SISAK – Caritas Sisačke biskupije u okviru projekta „Razvoj usluge psihosocijalne podrške i poludnevnog boravka u Caritasu Sisačke biskupije“ u suradnji s Društvom za socijalnu podršku iz Zagreba, u utorak 27. rujna u Velikom Kaptolu u Sisku održao je edukativnu radionicu na temu „Prava pripadnika ciljanih skupina“.
Cilj edukacije bio je osnažiti stručnjake u ustanovama socijalne skrbi i organizacijama civilnog društva koji rade s osobama starije životne dobi i osobama s invaliditetom. Edukaciju za okupljene su održale odvjetnica Helena Kovačić Lijović s predavanjem na temu „Pravni aspekti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju“ te radionicom pod nazivom „Primjena ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju“ i Katarina Radat, dipl. soc. radnica s predavanjem na temu: „Socijalne usluge u zajednici za osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom“ i radionicom pod nazivom „Potrebe razvoja usluga u zajednici za starije osobe“.
U prvom dijelu edukacije istaknuto je kako stručnjaci koji rade u ustanovama socijalne skrbi i organizacijama civilnog društva koji pružaju usluge za osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom trebaju imati osnova znanja i prepoznati razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. U okviru ovog predavanja dobili su osnove o razlikama ova dva ugovora kao i praktično iskustvo na koje aspekte, odnosno koje obveze davatelja uzdržavanja treba precizno ugovoriti kako bi se zaštitila prava i interesi osoba starije životne dobi te kako bi se sam korisnik mogao zaštiti od negativnih i neželjenih posljedica.
U nastavku dotaknuta je i tema ubrzanog procesa starenja stanovništva koje postaje sve veći problem kako u Hrvatskoj tako i u ostatku Europe. Kada govorimo o kvaliteti života osoba starije životne dobi glavni pokazatelj kvalitete života je mogućnost pojedinca da sa svojim prihodima i resursima osigura zadovoljenje osnovnih životnih potreba, ali i drugih socijalnih i kulturnih potreba. U cilju saniranja ekonomskih, gospodarskih i demografskih posljedica u Hrvatskoj se intenzivno provodi deinstitucionalizacija i decentralizacija usluga u posljednjih dvadeset godina i za osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom. Kako bi se podigla kvaliteta života navedenih kategorija potrebno je razvijanja specifičnih usluga u zajednici koji prate potrebe korisnika, ali i odgovaraju izazovima današnjice, posebno imaju u vidu manjak radne snage. Mogu li nova tehnološka dostignuća doprinijeti zadovoljavanju potrebe i adekvatnoj skrbi osoba starije životne dobi i osoba s invaliditetom bila je također jedna od glavnih tema ove radionice.
