Bjekic
„Uskrsna svjetlost : Veronikin rubac“ izložba Hrvatske žene Petrinja „Uskrsna svjetlost : Veronikin rubac“ izložba Hrvatske žene Petrinja
PETRINJA – „Uskrsna svjetlost“ naziv je izložbe koju tradicionalno, ususret blagdanu Uskrsa organizira Hrvatska žena Petrinja. Svake godine izložba ima različite tematske smjernice, a... „Uskrsna svjetlost : Veronikin rubac“ izložba Hrvatske žene Petrinja

PETRINJA – „Uskrsna svjetlost“ naziv je izložbe koju tradicionalno, ususret blagdanu Uskrsa organizira Hrvatska žena Petrinja.

Hrvatska žena tekst 1

Svake godine izložba ima različite tematske smjernice, a ove godine nosi naziv „Veronikin rubac“. U sklopu izložbe postavljene u petrinjskoj Galeriji „Krsto Hegedušić“, oku javnosti predstavljen je dio tradicijskog bogatstva poculica, peča, rubaca i  narodnih nošnji koje žene petrinjskog kraja stoljećima baštine od svojih prabaka i baka, pomno ih čuvajući u starim škrinjama za buduće generacije.

„Mi postojimo već 27. godinu, a 22 godine postavljamo izložbu Uskrsna svjetlost. Izložba je uvijek pod drugim podnaslovom, obrađujemo druge teme. Ove godine je to “Veronikin rubac“. Izložbom usklađujemo vjeru i tradiciju koja je duboko ukorijenjena u našim krajevima i u našim srcima. Nadam se da smo i ove godine u tome uspjeli ovim pečama koje imaju svoju tradiciju ne samo kao pokrivalo za glavu, kao dio narodne nošnje, nego vuku i jednu drugu konotaciju, imaju tradiciju u životu samih ljudi“, rekla je na sinoćnjem otvaranju izložbe Mira Bešlić, predsjednica Hrvatske žene Petrinja.

beslic tekst

„U pobožnosti Križnog puta nadahnula nas je Veronika koja je priskočila upomoć i pokazala da je Isus u potrebi. Potreba da se primi sućut i nježnost koja više od rupca briše muku. Krvavo i znojno lice nije odvratilo samilosnu i nježnu gestu. Često okrećemo lica i leđa ljudima koje ne razumijemo. Njihove brige su nam teške i neshvatljive. Bježimo da ne bismo i mi bili opterećeni bijedom i siromaštvom. A Ti nas gledaš. Iz svakog tog tužnog pogleda, iz svake usamljene duše, iz svake očajem zahvaćene osobe koja treba nekog poput Veronike. A svjetlo je u nama. U svakom od nas koji smo povjerovali Tebi. Pa ipak, ne obasjavamo uvijek svoje bližnje tim svjetlom. Ne razumijemo ih. Nismo im spremni priskočiti u pomoć. Veronika je prihvatila rizik. Ona je unatoč svemu smogla hrabrosti. Na Veronikinom rupcu ostalo je Kristovo lice, njegova patnja, ali i njegova ljubav“, objasnila je Bešlić inspiraciju za ovogodišnji naziv i temu izložbe.

„Prastari je običaj slavenske baštine pokrivanje glave udane žene. Peča je rubac načinjen od domaćeg lanenog platna pravokutnog oblika. Peča za svaki dan i za žalost su od običnog lanenog platna, za razliku od peče za svečanije prilike i nedjelju koja je načinjena od finog tankog domaćeg lanenog platna „redine“. Starije žene za vrijeme žalosti nosile su rubac „peču“ koja nema na sebi veza. Najbogatije ukrašene žene, ukrašene su šlarnim pečama, a nose ih samo mlađe i bogate žene u svečanim prigodama. Vezene su „pečkim“ vezom, svilom, vunom, mulineom. Od velike crvene rože, male rože, rože penjače, tice, zvezdice, kitice, buketića – od djetinje znatiželje do punoće zrelosti i sočnosti. Sva ljepota je u rukama bezimenih žena na obali tihe rijeke Kupe“, ispričala je predsjednica Hrvatske žene Petrinja.

peča tekst

Objasnila je i kako motivi na rupcima imaju simobličko značenje, pa npr. ruža predstavlja djevojku, a cvijeće – grane koje su simbol mladosti.

„Osim pokrivala za glavu, peča je imala i druge tradicijske namjene. Primjerice, pokrivač za dječju zipku u obliku peče nosi naziv „pečica za dječju zibelku“. Krsna kuma nosi darove svojem kumčetu u košarki prekrivenoj pečom. Pečom vezenom crvenim vezom, majka je nekada umatala dijete da ga zaštiti od zlih sila. Peču „za opelavanje“ nosila je mlada žena pri obredu ulaska u crkvu nakon poroda.“Pelati „ znači voditi do oltara, „opelavati oko oltara“ – primiti blagoslov za novorođeno čedo“, objasnila je Bešlić.

„Naš kraj bogat je raznolikošću riječi, narječja i tradicije  – šlar, šlarne peče, zibelka, opelavati, fela ili muštra, roža – zaboravljene riječi, zaboravljene tradicije, ali hrvatski je čovjek ukorijenjen u vjeri i tradiciji. On nosi u srcu našu baštinu, poštujući ljepotu vrijednih hrvatskih žena. S ljubavlju vam pokazujemo jedan dio te raskoši: peče, paculice, narodne nošnje radne i svečane, bijele i crne, vunene, samtene, ali Veronikin rubac na kome je ostalo otisnuto Kristovo lice, njegova patnja, ali i ljubav prema nama, najljepši je i najdraži rubac u povijesti našega naroda“, zaključila je Mira Bešlić.

svi tekst

U postavljanju izložbe sudjelovala je i ravnateljica Galerije „Krsto Hegedušić“, Alma Trauber  koja je na otvaranju podsjetila na riječi Branka Čačića, svojevremeno stalnog suradnika Hrvatske žene:

„Tko zna svoj dom, zna sve. U drevnoj, drvenoj hrvatskoj hiži koju poetski nazvah „hrvatska korablja“ sadržana je naša tisućljetna mudrost i tko tu korablju zna, zna sve: odakle dolazimo, što smo sada i kamo idemo. U tim kućama sažeto je vrijeme našeg postojanja na ovome tlu. Prostori tih kuća odišu našom duhovnom atmosferom u vremenu i snažno obilježavaju naš hrvatski prostor. A nama prijeti temeljna opasnost, a to je zaborav toga našeg kolektivnog duha. Mi ne poznajemo dovoljno sebe ni u prostoru ni u vremenu, a živi jedino svijest koja je shvatila da je uvjetovana svime što je nastalo u njezinu prostoru, pa tako i u ovim korabljama“.

„Mi smo upravo ovom izložbom i ovim izložbenim postavom koji ove godine ima temu „Veronikin rubac“ htjeli dati barem tračak, barem maleni segment te atmosfere te drevne hrvatske drvene kuće, te drevne korablje kroz materijale koje su žene nosile na svojim glavama kao oglavlja, ali isto tako kroz tu drevnu odjeću, kroz narodne nošnje koje su žene svojevremeno nosile“, rekla je Trauber.

nošnje tekst

Uz članice Hrvatske žene, tradicijsko blago koje su u svojim škrinjama sačuvale njihove bake, pokazale su na ovoj izložbi članice Udruge „Đeram“ iz Dragotinaca. U pripremi izložbe pomogli su i Katica Kumic iz Bresta Pokupskog, Neda Ljuckanov, vlč. Mladen Vidak, župnik Župe sv. Jurja u Maloj Gorici, Elizabeta Štajcar, Katica Milaković i Mirica Zukanović.

Narodnu nošnju kakva se nosila u Hrastovici, iz škrinje svoje bake, za ovu je izložbu posudila gospođa Ljubica Čerpnjak.

„To je svečana nošnja i stara je više od sto godina. Dobila sam je u nasljeđe i čuvam je k’o svoje oči i održavam. Imam kod kuće još i dvije bijele – svečanu i običnu koju nosim sad kao starija osoba“, rekla je Čerpnjak.

cerpnjak tekst

Peču kakva je izložena uz njezinu nošnju nosile su mlade udane žene. Gospođa Ljubica objasnila je kako se peče nisu vezale, nego samo prebacivale preko paculica.

Uz predstavljanje bogatstva materijalne baštine, sastavni dio izložbe „Uskrsna svjetlost“je i program kojim se želi podsjetiti na ljepotu, raznolikost i bogatstvo hrvatskog jezika. Taj dio programa koji nosi naziv „Zvon drage nam Hrvatske riječi“ ove je godine imao podnaslov „Iskoni bje Slovo“.

Za izbor tekstova i ove su godine bile zadužene profesorica hrvatskog jezika Tonka Pezelj i Vera Jurčević. Obje naglašavaju kako ih posebno veseli suradnja s mladim ljudima, petrinjskim srednjoškolcima koji su odabrane tekstove čitali.

vera i tonka tekst

„Ove godine se obilježava 50 godina od Deklaracije o hrvatskom jeziku pa smo se potrudili da jednostavno u duhu Deklaracije pokažemo bogatstvo hrvatskog jezika i bit razvoja hrvatskoga jezika od prvih glagolskih spomenika do danas. Kako se obilježava i stogodišnjica rođenja Maka Dizdara, onda smo uključili i njegove tekstove jer je upravo Mak Dizdar eksperimentirao i savršeno izrazio bogatstvo hrvatskog jezika, vraćajući se starim, srednjovjekovnim zapisima na stećcima. Svake godine nastojimo pokazati bogatstvo i čakavskog, kajkavskog, štokavskog, standarnog hrvatskog jezika i ako je moguće, svih drugih govora, dijalekata, poddijalekata“, rekla je profesorica Pezelj.

Tekstove su čitali učenici Srednje škole Petrinja : Tea Harčević, Magdalena Tkalčić, Ana Marija Yago, Nikola Grahovac i Jan Vukelić.

srednjoškolci tekst

„Naraštaji djece se mijenjaju, ovo su sad mladi naraštaj, prvi i drugi razredi, ali oni to žele. Važno je da hoće. Iako ja više ne radim, u mirovini sam, ali uvijek uspijem zainteresirati određen broj učenika koji žele sudjelovati i onda ih treba jednim aplauzom nagraditi i podržati. Oni i kad nisu savršeni, treba im reći dobro je, bit će uvijek bolje“, kaže profesorica Pezelj koja je mnogim petrinjskim srednjoškolcima ostala u dragom sjećanju.

Ponosna na mlade ljude je i Vera Jurčević:

„Kao i svake godine nastojimo uz ovu izložbu koja govori o tradiciji i o tradicijskoj baštini, o narodnom vezu naših žena, prisjetiti se i naših velikana književnosti. Bio je Matoš, prošle godine su bili Stepinac i Strossmayer, a ove godine većinom su bili stihovi Maka Dizdara, Vesne Parun, Tina Ujevića. Ono što bih htjela naglasiti to su naša prekrasna djeca, naša prekrasna mladost s kojom imamo dugogodišnju, dobru suradnju. Neki od njih su već danas cijenjeni profesori u Zagrebu kao naša Matea Andrić, Martina Grbeša…To su djeca koja su s nama rasla. Sad opet imamo neke nove učenike – Teu, Jana, Nikolu, Magdalenu i Anu Mariju. Uvijek mi je drago kad vidim puno mladih lica, puno mladih ljudi na ovakvim događanjima, jer za njih to i radimo“, rekla je Jurčević.

Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, a članicama Hrvatske žene zahvalio je gradonačelnik Darinko Dumbović.

dumbovic tekst

„Mislim da ovo što smo večeras vidjeli da je to stvarno jedno ogromno bogatstvo, jer ništa danas na svijetu nema veće vrijednosti od onoga što smo dobili u nasljeđe i što su nam bake napravile svojim rukama. Ako to ne budemo znali čuvati, mislim da bismo mogli izgubiti trajno one vrijednosti koje smo dobili kroz prošlost, koje smo naslijedili. Ono što je poteklo od naših dida, baka, prabaka, od svih generacija koje su iza nas – to nije palo s neba. To je tu i to je s nama. To živi i treba živjeti i s mladim ljudima. Večeras su mladi ljudi pokazali što znači izgovoriti riječ, što je značila ta riječ kroz neki drugi dijalekt i kako su ljudi komunicirali. Ovdje večeras kroz ovu izložbu mogu reći jedno veliko hvala u ime cijelog grada članicama Hrvatske žene koje su si dale truda da u kontinuitetu, niz godina otkako smo se vratili u Petrinju, odgovorno i prema prostoru u kojem živimo i prema ljudima, čuvaju našu baštinu“, rekao je Dumbović.

Udruga Hrvatska žena u Petrinji je osnovana 30. srpnja 1921. Djelovala je do 5. svibnja 1943, a obnovljena je 8. rujna 1990. Tradicionalna izložba Uskrsna svjetlost koju su ove godine organizirale pod nazivom „Veronikin rubac“ u podrumskom prostoru Galerije „Krsto Hegedušić“ ostaje otvorena do 30. travnja.

rupci tekst

Za kraj priče o Veronikinom rupcu, mali podsjetnik i na stihove velikog Dantea:

“Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji

Veroniku nam vidjet došao je

da pred tom slavom starodavnom stoji

zabezeknut, a misli mu se roje:

Gospodine moj, Isukrste Bože,

takvo je dakle bilo lice tvoje?”.

 

Komentari

Slađana Marković Novinar

Osvježenje Petrinjskog radija od srpnja 2016.godine. Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.