Share on facebook
Share on twitter
narodnotkivo05082020

Predstavljena knjiga „Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo u Petrinji“

PETRINJA – U sklopu ovogodišnjeg programa „Lovrenčevo u Petrinji“, u Maloj dvorani petrinjskog Hrvatskog doma održano je predstavljanje knjige dr.Borisa Vrge naziva „Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo u Petrinji“. Knjigu su predstavili direktorica Turističke zajednice Grada Petrinje Ivanka Držaj i sam autor knjige.

Vrga je istaknuo kako je Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo u Petrinji bila epohalna stvar za naš grad. „Cjelokupan ovaj tekst ažuriranje je duga kojeg imamo spram zamašnih baštinskih tekovina i zavičajnih gromada o čijim pregnućima i domašajima u našoj sredini do sada nismo imali, ili bar ne u dovoljnoj mjeri i adekvatno govorili. Predstavljajući neprocjenjivu vrijednost naše sredine, a i šire, Udruga je afirmirala petrinjsku tradicijsko-etnografsku kulturu i rukotvorno umjetničko nasljeđe kao jedan od najvažnijih vidova izražavanja kolektivnog nam identiteta i kontinuiteta“, rekao je Vrga te dodaje kako djelovanje jedne ovakve Udruge predstavlja jednu veliku kulturnu gromadu, ne samo za naš grad, već i šire.

Ova Udruga je osnovana 1908.godine kao Ženska udruga za promicanje kućne tekstilne industrije u Petrinji te je pod tim nazivom djelovala sve do 1924.godine kada je preimenovana u Žensku udrugu za narodno tkivo i vezivo u Petrinji.

„Temeljem arhivske građe i periodičkih i drugih izvora, ja sam u ovoj knjižnici rekonstruirao djelovanje Udruge koja je djelovala 40 godina, znači četiri desetljeća. Radi lakšeg praćenja i sustavnijeg selekcioniranja građe, knjigu sam podijelio u 10 poglavlja, gdje sam obradio osnutak Udruge, razvojni put i važnije datume u njezinom postojanju, kronologiju djelovanja, važnije domaće i inozemne izložbe, upraviteljice i stručne učiteljice udruge, umjetnike koji su bili vezani uz Udrugu i tako dalje“, dodao je Vrga te ističe kako je prva Skupština ove Udruge održana 15.studenoga 1908.godine, a upravo u navedenoj knjižici čitatelji mogu pronaći faksimil navedenog zapisnika sa Skupštine kao i faksimil Pravila Ženske udruge za promicanje kućne tekstilne industrije iz Petrinje.

„Čitateljima će biti posebno zanimljiv uvid u utemeljiteljne redovne i potpomažuće članove Udruge, budući da će na popisu od 460 osoba, brojni Petrinjci, Siščani, Karlovčani, Zagrepčani i drugi, prepoznati svoje majke ili bake koje su bile vezane iz Udrugu i skromnim novčanim prilozima potpomagale njezino djelovanje. Da bih rekonstruirao taj popis od 460 osoba, ja sam morao prelistati više od 600 brojeva petrinjskog tjednika „Banovac“ koji je na svojim stranicama donosio tu vrstu informacija“, otkrio je Vrga.

Upravo je ova petrinjska Udruga bila prva udruga takve namjene u Hrvatskoj, te je osnovana punih pet godina prije zagrebačke. Autor knjige ujedno otkriva koji su razlozi osnivanja jedne takve udruge na našem području.

„Glavni motivi za njezino osnivanje bili su sljedeći: prestanak zadružnih oblika življenja na selu i prodor industrijskih tekstilnih proizvoda i konfekcijske odjeće na selo, što je dovelo do napuštanja svagdanske i blagdanske narodne nošnje i prestanak produkcije drugih oblika seljačkog tekstilnog umijeća. Seoske žene su prestale raditi tekstilije za svoju upotrebu i njihova se vještina naučena od majke, bake i prabake počela gubiti. Drugi razlog je bio potreba da se zaštite rukotvorni predmeti tkalačke i vezilačke provinijencije koji su bili degradirani serijskom industrijskom proizvodnjom. I treće, potreba da se očuvaju i obnove tradicijska seljačka umijeća petrinjskog podneblja, da oživi moderni obrt i primijenjena umjetnost koja nastaje na osnovi narodne umjetnosti i umjetničke kućne tradicije“, istaknuo je Vrga.

Autor ujedno otkriva tko je najzaslužniji za osnivanje ove udruge. „Nesumnjivo da je to bila gospođa Zlata Kovačević Lopašić, vrlo agilna i poduzetna žena koja je Udrugu osnovala i aktivno vodila do 1913. , a i kasnije, praktički sve do svoje smrti 1938. godine bila je od stalne pomoći Udruzi. „Sačuvati to neprocjenjivo blago, naći mu veću prođu, dati prilike seljakinji zarade, poticati je i očuvati od ružnih zabluda u uzorcima boja“, riječi su kojima je ona obrazložila svoje motive da se osnuje Udruga. Za svoje zasluge, ona je 1913. godine proglašena počasnom predsjednicom Udruge, a 1932. i počasnom građankom Petrinje. Osim nje, za funkcioniranje Udruge bila je vrlo značajna gospođa Irma Jurić koja je uspješno vodila Udrugu od 1919. do 1947.godine“, otkriva Vrga.

Udruga je svoj rad započela sa skromnim kapitalom, odnosno od prikupljenih članarina stvorena je glavnica od 1333 krune s kojima je Udruga započela svoje djelovanje. Udruga je u svom sjedištu u Petrinji imala zaposlene stručne učiteljice koje su priređivale radne zadatke za „radenice“ koje su bile seljakinje iz obližnjih sela : Gore, Bresta, Sibića, Graberja, Drenčine, Nebojana, Strašnika, Letovanića i drugih mjesta i koje su bile vješte u tkivu i vezivu. U svojim domovima, tijekom zimskih mjeseci, izrađivale su tekstilne predmete dekorativne i funkcionalne namjene, kao što su haljine, jastuci, zastori, ručnici, pregače, torbice, bluze, šalove, tepihe i slično. Stručne učiteljice su pripremale posao tako da su na platnu crtale izvorne narodne ornamente, određivale kompozicije i boje kojima će ornamenti biti izvezeni, davale su radenicama materijal i priznanicu na iznos novca koji će im biti isplaćen kada dovrše radove. Nakon 20 godina od osnivanja, Udruga je imala više od 300 radenica. Od 1908.do 1928.godine Udruga je radenicama isplatila minimalno 600 tisuća kruna za njihov rad. Zahvaljujući tako zarađenom novcu, brojne seoske žene kupile su krave ili konje, mašine za šivanje, namještaj ili drugi miraz za udaju, dodaje Vrga.

Kako bi zaradili još više, Udruga je organizirala brojne izložbe na kojima su pronalazili kupce za svoje rukotvorine te je tako Udruga sudjelovala na više od 100 izložbi u brojnim gradovima Hrvatske, ali i svijeta. Izložbe nisu bile samo komercijalne, već su imale i kulturološko-umjetnički karakter čiji je glavni cilj bio prezentirati petrinjski narodni vez i ženski stručni rad u formi kućne radinosti.

„Od svih izložbenih nastupa, svakako su najznačajniji sudjelovanje na velikoj međunarodnoj izložbi u Torinu 1911.godine koju je posjetilo 7,5 milijuna ljudi i na kojoj je Udruga nagrađena prvom, najvećom mogućom nagradom Grand Prix. Prema toj nagradi, Udruga je dizajnirala logo koji je bio otisnut na njezinim službenim memorandumima. Na velikoj izložbi dekorativne umjetnosti održanoj u Parizu 1925. godine na kojoj je sudjelovalo 15 tisuća izlagača i koju je posjetilo 15 milijuna ljudi, znači dvostruko više nego u Torinu, međunarodni žiri dodijelio je Udruzi za njezine eksponate jednu od najviših nagrada, diplomu Zlatne medalje. Na velikoj internacionalnoj izložbi održanoj u Barceloni 1929. Udruga je nagrađena počasnom diplomom, a na međunarodnoj izložbi održanoj 1937. u Parizu, predstavnica Udruge je uvrštena u sastav žirija za dodjelu nagrada“, kazao je Vrga.

Ugledom koji je uživala u javnosti, Udruga je oko sebe okupila brojne umjetnike, poput hrvatskog medaljera Ive Kergića (koji je za Udrugu izmodelirao nagradnu medalju koju su dobivale najvjernije radenice Udruge), „majka hrvatske keramike“ Jelena Babić, kiparica Mila Wod, keramičarke Blanka Dužanec i Paula Broch, slikarica Nasta Rojc, Melanija Rossi, Erna Šaj i brojne druge.

Vrga navodi i nekoliko aspekata značaja ove Udruge, a to su očuvanje petrinjske folklorne baštine, ekonomski aspekt, feministički aspekt, kulturološki aspekt kao i muzeološki aspekt, te u konačnici i avangardni aspekt. Stoga smatra kako 40-godišnje djelovanje i postojanje petrinjske Ženske udruge za narodno tkivo i vezivo predstavlja posebno poglavlje u kulturnom životu Petrinje i Hrvatske. Na samom kraju, Vrga ističe što danas možemo učiniti za ovu Udrugu.

„Muzealizaciju njenih sačuvanih tekstilnih produkata. Meni je već pomalo dosadno koliko puta sam spomenuo potrebu muzealizacije u Petrinji. Zaštita njezine kulturne misije i uvođenje u registar UNESCO-a kao nematerijalnog kulturnog dobra. Nadam se da će ova knjiga doprinijeti barem jednom od ovih ciljeva da se za Udrugu čuje i da sačuvamo za buduće naraštaje njezino djelovanje“, zaključio je Vrga.

Ivanka Držaj, direktorica Turističke zajednice Grada Petrinje je istaknula kako je spona između Turističke zajednice kao izdavača i autora ta da je narodno rukotvorstvo, zajedno s folklorom, tradicijskim obrtima, vrtovima i slično, jedna od turističkih atrakcijskih osnova destinacije.

„Pojedine vrste tradicijskog, ali i suvremenog rada kao i pojedini dionici kulture svakodnevnog života mogu duboko integrirati turiste, osobito neke njihove segmente. Ta skupina turističkih atraktivnosti označava se sintagmom „kultura života i rada“, a upravo su to sadržaji koji obogaćuju ponudu Petrinje i stvaraju jedinstveni doživljaj koji će se još dugo pamtiti. Prošlo je 112 godina od osnutka Ženske udruge za promicanje kućne tekstilne industrije u Petrinji, koja je bila naslonjena na bogatu narodnu tradiciju petrinjskog kraja i uvelike je doprinijela promociji petrinjskog folklora i to na svjetskoj razini“, rekla je Držaj te dodaje da iako ova Udruga danas više ne postoji, na području grada i dalje imamo više gospođa koje vrijedno nastavljaju tradiciju rukotvorstva. Stoga se nada kako će rukotvorstvo u Petrinji biti nastavljeno i dalje.

Ručne radove, kojima je za ovu priliku bila dekorirana Mala dvorana Hrvatskog doma, ustupila je Kata Šešerin koja ih proizvodi u sklopu svoje domaće radinosti. Primjerke predstavljene knjige, posjetiteljima su uručile, u tradicionalne narodne nošnje odjevene, članice KUD-a „Pokupljanka“ iz Bresta Pokupskog – Petra Hrnčević i Maja Barić.

Knjiga je tiskana u nakladi od 300 primjeraka. Za dizajn i grafičku pripremu zaslužne su vlasnice agencije D.Point Tanja Mosler i Biserka – Marija Vidnić. Knjiga je objavljena u izdanju Turističke zajednice Grada Petrinje, pod pokroviteljstvom Grada Petrinje i gradonačelnika Darinka Dumbovića.

  • Image00047
  • Image00050
  • Image00046
  • Image00045
  • Image00044
  • Image00041
  • Image00040
  • Image00038
  • Image00036
  • Image00035
  • Image00034
  • Image00033
  • Image00032
  • Image00030
  • Image00028
  • Image00026
  • Image00024
  • Image00023
  • Image00022
  • Image00020
  • Image00018
  • Image00016
  • Image00015
  • Image00014
  • Image00013
  • Image00012
  • Image00009
  • Image00007
  • Image00006
  • Image00004
  • Image00003
  • narodnotkivo05082020
  • Image00055
  • Image00054
  • Image00051
Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X