PETRINJA – Ako je prije koncerta još i bilo onih koji su se pitali: „Tko je Marija Bučar?“, nakon koncerta „Zvuci moje sobe“koji je ovog petka održala u Maloj dvorani Hrvatskog doma Petrinja, ostaje tek pitanje: „Gdje se ova mlada talentirana gitaristica dosad skrivala?“.
Dijelom se odgovor na ovo pitanje nalazi u samom naslovu koncerta – „Zvuci moje sobe“.
„Kad god sviram, većinom to činim u svojoj sobi. Ne sviram u nikakvim bendovima. Ponekad objavim nešto na društvenim mrežama, ali to je više onako za prijatelje koji me poznaju i koji mi govore da vole slušati kako sviram. Inače, nisam uopće pomišljala na koncerte dok mi jedan kolega iz Botaničkog vrta, zapravo upravitelj Botaničkog vrta, nije to predložio. Tek tad sam shvatila da zapravo puno sviram i da bih zapravo i mogla odsvirati koncert, samo kad bih se odvažila na to“, ispričala je Marija, 22-godišnja Petrinjka, inače studentica završne godine diplomskog studija biologije u Zagrebu.
Kako pripada poznatoj petrinjskoj glazbeničkoj obitelji Bučar, ljubav prema glazbi kojom je okružena od malih nogu nije ni nju mogla zaobići.
„Ljubav prema glazbi mi je pretpostavljam u genima, jer dolazim iz glazbene familije, kao se to kaže. Krenula sam u glazbenu školu s 10 godina, svirala sam gitaru, tako da evo već 12 godina sviram gitaru i nakon što sam završila srednju glazbenu školu i dalje sam nastavila svirati, jer to volim, skoro pa i najviše, mogu reći“.
Nakon prvog koncerta koji je na nagovor kolege održala u Botaničkom vrtu u Zagrebu, ohrabrila se predstaviti i svojim Petrinjcima.
„Odlučila sam ovaj koncert održati u Petrinji, jer Petrinja je puno meni pružila iz glazbene perspektive, pa sam se i ja htjela odužiti svima onima kojima mogu biti zahvalna što su me podržavali, prije svega svojim roditeljima“.
Marijin pristup sviranju gitare, u skladu s njezinim godinama, mladenački je, moderan i svjež. Kako bi to mlađe generacije rekle, na sceni djeluje „cool“- svojom pojavom s raspuštenom bujnom kosom, stojećim „gardom“ dok svira, izborom repertoara, ali i činjenicom da se dobro snalazi i s akustičnom i s električnom gitarom.
„Da, mijenjam gitaru zato što svaka gitara nudi nešto drukčije. Električna gitara i akustična gitara se ne mogu uopće uspoređivati po tome. Akustična mi pruža veći opseg za ubacivanje nekakvih perkusivnih elemenata, zato što bih rado voljela i bubnjeve svirati, ali eto, nisam još imala priliku, pa nekako gitaru iskoristim za to, a električna gitara je posebna. Kad se dodaju različiti efekti, onda može biti dosta atraktivna, efektna.“
Dok svira, koristi i tzv. „tapping“ tehniku.
„To je jedna moderna gitaristička tehnika pri kojoj se žice i desnom rukom pritišću na vrat gitare, na pragove i onda to stvara zvuk kao da ju i trznete, samo zapravo dupli posao možete obaviti s malo više muke, ali puno više može se dobiti tom tehnikom“, objasnila je.
U sat vremena, izmjenjujući akustičnu i električnu gitaru, Marija je publiku provela od Feggelenove „So unusal“, Pujolove „Preludio Triston“, Pernambucove „Sons de Carrilhoes“ preko bugarske tradicionalne „Devoiko mori hubava“ do Zaynove „Dusk till Dawn“, Mayerove „Slow Dancing in a Burning Room“, Gambinove „Redbone“ i Butlerove „Ocean“.
Kao gošća koncerta nastupila je Laura Sučec, još jedna vrsna mlada petrinjska glazbenica. Za klavirom, Laura je „Nocturnom“ publiku podsjetila na Olivera, a nakon toga i na Indexe pjesmom „Da sam ja netko“.
Osvježenje koje je koncert „Zvuci moje sobe“ Marije Bučar donio ovog petka u Malu dvoranu Hrvatskog doma, publika je izvrsno prihvatila. Vidjelo se to na kraju koncerta po brojnim čestitarima koji su u redu strpljivo čekali da joj uruče cvijeće ili stisnu ruku.
Sad kad se konačno odvažila „zvuke svoje sobe“ predstaviti javnosti, je li ju to ohrabrilo i za neke nove nastupe, možda neke nove koncerte?
„Pa, ja ću svirati uvijek, u svojoj sobi, kao što je i naziv koncerta, a za organiziranje ovako javnih koncerata ću vidjeti – kako mi život ponudi. Ako ću imati vremena, normalno da ću svirati, jer jedina prepreka za ostvarivanje koncerata je zapravo trema, ništa drugo. Sve drugo vam je ponuđeno – instrument je tu, ljubav prema glazbi je tu, uvijek se nađe ljudi koji vam pomognu organizirati to, tako da ako bude vremena za neke nove glazbene puteve, onda će svakako biti još koncerata“, skromno je zaključila Marija.
