U „Hyperionu“ o gradovima – kako su nastali i kako će izgledati u budućnosti!? U „Hyperionu“ o gradovima – kako su nastali i kako će izgledati u budućnosti!?
PETRINJA – U emisiji „Hyperion“ u prvoj ovogodišnjoj emisiji razgovarali smo o gradovima. Kako zamišljamo gradove budućnosti, kako su nastali, koliko su održivi, što... U „Hyperionu“ o gradovima – kako su nastali i kako će izgledati u budućnosti!?

PETRINJA – U emisiji „Hyperion“ u prvoj ovogodišnjoj emisiji razgovarali smo o gradovima. Kako zamišljamo gradove budućnosti, kako su nastali, koliko su održivi, što znamo, a što zapravo ne znamo o gradovima, sve su to samo neka od pitanja na koja smo odgovore pokušali dati tijekom razgovora u emisiji. Nadamo se da vam je bila zanimljiva i da će biti zanimljiva svima koji su je možda propustili, a mogu je preslušati u snimku koji donosimo.

SINOPSIS (TIJEK EMISIJE)

KRISTINA: Dobra večer u emisiji „Hyperion“! …vrijeme je za nastavak sezone jer, eto, bili su neki zimski blagdani, pa se nismo javljali u „eteru“ neko vrijeme…

ZORAN: Ipak, nismo izgubili ni volju, ni želju podijeliti s vama neku od zanimljivih tema današnjice, a ovaj puta riječ je o gradovima, kako onim razvijenim, tako i onim s kojima se možemo usporediti  u čestim trenucima dokolice, prazničnog nerada ili trenutaka promišljanja vlastite svrhe i postojanja…

KRISTINA: I premda su gradovi sasvim uobičajena struktura na površini planeta, misterije koje isti kriju tek su prve stranice knjige koju će tek pročitati arheolozi budućnosti.

ZORAN: Gradovi postoje vrlo dugo, a povijesni nalazi upućuju na činjenicu kako se još u davna vremena čovjek odlučio na život u zajednici. Doduše ne ovakvoj kao što je danas ali neke osobine ostale su iste.

KRISTINA: Malo je neobično razmišljati na ovaj način ali gradovi su evolucijski element u načinu života čovjeka. U početku bijaše nomad, a onda povremeni stanovnik pećina i sličnih prirodnih struktura koje bi mu koristile kao sklonište. Zanimljivo je kako se uopće dosjetio živjeti u većoj zajednici…

ZORAN: Time se više bavi sociologija ili neka srodna znanost. Glavni razlog zajedničkog života je sigurnost. No, mislim da je prva gradnja primitivnih objekata činila početak izdvajanja osnovnih jedinica društva, a to je obitelj. Naravno, neki vrlo jednostavan ili primitivan oblik ali eto, moralo se nekako početi.

KRISTINA: Da, zanimljivo, zapravo izdvajanje u manje skupine koje su ipak ostale na okupu gradeći primitivne stambene objekte, početak je stvaranja naselja. No, znamo da se gradovi ne pojavljuju odmah na sceni, već je trebalo neko vrijeme da bi nastali.

ZORAN: Zasigurno su najprije manje stambene objekte gradili u skupinama, a kasnije se planiranjem građevine raspoređuju prema potrebi. Vrlo je vjerojatno da su postojale hijerarhijske strukture, pa je sasvim izgledno kako je glavni vođa skupine ili primitivnog naselja imao i bolju nastambu.

KRISTINA: Dobro. I danas je tako. Kad je netko na dobroj vladajućoj poziciji, onda sigurno ne živi u dvosobnom stanu, već u nekoj boljoj kući i na boljem mjestu. Međutim, gradovi kao stambene organizacije vrlo su stari, zar ne?

ZORAN: Pretpostavlja se da je prvi grad na svijetuÇatalhöyük, u Turskoj. 7000 p.n.e. imao je tisuću stanovnika,a 500 godina kasnije 3000 stanovnika. U to vrijeme bilo je to puno.

KRISTINA: Pitam se u kakvim su građevinama stanovali ljudi u to doba? Nije ih bilo malo…

ZORAN: Arheološki nalazi upućuju na stotina kuća od blata zbijenih na dva brijega. Iz naše točke promatranja možemo reći da im je bilo tijesno da su ljudi hodali gdje god su mogli, čak i po krvovovima.

KRISTINA: Prilično neobično ali obzirom da je graditeljstvo bilo u povojima, nije ni čudno. Ima takvih primjera i danas.

ZORAN: Sigurno. Premda je grad imao razvijenu kulturu i po mnogo čemu bio napredan za to doba, napušten 5700. godine p.n.e.

KRISTINA: Zanimljivo. Zašto se gradovi napuštaju?

ZORAN: Puno je razloga. Kada oblik, gradnja i resursi grada prestanu biti dovoljni, grad se napušta. Danas gradove napuštamo jer nemamo posla, no i da imamo, sigurno te ništa neće zadržati u gradu koji je neuređen, loše vođen i zapušten po mnogim osnovama.

KRISTINA: Na primjer, mjesecima raskopane prometnice, megalomanski projekti koji su propali i napušteni, loša i neupotrebljiva infrastruktura, kao i opći nemar kako pojedinaca, tako i vladajuće garniture koja ne vodi brigu o gradu, već o svom džepu… sve su to razlozi zbog kojega bi svatko normalan postavio pitanje: što me drži u ovom gradu?

ZORAN: Mislim da će se mnogi prepoznati u tvojim riječima. Ali svakako mislim da u prošlosti napuštanje gradova treba tražiti u raznim vojnim i političkim zbivanjima, a ne samo nemaru onih koji upravljaju gradskom imovinom i resursima općenito.

KRISTINA: Možemo li kao primjer navesti jedan od najstarijih gradova na svijetu, a nalazi se u ratom zahvaćenom području iz kojega posljednjih godina dolaze brojne izbjeglice koje napuštaju gradove.

ZORAN: Aleppo (Sirija) grad jenastao 4.300 godina prije Krista i treći je najstariji grad na svijetu. Tako kažu arheolozi i povijesničari. Na žalost grad se napušta upravo iz maloprije spomenutih razloga. Nesigurnost zbog ratnih djelovanja, uništena ekonomija i gospodarstvo ali i sama infrastruktura grada sami po sebi su dovoljni razlozi.

KRISTINA: Dok si pričao na brzinu sam pogledala neke osnovne podatke, Aleppo ili Halab je najnaseljeniji sirijski grad s oko 4,4 milijuna stanovnika. Grad je bio pod kontrolom Hetita do oko 800. godine prije Krista prije prolaska kroz ruke Asiraca, Grka i Perzijanaca. Kasnije je bio okupiran od strane Rimljana, Bizanta i Arapa.

ZORAN: Eto vidiš, tko sve nije vladao gradom. Tako će vjerojatno u dalekoj budućnosti biti i s našim.

KRISTINA: Da, slažem se. No, za razliku od sela gdje je ekonomija zasnovana na poljoprivredi, grad je urbano naselje u kojem se uglavnom  živi od industrije i trgovine. U antičko i ranije doba postojao je grad-država. O kakvom je zapravo gradu riječ?

ZORAN: Grad- država predstavlja malu samostalnu državu. Starogrčki polis također grad-država ali taj pojam ograničen je isključivo na helenističko razdoblje.

KRISTINA: Znači li to da grad može kao takav biti sam sebi dovoljan? Na primjer, ima svoje izvore vode, hrane, ima potrebnu industriju, bolnice, škole i druge ustanove…?

ZORAN: Tada bismo ga i mogli nazvati grad- država, no rekoh već, taj pojam se više odnosi na vremenski period stare Grčke. Ipak, društveno- političko obličje takvog grada moralo bi imati sasvim drugi smisao.

KRISTINA: Na primjer?

ZORAN: Potpuno neovisan grad- država u modernom smislu riječi mogao bi postojati samo ako je energetski i gospodarski neovisan, a za to mora imati vrlo bogate resurse poput vode, hrane i razvijene industrije. Pretpostavka je da će takvi gradovi postojati u vremenima kolonizacije planeta Sunčeva sustava.

KRISTINA: Dobro, to su gradovi budućnosti o kojima ćemo nešto više reći kasnije. Spomenimo još neke važnije i starije gradove.

ZORAN: Ako se ne varam ti si nešto petljala po nekoj knjizi  prije emisije, čini mi se da je bila iz povijesti…?

KRISTINA: Da. U nekim mojim pretraživanjima o gradovima naišla sam na zanimljivosti, pa tako povijest kaže da je gradBiblos (Libanon) , nastao 5.000 godina prije Krista. Točnije, osnovali su ga Feničani i dali mu imeGebal, a Grci koji su uvozili papirus iz grada nazvali su ga Biblos. I upravo je iz te riječi nastao naziv Biblija.

ZORAN: Lijepo si to rekla, sjedi 5 ! Ali dodajmo da je taj grad tek drugi najstariji.

Jerihon (Palestina) , nastao je 9.000 godina prije Krista. Tojezapravo neolitičko naselje i kažu arheolozi najstariji trajno naseljeni grad. Otkriveni su ostaci čak 20 uzastopnih naselja u Jerihonu koji datiraju još od prije 11.000 godina.

KRISTINA: Pa to je mlađe kameno doba! Zar je moguće da se čovjek već tada bavio gradnjom?

ZORAN: Nerijetko je na to bio prisiljen zbog sigurnosti ali ovo naselje je bilo okruženo bedemom s kulama, dok je unutar bedema boravilo između  i  do 1500 stanovnika. Grad se nalazi u blizini rijeke Jordan na Zapadnoj obali i danas u njemu živi više od 20.000 ljudi. Dakle, nije baš nešto velik i naseljen.

KRISTINA: Rekla bih da je i naš grad u nekom razdoblju imao približno toliko stanovnika, možda s okolnim selima ili tako nešto. Ipak, odmorimo malo, pa nastavljamo priču o gradovima.

KRISTINA: Slušate „Hyperion“, a danas razgovaramo o gradovima. Mogu biti razni, bogati kulturnim zbivanjima ili centri političke, gospodarske ili industrijske moći. Mogu imati puno stanovnika i svakim danom biti bogatiji za stotinjak novih. No, koliko gradovi uopće mogu opstati i koje su granice njihova razvoja,…e to učimo iz povijesti ali i sadašnjosti.

ZORAN: I to je točno. Rekao bih da se mnogi gradovi današnjice u razvijenim zemljama oslanjaju na vlastite snage, na ljude koji imaju znanje, vještine i sposobnosti i koji su vrlo kompetentni tvorci i voditelji grada. Bez stručnosti i znanja čak i najveći i najrazvijeniji gradovi propadaju za malo vremena.

KRISTINA: Mislim da se mi toga ne moramo bojati jer mi ne možemo propasti.

ZORAN: Pa, ako smo već propali, onda stvarno ne možemo propasti. Osim možda u neku od novonastalih rupa na kvalitetno asfaltiranoj cesti.

KRISTINA: A biti će ipak da su kompetentne službe iznenađene nepoćudnošću tehnike i tehnologije. Nisu oni krivi. Zapravo u ovom gradu krivaca nema, oni su ionako negdje drugdje…

ZORAN: Kakogod. Ovaj, kao i mnogi drugi gradovi, ima mogućnost postati razvijen i u mnogo čemu neovisan. Ipak mislim da ovdje nije problem grad sam po sebi nego ono što ga čini gradom, a to su ljudi. Međutim, to je problematika za neku drugu emisiju.

KRISTINA: Slažem se. A da ne zapadnemo u tugu i depresiju gledajući naše ulice i da nas ne opsjedne jad i žalost, porazgovarajmo malo o modernim gradovima. Što to oni imaju, a mi nemamo?

ZORAN: Moderniji gradovi imaju kvalitetnu infrastrukturu. Pri tome mislim na komunikacije, vodovodnu opskrbu i kanalizacijske sustave. Pa čak su i Rimljani imali kvalitetne vodovode, zašto ne bismo i mi?

KRISTINA: Dobro, radi se na tome. Doduše, potrajat će, ali naši unuci će slušati junačke priče o vodovodnim bitkama u našem gradu…

ZORAN: Je li to ironija ili sarkazam?

KRISTINA: Ne znam i nije me briga. Samo znam da sam nezadovoljan građanin. Ali nema veze, nemamo podzemnu i nemamo tramvaj, a nemamo još puno toga…

ZORAN: Točno. Moderni gradovi u tehničkom smislu postaju gradovi- države, ali administrativno i pravno to ipak nisu jer su u sklopu postojeće države. No treba napomenuti da je veličina grada jedan od pokazatelja njegove razvijenosti.

KRISTINA: Što to znači? Ako grad ima puno stanovnika, onda ima i radnih mjesta?

ZORAN: Ako je takvo brojno stanje trajno, onda ima. Malo je vjerojatno da će u nekom gradu živjeti nezaposleni ljudi.

KRISTINA: Da, imaš pravo, treba to sve hraniti. Ali mi smo tipičan primjer grada u kojem više ljudi ne radi. Kako uspijevamo preživjeti?

ZORAN: Zaboravljaš da su naši građani prošli mnoge škole života i malo tko se može s njima mjeriti. To su rijetki građani koji imaju nemjerljivu količinu strpljenja. Ovo je pohvala svim ljudima koji žive u ovom gradu. Dragi moji, svaka vam čast na ustrajnosti, strpljivosti i umjetnosti preživljavanja!

KRISTINA: Eto, bar po nečemu smo različiti u pozitivnom smislu.

ZORAN: Doduše, praksa pokazuje da su manji gradovi organizacijski bolje ustrojeni i lakše ih je održavati u svakom smislu. Veliki gradovi imaju i veliki problem, a to je brojnost stanovnika koje treba opremati hranom, vodom i raznim drugim artiklima, a na kraju tu je i problem svih vrsta otpada.

KRISTINA: Očito je da manji gradovi lakše recikliraju otpad i lakše se organiziraju. Samo naš grad malo zastajkuje u tome…

ZORAN: Nije kriv grad, već oni koji su nesposobni voditi ga.

KRISTINA: A to se vidi iz priloženog. Dokazi u tom smislu jesu neoborivi. Sve ostalo su pusta maštanja i nedosanjani snovi…

ZORAN: Da. Vratimo se malo globalnom svijetu i promotrimo kako to izgleda u nekim drugim zemljama. Konkretno Japan predstavlja vrlo razvijenu državu, a gradovi su odlično organizirani. Što misliš, koji je glavni razlog tako dobrog funkcioniranja grada i dugoročnog opstanka?

KRISTINA: Prvo što mi pada na pamet je tradicionalna disciplina stanovnika Japana. Već i vrapci na krovu znaju da je njihova disciplina na visokoj razini, a samim time i organiziranost.

ZORAN: Da, jedan od glavnih razloga dugoročnog opstanka grada je disciplina stanovništva, a znamo kako i na koji način se ista postiže.

KRISTINA: Odgoj, obrazovanje i kvalitetni zakoni, kao i vlast koja ih provodi. Bojim se da kod nas ništa od navedenog ne djeluje ispravno. Izražavam duboku sumnju da će ikada i biti drukčije.

ZORAN: Imaš pravo na svoj stav jer ako nemaš stav, onda ti ga ….nametnu… Svaka čast! Jedna si od stanovnica nepokorenog grada u kojem svatko još uvijek ima svoj stav.

KRISTINA: Kakav god moj stav bio, ništa se ne mijenja osim što je došlo vrijeme za malo muziciranja…

ZORAN: E pa može. Dakle, poslušajmo gradsku sonatu u d-molu ili u prijevodu…kako naš grad  vide dostavljači novina koji redovito malo kasne…

KRISTINA: Dostava malo kasni ali nema veze, mi se bavimo gradovima, a u nastavku stranica- dvije o metropolama i megapolisima. Pa da, što je uopće metropola?

ZORAN: Zapravo postoji nekoliko primjerenih objašnjenja ovog pojma, a jedan od njih je prijestolnica. I taman kada se počneš diviti veličanstvenosti izraza, shvatiš da je riječ o glavnom gradu sa svim svojim ljepotama i neljepotama u svakom smislu te riječi. Iako se radi o gradu- matici, taj se pojam uopće i ne koristi u svakidašnjem govoru.

KRISTINA: Baš me ubijaš s tim svojim objašnjenjima! Taman sam počela zamišljati blještavilo i glamur velegrada…

ZORAN: Je, baš! Pa imaš to i kod nas u parku. Gle samo kako su lipe blistale posljednjih tjedana!

KRISTINA: Ah, mi nismo velegrad, pa moramo malo zasvijetliti. A sumnjam da ćemo ikad i postati.

ZORAN: Općenito svojstvo gradova je da se vremenom šire i zauzimaju veći teritorij, pa se tako možda jednom spojimo s nekim većim gradom, tko zna?

KRISTINA: Dobro, ako se gradovi šire i spajaju s drugim gradovima, je li moguće takve urbane strukture nazvati megagradovima ili popularno rečeno megapolisima?

ZORAN: Megalopolisi predstavljaju velika, povezana, urbana područja s barem 10 milijuna stanovnika. Tebi za utjehu, to se kod nas nikada neće dogoditi jer je trenda rasta broja stanovnika davno zaustavljen i u stalnom je opadanju. Neki mega gradovi poput Tokia imaju 34,5 milijuna stanovnika. Nešto manji je Guangzhou, Kina – 24,9 milijuna stanovnika. Nije malo, mora se priznati.

KRISTINA: Da,vrlo velika brojka. Ipak, neki odlaze iz države, a neki jednostavno nemaju mogućnosti za napredovanje. Očito je i demografska politika poput mnogih drugih politika jednostavno zakazala?

ZORAN: Eto, razlog više da se ne nadaš megapolisu. Zapravo čak ni cjelokupno stanovništvo države ne bi bilo dovoljno da se napuni jedan megapolis.

KRISTINA: Ipak je megapolis u svakom smislu zahtijevan grad. Može li tako nešto uopće opstati ako shvatimo koliko je potrebno energije, hrane i vode za normalno opstajanje dulje vrijeme?

ZORAN: Jedna karakteristika koja razlikuje mali grad od velikog grada je organizirana lokalna vlast. Dok manji grad postiže ciljeve neformalnim dogovorima, gradom upravljaju profesionalni administratori koji donose odluke i pravne akte.

KRISTINA: S dužnim poštovanjem, uvijek polazim od svog grada, sumnjam da se i u ovako malom gradu itko išta može na toj razini dogovoriti.

ZORAN: Ne bih previše komentirao ali mislim da je to stvar mentaliteta. Kakogod, opstanak megapolisa zahtijeva neshvatljivo velike količine novca, a to znači da se radi o velikom središtu moći i kao takav megapolis jednostavno mora opstati. Ako propada, onda propadaju samo neki njegovi dijelovi, a industrija, proizvodnja i organizacija seli se iz jednog dijela u drugi. Takav grad je složeni živi organizam.

KRISTINA: Slušajući te što govoriš dolazim do zaključka da je naš grad u najmanju ruku ameba ili neki drugi jednostavni organizam.

ZORAN: Tko je u gradu- grad je takav! Nema tu neke teške filozofije, sve je to već viđeno. A što misliš zašto se već desetljećima provode dugotrajni eksperimenti kojima se gradi struktura i organizacija potpuno neovisnog grada?

KRISTINA: Ne znam. Zapravo ne znam ni čemu bi takav eksperiment poslužio?

ZORAN: Habitat je prebivalište, stanište, mjesto gdje se trajno živi u posebnim okolnostima. Stoga je eksperiment potreban kako bi se lakše uočili svi nedostaci i načini kako iste ispraviti.

KRISTINA: A misliš li možda na habitat negdje u Svemiru ili možda negdje na nekom drugom planetu?

ZORAN: Da. Svakako je vrlo zanimljiv i osebujan eksperiment koji se čak temelji na modernim mega strukturama poput ogromnih stambenih objekata ili postrojenja. Habitat je temelj života u svemirskom prostoru gdje ne postoji mogućnost izmjene tvari s nekom drugom jedinicom ili planetom.

KRISTINA: Jesu li takve strukture moderni gradovi budućnosti? Vidjela sam razne projekte, neke futurističke prikaze, ali sve mi to djeluje nestvarno.

ZORAN: Lako moguće. Na nekom planetu kolonizacija počinje u manjim, pa onda u većim stambenim, boravišnim i industrijskim jedinicama koje se povezuju u cjelinu. Jedan od primjera su gradovi s kupolama koje oponašaju atmosferski omotač. Ukoliko se trend zagađivanja atmosfere nastavi, bojim se da ćemo takve mega strukture imati već i na Zemlji.

KRISTINA: Ako je to moguće na tlu je li isto moguće i na vodi? Na primjer na moru ili oceanu?

ZORAN: Zapravo, veći bojni brodovi ili nosači zrakoplova i nisu ništa drugo nego specijalna inačica grada na vodi. Takav brod ima sve, od trgovina, bolnice, pa do tvornice. Čak postoje i male ulice pa je doživljaj grada potpun.

KRISTINA: Čovjeku se mašta brzo pokrene. Očito bi orbitalne svemirske stanice mogle biti mega gradovi u Svemiru?

ZORAN: Načelno velika svemirska orbitalna stanica i jest mega građevina sa zadatkom da bude svemirski grad. To je nezaobilazna budućnost gradova ako ikada kao civilizacija kročimo u Svemir u velikom broju.

KRISTINA: Već zamišljam gradove na Mjesecu ili Marsu. To će biti jako zanimljivo i tehnološki izazovno. Može li se to uopće danas izvesti?

ZORAN: Naravno da može, samo neće.

KRISTINA: Zašto?

ZORAN: Zato jer je zanimljivije igrati se rata i uništavati jer za to nije potrebno koristiti ni jedan posto mozga.

KRISTINA: Ipak, za gradnju, kreativnost i stvaranje svih pozitivnih elemenata civilizacije potrebno je uključiti koji postotak moždanih aktivnosti više. ..

ZORAN: A znamo da smo mi, ljudi, lijena i destruktivna vrsta i žalosno je da u ovom prijelomnom civilizacijskom trenutku vjerojatnost našeg trajnog opstanka iznosi manje od 40%.

KRISTINA: Upravo zato bismo i trebali razmisliti o mogućnostima koje nam se pružaju pa makar bile male i jednostavne poput asfaltiranja cesta i krpanja rupa.

ZORAN: Ja osjećam vrisak iz tvog grla i vapaj cjelokupne režije da konačno odjavimo emisiju.

KRISTINA: Paaaa, nekako nam je i vrijeme da se odjavimo. Dakle,… poštovani, …rekli bismo cijenjeni naši…

…Vjerni i nepokolebljivi, slušateljice i slušatelji,… bilo je ovo sve za danas. Slušajte nas opet za tjedan dana u isto vrijeme! Emisiju uredili i vodili Zoran Krnjaić i Kristina Jakopović.

ZORAN: A za moguće posljedice i neželjene popratne pojave uzrokovane slušanjem ove emisije, obratite se direktoru „Petrinjskog radija“!

Ugodna večer i laku noć!

Komentari

Kristina Jakopović Šefica Marketinga / Novinar

Urednica, novinarka i voditeljica Petrinjskog radija i Portala 53. Umjesto u učiteljske vode, Kristina se odlučila za novinarstvo. U programu Petrinjskog radija uređuje emisiju Vidikovac, dok ju slušatelji ponekad mogu ćuti i u radijskom eteru, no danas je ipak najviše posvećena marketingu. Osim nekoliko priznanja za nekadašnji Petrinjski list, naša Kristina je dobitnica i brojnih drugih strukovnih nagrada.