PETRINJA – Šesnaesta po redu Noć muzeja u Hrvatskoj će biti obilježena u petak, 29. siječnja. Manifestacija je to koja je u nekoliko zagrebačkih muzeja počela 2005. godine, da bi se u međuvremenu prometnula u najznačajniju i najmasovniju manifestaciju hrvatskih muzeja u koju se svake godine uključuje sve veći broj ustanova u kulturi. Ove godine, zbog epidemioloških mjera koje su na snazi zbog epidemije koronavirusa, Noć muzeja bit će u digitalnom obliku, što znači da će posjetitelji umjesto fizičkim odlaskom u muzeje i galerije, virtualno, online, (eventualno na otvorenom tamo gdje je to moguće izvesti u skladu s epidemiološkim mjerama), moći pratiti sadržaje koje su im pripremile ustanove u kulturi, sudionici Noći muzeja. Tema ovogodišnje, digitalne Noći muzeja je “Zadaće muzeja u uvjetima kriza”.
I bez COVID-a, tema i datum, za Petrinjce ove godine imaju dodatno značenje – naime, 29. siječnja bit će točno mjesec dana od razornog potresa koji je porušio naš grad. Naše ustanove u kulturi koje su mahom ostale “beskućnici” itekako osjećaju što znači funkcionirati u uvjetima krize.
I djelatnici Hrvatskog doma Petrinja i pripadajuće mu Galerije “Krsto Hegedušić” koji su se svake godine uključivali u Noć muzeja ostali su bez krova nad glavom, ali nisu ostali bez srca punog volje da i u ruševnom gradu sačuvaju duh kulture koja grad čini gradom, urbanom sredinom. Upravo zahvaljujući njima, danas je u petrinjskom parku osvanuo neobičan prizor. Na fontani, uz Ćusove skulpture dječaka koji se pokušavaju popeti na kornjače iliti “žabe”, kako ih kolokvijalno Petrinjci ponekad zovu, stajali su izloženi slikarski radovi.
Jasna Crnković, koordinatorica programa u Hrvatskom domu i Ana Lipovac, muzejska tehničarka kažu kako su na ovaj način, makar i simbolično, htjeli najaviti i obilježiti ovogodišnju Noć muzeja: “U vrlo skromnim uvjetima naša Galerija “Krsto Hegedušić” pripremila je Noć muzeja usprkos svemu, ali kako kaže i gradonačelnik Darinko Dumbović – treba ići dalje. Moramo ići dalje, svi zajedno moramo uložiti koliko god tko može. S obzirom da je naš kompletan fundus evakuiran i spremljen u Zagrebu na sigurno, jednostavno, palo mi je na pamet da imamo slika i kod kuće koje nisu oštećene, mada ih ima dosta i koje jesu pretrpjele oštećenja. Izvukle smo što smo imale i donijele tu da ih poslikamo, da ih, poštujući svakako epidemiološke mjere, možemo staviti online, tako da će se te slike moći vidjeti na našoj web stranici i Facebooku”, kaže Jasna Crnković.
“Mi djelatnici Hrvatskog doma i Galerije “Krsto Hegedušić” htjeli smo obilježiti 16. Noć muzeja, a kako nemamo više svoj prostor, simbolično smo, tu u parku, stavili nekoliko slika. Noć muzeja je u petak, 29. siječnja i htjeli smo imati izložbu barem na sat vremena, ali ne smijemo zbog sigurnosnih i epidemioloških razloga. Taj dan je ujedno i mjesec dana od velikog potresa koji se dogodio u Petrinji, pa smo uz simboličnu izložbu slika htjeli odati i počast svim žrtvama koje su stradale tog dana”, dodaje Ana Lipovac.
Iako trenutno bez svoje stalne adrese, djelatnici Hrvatskog doma su i dalje “u pogonu”. Dio njih još uvijek pokušava spasiti i smjestiti inventar, dio ih od kuće pokušava pokriti svoj posao, jer su obje zgrade i Hrvatski dom i zgrada galerije dobile crvenu oznaku: “U biti radimo od svojih kuća. Radimo koliko god možemo, online smo, imamo mobitele, osposobili smo kompjutore. Još uvijek nemamo neki svoj prostor – možda ćemo dobiti kontejner, pa ćemo tamo raditi, ali imamo programe koje bismo voljeli realizirati – koncerte, možda i ovakve izložbe na otvorenom. Vidjet ćemo – kad bude toplije vrijeme, bit će i više programa”, kazala je Lipovac na današnjoj neobičnoj izložbi u petrinjskom parku koji je za Petrinjce oduvijek imao posebno značenje i simboliku, baš kao i fontana u njegovom središtu.
Ova secesijska fontana podignuta 1912. godine bila je prvi javni spomenik u Petrinji, podignut nakon što je grad dobio javni vodovod. S brončanim figurama dječaka koji se pokušavaju popeti na velike kornjače – rad kipara Ferde Ćusa – simbolizira početak života i radost življenja – ono čemu se ponovno u svome gradu nadaju svi Petrinjci.
