U „Hyperionu“ o društveno-kulturološkom fenomenu tetovaža i piercinga U „Hyperionu“ o društveno-kulturološkom fenomenu tetovaža i piercinga
Tetovaže i piercing. Koliko je u tome umjetnosti, a koliko sasvim običnog kiča ili možda pomodnosti?! Svjedoci smo društveno-kulturološkog fenomena oslikavanja i ukrašavanja tijela tetoviranjem... U „Hyperionu“ o društveno-kulturološkom fenomenu tetovaža i piercinga

Tetovaže i piercing. Koliko je u tome umjetnosti, a koliko sasvim običnog kiča ili možda pomodnosti?! Svjedoci smo društveno-kulturološkog fenomena oslikavanja i ukrašavanja tijela tetoviranjem i piercingom, a zanimljivo je da se ovaj trend poput epidemije širi svijetom. Kako još uvijek nisu u potpunosti društveno prihvaćene, osobe koje se na njih odlučuju nerijetko su i žrtve predrasuda, a ako nekim slučajem ili namjerom imate tetovažu, onda ste postali dio bogate kulturne povijesti koja postoji gotovo 12 000 godina! Više o svemu u emisiji.

SINOPSIS (TIJEK EMISIJE)

KRISTINA: Dobar dan, vrijeme je za „Hyperion“ i malo zanimljivosti kojima ćemo upotpuniti kasno popodne… A danas je tema ni manje ni više nego tetovaže i piercing. Koliko je u tome umjetnosti, a koliko sasvim običnog kiča ili možda pomodnosti, poslušajte u narednim minutama…

ZORAN: Svjedoci smo društveno-kulturološkog fenomena oslikavanja i ukrašavanja tijela tetoviranjem i piercingom, a zanimljivo je da se ovaj trend poput epidemije širi svijetom. Kako još uvijek nisu u potpunosti društveno prihvaćene, osobe koje se na njih odlučuju nerijetko su i žrtve predrasuda.

KRISTINA: A koje je pravo porijeklo tetovaže i kako se na nju gledalo tijekom vremena, tek su neka od pitanja koja se nameću…

ZORAN: Da, međutim tetoviranje i piercing postaju nezaobilazni dio svakodnevice i na njih se odlučuje sve više osoba, a ako nekim slučajem ili namjerom imate tetovažu, onda ste postali dio bogate kulturne povijesti koja postoji gotovo 12000 godina!

KRISTINA: Mene zanima odgovor na pitanje kako i kada je tetoviranje nastalo? Pretpostavljam da ćeš opet spomenuti Kromanjonce i Neandertalce, zar ne?

ZORAN: Ah, nekako se logika stvari uvijek vrti oko njih…

KRISTINA: Iskreno, nisam ni sumnjala, već dugo ih nisi spominjao.

ZORAN: Nisam. Ali vidimo ih često, no nema veze. Istina može imati velike sličnosti upravo s ponašanjem naših davnih predaka jer, gen je gen i od toga ne možeš pobjeći. No, istina je također da se naš davni predak nekim slučajem pošteno zabrljao ostacima ugljena iz ugasle vatre i tako otpočeo eru kromanjonskog šminkanja.

KRISTINA: Aha!? To su sigurno oni koji su morali brinuti da se vatra ne ugasi… Ipak, zna li se odakle tetoviranje potječe?

ZORAN: To je teško odredivo u okviru šire ali i uže povijesti. Tetoviranjeu načelu ne potječe samo s jednog određenog područja, a znamo da je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže Maorskih plemena s otočja Novog Zelanda…

KRISTINA: Kako god bilo, ukrašavanje tijela ima svoje korijene u davnoj prošlosti, no koji je pravi razlog? Je li u pitanju neki skriveni kompleks čovjeka ili jednostavno zgodan primjer neobičnog iskazivanja osobnosti i sklonost umjetnosti…

ZORAN: Poznato je da se ljudi tetoviraju iz različitih razloga, najprije osobnih, a onda zbog društvenih pravila… A neki jednostavno eksperimentiraju s novim načinom umjetničkog izražavanja…

KRISTINA: Karakterističan primjer su ulične bande koje imaju svoje tetovaže (američke bande, japanska mafija – Jakuza), neke religije, narodi (Maori, Berberi, Caduveo), kao i zatvorenici…

ZORAN: Ukrašavanje tijela tijekom dugog povijesnog razdoblja imalo je različita značenja, neka su religijska, a neka ritualna ili estetska. Napomenimo da se neovisno o stupnju civilizacijskog razvoja, kulturi i kontinentu, ukrašavanje tijela održalo do danas.

KRISTINA:  A koliko je tijekom različitih povijesnih razdoblja bilo podložno modi i trendovima, vidimo iz mnogih svakodnevnih primjera…

ZORAN: Da, to je trendovsko ponašanje i u mnogo čemu je podložno promjenama jednako kao odjeća, obuća ili možda frizura. No, dok spomenuto možemo lako promijeniti, tetovaže uglavnom ostaju zauvijek.

KRISTINA: Baš sam se pitala otkuda uopće potječe riječ „tatoo“ ili u jednostavnom prijevodu…tetovaža…

ZORAN: Koliko mi je poznato u ovu priču su umiješani gusari, a njih doista ima svuda po svijetu. Riječ “tattoo” zabilježena je i zapisana prvi put 1769. godine, u brodskom dnevniku kapetana Jamesa Cooka. To je izvedenica riječi tatao što znači “označiti” na jeziku Maora, polinezijskog naroda koji je gle čuda, poznat po tetovažama na licu.

KRISTINA: A gusari su, naravno, taj modni izričaj prenijeli ostatku svijeta, a kako i ne bi kada se tetovaža vrlo teško uklanja i često traje cijeli život. Stoga, još jednom upozorenje… pazite što tetovirate i gdje, moglo bi doista biti nezgodno i smiješno, a ponekad i neugodno…

ZORAN: Ah, svatko je kipar i slikar svojega tijela, pa ne treba odviše kritizirati. Ako se ljudi dobro osjećaju lijepo oslikani,…zašto ne? Na primjer, mornari su preuzeli tetoviranje od Maora te ga prenijeli na Zapad, dok je na Istoku tetoviranje uobičajena tradicija, naročito u Japanu. Danas je to modni dodatak, personalizacija tijela ili možda neki od načina da budemo različiti i posebni po mnogo čemu.

KRISTINA: Ali u pojedinim kulturama tetoviranje se koristilo za označavanje statusa i društvenog položaja neke osobe, ali i pripadnosti plemenu ili je imalo ritualna značenja poput zaštite od uroka i koječega nepoželjnog.

ZORAN: Ne bi vjerovala kojih sve razloga ima zbog kojih se ljudi tetoviraju. Neki se jednostavno bave umjetnošću, a neki odlaze u krajnosti i od tijela učine neuglednu slikariju. Danas postoje umjetnici koji loše tetovaže nanovo tetoviraju i prikrivaju novima i ljepšima.

KRISTINA: Baš sam nedavno vidjela na jednom portalu članak o oslikavanju cijelog tijela. Zapravo osoba nema ni jednog komada odjeće na sebi, a izgleda potpuno odjeveno. Prilično ekstravagantno…

ZORAN: Eto što ti je umjetnost! Gol čovjek, a odjeven! Gdje to ima!?

KRISTINA: Ima kod nas! Svi carevi su goli, ali oni to ne vide.

ZORAN: A vrijedi li to za političare?

KRISTINA: Aaaaa, ne usudim se ni zamisliti takvu scenu! Hahaha! Možda bi se i oni mogli malo oslikati, barem u predizbornoj kampanji, možda bi bili simpatičniji…

ZORAN: Haha! Zamisli nekog ozbiljnog političkog kandidata sa tetoviranom magnolijom na vratu ili ruci. Bilo bi to vrlo simpatično! Ma tko ne bi glasao za takvog?

KRISTINA: Ma njima bi trebala druga vrsta tetovaže, ali nećemo o tome. Idemo malo na pauzu…

KRISTINA: Tetovirati se ili ne!? Pitanje je sad! Nekima je to modni izričaj, nekima trajno obilježje, a nekima dobar izvor zarade. U današnje vrijeme rijetko se koja industrija mode i umjetnosti može pohvaliti tako dobrim poslovnim uspjehom kao tetoviranje. No i ovdje postoji veliki ALI…

ZORAN: A taj veliki ALI kaže da „tatoo“ majstor mora biti iznimno nadaren umjetnik, slikar i vješt u svom zanatu. Naravno, iz mnogo primjera vidimo neuspjele pokušaje umjetničkog izražavanja koje vrlo loše djeluju na samopouzdanje čovjeka…

KRISTINA: I onda umjesto da se čovjek ponosi oslikanim dijelom tijela, mora ga učinkovito skrivati kao najveću sramotu…

ZORAN: Dobro, i sramota ima raznih, pa sad tamo neka manje uspješna slika ne smatra se tolikom štetom. Ali svakako treba imati na umu da se jednom tetovirani dio tijela ne može lako oslikati nekim drugim načinom i prikriti neuspjeli modni izričaj.

KRISTINA: Nisam sigurna koliko tetoviranje boli i koliko je to zapravo opasno po zdravlje? Činjenica je da može imati neželjene posljedice…

ZORAN: Ako je tetoviranje učinjeno u sterilnim i higijenskim uvjetima, mislim dane bi smjelo biti posljedica. A sad, koliko doista boli,…to ovisi koliki je prag izdržljivosti i tolerancije na bol. Nekome to uopće ne smeta, a netko je preosjetljiv…

KRISTINA: Ma nije to tako strašno… Osim možda malo iritirane kože narednih nekoliko dana, što opet ovisi o veličini tetovaže. Premda su mnogi uvjeti daleko od higijenskih, ljudi ne razmišljaju da se na taj način lako može prenijeti neka bolest… No, podsjetimo, tetovaže datiraju iz perioda prije 12000 godina, a to je vrlo davno. Što je ondašnjeg čovjeka motiviralo na tetoviranje?

ZORAN: Mislim da je razlog isti kao i današnji. Ljudi su oduvijek pokazivali sklonost umjetnosti, ljepoti i ponekom ekstravagantnom iskazivanju osobnosti. Nekome je to polazilo za rukom bolje nego ostalima, pa se vremenom stvorio svojevrsni oblik nadmetanja,  pa tako danas imamo svu silu osebujnih tetovaža.

KRISTINA: A u današnje vrijeme je uvriježeno mišljenje kako su se nekada tetovirali primitivni domoroci u kolonijama, no znamo da je njihov razlog bio dio kulture i običaja…

ZORAN: Osvajači su te ljude prikazivali su kao mentalno zaostale divljake koji nisu sposobni upravljati svojom zemljom pa im trebaju mentalno superiorniji Europljani kao spasitelji i gospodari. Zato se jedno vrijeme tetoviranje smatralo neprihvatljivim jer se povezivalo sa svim lošim i nepoželjnim osobinama čovjeka.

KRISTINA: Manje je poznato da se kasnije tradicionalno tetoviranje može podijeliti u više skupina, a prva zanimljiva među njima su plemićke tetovaže.

ZORAN: U svim kulturama plemstvo je imalo najkvalitetnije i najskuplje tetovaže, u pravilu rad vrsnih, dobro plaćenih umjetnika i majstora. Sigurno mnogi ne znaju, ali čak su postojali i simboli rezervirani za plemiće kao oznaka društvenog ranga i podrijetla.

KRISTINA: Spomenimo da postoje identifikacijske tetovaže koje su označavale pripadnost plemenu, području, religiji ili ideologiji. Postajao je kriptiran hijerarhijski sustav simbola, pa su identifikacijske tetovaže upravo kao i plemićke, pokazivale status pojedinca koji ih ima.

ZORAN: A u cijelu priču uvrstimo i tetovaže kao oznake postignuća. Ove tetovaže bile su rezervirane za članove zajednica koji su se istakli iznimnim uspjehom u ratu ili na neki drugi način. Također su poput pečata u putovnici dokazivale daleka putovanja ili hodočašća. A i tada bi krivotvoritelje tetovaže kažnjavali …

KRISTINA: Povijest je puna primjera tetoviranja u svrhu liječenja ili sprječavanja bolesti, pa tako postoji i terapijsko tetoviranje. Mnoge mumije su pronađene s naizgled besmislenim točkicama i oznakama, da bi daljnjim ispitivanjem ispod tetovaža bili otkriveni tragovi artritisa i raznih drugih bolesti.

ZORAN: Eto, a postoji i obredno tetoviranje koje je prisutno u gotovo svim kulturama koje sadrže obrede inicijacije.

KRISTINA: Ja bih rekla da sve te vrste tetovaže danas imaju samo jedno značenje, a to je ukras tijela onoga tko je ima…

ZORAN: Iako treba spomenuti i takozvano kazneno tetoviranje, ne znam je li ti poznato tako nešto?

KRISTINA: Znam da povijest ovakvo tetoviranje bilježi kao način da se obilježi zločince, robove, poražene protivnike i slično tome…

ZORAN: Da. Na primjer, stari Atenjani su ratne zarobljenike tetovirali znakom sove koja je bila simbol Atene. Posljednji primjer kaznenog tetoviranja su dobro nam poznati brojevi s podlaktica zatočenika nacističkih koncentracijskih logora iz drugog svjetskog rata.

KRISTINA: Skoro sve tradicionalne tetovaže su u pravilu crne, a tek se u novije vrijeme više koriste boje. Motivi su različiti, od apstraktnih do realnih situacija koje imamo priliku vidjeti kroz cijelu povijest tetovaže…no, tek moderno tetoviranje doživljava do sada nezapamćen razvoj kojemu se ne vidi kraj u skoroj budućnosti.

ZORAN: Obzirom na moderne tehnologije tetoviranja koje polako, ali sigurno isključuju čovjeka kao glavnog djelo stvaratelja, a uključuju sve više moderne tehnološke procese, tetoviranje je danas dostupno svima. Možemo reći da se bilo koji slikovni ili grafički uzorak s lakoćom prenosi na kožu i na njoj trajno ostaje.

KRISTINA: Da malo pojasnimo, koji god slikovni motiv zamislite danas možete strojno prenijeti na kožu. Laserski, kompjutorski upravljani i precizni strojevi doslovce kopiraju i printaju svaki slikovni prikaz.

ZORAN: Eto, postajemo poput papira u nekom velikom printeru…

KRISTINA: Haha, da, baš tako… No, osim tetovaže postoji još jedna posebna vrsta ukrašavanja tijela o kojoj ćemo više nakon malo muziciranja…

KRISTINA: Tetovaže su oslikavanje tijela, a postoje tisućama godina. No, jeste li znali da je „piercing“ također jedan od načina ukrašavanja tijela?

ZORAN: Iako ponekad vrlo bolan i neugodan, ovaj oblik ukrašavanja može biti i vrlo opasan ako ga izvodi netko nedovoljno stručan jer postoje vrlo velike opasnosti od infekcija i zaraza mnogim bolestima.

KRISTINA: Recimo da je riječ piercing  pojam koji dolazi iz engleskog jezika i znači probušiti ili probiti nešto.

ZORAN: A u ovom smislu ukrašavanja to je invazivni oblik djelovanja na određena mjesta ljudskog tijela gdje se stvara otvor na kojem se može nositi nakit.

KRISTINA: Samo za informaciju, piercing, to jest bušenje usana i jezika povijesno se pojavljuju u afričkim i američkim plemenskih kulturama.

ZORAN: No, piercing je vrlo egzotičan i po tome gdje se primjenjuje, te na taj način puno govori o osobi koja ga ima…

KRISTINA: Na primjer, piercing bradavica je poznat iz doba starog Rima, dok je genitalni piercing detaljno opisan u staroj Indiji u razdoblju od 320. do 550. pr. Kr.

ZORAN: Znaju li se pravi razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na piercing?

KRISTINA: Razlozi za piercingdoista su vrlo različiti. Neke osobe to čine iz vjerskih ili duhovnih razloga, dok drugi piercing smatraju oblikom za samoizražavanje, estetsku vrijednost ili za neke osobe može biti seksualni užitak.

ZORAN: Očito piercing nosi i mnoga kulturna, a reklo bi se i praktična obilježja…

KRISTINA: Da, može biti u skladu s njihovom kulturom ili možda znak pobune protiv iste. Neki oblici piercinga su više nego kontroverzni, osobito kad se odnosi na mlade. Možemo vidjeti izbušene i na neki način unakažene ljude piercingom upravo kao i maloprije spomenutom tetovažom.

ZORAN: No, piercing ima neke prednosti nad tetovažom, naime probušeni dio tijela nakon nekog vremena čak i zaraste, pa „bušotina“ više nije vidljiva ukoliko se radi o nekom manje izraženom piercingu…

KRISTINA: To me podsjetilo na naušnice koje dugo ne nosimo, pa ona rupica na uhu brzo zaraste… I onda…ponovo na bušenje…

ZORAN: A eto, tako je to s rupicama…

KRISTINA: Hahaha! Ali nisu sve rupice iste! Neke su velike pa na sreću ne zarastaju već se samo malo smanje ukoliko ih ne koristimo.

ZORAN: Ah, koje li sreće…

KRISTINA: Hahaha! Znam da je smiješno, ali neka afrička plemena prakticiraju piercing vrlo dugo, a temeljni razlog je bio dokazivanje sposobnosti pojedinca da je dorastao nekom zadatku.

ZORAN: Pa sad, kad su rupe u pitanju mislim da je naš grad u tom kontekstu daleko ispred svih ostalih…, dokazano je da su stanovnici dorasli zadatku izbjegavanju rupa na cesti, čak i onih skrivenih u obliku stručno postavljenih kanalizacijskih poklopaca.

KRISTINA: Hahaha! Očito smo napredovali, no recimo da razne vrste piercinga imaju svoje značenje kroz dugu ljudsku povijest. Eto nekih primjera. Dok mi učinkovito bušimo naše ulice i prometnice, piercing hrskavice uha običaj je nastao u Africi, Indoneziji i Indiji kao simbol ljepote i bogatstva.

ZORAN: To se kod nas nikako ne bi moglo reći da je tako. Naš simbolički cestovni piercing simbol je nesposobnosti, političke nezrelosti i siromaštva…

KRISTINA: Nemoj me vući za jezik jer ću si napraviti piercing samo da pričam previše…

ZORAN: Inače, ako nisi znala, piercing obrva i središta nosa kod starih je Egipćana bio simbol vladarske krvi….

KRISTINA: A jesi li ti  znao, pretpostavljam da nisi, Piercing usana, “izum” je s područja Australije,(Nove Gvineje, te Afrike), a tim se ritualom slavio prijelaz iz maloljetnosti u doba zrelosti.

ZORAN: Ako ćemo po tome gledati, onda smo mi još maloljetni…

KRISTINA: Ipak, sumnjam da bi svatko odlučio na piercing kao način iskazivanja svoje individualnosti. Nije to baš tako bezazleno…

ZORAN: Naravno da nije, upravo kao i tetovaža, piercing može imati za posljedicu prijenos virusa HIV-a, tetanusa, hepatitisa, herpesa iostalih bioloških gadarija koje nam otežavaju život.

KRISTINA: Recimo da danas umjesto bušenja nosnice, postoje tzv. “nanosnice”, postoje i ušne “naljepnice”, čak postoje i egzotični lakovi za nokte, pa i umjetni nokti, a postoje i jednokratne (lažne) tetovaže…

ZORAN: Puno je toga danas na raspolaganju kako bi čovjek ukrasio svoje tijelo, no bojim se da je to i jedino što može učiniti izvana. Veće je pitanje kako i koliko može ukrasiti i obogatiti sebe iznutra?

KRISTINA: Da, baš dobro pitanje, no ovaj put bez odgovora kao i mnoga druga…

ZORAN: No, ako se ipak odlučite za nekakav egzotični piercing, prije bilo kakvog zahvata ili intervencije razmislite na kojem bi dijelu tijela nova “bušotina” ili našim laičkim rječnikom, rupa, bila najmanje opasna za zdravlje!

KRISTINA: Ne znam zašto si toliko navalio na te rupe, pa pun ih je grad!

ZORAN: A eto, rupa je rupa i tako je svejedno bila ona negdje na uhu ili na cesti, netko će pasti u nju ili na nju, …kako se uzme.

KRISTINA: Dobro, dobro, ide kraj emisije… bilo je ovo sve za danas, slušajte nas opet za tjedan dana u isto vrijeme.

Emisiju uredili i vodili Zoran Krnjaić i Kristina Jakopović, tonski realizirao Miroslav Sačer.

Do slušanja i laku noć…

Komentari

Kristina Jakopović Šefica Marketinga / Novinar

Urednica, novinarka i voditeljica Petrinjskog radija i Portala 53. Umjesto u učiteljske vode, Kristina se odlučila za novinarstvo. U programu Petrinjskog radija uređuje emisiju Vidikovac, dok ju slušatelji ponekad mogu ćuti i u radijskom eteru, no danas je ipak najviše posvećena marketingu. Osim nekoliko priznanja za nekadašnji Petrinjski list, naša Kristina je dobitnica i brojnih drugih strukovnih nagrada.