Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
sankynaslov

„Sloboda“ Ive Sankovića

PETRINJA – Još od kolovoza, kad je, tamo negdje oko Lovrenčeva, izišla njegova nova pjesma „Sloboda“, s petrinjskim rock glazbenikom Ivom Sankovićem, „Sankyem“ kako ga od milja zovu, dogovaram da sjednemo i porazgovaramo o toj njegovoj novoj pjesmi. Iako radimo „pod istim krovom“ – on u Hrvatskom domu, ja na Petrinjskom radiju – nikako naći taj zgodni trenutak za sjesti i porazgovarati u miru. Ili on ima neko događanje u Hrvatskom domu ili sam ja na nekom terenu i nikako uskladiti termine. Konačno, jednog petka u listopadu, našlo se i tih „slobodnih“ pola sata za „Slobodu“.

„Sloboda“ se, kaže Sanky, dugo „kuhala“ u njemu. Jednostavno, bilo je to nešto što je imao potrebu „izbaciti“ iz sebe.

„Ta pjesma ti se rađala k’o malo dijete. Trebala je izaći još prije godinu dana. Onda je najprije došlo do promjene suradnika s kojima sam na njoj radio, pa onda nisam bio zadovoljan nekim njezinim dijelovima… Ta je pjesma jednostavno postala moja „noćna mora“, proganjala me je noćima. Nešto u meni je tjeralo da iziđe van, ali nisam bio zadovoljan onim što sam dobio. Nakon svih preinaka, konačno, s jednom novom ekipom, napravio sam ovo ljeto njezinu konačnu verziju“.

Na tom putu „rađanja“pjesme „Sloboda“ bilo je puno peripetija, odgoda, promjena planova, ali i rješenja koja bi iskrsnula tamo gdje im se možda nije ni nadao.

„Baš nekako kad je trebalo krenuti snimanje, bila je predizborna kampanja. Svi moji prijatelji i suradnici, da ne pričam sad detalje, bili su nečim zauzeti. Zovem jednog, zovem drugog, kažu: „Ne mogu sad, radim ovo ili radim ono“. A u meni je sve „kuhalo“ i morao sam tu pjesmu „izbaciti“ iz sebe, ne zbog drugih, nego zbog sebe. Ona je meni u biti „smetala“. Smetala je u meni, morao sam je „izbaciti“ iz sebe i olakšati si. U jednoj kombinaciji koju sam radio s bivšim kolegom – mi smo inače i danas frendovi, pjesma je već bila gotovo pred „miksom“, da bi on promijenio neke svoje ideje koje meni nisu odgovarale i ja sam to u trenutku „prerezao“. Cijeli „mastering“ sam maltene pobrisao, stavio u stranu. Nazvao sam nakon toga prijatelja iz Karlovca s kojim sam davno prije surađivao. On inače svira bubanj u „Stampedu“. Rekoh:„Braco, gle, imam pjesmu tu i tu, poslat ću ti demo verziju, bi li htio snimiti bubanj?“. Nije prošao dan, čovjek javlja: „Na moru sam, ali nema problema, ja ću ti to napraviti“. Predložio mi je, ako hoću, da mi on napravi i mastering, jer ima svoj studio. U vrlo kratkom roku on je snimio bubanj, nakon čega sam nazvao i Tea Kolića. On je mladi petrinjski gitarist. Pustio sam mu pjesmu i pitao ga: „Zanima li te? Možeš li to napraviti?“. Kad ju je preslušao, Teo je rekao: „Nema problema“. Po meni, a i po reakcijama drugih ljudi koje sam kasnije čuo, odradio je odličan posao. Tako je na kraju pjesma bila gotova u nekih desetak dana“.

Neočekivan put imalo je i snimanje spota za pjesmu.

„Spotom sam htio dočarati barem dio atmosfere pjesme, ali od kuda krenuti? Jedan dan s Dajanom koja je glumila u spotu „vrtio“ sam se nešto po Atriju Hrvatskog doma. Izašao je vaš kolega Miroslav Sačer. Pita: „Što vas dvoje muči?“. Ja kažem: „Sajo, trebao bih snimiti nešto, a nemam ni kameru ni snimatelja“. Veli Sajo: „Imamo mi kameru, ja ću ti snimiti, samo da odradim svoje“. Tako je i bilo, jedan dio snimili smo prijepodne, drugi poslijepodne. E sad, trebalo je to smontirati. Zovem jednog, drugog, trećeg – ne može nitko. Vrtim se po hodniku, izlazi Ante Mrgan iz Knjižnice, pita: „Ivo, što je?“. Ja velim: „Imam kadrove, imam gotovu pjesmu, ali nema mi tko smontirati“. Ante kaže: „Ja to nisam nikad radio, ali otprilike znam sistem kako se radi“. Krenuli smo jedno poslijepodne poslije posla i negdje oko pola tri u noći spot je bio smontiran. Ante je htio još dorađivati, ali ja sam rekao „To je to. Ne diraj ništa više. Sutra ćemo samo pregledat još jedanput“. Tako je i bilo. Naravno, profesionalci vide hrpu nedostataka, ali meni nije bitno je li trebalo biti ovako ili onako, je li neki kadar mutan ili nije, ja sam htio da spot dočara poruku pjesme i hvala svima koji su pomogli“.

Devedesetih, ratnih godina, Ivo je bio sudionik Domovinskog rata (on sam to ne ističe previše), no ni tada glazbenik u njemu nije utihnuo.  Tih godina napisao je i pjesmu „Moja Petrinja“ koju je otpjevao, sada već pokojni, Darko Komlinović i koja je u to vrijeme bila svojevrsna „himna“ prognanih Petrinjaca. Uspomene na to vrijeme i danas „kanalizira“ na kreativan način, s gitarom u ruci.

„Ja sam pjesmu „Moja Petrinja“ napisao ’92. i ona je tada doslovce izišla samo tako, „iz rukava“. Nakon godina borbe sa samim sobom, osjećao sam da moram nešto reći. Ne sad u smislu da ja nekome nešto pametujem ili da ću nešto promijeniti. Ovo mi je zapravo bilo puno teže za napraviti, jer tamo su bile emocije tog trenutka, a sada se već emocije tog vremena miješaju sa svim proživljenim godinama poslije. Što je bilo ispravno u tome? Što nije? Što se moglo promijeniti? Sloboda – za koga? Neki su mi rekli da im pjesma uopće nije jasna, da im nije jasan spot. Radi se o tome da je, nažalost, svaki kadar u tom spotu istinit, samo sam ga ja malo simbolički uobličio, jer bilo bi pregrubo pokazati istinu kakva je bila u to vrijeme. Teško je nekome tko to nije proživio objasniti zašto se sad u spotu ovaj „luđak“ bacio u Kupu ili što znači „izlazak kroz rešetke“. Mi znamo što je bilo u tom vremenu. Mislim da sam ja svoj dio te slobode „odradio“. Netko je to učinio na veći, netko na manji način. Kad me pitaju gdje sam bio u to vrijeme, ja nekad volim reći: „Nisam bio nigdje“. Ali, ako nisam bio nigdje, nisam mogao ovo napisati, jer jedno je pisati „automatski“, „školski“. Ja tako danas mogu napisati 20 pjesama. Drugo je osjetiti nešto i biti u tome. To je velika razlika“.

Danas se kaže, o pojmu slobode puno govori – slobodi govora, slobodi izbora, slobodi kretanja … Što je za njega osobno sloboda?

„Za mene sloboda što je? Za mene je sloboda recimo ovaj naš razgovor. Za mene je sloboda da danas mogu doći doma i naći svoj mir. Uzeti gitaru u ruke. Za mene je sloboda da mogu stvarati, ne po diktatu, nego ono što ja u tom trenutku želim i da stojim iza toga što radim. Ta sloboda „bacanja“ iz jednog pravca u drugi, jer ja sad recimo mogu doći doma, past će mi na pamet nešto novo i ja ću doslovce otvoriti novi kanal i početi snimati nešto novo. Ne zato što moram, nego zato što hoću. Imam sreću da nakon 30 godina imam stalan posao, pa si mogu priuštiti da radim stvari koje volim. To je za mene jedan dio osobne slobode. Druga stvar je ono što zovemo „globalna“ sloboda. Vidimo što se sve danas događa u svijetu“.

U svojoj glazbenoj karijeri – sviračkoj i autorskoj, koju je počeo još kao 13-godišnji dječak kad je uzeo bass gitaru u ruke, prošao je puno toga. Svirao je u različitim bendovima i surađivao s brojnim glazbenicima. (Njegov prvi, autorski bend bio je „Tilt“, svirao je potom u „Zemljotresu“; u profesionalne vode po zemlji i inozemstvu krenuo je s „Mr.Boogie travellin bendom“, nakon čega je s ekipom iz djetinjstva osnovao i bend „Zašto“ za koji je pisao tekstove, glazbu i aranžmane. Nakon rata svirao je i u sisačkom „Art Takt“ bendu, a s Damirom Kukuruzovićem i u njegovom „Django Groupu“ koji je pak surađivao s brojnim glazbenicima svjetskog glasa – Adlerom, Nolanom, Stefanovskim, Predinom … Surađivao je i s bubnjarem „Rive“ Boškom Colićem. Prije nekoliko godina, u novom je sastavu, pokrenuo i „Projekt Zašto“. Teško je zapravo i nabrojati projekte na kojima je radio (isprika stoga ako sam nešto ili nekog izostavila). Ipak, imperativu slave, popularnosti ili nekakve „lake“ zarade, odavno ne robuje.

„Netko mi je jednom rekao: „Ti si toliko pjesama napisao, a nikad nisi od toga nešto zaradio niti si stekao neku slavu“. Meni to ne treba. Čemu? Zašto? Recimo, meni se za vrijeme rata rodilo dijete. Bilo je nakon toga perioda kad nisi imao što jesti, nisi imao ništa. Ja sam išao kopati kanale, raditi bilo što. Danas hrpa ljudi kuka da nemaju od čega živjeti. Ne kritiziram nikoga, ali sjediti doma i vikati „meni je teško“, a nećeš poduzeti ništa da to promijeniš, nije neko rješenje.“

Epidemija koronavirusa odrazila se i na glazbenike.

„Ja konkretno ne volim svirati online i objavljivati snimke sebe kako sviram, ali sad recimo radimo jedan projekt – ja sam iz Petrinje, gitarist je iz Njemačke, bubnjar je iz Londona i još jedan gitarist je Amerikanac. Ja sam to prihvatio, jer jednostavno, dolazi takvo vrijeme da moramo raditi globalno. Ne možemo se zatvoriti u svoju sredinu i čekati, što bi se reklo, bolje dane. Od toga nema ništa“.

Stihovi njegovih pjesama nekad su ga znali „uvaliti“ i u nevolju, a ponekad su, nažalost, imali i „proročansku“notu.

„Tamo još ’89. godine bio je zadnji koncert grupe „Zašto“. Mi smo bili mladi, nismo imali novaca i koncert smo najavili nekakvim malim, žutim plakatom na kojem je pisalo „Zašto“. Pred sam koncert došla je ondašnja milicija, jer im je bilo sumnjivo što taj „zašto“ na plakatu znači. Ja sam tad napisao pjesmu „Petrinja teško diše“. Išla je otprilike ovako:„Petrinja teško diše, treba joj rock ili nešto još više. Odlaze svi, idem i ja, ostaju tragovi u nama. Petrinja teško diše – da , treba joj rock ili nešto još više…“. Bojim se da sam nažalost bio nekakav „prorok“, što baš i ne volim, jer stvari koje sam napisao, nažalost su se obistinile, pa i taj prokleti rat. Napisao sam i „Prohladno jutro“ koje je pokojni Darko otpjevao: „Prohladno jutro, riječi bez istine, vijore zastave državne, dok svijet se okreće i razum gubi se“. Sad radim i pjesmu „Ti nisi ta“. Govori o odnosu muškarca i žene, zapravo o načinu komunikacije, jer uvijek ispada da smo mi nešto superiorno pametni, a na kraju se ispostavi da uvijek postoje dvije strane priče“.

Što se pjesme „Sloboda“ tiče, kaže, kako ona sada ima svoj vlastiti životni put.

„Meni je drago da je pjesma izišla van, da sam ja zadovoljan i da sam sebi na taj način olakšao. Hoće li ju tko poslušati? Netko hoće, nekom će se svidjeti, nekom neće – uvijek je tako bilo i bit će. Pjesma je tu, hoće li trajati ili neće, to meni nije bitno. Meni je bitno da sam ja taj trenutak koji me je u tom danom momentu zaokupljao „izbacio“ iz sebe. Sada krećem dalje, s novim stvarima, nadam se s istom ekipom, možda malo pojačano s brass sekcijom- vidjet ćemo što će ispasti, tek je sve u povojima“.

Pjesma „Sloboda“ može se poslušati na YouTube-u, na poveznici:

Ivo Sanković – glazba, tekst, aranžman, vokal, bas gitara
Teo Kolić – gitare

Nikola Crnković – Braco – bubnjevi
Dajana Ilić, Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja – video produkcija
POU Hrvatski dom Petrinja – tehnička podrška, lokacije
Miroslav Sačer – Sajo – Petrinjski radio, snimatelj
Recycle beat studio – audio mastering produkcija, Nikola Crnković – Braco

 

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X