U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o nečemu što nas okružuje, o nečemu što svakodnevno proživljavamo, a to je život u kriznim situacijama.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o nečemu što nas okružuje, o nečemu što svakodnevno proživljavamo, a to je život u kriznim situacijama.
Mario: Pokušajmo definirati pojam upravljanje u kriznim situacijama.
Daša: Upravljanje u krizama (upravljanje u izvanrednim situacijama), disciplina koja se bavi rizicima i njihovim izbjegavanjem. U ovu disciplinu spadaju pripreme za katastrofe prije nego se one dogode, odgovor na njih (npr. hitna evakuacija, karantena, masovna dekontaminacija itd.) kao i potpora društvu, te ponovna izgradnja društva nakon pojave prirodnih ili antropogenih nesreća. Općenito govoreći svako upravljanje u krizama – kontinuirani je proces u kojem svi pojedinci, grupe i zajednice upravljaju rizicima radi izbjegavanja ili ublažavanja učinka katastrofa koje nastaju navedenim rizicima. Poduzete akcije ovise djelomično o percepciji rizika onih koji su njima izloženi. Učinkovito upravljanje u kriznim situacijama počiva na temeljitoj integraciji hitnih planova na svim razinama uključivanja vlasti i nevladinih organizacija. Aktivnosti na svakoj razini (individualnoj, grupnoj, na razini cijelog društva) utječu na sve ostale razine. Obično odgovornost za vladino upravljanje u krizama počiva na institucijama za civilnu obranu ili unutar konvencionalne strukture hitnih službi. U privatnom sektoru upravljanje u kriznim situacijama ponekad se naziva planiranje poslovnog kontinuiteta.
Mario: Pojasnite nam od kada se primjenjuje ovaj pojam odnosno kako smo ranije imenovali takva djelovanja.
Daša: Upravljanje u krizama jedan je od mnogih termina koji su od kraja Hladnog rata počeli zamjenjivati civilnu obranu čiji je izvorni fokus bila zaštita civila od vojnog napada. Moderno razmišljanje usmjerava se na općenitiju namjeru zaštite građanskog stanovništva u vremenima mira kao i u vremenima rata. Drugi postojeći termin – civilna zaštita – ima široku uporabu unutar Europske unije i odnosi se na sustave i resurse koje je odobrila vlada sa zadaćom zaštite civilnog stanovništva primarno u prirodnim i antropogenim nesrećama. Unutar zemalja EU-a terminom upravljanje krizama ističe se politička i sigurnosna dimenzija više od mjera zadovoljenja neodgodivih potreba civilnog stanovništva. Akademski trend kreće se prema uporabi termina redukcije rizika katastrofa, posebice za upravljanje u krizama u kontekstu upravljanja razvojem.
Mario: Koje su karakteristike kriznih situacija?
Daša: Možemo navesti neke od karakteristike:
- negativan događaj se pojavi i toliko je značajan da može ugroziti opstanak organizacije
- postoje osjećaji hitnosti, iznenađenja i velike opasnosti, ostavljajući malo vremena za odluke
- postojeći osjećaj nesposobnosti da se suočimo s kriznom situacijom
- presudne promjene su opasne i mogu imati pozitivne ili negativne posljedice
- krizne situacije su dinamične, tečne i nestabilne
Mario: Možemo li reći da se proces upravljanja kriznim situacijama odvija u fazama?
Daša: Da – priroda upravljanja u krizama ovisi o lokalnim ekonomskim i socijalnim uvjetima. Neki eksperti za pomoć u nesrećama poput opazili su kako su kako ciklus upravljanja hitnim situacijama mora uključivati dugoročan rad na infrastrukturi, osvješćivanju javnosti i rad na zaštiti i poštivanju ljudskih prava. Ovo je osobito važno u državama u razvoju. Proces upravljanja u krizama uključuje četiri faze: ublažavanje, pripravnost, odgovor i oporavak.
Mario: Pojasnimo sada ukratko svaku od navedenih faza.
Daša: Ublažavanje – napori kojima se nastoji spriječiti da opasnosti prerastu u sveopću katastrofu ili se pokušavaju reducirati učinci već nastalih katastrofa. To su npr. tehnološka rješenja poput protu-poplavnih kanala i brana, razni propisi, planiranje uporabe zemljišta, osiguranje i sl.
Pripravnost – razvijanje akcijskih planova za trenutak nastanka katastrofe. Pripravnost uključuje komunikacijske planove s lako razumljivom terminologijom i metodama; prikladno održavanje i treniranje službi za upravljanje u krizama, uključujući masovne ljudske resurse poput timova za hitni odgovor u zajednicama; razvoj i uvježbavanje metoda hitnog upozoravanja stanovništva kombiniranih sa skloništima za hitne situacije i evakuacijskim planovima; skladištenje, inventarizaciju i održavanje zaliha i opreme za krizne situacije, te razvoj organizacija treniranih volontera među civilnim stanovništvom. Drugi aspekt pripravnosti je predviđanje broja žrtava, odnosno istraživanje očekivanog broja umrlih ili ozlijeđenih u određenim vrstama događaja. Na osobnoj razini pripravnost može uključivati pripremu opreme za preživljavanje kao što su hrana, lijekovi, baterije, svijeće i novac.
Odgovor – uključuje mobilizaciju potrebnih hitnih službi i prvih osoba koje dolaze u područje pogođeno katastrofom. U ovu fazu vjerojatno će biti uključen vatrogasci, policija i hitna medicinska pomoć. Kada se provodi kao vojna operacija, onda se koristi termin operacija pomoći u nesrećama, nakon koje može uslijediti neborbena operacija evakuacije. Potporu im mogu pružiti brojne sekundarne hitne službe poput specijalističkih spasilačkih timova.
Oporavak – povratak pogođenog područja u njegovo prvobitno stanje. Uključuje izgradnju uništenih nekretnina, ponovno zapošljavanje, popravak ostale bitne infrastrukture i sl.
Mario: Kako ljudi reagiraju u kriznim situacijama i koje su posljedice?
Daša: Najčešće prvo uočimo porast straha – koji je razumljiv odgovor na kriznu situaciju. To nas priprema na borbu ili bijeg. Tada ljudi najčešće reagiraju po tipu što učiniti – kako se spasiti.
Kada se situacija učestalo ponavlja (kao u situaciji koju sada svim proživljavamo) dolazi do osjećaja bespomoćnosti i beznađa – i to je ono što najteže djeluje na čovjeka. Kao što smo ranije govorili u našim emisijama – u kriznim situacijama pomaže dodir, zagrljaj bliske osobe koji može ublažiti naše emocionalne boli i popraviti raspoloženje. Ali sada nastaje problem: moramo držati socijalnu distancu i nema bliskih kontakata. Stoga je važno zadržati socijalni kontat – a to možemo ostvariti razgovorom putem raznih komunikacijskih kanala. Važno je da pitamo naše bližnje kako se osjećaju, da kažemo kako se mi osjećamo, da razgovaramo i razmjenjujemo iskustva.
Tu je i problem izolacije. Izolacija na ljude djeluje teško – ljudi postaju tjeskobni, depresivni, neki razviju PTSP. Dio ljudi postane gnjevno, ljutiti na sve oko sebe. Sve to skupa ostavlja dugotrajne posljedice – a pogađa veći broj ljudi nego sam virus. Mnogi ljudi su osjetili stigmatiziranost i ona može potrajati dugo – čak i kada opasnost prestane.
Opasnosti su uvijek prisutne u društvu – oni koji su na izvoru problema su najviše ugroženi –npr. zdravstveni djelatnici, policija, vatrogasci, vojska, mediji i sl. Zato je važno da se ljudi odmaknu od aktualne situacije, poslože emocije, naprave odmak od svega i posvete sebi i ugodnim i sigurnim radnjama. Humor pomaže u značajnoj mjeri. Tako se razvija pozitiva i životni optimizam.
Dio ljudi funkcionira tako da traže uzroke događaja – što se zapravo dogodilo i zato traže odgovore raznim dostupnim putevima: pretražuju razne podatke, propituju stručnjake i pokušavaju donijeti neki svoj konačni sud o svemu tome što se događa. Tako se cijela situacija lakše prihvaća. Možemo reći da je to jedan način racionalizacije situacije – kako bi se doživljeno iskustvo pojasnilo i integriralo – odnosno prihvatilo kao životna datost s kojom se treba nadalje naučiti živjeti.
Mario: Mediji svojim izvještavanjem mogu u značajnoj mjeri i pomoći, ali i odmoći – nije li tako?
Daša: Da, svako mediji imaju važnu ulogu, a iznimno je bitan i pristup. Tijekom prošlog tjedna mogli smo vidjeti primjere koji ohrabruju ljude i daju prave informacije, ali i vrlo neprimjerene medijske sadržaje u kojima ima zastrašivanja, loše vođene komunikacije iz kojih su nastale vrlo neugodne situacije i loše poruke.
Kao iznimno pozitivan primjer možemo izdvojiti emisiju Dijagnoza Petrinjskog radija koja je bila emitirana prošle nedjelje u kojoj je gostovao profesor psihologije Armin Hadžić i dao mnoge korisne upute za cjelokupnu populaciju. Sve se je odvijalo jednim mirnim tonom, s mnogo suosjećanja i ohrabrenja slušatelja. S druge strane, na jednoj komercijalnoj televiziji mogli smo vidjeti novinara koji hoda po javnom mjestu, zaustavlja prolaznike starije životne dobi, obraća im se slobodno ću reći prozivajućim i prijetećim tonom – što nije bilo u najmanju ruku korektno. Umjesto kritika i prozivki puno učinkovitije bi bilo informiranje u smislu da je opasno da sada izlaze, da su umirovljenicima podijeljeni mali informativni leci npr. kome se u tom kvartu mogu obratiti za pomoć u vidu dostave namirnica, plaćanja računa i obavljanju raznih poslova umjesto njih. S obzirom na pristup – vidjeli smo da na napad osobe povratno reagiraju obranom ili novim napadom – što je sasvim razumljivo ponašanje u ugrožavajućoj situaciji. Zato naglašavam – bitan je pristup – jer o njemu nadalje ovise i rezultati.
Mario: Koliko mi je poznato – i vi od sredine ožujka za ljude u potrebi pružate online podršku. Koja su vaša iskustva, s kojim pitanjima se susrećete?
Daša: Od 17. 3. 2020. godine zbog smanjenja izravnog kontakta sa sudionicima (kao i partnerima i suradnicima) projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencija nasilja u obitelji i društvu, projekta Dobro je znati, kao i izravnog kontakta s krajnjim korisnicima Programa zapošljavanja žena Zaželi – projekta ŽENA – želim edukacijom nastaviti aktivno, na raspolaganju sam u svrhu psihosocijalne podrške, emotivnog osnaživanja i razgovora putem društvene mreže FB koja glasi na moje ime, mobitela 098 376 414 i e-maila: [email protected] .
Prema dosadašnjim iskustvima javljaju nam se ljudi svih dobnih skupina s raznim pitanjima i komentarima. Mnogi su zabrinuti, brinu se zbog neizvjesnosti stanja, traže pojašnjenje pojmova „samoizolacija“ i „karantena“. Pitaju da li se i kako potresi mogu predvidjeti, da li će se širiti prema našem području i sl.
Dio sugrađana doživljava komunikacijske i odnosne teškoće jer su sada ukućani više-generacija na okupu, usmjereni su i upućeni jedni na druge što u vremenu opće međusobne otuđenosti zadnjih godina i nije bila česta praksa, pa sada u situaciji kada su ponovo zajedno na okupu i mala iskrica nerazumijevanje je dovoljna da izazove veće komunikacijske teškoće. Oni s više strpljenja, razumijevanja i upornosti iz aktualne situacije prepoznaju razna pozitivna iskustva, međusobno se povezuju, postaju empatični i uspostavljaju bolje odnose koji se odlikuju podrškom, emotivnom i socijalnom osjetljivošću, te većom angažiranošću oko preživljenja aktualne situacije na miran i stabilan način, vodeći primjerenu brigu o svim članovima obitelji. Nadalje vas pozivamo da nam se javite i podijelite s nama vaša promišljanja, iskustva, nedoumice i izazove. Tu smo za vas, jer zajedno smo jači i sigurniji.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
