PETRINJA – Nakon svete mise zadušnice i komemoracije kod spomenika „Pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima“ na Senjaku, sudionici obilježavanja 16. rujna, dana velikog razaranja grada 1991. godine, nastavili su zajedničko druženje u prostorima Udruge ratni veterani – veterani Domovinskog rata Grada Petrinje.
Tom prigodom obratila im se i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes: „Sloboda, dom, pravo biti svoj na svome, pravo biti Hrvat u Hrvatskoj, to su nam željeli i pokušali oduzeti tog 16. rujna 91. kada su granatama, tenkovima, mecima i mržnjom poharali stoljetnu hrvatsku Petrinju. Od te mržnje stradalo je stotine nevinih, krivih samo zato što su Hrvati. Slobodu i svoju Petrinju vratili smo zahvaljujući našim vitezovima, junacima, hrvatskim braniteljima od kojih su mnogi za nju dali baš sve što su mogli, svoj život.“
Dalje je naglasila: „Skupo je naša sloboda plaćena, ne zaboravimo to nikada. Znamo da vi koji ste tih dana stvarali našu slobodnu Hrvatsku ne možete zaboraviti te dane ni kada biste htjeli, ni punih 30 godina kasnije. Vaša je dužnost prenijeti mlađim generacijama istinu o tome kako je stvorena slobodna i demokratska Republika Hrvatska, da nam nije samo tako dana, da je mnogo krvi za nju proliveno. Dužnost je nas mlađih generacija čuvati tu istinu, jer mnoge majke i danas plaču za svojim sinovima, mnoge supruge za svojim muževima, mnoga djeca žive bez svojih očeva. Mnogi ne nose tjelesne ozljede, ali nose one na duši, hvala im svima. Njihova je žrtva u temeljima slobodne Petrinje koju mi sada uživamo. Njima u čast i zahvalu pobrinimo se da bude svakim danom bolja i ljepša. Neka zajedništvo, koje je i njima davalo snagu u tim danima i nama bude uzor u izgradnji bolje budućnosti Petrinje.“
Također, obratio se i Ivan Celjak, sisačko-moslavački župan i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora: „16. rujna 1991. godine je jedan od najtužnijih datuma, koje vežemo za Domovinski rat, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Važno je obilježavati značajne datume i događaje iz vremena Domovinskog rata, ali ne da bi poticali mržnju ili osvetu, već da bi se međusobno podsjećali na to tko je, kada i na koji način stvarao našu domovinu i važno je da mlađe generacije znaju te činjenice i da više nikada ne dopuste zlo koje smo mi proživjeli tijekom Domovinskog rata.“
Istaknuo je i kako je važno govoriti o domoljublju: „Domoljublje nije ksenofobija, domoljublje je ponos naroda na jezik, kulturu, Domovinski rat i ponos nas Hrvata na vas hrvatske branitelje. Vama, živima herojima, hrvatskim braniteljima, želim da pronosite istinu o Domovinskom ratu na mlađe generacije, a našim herojima koji su položili svoje živote za našu domovinu, za slobodu, neka je vječna hvala i slava.“
Tijekom zajedničkog druženja Zlatko Iskrić, predsjednik Udruge ratni veterani – veterani Domovinskog rata Grada Petrinje uručio je Zahvalnicu Tomislavu Magdiću, predsjedniku Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunj-Cetingrad-Rakovica, čiji su članovi, uz članove Lovnog ureda Slunj, već drugi dan nakon potresa došli ponuditi pomoć i tada su pripremali tople obroke potrebitima, a temeljem toga prijateljstva, koje je traje i do današnjih dana, došli su i ovom prigodom. Također, Tomislav Magdić je istaknuo kako ih povezuje i ista situacija devedesetih godina, te je naglasio kako su Slunj i Petrinja u sjeni Vukovara i Škabrnje koji su podnijeli najveće žrtve, ali i Slunj je dao značajan doprinos, odnosno 362 žrtve, kao i Petrinja 598.
Na druženju je bio i Goran Macura, dragovoljac i veteran 113. šibenske brigade, predstavnik osnivača Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja, te je kazao: „Zahvala našim poginulima što su nam dali nešto najljepše što čovjek može imati, a to je svoju domovinu i što su to oni nažalost platili svojim životima i omogućili nama da uživamo u ljepoti naše domovine. Ova udruga nije nastala iz nekog hira ili nekog isticanja, jednostavno nastala je iz potrebe društva da se ukaže na to da je agresor jednostavno ubijao svakoga koji nije htio biti s njim, bez obzira na vjeroispovijest i na narodnost. Znači, Udruga je nastala jednostavno iz potrebe da se ukaže, svaki čovjek koji je volio Hrvatsku i osjećao je kao svoju domovinu branio ju je.“
