Izbornik
danzena06031

I to je život o Danu žena

Dan 8. ožujak u svijetu se obilježava kao Međunarodni dan žena pa ćemo stoga danas u emisiji „I to je život“ razgovarati o životu žena s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

TEMA : Dan žena

DATUM : 4.ožujka 2022.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Dan 8. ožujak u svijetu se obilježava kao Međunarodni dan žena pa ćemo stoga danas u emisiji „I to je život“ razgovarati o životu žena s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Pokušajmo protrčati kroz vrijeme i prikazati povijest života žene.

Daša: Povijest čovječanstva počinje sa ženom. Znamo da se položaj žena u povijesti drastično mijenjao, ali kakav je bio na početku? Znanost smatra da je žena izvorni ili prvi spol, ona je nosila prvi ljudski kromosom, a njena je evolucijska prilagodba osigurala opstanak i uspjeh vrste. Njena majčinska briga stvorila je u ljudskom mozgu poticaj za razvoj komunikacije i društvene organizacije. Životni vijek žene u prapovijesti bio je vrlo kratak, u prosjeku su živjele do 20-te godine života, a vrlo su rijetke bile one koje su doživjele 40-te. Glavni razlog tome bio je težak rad od jutra do mraka. Zajednice koje bismo mogli nazivati tadašnjim obiteljima bile su matrijahalne što znači da su žene bile te koje su donosile najvažnije odluke. Žene su razvile golem raspon djelatnosti i vještina, sakupljale su hranu, skrbile za djecu, izrađivale odjeću od životinjske kože, posude, oruđe i ukrase od zubi ili kostiju. Bavile su se lončarstvom i podizale su skloništa, smatraju se čak i začetnicama agrikulture zbog dobrog poznavanja i uporabe biljaka i trava. Svaka je žena morala posjedovati torbu za sakupljanje plodova, a izumile su i prve nosiljke za dijete jer u plemenu nije postojala starija skupina žena koje su mogle paziti na djecu. Može se reći da je žena u ono vrijeme bila mnogo cjenjenija, u prapovijesti se nije radila razlika između žena i muškaraca, bilo je bitno zajedno preživjeti u spiljama ili drugim skloništima. Nevjerojatno, ali u prvim primitivnim društvima žene su bile mnogo manje potlačene nego u kasnijim društvima. Tamo gdje je opstanak skupine  glavni zadatak, ženska je jednakost naglašena. U plemenskim skupinama žene imaju suviše važnu ulogu kao dobavljačice hrane da bi ih se podjarmljivalo ili im se branio rad i sloboda.

U primitivnim društvima vjerovalo se da je žena božansko, a ne ljudsko biće, obdarena najvažnijom moći na svijetu – rađanjem. Smatralo se da samo žene mogu stvoriti novi život pa su u skladu s time i štovane.

Mario: Kako se je život žena dalje odvijao?

Daša: U starome vijeku žene i muškarci nisu imali jednaka prava, često su žene bile potlačene, smatrane manje vrijednima, ograničavalo im se kretanje i bile su u potpunosti ovisne o muževima ili očevima. Različitosti u životu žena možemo pratiti kroz egipatsku, staro-babilonsku, grčku i rimsku civilizaciju. Svima im je zajedničko da su žene bile podčinjene muškarcima, odnosno njihov život je ovisio o muškarcima. Mnogi starovjekovni zakonici bave se i pravima žena. Jedan od najstarijih i najbolje sačuvanih je Hamurabijev zakonik iz 17.st.pr.Kr. iz Babilona. Prema tom zakoniku koji je  poznat po načelu ”oko za oko, zub za zub”, možemo iščitati da su žene bile isključene iz javnog života i nisu mogle samostalno odlučivati, rastavu braka mogle su dobili u slučaju očitog zanemarivanja, lošeg ponašanja ili u slučaju da ih muž napusti, o sklapanju braka odlučivao je ženik, otac ili skrbnik te ako je žena bila nerotkinja, muž je mogao uzeti još jednu ženu.

Kao i svugdje, postoje iznimke, pa su tako u staroegipatskoj kulturi bile iznimke žene vladarice. One su vodile raskošan i lagodan život. U njihovo se vrijeme razvijala kultura i umjetnost te je dolazilo do procvata gospodarstva. Najpoznatija žena tog doba je Kleopatra – no i tu možemo uočiti nejednakost jer su one na vlast dolazile samo u slučaju bezvlašća ili nedostatka muškog nasljednika.

Mario: Recimo sada nešto o ženama i obrazovanju s obzirom na povijesni osvrt.

Daša: Žene su bile zakinute i u obrazovanju. Djevojke nisu odlazile u školu, već su, kao i svoje majke, obavljale kućanske poslove, brinule se o ukućanima i spremale za udaju i brigu o obitelji. Čak im je i odjeća bila jednostavnija za razliku od muškaraca koji su nosili vunene ogrtače. U nekim gradovima kao npr. Ateni, žene su vodile potpuno odvojen život od muškaraca, bilo im je zabranjeno druženje s muškarcima, živjele su u posebnim odajama, a izlazile su samo u posebnim prilikama. Nisu sudjelovale u političkom životu, te im je bila ograničena kupnja i prodaja. One siromašne bile su prisiljene raditi na polju i tržnicama. O njihovom omalovažavanju svjedoči i to što se u javnosti nisu mogle nazivati vlastitim imenom, već su se nazivale nečijim suprugama. Slično tome, u Rimu su kćeri dobivale imena oca u ženskom rodu, te uz ime redni broj kao npr. Julija Prva, Julija Druga i tako dalje. Ipak, krajem staroga vijeka u Rimu je došlo do poboljšanja položaja žena. Stekle su poslovnu sposobnost, mogle su biti vlasnice te sudjelovati u vjerskim i drugim svečanostima.

Mario: Iako i danas u svijetu postoje razne nepravde, trebamo cijeniti život kakav imamo i razmišljati o ljudima koji su nam ga takvim omogućili. Nadamo se da se nećemo vraćati u stari vijek zakonima i razmišljanjima. Što se je dalje s životima žena događalo?

Daša: I kad je loše može biti gore. Još je potrajalo vrijeme vrlo neprimjerenog odnosa prema ženama. ”Jedina dobra žena je tiha žena”, to je poslovica koja se mogla naći u svim dijelovima svijeta. Žene koje nisu poštivale zakon šutnje u srednjem vijeku bile su kažnjavane, kao i one koje su odstupale od nekih pravila. Pa su tako brojne žene proglašene vješticama jer se nisu udale do određene dobi (oko 35-te), jer su živjele same, jer su imale crvenu kosu, jer su imale mačku ili madež.

U skladu s time žene postaju podređene muškarcima u svakom pogledu, ne mogu izabrati muža, nemaju pravo na obrazovanje,  nemaju nikakva prava, njihova uloga je briga oko kuće i djece. Neki od primarnih poslova kod svake žene bili su rad u polju, priprema ljekovite trave, briga za djecu, tkanje vune i šivanje. Uglavnom su bile ne školovane i smatrale su se inferiornima. Udavale su se vrlo mlade u dobi od 13 do 16 godina za znatno starije muškarce, često su ostajale udovice jer je određen broj muškaraca odlazio u rat iz kojeg se nije vratio. Rađanjem muških potomaka  rasla je uloga i važnost žene u obitelji, posebno u plemićkom staležu. Djevojčice su ostajale doma da bi učile o kućanskim poslovima i pripremale se za brak. Nije bilo dozvoljeno sklapanje braka između različitih društvenih staleža.

Mario: I tako dolazimo u novo doba. Ima li napretka i poboljšanja uvjeta za žene?

Daša: Industrijska revolucija imala je negativan učinak na život žena, a kao primjere za to navodimo: dvostruki rad (u tvornici i domaćinstvu), naporan rad u nehumanim uvjetima, manje plaćen rad od muškaraca, češći zdravstveni problemi i češće ozljede na radu. Osim toga, svakodnevno su se morale suočavati i s omalovažavanjem čak i fizičkim kažnjavanjem i seksualnim napastovanjem od strane svojim nadzornika. Dok su muškarci slobodno vrijeme provodili u gostionicama, žene su svo svoje slobodno vrijeme provodile u kući čisteći, kuhajući i brinući se za djecu.

Sredinom 19. st. u Europi ženama se daje mogućnost upisa na medicinski fakultet. Ipak medicinom se nisu mogle baviti samostalno, već samo u partnerstvu s muškim liječnikom. Žene i njihov rad u novom se vijeku malo cijenio, u Velikoj Britanjji čak je postojao zakon po kojemu žena nije smjela dobiti svoju plaću već su je primali muž  ili otac. Na početku novog vijeka nastao je priručnik u kojem su zapisani poslovi koje djevojke trebaju naučiti prije udaje, a to je:  tkanje, šivanje, kuhanje, čišćenje.

Tijekom novoga vijeka ipak imamo neke pomake u položaju žena, ukinuti su sudski procesi protiv vještica, u brojnim državama ozakonjeni su razvodi, žene su se počele boriti za prava glasa, sudjelovati u revolucijama, a prava prekretnica u pomaku na bolje je Prvi svjetski rat kojim nam započinje i suvremeno doba povijesti.

Mario: Što se je to bolje dogodilo za žene?

Daša: Prvi svjetski rat pokretač je promjena koje se odnose na poslove koje su obavljale žene. Žensko djelovanje širi se na tzv. muška područja i muška zanimanja. Žene počinju voziti automobile, upravljati plugovima, tramvajima, izrađuju oružje u tvornicama, obavljaju automehaničarske radove. To je doprinijelo emancipaciji žena, počinju se družiti s muškarcima, pušiti, nositi hlače i slobodno se kreću. Nakon rata su brojne Europske države (V.B., Poljska, SSSR, Njemačka…) ženama dale prava glasa.

Nakon Drugog svjetskog rata – 1945. godine, situacija se mijenja, UN donosi dokumente protiv diskriminacije žena. U većini svjetskih država dobivaju pravo glasa i postaju ravnopravne muškarcima, barem na papiru. Kažem na papiru jer nažalost i dan danas smo svjedoci kako u brojnim državama žene nisu ravnopravne muškarcima, bez obzira na mnogobrojne dokumente koji su potpisani protiv diskriminacije žena.

Unatoč brojnim pravima, žene niti danas nisu u potpunosti ravnopravne s muškarcima. To možemo vidjeti iz ovih primjera – muškarci brže dobivaju unaprjeđenje i veće plaće, muškaraca ima više u politici, postoje brojne predrasude o ženama kao npr. da su slabiji spol, lošiji vozači, promjenjivijeg raspoloženja i sl.

Mario: Danas kada su žene ostvarile gotovo potpuno ravnopravnost, imaju drugi izvor problema i gotovo svakodnevno se bore sa neprijateljem kojeg nazivamo stres. Recite nam nešto o tome.

Daša: Žene u dobi od 25 do 34 najviše zahvaća stres jer upravo je to razdoblje ključno za izgradnju karijere, a u privatnom životu pokušavaju održati zahtjevne partnerske odnose, počinju ispunjavati roditeljsku ulogu, te plaćati pozamašne životne račune. Osim toga, žene su opterećene i kućanskim poslovi o kojima muškarci najčešće ne razmišljaju. U grčevitoj borbi da budu uspješne na svim poljima često zaboravljaju na sebe i potreban odmor pa dolazi do preopterećenja, otkrilo je istraživanje koje je proveo jedan europski ženski časopis.

U istraživanju je sudjelovalo 2000 odraslih ispitanika, a oko 67 % žena izjavilo je da se sa stresom suočava svaki tjedan, što je godišnje 208 puta. Češće se bore i s emocionalnom napetošću – više od pet puta tjedno, a najčešće je razlog osjećaj da moraju obaviti više zadataka nego što stvarno mogu, a to uzrokuje prazninu i tjeskobu.

Žene bi trebale pokušati pronaći načina da se opuste i vrate kontrolu nad životom. Vježbanje i zdrava prehrana mogu pomoći u tomu. Treba izbjegavati pretjeran boravak pred računalom, alkohol i cigarete. Muškarci i žene živciraju se oko različitih stvari, žene se više brinu o računima i financijama i na to troše vrijeme, dok se muškarci više brinu o produljenom radnom vremenu i dugovima.

Simptomi stresa kod žena najčešće se očituju u lošoj kvaliteti sna, uživanju u nezdravoj hrani, čestoj svađi s voljenima, te pretjeranom pušenju.

U borbi protiv takvog stanja, savjetuju stručnjaci, dovoljno je dobro se naspavati, jesti zdravo, čitati zabavne knjige,  povremeno svrsishodno šopingirati ili se zabaviti s prijateljicama.

Mario: I što reći na kraju …

Daša: Svim slušateljicama Petrinjskog radija želimo sretan Međunarodni dan žena – i neka dani ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i ljubavi budu svakog dana u životu … Jednako vrijedimo i muškarci i žene – i potrebni smo jedni drugima …

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X