Share on facebook
Share on twitter
hoyka2109202224

Damir Hoyka predstavio svoje dječje knjige o pustolovinama Tizi Enili naziva „Eksperiment“ i „Početak“

PETRINJA – U prostorijama Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Petrinji, za učenike Prve osnovne škole Petrinja, poznati hrvatski fotograf Damir Hoyka održao je predstavljanje svoje dvije dječje knjige o pustolovinama Tizi Enili naziva „Eksperiment“ i „Početak“. Na samom početku Hoyka je podsjetio kako je još 2009.godine izdao svoj prvi roman, SF naziva „Xavia“.

„Kako dođe do pisanja u fotografskim vodama je možda najbolje pitanje. To je da čovjek, kada je kreativac na jednom području, ako ima nekakvu ideju koju ne može realizirati kroz svoje matično područje, onda sam ustvari tu naučio dobar dio stvari o sebi, a to je kada imam nekakvu ideju za koju vidim da ne ide van kroz fotografiju, da je ne mogu izbrisati iz mozga i reći OK, ne ide kroz fotografiju pa ćemo mi zaboraviti tu ideju, ali ta te ideja opsjeda i shvatiš da ti zadržava dio mozga non stop blokiranim jer ti vjeruješ u ideju, znaš da bi ju bilo vrlo važno podijeliti s ljudima, barem ti tako smatraš, jer ti misliš da to može pomaknuti neke stvari naprijed. I onda nakon pet godina odgađanja, shvatiš da ti ne može naprijed dok to ne realiziraš i u međuvremenu shvatiš da pod taj drugi medij u kojem bi to trebalo napraviti jest pisanje“, započeo je razgovor s nama Hoyka.

Tako se 2005.godine po prvi puta otisnuo u spisateljske vode te je kako i sam kaže, u četiri godine rada na svojoj prvoj knjizi, naučio puno toga. „Ono što me možda nosilo kroz cijelo to vrijeme je to što ja volim pisati, uvijek sam volio pisati i uvijek sam briljirao u zadaćnicama u školi. To mi je bio uvijek dragi moment, uvijek sam znao reći vau, pišemo zadaćnicu, prilika za izmisliti nešto novo i tu je zapravo moje porijeklo pisanja. I sada kada se jednom zaraziš s tim pisanjem, to ti je u krvi, ti voliš pisati i čekaš samo priliku kada nešto opet na tom tragu stvoriti. No shvatiš i da ti moraš funkcionirati na način da budeš samoodrživ, to jest da zarađuješ svojim radom i tu je fotografija uopće neusporediva s ovime što se tiče pisanja“, dodaje Hoyka.

Između svog prvog romana i nastavka pisanja kaže prošlo je 10-tak godina, vrijeme u kojem je intenzivno radio na fotografiji, podizanju obitelji, no cijelo to vrijeme ideja za nove knjige nije nedostajalo, samo nije imao vremena realizirati ih.

„Kako se kaže, svako zlo za neko dobro. Došla je korona, već sam imao grubu ideju o čemu bi htio pisati, što bih htio napraviti jer kao otac troje djece, kao otac koji je svoju djecu navikavao da od nulte sekunde slušaju čitanje, pa poslije i same čitaju, vidio sam što mi nedostaje u tom očinskom odgoju, dakle nedostaju mi knjige koje bi spojile zabavno i poučno. Ako je prezabavno, super, učili smo čitati, zabavljali smo se iks dana, ali nismo baš puno naučili što nam može pomoći što nam može pomoći u ovome svijetu, što djeci zaista može biti vrijednost koju mogu iskoristiti u ovoj stvarnosti. S druge strane, ako si posegnuo za nekim poučnim sadržajima, uglavnom si naletio na nešto enciklopedijskog tipa, što je bilo poučno, ali premalo zabavno. I sada nikako da nađem nekakvu izniveliranu knjigu, ima ih nekoliko, ali su rijetke, i shvatio sam da tu trebam pokušati ja doprinijeti nečime“, kaže Hoyka.

Tako mu se rodilo niz ideja što napraviti po tom pitanju te je pokušavao kreirati knjigu putem koje će mladi brže učiti, bolje učiti i biti motiviraniji. „I odlučio sam onda kada je došla korona, napisati taj roman za djecu i mlade za kojeg sam smatrao da nedostaje i uvijek sam želio tu rupu popuniti, omogućiti djeci da shvate da je znanje najbolje što im se može dogoditi u životu, a mi negdje na početku već fulamo i djeca shvate da je znanje jako teško i cijeli svoj život bježe od znanja, bježe iz škole, uvijek frkću nosom kada im netko kaže da trebaju naučiti, umjesto da se vesele. Treba stvari okrenuti naopako, dakle napraviti znanje privlačnim i u krajnjoj liniji dati djeci alat s kojim će znanje pospremiti u glavu, a ne samo dati debelu knjigu i reći im da to nauče“, smatra Hoyka.

Stoga je osmislio roman putem kojeg djeca mogu sa smiješkom učiti o životnim stvarima. „Tu sam onda duboko zagrebao u pedagogiju. To je bilo godinu dana istraživanja, čitanja knjiga, proučavanja testova, proučavanja učenja drugih naroda, od istočnih azijata do Finske, Kanađana, Amerikanaca. I tu sam nastojao pokupiti najbolje što sam mogao, sročiti u knjizi. Već je drugi dio vani, nastavljamo i dalje sa sljedećim dijelovima. U svakoj knjizi sam nastojao dotaknuti užasno bitan moment prvo geološke, a onda poslije kada dođe do čovjeka, i sociološke povijesti, za koje mislim da bi kako svako dijete, a tako i svaki odrastao čovjek trebao znati, da ima nekakav pregled cijele situacije od toga kako je nastao sunčev sustav, pa do toga kako smo mi danas takvi kakvi jesmo“, dodaje Hoyka.

Pustolovine Tizi Enili” su roman u nastavcima za čitatelje od 7-18 godina, ali pisan na način da bude zanimljiv svim uzrastima. Koncept je takav da čitatelj putem napete i zabavne akcijske fabule pune preokreta, spontano dolazi do znanja, metoda učenja i ideja za unaprijeđenije svijeta. Glavna junakinja je radoznala desetogodišnja djevojčica Tizi Enili koja s roditeljima vrhunskim znanstvenicima živi u gradu Gea na istoimenom otoku. Tamo pohađa školu u sklopu znanstvenog instituta kojem je ‘misija’ omogućiti čovječanstvu napredak i kvalitetniji život. Zanimljivo ime knjige je kombinacija imena njegovih kćeri.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X