PETRINJA – U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja, ovog utorka u crkvi sv. Lovre u Petrinji, koncert je na klasičnoj harmonici održala Mia Grozdanić, glazbenica kojoj je nekoliko domaćih skladatelja (poput Bobića i Bužlete) posvetilo svoja djela.
Glazbenici izvanredne muzikalnosti, ovo nije bio prvi susret s Petrinjom. Prošle godine, zajedno sa Zagrebačkim solistima upravo je u Petrinji sudjelovala u svjetskoj praizvedbi djela „Godišnja doba za bajan i gudače“ skladatelja Davora Bobića. „Da, bila je u pitanju praizvedba „Godišnjih doba“, a to je četverostavačna kompozicija koju je Davor Bobić posvetio upravo meni i Zagrebačkim solistima. Taj koncert u Petrinji mi je jedan od najdražih koncerata u životu, a bilo ih je mnogo zaista i u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, tako da me baš veseli da sam ponovno ovdje“, rekla je Grozdanić uoči svog ponovnog nastupa u Petrinji.
Ovaj put, uz Preludij u a-molu Vladimira Gorupa, za petrinjsku je publiku izabrala Čajkovskog i njegova Godišnja doba Op.37a: „Ovog puta sviram svoju transkripciju „Godišnjih doba“ Petra Iljiča Čajkovskog – to je dvanaestostavačni ciklus, u originalu pisan za klavir i ja sam u sklopu svog doktorata, uz „Godišnja doba“ koja je Davor Bobić pisao za harmoniku i gudački orkestar, odlučila prirediti upravo ovaj ciklus za moj instrument solo“.
Napraviti transkripciju djela koje je originalno napisano za klavir, bio joj je, kaže, svojevrsni izazov: „Zapravo nije bilo jednostavno, iako je to glazba koja naizgled zvuči pitko, melodiozno, jednostavno. Na klaviru to je puno jednostavnije za svirati. Svira se čak i u osnovnoj školi, međutim na harmonici su se, u moje vrijeme, pojedinačni stavci, ne ovako cijeli ciklus, izvodili na studiju. Dakle, ne svi, jer je u nekim stavcima zaista bilo potrebno puno razmišljanja kako bi se uopće moglo odsvirati ono što je Čajkovski zapisao. Tako da – da, definitivno je bio izazov. Tim više što zapravo ništa nije „pod prstima“, zbog toga što nemam klavijaturu ni u desnoj ni u lijevoj ruci. Ono što uz to predstavlja problem je to što harmonika nema pedale. Dakle, umjesto pedale, ne samo ja, nego svi koji sviraju preradu djela iz perioda romantizma, ručno zadržavamo pojedine tonove, ovisno o mogućnostima. Dakle, definitivno je bio izazov.“
O tome kakva je inače situacija s harmonikom kao klasičnim koncertnim instrumentom, odnosno koliko je ovaj instrument zastupljen u glazbenoj literaturi, glazbenica kaže: „S glazbenom literaturom za harmoniku danas stojimo dobro, s obzirom na to da je harmonika relativno mlad instrument, zato što se zapravo prvih svojih sto godina razvijala pretežno kao zabavni instrument i kao instrument koji je dio narodnog instrumentarija u raznim zemljama, međutim kada su suvremeni skladatelji otkrili brojne mogućnosti ovog instrumenta, krenuli su pisati za nas, tako da je u principu bogata ta suvremena literatura. Isto tako, s obzirom na to da se radi o instrumentu s tipkama, s registrima, možemo izvoditi također i velik dio djela koji je pisan za klavirske instrumente, od perioda baroka i ranije, pa čak do romantizma.“
Studij klasične harmonike, Mia Grozdanić je završila na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu s najvišom ocjenom, a magistrirala je na Sibelius Akademiji u Helsinkiju (Finska), također s najvišom ocjenom. (Trenutno završava i umjetnički doktorat). Uz brojne koncertne nastupe (nastupila je u većini europskih zemalja te u Kini i Australiji) i osvojen niz nagrada na državnim i međunarodnim glazbenim natjecanjima, Grozdanić je i jedna od najuspješnijih mladih harmonikaških pedagoginja u Hrvatskoj. Studenti i učenici s kojima radi su laureati državnih i međunarodnih natjecanja, a neki od njih svoje su školovanje nastavili na renomiranim svjetskim glazbenim akademijama.
„Definitivno mislim da harmonika dobro stoji u Hrvatskoj i da ima brojnih mladih talenata koji su po svjetski poznatim akademijama i koji već imaju karijeru, ali isto tako ću reći da su nas zadnje dvije godine sve malo „bacile“ unatrag i s motivacijom i s rezultatima učenika. Ipak, sad se nekako stvari ponovno vraćaju na pravi put i vjerujem da će sve biti u redu“, kazala je Grozdanić koja trenutno radi u GŠ „Ivana Matetića – Ronjgova“ u Puli.
Provevši publiku skladbama Čajkovskog kroz 12 mjeseci godine, glazbenica je na svom bayanu (kromatska harmonika, poznata i kao „dugmetara“), slušateljima otkrila bogat raspon zvukovnih mogućnosti harmonike, ponekad neopravdano zapostavljenog koncertnog instrumenta.
Koncert je realiziran uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Petrinje.
