Povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti koji se u cijelom svijetu obilježava 21. rujna – u današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o Alzheimerovoj bolesti i obitelji s našom stalnom suradnicom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 20.rujna 2019.godine
TEMA : Alzheimerova bolest i obitelj
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. Povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti koji se u cijelom svijetu obilježava 21. rujna – u današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o Alzheimerovoj bolesti i obitelji s našom stalnom suradnicom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Svjetskog dana Alzheimerove bolesti?
Daša: Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21. rujna svake godine. Na taj dan udruge diljem svijeta ulažu napore na podizanje svijesti o Alzheimerovoj bolesti i demenciji. Demencija predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem koji s globalnim starenjem stanovništva značajno utječe na zdravstvene službe i sustave diljem svijeta. Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije (obuhvaća do 70 % svih demencija), te je svakim danom sve prisutnija u našem društvu. Produljenje životnog vijeka i povećanje udjela populacije starije dobi dovelo je do povećanja učestalosti Alzheimerove bolesti.
Mario : Što je to Alzheimerova bolest?
Daša: Danas je poznato više od 50 bolesti koje mogu uzrokovati demenciju, od kojih je najčešća Alzeimerova bolest. Na Alzheimerovu bolest otpada oko 2/3 svih demencija. To je progresivna neurodegenerativna bolest od koje uglavnom oboljevaju ljudi starije životne dobi, iako se ponekad javlja i kod mlađih osoba. Bolest je dobila ime po njemačkom neurologu Aloisu Alzheimeru koji je 1907. godine prvi opisao bolesnicu u dobi od 51 godine sa simptomima paranoidnih ideja, gubitka pamćenja i poremećaja govora. Bolest je imala progresivni tijek, te je bolesnica nakon 5 godina od početka prvih simptoma umrla.
Mario: Što kažu statistički podaci o proširenost Alzheimerove bolesti?
Daša: Od demencija u svijetu boluje 47 milijuna ljudi, dok je u Hrvatskoj oko 87 tisuća oboljelih. Ako se ne pronađe lijek za Alzheimerovu bolest procjenjuje se da će do 2050. godine od demencije u svijetu bolovati 115 milijuna ljudi, dok bi se u Hrvatskoj broj oboljelih do 2030. godine mogao popeti na 110 tisuća oboljelih.
Mario: Koliko mi je poznato postoje 10 znakova Alzheimerove bolesti. Možete li nam ih malo pojasniti?
Daša: Tako je, postoji deset znakova Alzheimerove bolesti, pa idemo ih pokušati navesti i ukratko objasniti:
- Poremećaj pamćenja: razvija se postepeno, a najviše se zaboravljaju događaji koji su se nedavno dogodili.
- Poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti: održavanje osobne higijene, poteškoće u snalaženju u stanu ili na ulici, trgovini, stalno zametanje sitnih stvari – ključeva, naočala i sl.
- Poteškoće govora, čitanja i pisanja: zaboravljanjem riječi u svakodnevnom govoru, zamjena istih riječi nekim sličnim riječima, izgovoreno je nerazumljivo, nema svrhu niti smisao ili se osoba često služi podjednakim odgovorima – frazama.
- Gubitak prostorne i vremenske orijentacije: ne može se sjetiti koji je mjesec, dan ili godina, koje godišnje doba, ne snalazi se na od ranije poznatim mjestima.
- Pogrešne procjene i odluke: ne razlikuje vrijednost novca, neprimjereno se oblači u odnosu na godišnje doba.
- Poremećaj apstraktnog mišljenja: nemogućnost ispunjavanja nekog formulara, nerazumijevanje pojmova „rođendan“, „ljubav“, „pravednost“.
- Učestalo gubljenje stvari, ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima, često traženje stvari po džepovima.
- Promjene raspoloženja i ponašanja: izmjena ponašanja u smislu nemira, nervoze, ljutnje sa naglom promjenom na preveliku smirenost i nezainteresiranost za događanje oko sebe, bezrazložna tuga i plakanje sa izmjenom dobrog raspoloženja i smijeha.
- Promjena osobnosti: pretjerana sumnjičavost, optuživanje okoline za krađu novaca, otuđivanjem stvari, strah od prisutnosti drugih osoba koje ne prepoznaje, strah od svega u okolini, ljubomora, nepovjerenje.
- Gubitak koncentracije i interesa za socijalne aktivnosti, potpuna nezainteresiranost, osjeća se napuštenom, osamljenom i prestrašenom osobom.
Mario: Što se najčešće prvo javlja od ovih simptoma?
Daša: Prvi i najizrazitiji simptom je gubitak pamćenja, nastavlja se psihičko propadanje i uz dosta dugo zadržavanje dobrog fizičkog izgleda pod pojmom „očuvane fasade“ dolazi i do fizičkog propadanja, te nepokretnosti.
Rano prepoznavanje Alzheimerove bolesti, liječnička skrb i skrb okoline poboljšava kvalitetu života oboljele osobe, stoga je važno prepoznati ovaj niz simptoma bolesti koji mogu ukazivati na početak bolesti, također je važno rano upućivanje liječniku kao i kontaktirati Savjetovalište za članove obitelji oboljele osobe od Alzheimerove bolest.
Mario: Što se dalje događa s oboljelim kako bolest napreduje?
Daša: Podmukli, teško definirani početak bolesti zbunjujući je, prolazni trenuci zaboravljivosti, rastresenosti, riječi koje su nam na vrhu jezika i taj ih čas ne možemo izreći, kod inače zdrave osobe normalnog vanjskog izgleda, normalnih reakcija na ostale događaje u svakodnevnom životu, često se pripisuju umoru, neprospavanoj noći, nekom neugodnom događaju u svakodnevnom životu… i na taj se način zanemaruje početak teške, podmukle i dugotrajne bolesti. Najčešće obitelj nikada ne može sa sigurnošću reći kada je sve počelo.
Kod oboljele osobe sve češće se javlja popuštanje dosadašnjih interesa i sposobnosti, usporenost u misaonim i fizičkim aktivnostima, usporena reakcija na događanja u obiteljskoj i radnoj sredini, otežano obavljanje radnih obaveza, izbjegavanje istih, poteškoće u pisanju ili čitanju i u govornom izražavanju. Osoba se povlači u sebe, postaje usamljena i nedruštvena, promijenjenog raspoloženja, donosi krive prosudbe u obiteljskim odnosima, postaje nepovjerljiva, sumnjičava, neracionalna u novčanim i imovinskim postupcima. Ako je vozač – donosi opasne i nepredvidive odluke u vožnji, često radi neobjašnjive prekršaje ili čak prometne nesreće. U ranom stadiju bolesti, bolesnik često pokazuje agresiju koja je rezultat osobne svjesnosti popuštanja dotadašnjih psihofizičkih sposobnosti, a koju nam ne može izreći. U ovom stadiju bolesti javlja se i negativna reakcija obiteljske ili radne okoline uz česte prigovore na neuobičajene pogreške bolesnika, što dovodi do međusobne srdžbe, nezadovoljstva i nerazumijevanja.
Reakcija bolesnika još je veće povlačenje u sebe, javlja se osamljenost, nesigurnost, sram, depresija, izbjegavanje sudjelovanja u svim događajima, poremećaj spavanja, te osjećaj straha koji je prisutan tijekom cijelog trajanja bolesti. Sam bolesnik je najmanje svjestan težine svoje bolesti, ali se zajedno s obitelji nalazi „pred zidom“ koji će trajati dugi niz godina.
Mario: Kako živjeti s oboljelim od Alzheimerove bolesti?
Daša: Obitelj svakog kroničnog bolesnika, pa tako i Alzheimerovog, postaje žrtva bolesti uz nesigurnost, strepnju, osjećaj nepravde, straha, tuge i ljutnje, uvijek uz financijske poteškoće. Neophodno im je razumijevanje, potreban im je savjet, a od osobe od koje očekuju savjet i razumijevanje očekuju i stručnost i veliku empatiju.
Osnovni savjeti :
- Ne povisiti glas na bolesnika
- Ne prigovarati kod učestalih pogrešaka ili ponavljanja pitanja
- Ne objašnjavati da su osobe kojih nema, a koje oboljela osoba sada traži (roditelji, prijatelji) –umrli
- Ne objašnjavati da se bolesnik nalazi u svom stanu kada on želi otići kući
- Ne razgovarati s drugim ljudima u prisutnosti bolesnika o njegovoj bolesti, pogreškama koje čini, niti se radi istog stanja jadati,
- Ne inzistirati da bolesnik istog trena obavi npr.: brijanje, kupanje, uzimanje hrane, presvlačenje… kad mi mislimo da je vrijeme za isto
- Ne dozvoliti ostalim članovima obitelji ili susjeda da s omalovažavanjem govore o našem bolesniku – npr.: „pa jadan je, on ništa ne razumije“ i slično
- Nastojati da boravi u smirenom prostoru stana ili okoliša, bez buke TV-a ili radija, glasnog razgovora, proslave u obitelji i sl.
- Ne dozvoliti da mu strane osobe (u ambulanti, bolnici ili Domu) govore „TI“, obraćaju mu se s riječima lišenim dostojanstva čovjeka
- Ako je osoba uznemirena tijekom dana ne čekati večer kada ionako postaje nemirnija, te tijekom večeri ili noći pozivati Hitnu službu i/ili policiju.
- U slučajevima uznemirenosti tijekom dana obavezno potražiti pomoć liječnika.
Potrebno je beskrajno strpljenje i razumijevanje. Važno je nastojati zadržati međusobno topao emocionalni odnos s oboljelim. Poželjno je i za oboljelog najprirodnije što duže ga zadržati u obiteljskom okruženju uz primjerenu skrb i njegu.
Mario: Može li se prevenirati Alzheimerova bolest?
Daša: Strategija za borbu protiv Alzheimerove bolesti usmjerena je na tri glavna cilja: rana dijagnoza bolesti, dostupnost liječenja anti-dementnim lijekovima koji mogu usporiti razvoj bolesti te uspostava koordiniranog sustava potpore oboljelima od Alzheimerove bolesti, njihovim obiteljima i njegovateljima u svrhu podizanja kvalitete liječenja i zbrinjavanja.
Preventivne mjere kojima možemo umanjiti rizik za nastanak Alzheimerove bolesti uključuju regulaciju krvnog tlaka, smanjenje šećera, kolesterola i lipida u krvi (posebno u srednjoj životnoj dobi), prestanak pušenja, izbjegavanje konzumacije veće količine alkohola. Također je važno voditi računa o zdravom načinu života kroz zdravu prehranu te mentalnu i tjelesnu aktivnost tijekom života.
Smatra se da mediteranski tip prehrane (veći unos voća i povrća, osobito zelenog lisnatog povrća, mahunarki, žitarica, orašastih plodova i sjemenki, maslinovog ulja, masne ribe kao što su losos, tuna, sardine, umjereni unos jaja i crvenog vina, te manji unos zasićenih masnih kiselina, mliječnih proizvoda i prerađenog crvenog mesa) smanjuje vjerojatnost pojave bolesti.
Aktivnosti poput čitanja, socijalne i kulturne aktivnosti, vrtlarenje, gledanje određenih televizijskih programa, ples ili sviranje glazbenog instrumenta ima povoljan učinak na smanjenje rizika od obolijevanja. Čak i blaga redovita tjelesna aktivnost poput hodanja u osoba srednje dobi može odgoditi pojavu demencije u kasnijoj životnoj dobi.
Mario: Što reći na kraju?
Daša: Unatoč brojnim novim spoznajama, još uvijek nije rasvijetljen uzrok nastanka bolesti, nije poznata univerzalna odgovarajuća prevencija ove bolesti, a postojeće liječenje još uvijek je samo simptomatsko, tj. nema još lijeka koji može zaustaviti bolest. Bitna je pravovremena i sveobuhvatna multidisciplinarna skrb. Bolest se najčešće javlja poslije 65. godine života, dok se pojedinačni oblici javljaju i prije 60. godine. Demencija utječe na mnoge aspekte života oboljele osobe, kao i osoba koje je okružuju. Demencije postaju javnozdravstveni problem i očekuje se udvostručenje bolesnih u sljedećih 30 godina.
Osobno, drago mi je što sam ove godine sudjelovala u nekoliko aktivnosti u organizaciji Građanske inicijative „Moj grad Sisak“, Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Ogranak Caprag, Gradske tržnice Kontroba Sisak ovim povodom kada smo u sklopu projekta „Godine su samo broj“ kojeg financira Grad Sisak osmislili i proveli razne aktivnosti u zajednici povodom obilježavanja ovog značajnog datuma – okupili naše umirovljenike, informirali ih, educirali i putem raznih igrica i zagonetki koji zahtijevaju veći misaoni napor potaknuli na veću mentalnu aktivnosti, a samim time i na prevenciju demencija. Hvala Petrinjskom radiju i Portalu 53 što je na ovim susretima bio s nama …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija „I to je život“. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.
