pojava prve riječi, te poteškoće s usvajanjem jezičnih pravila. Važno je djecu koja se služe lijevom rukom ne prisiljavati da se počnu koristiti desnom rukom. To može dovesti do problema s koncentracijom i rezultirati negativnim psihološkim efektima poput psihičkih smetnji, problema u školi, a ponekad i probleme sa govorom. Ljevorukost se može uočiti već u ranom uzrastu tako da promatrate kojom rukom dijete uzima igračke i ostale predmete koje žele dohvatiti, kojom rukom dohvaća žlicu kad se želi samo hraniti…Ako niste sigurni je li dijete ljevak ili dešnjak najbolje je pustiti samo dijete da se opredijeli kojom će rukom uzeti neku igračku ili kojom će rukom pisati ili prati zube. Ako se ljevoruko dijete od početka uči pravilnom pisanju lijevom rukom, pisanje tada nije ništa lošije od djeteta koje piše desnom rukom jedino je drugačiji način pisanja. Ljevaci mogu imati jako lijep i uredan rukopis samo treba paziti da ruka bude pravilno postavljena pri pisanju tako da ne zaklanja vidni kut djeteta. Vrlo je važno da papir bude postavljen na lijevu stranu stola i da bude pod kutem od 30 stupnjeva, a desna ruka neka se koristi za pridržavanje papira. Bitno je da, dok dijete piše, svako malo podiže svoju ruku kako bi vidjelo što je do tada napisalo da samostalno može ispraviti eventualne greške.

Mario: Možemo li ovako radijskim putem roditeljima dati neke upute vezane čitanje i pisanje malih prvašića? A može i pokoja uputa i za one malo starije školarce.

Katarina: Početak školovanja je prekretnica za djecu, ali i za roditelje. Oboružajte se strpljenjem. Budite djeci podrška i uvijek ih pohvalite za svaki uspjeh. Ako primjetite da se stvari ne odvijajau kako je očekivano, bez straha se obratite učitelju ili učitlejici koji među mnoštvom malih glavica, možda i ne primjete problem kad se pojavi. Učitelji će vas dalje uputiti na pravu adresu i konkretno vas savjetovati što biste kod kuće mogli vježbati s djetetom. Za  pravilan  razvoj čitalačke vještine nužna je priprema  koja započinje  od  treće  djetetove  godine,  a ovisi o tome koliko i kako odrasli okružuju dijete pisanim sadržajima. Predvještine čitanja i pisanja se mogu poticati kroz različite aktivnosti i igru:  igre zvukovima (obraćanje pozornostina zvukove i njihove značajke – istraživanje zvukova u prirodi,  oponašanje i  imenovanje zvukova), igre brojalicama, opisivanje slika, prepričavanje doživljaja, uočavanje rime, igre glasovima i riječima (kojim glasom počinje riječ, raščlanjujte riječi na glasove (lav – l_a_v, miš – m_i_š), sastavljajte glasove u riječi. Što se tiče onih nešto starijih, u zadnje vrijeme sve češći su upiti bilo roditelja,bilo učitelja kako prepoznati da li dijete ima disleksiju. Obično su pitanja starijih školaraca vezana uz ČIP vezana uz disleksiju. Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u potpunom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta bez obzira na kulturu i jezik zahvaćajući oko 10% populacije; pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije. Ponekad upravo djeca na višem intelektualnom nivou u školi uspiju prikriti svoj problem, no roditelji su ti koji situaciju budno prate, te su slobodni pitanjima ukloniti svoje nedoumice, bilo u školi, bilo u sustavu zdravstva.

Mario: I što još možete reći na samom kraju?

Katarina: Početak školovanja jedan je od najiščekivanijih događaja u životu, kako djeteta tako i cijele obitelji. To je potvrda roditeljima i djeci svih njihovih dotadašnjih napora, potvrđuje sav dotadašnji rad. Također je to i prva važnija procjena sposobnosti djeteta, zato je jako važno na vrijeme posvetiti pažnju pripremi djeteta za školu koja ne bi trebala započeti ljeto prije samog početka prvog razreda već sustavno, kroz igru, godinama prije. I RODITELJIMA I DJECI BIH ISTAKNULA DA ZADRŽE POZITIVAN STAV PREMA ŠKOLI I NEKA IM OVAJ VAŽAN DOGAĐAJ BUDE RADOSTAN I NEKA SE ZAJEDNO VESELE ODRASTANJU. Uz takav stav će i učenje i prihvaćanje obveza biti lakše.

Mario: I dr.sc.Poredoš Lavor, što za kraj možemo još poručiti školarcima i roditeljima?

Daša: Važno je od najranijih dana naučiti djecu da uče za znanje, a ne za ocjenu, da to znanje treba biti dugotrajno usvojeno s mogućnošću povezivanja s novim nadolazećim sadržajima. Važno je djecu učiti zdravim socijalnim vještinama, odgovornom ponašanju koje uključuje toleranciju i prihvaćanje različitosti, kao i mirno rješavanje problema, te distanciranje od svakog oblika nasilja. Na žalost, vršnjačko nasilje u svojim raznim pojavnim oblicima danas je prilično rašireno u među djecom i mladima, a ako kažemo da je obitelj središte odgoja – onda vidimo da je važno da se roditelji od najranijih dana zalažu za ne nasilje i da uče djecu da za nasiljem nema niti potrebe niti opravdanja.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo prva epizoda emisije „I to je život“ u ovoj petoj sezoni. Reprizu iste poslušajte već u nedjelju od 17 sati ili ju poslušajte na Portalu 53. Do idućeg petka, pozdrav svima.

Komentari

Mario Gršić Direktor / Novinar / Voditelj

Svoj put na Petrinjskom radiju započinje kao student, a nakon pet godina dobiva priliku za zaposlenje. Osim što ga možete čuti u radijskom eteru, ponekad vidjeti i na novinarskom terenu, uređuje još glazbenu emisiju Slušaonica kao i emisiju o svakodnevnim životnim pričama I to je život. Od 2016.godine postaje direktor Petrinjskog radija.