PETRINJA – Govoreći o zaboravljivosti, netko je jednom pojednostavljeno rekao: „Nije problem ako zaboraviš gdje si ostavio ključeve, problem je ako se ne možeš sjetiti čemu ti oni služe“.
U stresnom, užurbanom načinu života, u kojem smo pri tom svakodnevno „bombardirani“ velikom količinom informacija sa svih strana, svima nam se događa da ponekad nešto zaboravimo – neku informaciju, nečije ime, broj telefona, neki dogovor ili obećanje, zaboravimo donijeti neki artikl po koji smo krenuli u trgovinu, zaboravimo gdje smo ostavili mobitel ili ključeve, gdje smo parkirali automobil ili po što smo se uopće zaputili u susjednu prostoriju. Zbog ovakvih situacija, pogotovo ako se ponavljaju, neki se ljudi ozbiljno zapitaju što im se to događa. Jesmo li samo preopterećeni pa zbog toga rastreseni i zaboravljivi ili su to prvi znaci nekog oblika demencije? Možda Alzheimerove bolesti?
Upravo o različitim stanjima zaboravljivosti i tome kako prepoznati razliku među njima bilo je riječi na stručnom predavanju „Demencija, Alzheimerova bolest ili samo zaboravljivost“ koje je ovog ponedjeljka održao Goran Čičin Radin Sarajlić, dr. med. Predavanje koje je u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama održano u Maloj dvorani Hrvatskog doma organizirala je Udruga „Naš život“ u partnerstvu s Gradom Petrinja, u sklopu projekta „Godine nisu važne“.
„Predavanje je bilo posvećeno Alzheimerovoj bolesti, odnosno svim dementnim sindromima, od kojih na Alzheimerovu bolest, odnosno Alzheimerovu demenciju, otpada najviše. U uvodnom dijelu predavanja vidjeli smo da sama bolest, gledano globalno, ima karakteristike pandemije, inače pojma koji nam se danas često pojavljuje u javnom prostoru. U svijetu, brojka se „vrti“ oko 45 milijuna aktivnih bolesnika od dementnih sindroma, tako da to zaista ima karakteristike pandemije. Netko je čak izračunao da svakih 15 sekundi u svijetu nastaje novi bolesnik demencije. To su već matematički modeli, ali zaista, činjenica je da se radi o znatnom porastu dementnih sindroma, vjerojatno i kao rezultat produženja života, starenja, ali i nekih drugih razloga“, rekao je doktor Goran Čičin Radin Sarajlić.
Napomenuo je kako postoji niz uzroka zbog kojih dolazi do gubitka kratkotrajnog pamćenja – nekad zbog bolesti, nekad kao rezultat povrede, stresa ili iz nekog drugog razloga. Sposobnost da nešto zapamtimo smanjuje se i s godinama. Mnoge od tih promjena su normalne i nisu znak demencije.
„Memorijski lapsusi se događaju i to je normalno. Tijekom vremena, pogotovo iznad šezdesetih godina to se događa. Svatko je to iskusio, ali to je jedan kriterij normalnog funkcioniranja i ne znači odmah da ste vi na putu u Alzheimer. Onda kada se dogode „ispadi“ u svakodnevnom funkcioniranju, kada to počinje primjećivati obitelj, kada to remeti vaše svakodnevne interakcije i kada vi osjećate da ne obavljate svoje izvršno funkcioniranje onako kako ste prije to radili, onda je vrijeme za reakciju. Ali obično, u principu vam to uvijek najprije primijeti netko iz vašeg konteksta, iz vaše najbliže okoline. Znači, obitelj detektira da se nešto događa, obitelj vidi taj poremećaj u interakcijama, jer vi kao pojedinac ćete postupiti samoobrambeno i negirati ili se poslužiti tzv. „premještanjem“ – opravdavat ćete da je to zbog toga i toga, zbog oblaka, zbog pada tlaka u zraku – normalno da je to samoobrambena reakcija“, objasnio je Sarajlić.
Alzheimerova bolest zahtijeva multidisciplinarni pristup, istaknuo je: „Samo farmakoterapija nije dovoljna, jer tu se radi o propadanju vas kao osobe. Dakle nije to primjerice kao kad ostanete bez ruke, pa kažete – dobit ću pomagalo, prilagodit ću se nekako. Ovdje se vi kao osoba koja stvara interakcije, koja obrađuje realitet, jednostavno „brišete“ i na neki način bez pomoći „druge ruke“, bez pomoći drugih ljudi, sama terapija nije dovoljna. Dakle, potrebni su vam i stručnjaci – od vašeg liječnika, neurologa, Centra za socijalnu skrb, zdravstvene njege, palijativnog tima pa do vaše obitelji koja će vas podržati i biti uz vas. Prvi kome se obraćate je naravno vaš liječnik. Onda se pokreću određene linije pomaganja, ali sve počinje od vašeg liječnika. Kad se obavi testiranje i postavi dijagnoza, uključuju se i druge službe i stručnjaci. Kako ja imam puno staža, mogu reći da se u odnosu na prije nekih 30 – 40 godina, puno toga promijenilo i u Hrvatskoj i globalno. Tada je demencija imala razne druge nazive, ali sada se već to osvijestilo i vidi se da bez multidimenzionalne pomoći ne ide. Možete produžiti život, ali ta bolest je kronična, progresivna – ne možete je zaustaviti, ali ju možete usporiti.“
Uz stručnu potporu i obiteljsku podršku, razumijevanje i strpljenje; uz potporne mjere u svakodnevnom funkcioniranju (poput recimo prilagodbe prostora oboljelom – namještaj bez oštrih rubova na koji bi se mogli ozlijediti, pisanje podsjetnika na dnevne obveze i važnih brojeva telefona na vidno mjesto i sl.), oboljelima od pomoći mogu biti i tzv. „univerzalni jezici“ – glazba, dodir i mirisi, moglo se između ostalog doznati na predavanju „Demencija, Alzheimerova bolest ili samo zaboravljivost“.
Projekt „Godine nisu važne“ u sklopu kojeg je održano ovo predavanje, provodi Udruga „Naš život“ u partnerstvu s Gradom Petrinja. Projekt vrijedan 1,351.920,03 kuna financiran je bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda, a odnosi se na Razvoj i provedbu projekata za socijalnu koheziju i povećanje zaposlenosti u gradovima Kninu, Belom Manastiru i Općini Darda, Benkovcu, Petrinji i Vukovaru. U sklopu projekta provode se različite aktivnosti namijenjene starijim osobama i osobama s invaliditetom – psihološka i fizička pomoć, psihofizičke vježbe, radionice socijalnih vještina, grupni susreti, nutri klub s nutricionističkim savjetima, škola zdravog kuhanja te stručna predavanja. U provedbi projekta aktivno sudjeluju nastavnici, socijalni pedagozi, nutricionisti, psiholozi i liječnici.
