PETRINJA – Članovi Hrvatske demokratske zajednice i nekadašnji najbliži suradnici i prijatelji Željka Nenadića, gradonačelnika Petrinje od 2009. do 2013. godine, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod njegova posljednjeg počivališta na petrinjskom groblju sv. Benedikt obilježili su ovog petka, 15.studenog, šestu obljetnicu njegove smrti.
U ime Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice, cvijeće je na Nenadićev grob položio Mihael Jurić, predsjednik Gradske organizacije HDZ-a Petrinja.
„Danas mi članovi, predstavnici Gradske organizacije HDZ-a Petrinja i prijatelji pokojnog gradonačelnika, saborskog zastupnika, predsjednika Gradske organizacije HDZ-a, poznatog Petrinjca, našeg prijatelja Željka Nenadića, na šestu obljetnicu njegove smrti došli smo odati počast i pokloniti se na njegovom grobu, mjestu gdje počiva, jer nećemo zaboraviti sve one stvari koje je učinio za mnoge nas, svoje prijatelje, za mnoge Petrinjce i za cijeli grad Petrinju. Puno toga je učinio i kako vrijeme bude dalje odmicalo, sve dalje će se vidjeti i vrijeme će suditi i pokazati da je Željko Nenadić bio jedan veliki domoljub, Petrinjac i veliki čovjek. Mi ćemo i dalje njegovati trajni spomen na našega Željka“, rekao je Jurić.
Bepsa, kako su prijatelji zvali Nenadića, prisjetio se i Predrag Vuić – Vuja.
„Svake godine evo dolazimo našem, nažalost prerano preminulom, prijatelju, vrlo dragom prijatelju, koji je meni bio možda i više od prijatelja – ja nemam brata, a on mi je bio kao brat i svi mi smo bili strašno vezani. Družili smo se i privatno i u sportu. Pogotovo nas dvojica smo bili vezani u sportu, u rukometu. On je dao strahovito puno petrinjskom rukometu i mislim da smo s njim izgubili jako puno. I ovom prilikom mu zahvaljujem na svemu što nam je dao i pomogao jako puno.“
Teško je, kaže Vuić, izdvojiti u sjećanju neki poseban trenutak iz druženja s Nenadićem, jer lijepih prijateljskih trenutaka bilo je puno.
„To ne bi bila samo jedna crtica, to bi bila jedna velika crta, jedna vrlo duga priča. Pamtim ga najviše po tome što je stvarno uvijek i svakome pomogao i prijatelju i neprijatelju kojih mislim da ni nije imao puno, ali svakome i onome koga je poznavao i onome koga nije poznavao, uvijek je „uskočio“, uvijek je pomogao, čak bi se sam ponudio da pomogne, a da ga vi to niste ni tražili. On bi vidio da nešto nije u redu i uvijek je „uskočio“ i pomogao svakome. Stvarno je bio jedan beskrajno dobar čovjek“, prisjetio se Vuić.
Željko Nenadić rođen je 22. kolovoza 1953. godine u Perušiću. Osnovnu školu, Gimnaziju i Pedagošku akademiju završio je u Petrinji, a Pedagoški fakultet u Rijeci, stekavši zvanje profesora matematike i fizike. Kao hrvatski branitelj 1991. bio je član Kriznog štaba Ministarstva prosvjete i kulture i zapovjednik 3. satnije 74. samostalnog Petrinjskog bataljuna. Od 1992. do 1993. u 12. Domobranskoj pukovniji Petrinja bio je pomoćnik zapovjednika za logistiku, 1994. – 1995. i savjetnik za logistiku, zborno područje Zagreb. Poslije Domovinskog rata bio je, između ostalog, ravnatelj Doma umirovljenika u Petrinji te Lječilišta Topusko. Od 1997. do 2001. godine bio je zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije; od 2003. do 2007. zastupnik u Hrvatskom saboru, te gradonačelnik Petrinje od 2009. do 2013. godine. Aktivan je bio i u sportskom životu Petrinje.
Nakon kratke i teške bolesti, preminuo je u 61. godini u Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu 15. studenog 2013. godine.
