Predstava Teatra Exit „Sutra ni(je) novi dan“ gostovala u Petrinji Predstava Teatra Exit „Sutra ni(je) novi dan“ gostovala u Petrinji
PETRINJA – Nagrađivana predstava Teatra Exit „Sutra ni(je) novi dan“ koja od svoje premijere 2013. godine oduševljava publiku diljem Hrvatske i regije, gostovala je... Predstava Teatra Exit „Sutra ni(je) novi dan“ gostovala u Petrinji

PETRINJA – Nagrađivana predstava Teatra Exit „Sutra ni(je) novi dan“ koja od svoje premijere 2013. godine oduševljava publiku diljem Hrvatske i regije, gostovala je ovog četvrtka (18. travnja 2019.) u Petrinji, u Velikoj dvorani POU Hrvatski dom.

Riječ je o autorskom projektu Ivice Boban i ekipe mladih glumaca, njezinih tadašnjih studenata. Predstava je to o trenutku u kojem živimo, o ljudima koji žive pored nas i s nama, o problemima zbog kojih im je teško s nadom krenuti u novi dan. U ovom „životu prenesenom na kazališne daske“, u likovima predstave i njihovim problemima, svatko od nas u nekom trenutku može prepoznati sebe ili nekoga koga pozna.

Kroz dinamične, brze transformacije troje talentiranih glumaca – Mirele Videk, Zorana Pribičevića i Iskre Jirsak, predstava progovara o ljudima bez posla, ljudima bez stana, ljudima opterećenim kreditima, ljudima koji žive od malih mirovina prisiljeni sakupljati plastične boce kako bi namaknuli koju dodatnu kunu. Govori o mladim ljudima bez samopouzdanja, bez perspektive, njihovim strahovima, odrastanju u „nesređenim“ obiteljima, traumama i diskriminacijama koje su ih obilježile, emocionalnim „rupama“ koje nose i bijegu od stvarnosti koja im je preteška, pa se od nje sklanjaju u virtualne svjetove, u samoobmane, ovisnosti, iluzije, kriminal …

Kako stoji u Exitovoj najavi, predstava je to „o nizu naših problema, konflikata i dilema, otkačena i vesela, tužna i potresna, smiješna i gorka, za mlade i stare. Likovi u predstavi su Želimir, klinac iz kvarta koji je odrastao bez roditelja, u domu i sada preživljava tako što krade po tramvajima, baveći se džeparenjem. Krešo je zapustio studij zbog teških obiteljskih i životnih prilika i postao ovisnik o kompjuterskim igricama; Laki, njegov prijatelj iz škole postao je iz kompleksa manje vrijednosti ovisnik o teretani, vježbanju, steroidima i ženama; Vanesa, Janjevka iz Dubrave radi na štandu i ima od djetinjstva problema s agresivnošću; njena prijateljica Miki, prazninu puni kao „šaptačica muškaraca“ i nimfomanka, a duboko u sebi čezne za pravim odnosom, toplinom i ljubavi; dementni stari Slavko, umirovljeni profesor, skuplja boce kako bi bio koristan i „jer svaka kuna dobro dođe“, a njegovoj ženi Slavici postalo je preteško i želi da se sutra više ne probudi; Anita, Slavkova i Slavičina unuka je diplomirala farmaciju, ne može naći posao i nada se ljubavi s Krešom; Vinko, šljaker otpušten kao tehnološki višak, radi kao šljaker sve što mu ponude da prehrani ženu i djecu s kojima živi u 20 kvadrata i bijesan je na državu i banke“.

Likove su, zajedno s profesoricom Ivicom Boban, glumci još kao studenti osmislili na kolegiju “Samostalna kreacija lika, karaktera i maske“, prisjetila se Iskra Jirsak, jedna od glumica u predstavi.

„Predstava je nastala negdje još 2010. godine, na našoj četvrtoj godini. Profesorica nam je bila Ivica „Ici“ Boban. Ona je specijalizirana za „maske“, tako se to zove i mi smo to radili kao ispit. Što se tiče samih „maski“, one imaju taj jedan obrnuti proces rada. Mi prvo napravimo „masku“ – to su zapravo neke grimase koje se rade licem i kad profesorica kaže „stop“, onda se u toj grimasi moraš zaustaviti. Na temelju te „maske“ radi se lik, razrađuje se tko bi ta osoba bila, otkud je, kakav joj je život. Kroz taj dosta zanimljiv proces nastale su i naše priče, zapravo iz nas. S nama je tada bio i Jan Kerekeš, ali nažalost kad smo krenuli s predstavom  2012./13., Jan nije mogao s nama zbog obaveza, tako da smo Mirela Videk, Zoran Pribičević i ja sad u tome i uzeli smo te neke naše likove koje smo tad radili. Priče su zapravo ostale iste, ali smo predstavu malo više prilagodili za troje glumaca. Likovi, ljudi koje mi iznosimo, dio su naše svakodnevice. Recimo da su naši likovi ljudi koji su na margini, ali se jednostavno bore za život i žive. Nama je bilo jako stalo to raditi da nekako i nas, a onda i ljude kojima to igramo, osvijestimo malo o tim stvarima koje jesu svakodnevne, pa se onda na to naviknemo, ali kad ljudima to malo približiš, nadam se da izvuku i neku pouku, upoznaju, pa će možda nekome i pomoći“.

Kroz gotovo dva sata koliko predstava traje, glumci publiku provedu kroz pravi vrtlog emocija – od smijeha do suza i natrag, vješto „uvlačeći“ i samu publiku u predstavu ( improviziranim ubacivanjem Petrinje u priču, komunikacijom s gledateljima i sl.).

Iako se tijekom predstave zaista čini kako „sutra nije novi dan“, kraj ipak nije tako turoban, jer ljudskost, empatija i dobrota znaju zaiskriti i tamo gdje im se možda nismo nadali i pokazati da život i ljudi mogu biti veći od problema koji ih tište i stereotipa koji ih prate. Da svatko zaslužuje novu priliku i da sutra može biti novi dan, podcrtava i neobična završnica predstave: džeparoš Želimir (jedan od likova koje energično tumači Zoran Pribičević), nekolicini gledatelja u publici, na kraju predstave daruje novčanice (desetak, dvadesetak kuna) koje im je tobože „dignuo“ prilikom ulaska na predstavu.

„Sutra ni(je) novi dan“predstava je koja publiku tjera i na razmišljanje i na suze i na smijeh, a na kraju i na zasluženi dugotrajni pljesak mladim glumcima i čitavoj ekipi Exitove predstave.

.

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.